Pročitao sam na engleskoj verziji wikipedie da u Busovači Hrvati sada čine 59% stanovništva ! Jel ovo još jedan od njihovig gafova ili je izlaznost Hrvata mala na izborima (neda nam se dignuti guzice,da prostite na izrazu, i otići na dan izbora u školu koja je pokraj tvoje zgrade ili eventualno na 10-15 minuta pješke , ili filozofiramo o tome kako svi naši nevaljaju te da ja iz protesta neću ići na izbore itd.... ) ?

to se vjerojatno odnosi na sam gradic u kojem su Hrvati vecina .
1991 je odnos bija 45-38% za Hrvate u samom gradu . veca koncentracija muslimana je na istoku opcine gdje je selo Kacuni .

Ovo je karta prema izbornim jedinicama,a ne prema naseljenim mjestima...

nisam ni napisao da je prema naseljima .ali to nista ne mijenja.Hrvati ostaju vecina u samom gradu i okolna sela .muslimani su vecina u tri mjesnim zajednicama .

Oba skijališta proradila, skija se...

Busovača, turizam ponovo u prvom planu Ispis
Autor Dario
Četvrtak, 03 Svibanj 2012 22:27

U središnjoj Bosni prije zadnjeg rata se nije razmišljalo kud omladina ide predvečer 12. lipnja a malo stariji po danu 13. lipnja, znalo se gdje. Tada se obilježava sv. Anto, katolički blagdan kojim se slavi osnivanje nove župe nastale odvajanjem od župe Fojnica.

Dobila je ime po svecu sv. Antunu Padovanskom. Namjerno nije napisano da ga katolici obilježavaju jer se tih dana u gradu o kojem pišemo skupljalo i ljudi svih drugih vjeroispovijesti. Osim misa i procesija bilo bi i veselja, luna parkova, pjesme. Busovača bi tad postala glavni grad Bosne i to su dva dana kada bi Busovača živjela punim plućima. Osim tad i nije puno toga nudila ni putnicima namjernicima a pogotovo ne turistima.

Ćiro Blažević je jednom prilikom rekao o karakteru grada: Berlin je pao, Busovača nije; ta poštapalica je taj mali gradić, većinski hrvatski, držala dugo na crnoj listi jugokomunističkih vlasti, rijetke su bile gospodarske grane od kojih se moglo živjet.

Nakon što su seljaci izračunali da bi svu ljetinu i samljeveno brašno trebali dati državi, na osnovu "pravičnih" zakona, poljoprivreda je zamrla. Još Austrija je bila dobrano iscrpila ogroman šumski fond te se od sječe šuma nije moglo živjet kao nekad, a sljedeći udarac je Busovača dobila izgradnjom "nove" magistrale Zenica-Sarajevo, koja je, slučajno ili namjerno, kao i širokotračna pruga napravljena istočnije čime je Busovača prestala bit bar tranzitno mjesto na praktički najvažnijoj cesti u tadašnjoj republici.

Ukidanjem popularnog vlaka Ćire koji je povezivao cijelu Lašvansku dolinu sa Zenicom, nedostatak državnih poduzeća i radnih mjesta je napravio od gradića neperspektivno mjesto za živjeti do početka 70-ih čime je prouzročen znatan odljev stanovništva, većim dijelom u obližnju Zenicu no mnogo je stanovnika se zaputilo i na privremeni rad u inozemstvo. Unatoč svemu, Busovljaci su imali ponosa, ljudi su koji nikad nisu s odobravanjem gledali na komunizam što se posebno vidjelo po osvijetljenosti mjesta i kuća u vrijeme adventa. I danas u vrijeme adventa i snijega je mnogima najljepša.
Početkom 70-ih se pravi tvornica Vatrostalna a početkom 80-ih Mediapan što je uz ciglanu barem zaustavilo iseljavanje, no grad se nije drastično povećao od svojih zlatnih šumskoaustrijskih vremena.

Nestankom socijalizma Busovljaci su se jako brzo okrenuli poduzetništvu, dijelom upravo zahvaljujući iseljenim gastarbajterima 20-ak godina ranije te se konačno vidjela perspektiva i na duže staze. Upravo nedostatak industrije je napravio od Busovače prirodnu oazu samo 20-ak km udaljenu od prezagađene Zenice, čiji dimnjaci kao i onaj veliki TE Kakanj nisu, zahvaljujući posebnom položaju u okruženju visokih planina, uspijevali zagaditi i obližnju Busovaču te su nicale brojne vikendice koje su podizali ljudi željni bijega od magle, smoga i dima. Nesretni zadnji rat je prekinuo jedno malo mjestašce u razvoju i danas vjerojatno ne bi bilo manje razvijeno od nekog slične veličine u Hrvatskoj.

U središnjoj Bosni rat je počeo upravo u njoj, poučeni iskustvom Hrvatske već se prije početka rata pripremalo za osnivanje HVO-a, a kad je počelo komešanje u Sarajevu osvojene su vojarne JNA na što je Šešelj iz Beograda prijetio da će za Božić te 92. okretati, zajedno sa svojom JNA, prase na ražnju u Busovači, no nije ga nikad okrenuo ali je uslijedio zračni napad koji je poprilično razrušio grad. Prekršenim dogovorom oko provincija prema Vance Oven planu po kojem je Busovača trebala potpasti pod provinciju Travnik i u kojoj se tadašnja TO, kasnije ABiH, trebala stavit pod komandu HVO-u, počeo je MH sukob koji je ostavio brojne mrtve na obje strane, podijeljenu općinu, i mnoštvo iseljenih i prognanih osoba.

Završetkom rata i Daytonom Busovača se ponovno ujedinila u jednu općinu i pripala kantonu Središnja Bosna, demografski desetkovana i s vlašću bez neke posebne ideje, živjela je neko vrijeme od ugostiteljskih objekata i vojske smještene u već spomenute dvije vojarne, no nestankom potrebe i za jednim i za drugim, brojni su stanovnici počeli tražiti sreću negdje drugdje, uglavnom u Hrvatskoj, Austriji i Njemačkoj te obližnjim većim gradovima, Zenici i Sarajevu. Već podatak o BDP-u od 2000 $ per capita govori o gospodarskom stanju: jedan Otočac u Lici koji je slično mjesto po svim karakteristikama ima čak 4x veći BDP.

Busovljaci su praktički dotaknuli dno dna, od perspektivne i privatnim poduzetništvom zahuktale općine pretvorila se u odumiruće mjesto kojem samo nedostaje doktor da napravi eutanaziju, slaba je utjeha infrastruktura na prijeratnoj razini koju je i Republika Hrvatska poprilično donirala, no kao što to često biva - život nađe put da se ponovno rodi.

Tada dolazi na scenu mlada ekipa ljudi koja se nije htjela predati općem defetizmu i apatiji, pogledala što sve općina nudi za razvoj i danas se uz malu pomoć inozemnih sredstava Busovača percipira i kao turističko mjesto: šume, rijeke i planine nude izuzetno dobre uvjete za lov, ribolov, planinarenje, vožnju bicikla brojnim putovima kojima se služilo za eksploataciju šume, offroad vožnje automobilima koje, za one koje se ne žele voziti ili se žele i natjecati, se mogu vidjeti i doživjeti na možda i najpoznatijem rally-ju u BiH,skijanje na čak dva skijališta od kojih je jedno, na obroncima Vranice: Pridolci; i drugo, možda i s najboljim snježnim uvjetima u BiH, na Busovačkoj planini: Busovačke staje. Skijališta su počela sa skromnom infrastrukturom no iz godine u godinu privlače sve veći broj skijaša i ljubitelja zimskih radosti, i iz BiH i iz Hrvatske.

Danas je moguće koristiti, za središnju Bosnu rijetke, teniske i paintball terene, a realizirana je i, ne tako davno proglašavana ludom, ideja kina koje ponekad postaje i kazalište te je Busovača danas jedan od rijetkih gradova koji se mogu pohvalit takvim kulturnim sadržajima.

Sve zajedno ponovno počinje ličit na mjesto u kojem se može živjet a putnici namjernici i turisti itekako imaju što radit u njoj, pogotovo za sv. Antu kada je Busovača opet kao i prije zadnjeg rata, glavni grad Bosne.