Dobar dokument koji dokazuje koliko licemjerni su (BH) muslimani!
Presli na Islam da budu sa turcima, bili u Ustasam i pisali se Hrvatima a eto sad i dokazivali da su "goti i germani" i da su ariske rase?!?
Sad opet se turcima uvlace i vicu da su truci.... Sta je sledece, da vidimo ko ce pogodit?

Dokument je glupost. Nešto u zadnje vrijeme razmišljam da napišem knjigu na tu tematiku pa da linkate moje skenove po forumima.

A da linkamo i sve tvoje avatare, da damo tezinu autoru knjige?

Samo naprijed.
Knjiga je gomila laži jer se tad nisu spominjali Bošnjaci u nikakvom kontekstu osim u regionalnom,pa ni onda,vrlo rijetko.
Doduše bilo je par ideja među par ljudi o nekom obliku autonomaštva ,ne moram ni pričat kako su završili.I njihov stav je djelilo doslovno 0,1 % tadašnjih Hrvata Muslimana.
I kakvi Bošnjaci i SS ?
Evo plakat za regrutaciju .Samo je jedna Hrvatska SS divizija postojala ,a to je ta ko fol "Bošnjačka".



Molim pogledat oznake na rukavima.

Korisno stivo, napisi to ako mozes, a onda da kolektivno imejlovima obaspemo Rijaset

Pa danas svako može napisat knjigu ,pa mi onda linkat po forumima. I to bi trebalo imat neku težinu?
Poenta linkane knjige je da nam dokaže da su Bošnjaci postojali kao zasebna nacija i prije 1993 -te . I ne samo to ,nego da nam ukaže da su imali jaku nacionalnu svijest,tražili autonomaštvo itd.
A divizija se zvala "13. Waffen-Gebirgs-Division der SS „Handschar“ (kroatische Nr. 1)" i svi su imali šahovnice na ramenu .
Ne osporavam ja njima da su Bošnjaci ,neka su ,imaju pravo na to . Al knjiga je gomila laži.
Jedino je " istina" za gotsko porijeklo ,al to nisu samo oni.Nego je Pavelić imao tu teoriju za sve Hrvate u koje su spadali i tadašnji Hrv. Muslimani. Lijepo piše u "Rasnim Zakonima Nezavisne Države Hrvatske" o gotskom porijeklu. Ima na internetu.

Evo npr. zašto je ta presuda smiješna. Francuska i SAD nisu potpisale povelju o ICTY-u, te tako njihovi državljani ne mogu da budu odgovorni pred tim sudom. Florens Hartman je napisala jednu knjigu u kojoj je opisivala kako su strane službe ovog suda delegirale svoje obavještajce u ovaj sud, neki su od njih postali i sudije kao što je Antoneti u predmetu: Šešelj, objavila je još dosta povjerljivih podataka. Posle nekog vremena Tužilaštvo ICTY-a je tužilo Hartmanovu,- ali gle čuda, ne mogu je dobiti u Holandiju, zašto ? Pa zato što Francuska ne priznaje sud. Ili još drastičniji primjer SAD-a. USA je direktno učestovala u ratu u BiH i Kosmetu. U tom ratu su učestovali njihovi oficiri, mornarica, acijacija, obavještajci itd. itd. Kada su Srbi htjeli da tuže neke Amere Hag nije imao pravne osnove da traže izručenje tih ljudi, a zašto ? Zato što USA-a ne priznaje taj sud. Taj sud ne priznaju ni Englezi, ni Španci pa ni Rusi, Turci - dakle niko. Ako uzmemo da se neki svjedoci u Hagu drže iz političkih razloga - kao Šešelj - jasno je zašto Srbi nemaju nikakve potrebe da vjeruju tom ,,sudu'' ...

http://www.seebiz.eu/drazen-erdemovic-na-sudenju-karadzicu-za-pet-sati-strijeljali-vise-od-1000-nenaoruzanih-bosnjaka/ar-27743/


Dražen Erdemović na suđenju Karadžiću: Za pet sati strijeljali više od 1000 nenaoružanih Bošnjaka

Autor/izvor: SEEbiz / SRNA
Datum objave: 27.02.2012. - 20:08:02

DEN HAAG - Svjedok Optužbe Dražen Erdemović potvrdio je na suđenju Radovanu Karadžiću u Haagu da je, kao vojnik Vojske Republike Srpske (VRS), u julu 1995. godine učestvovao u strijeljanju “između 1.000 i 1.200” bošnjačkih muškaraca iz Srebrenice.
Erdemović je posvjedočio da je 16. jula 1995. godine na farmi Branjevo u selu Pilica kod Zvornika, zajedno sa sedmoricom drugih pripadnika Desetog diverzantskog odreda VRS-a, strijeljao bošnjačke zarobljenike koji su dovoženi autobusima, po naređenju oficira Brane Gojkovića.

Gojkoviću je instrukcije na farmi dao “visoki i krupni potpukovnik VRS-a prosijede kose” koji je, po Erdemovićevom kazivanju, njega i druge doveo na Branjevo iz Zvornika.

Erdemovićev opis potpukovnika, čije ime nije znao, odgovara izgledu Ljubiše Beare, bezbjednosnog oficira Glavnog štaba VRS-a, koga je Tribunal 2010. godine nepravosnažno osudio na doživotni zatvor zbog genocida u Srebrenici. Da li je to zaista bio Beara, na dosadašnjim haškim procesima nije definitivno utvrđeno usljed nedostatka dokaza.

Karadžić je optužen za genocid nad više od 7.000 srebreničkih Bošnjaka u danima nakon što je VRS 11. jula 1995. zauzela Srebrenicu. Optuženom se na teret stavlja i progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, teror nad civilima u Sarajevu dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem, te uzimanje pripadnika međunarodnih mirovnih snaga za taoce, u periodu od 1992. do 1995. godine.

Erdemović je 1996. godine bio uhapšen u Srbiji, nakon što je o zločinu na Branjevu ispričao američkoj novinarki, i izručen je u Haag. Pred Tribunalom je priznao krivicu za taj zločin, sklopivši nagodbu sa tužiocima, a zatim je osuđen na pet godina zatvora. Na slobodu je pušten 2000. godine, pošto je izdržao kaznu u Norveškoj. Erdemović je proteklih godina svjedočio na nekoliko suđenja u Haškom tribunalu.

Nakon što je potpukovnik otišao, po Erdemovićevom svjedočenju, stigao je prvi autobus sa zarobljenicima. Muškarci stari od 15 do 60 godina, u civilnoj odjeći, sa povezima preko očiju i vezanih ruku, bili su izvođeni u grupama od po 10, postrojavani na poljani iza farme, a pripadnici Desetog diverzantskog odreda su ih strijeljali s leđa.

Erdemović je izjavio da su s njim, između ostalih, ubijali Brano Gojković, Franc Kos, Marko Boškić, Aleksandar Cvetković i Vlastimir Golijan. Kos i Golijan su za genocid u Srebrenici optuženi pred Sudom BiH, dok je Boškić po priznanju krivice osuđen na 10 godina zatvora. Aleksandar Cvetković je uhapšen u Izraelu, a vlasti u BiH su zatražile njegovo izručenje.

Svjedok je precizirao da je njegova jedinica strijeljala Bošnjake iz “15 do 20 autobusa” od 10 sati ujutro do 14 ili 15 sati popodne, kada je ubijanje preuzela druga jedinica iz Bratunca. Pripadnik Erdemovićevog odreda Aleksandar Cvetković predložio je, u jednom trenutku, da za strijeljanje bude upotrijebljen mitraljez umjesto automatskih pušaka, ali se od toga odustalo zato što “mitraljez nanosi teške povrede, ali ne ubija”.

Kada je strijeljanje bilo okončano, ponovo se pojavio potpukovnik VRS-a i rekao da u selu Pilica ima “još oko 500 zarobljenika koje treba pogubiti”, ali su, po riječima Erdemovića, pripadnici Desetog diverzantskog odreda to odbili. Umjesto njih, zarobljenike u piličkom Domu kulture ubili su vojnici iz Bratunca.

Erdemović je kazao da je vidio tijela nekih ubijenih i čuo eksplozije i pucnjavu iz tog Doma dok je sa ostalim vojnicima iz njegovog odreda sjedio u kafani preko puta.

Svjedok je potvrdio i da je Deseti diverzantski odred na čelu sa komandirom Miloradom Pelemišem bio podređen Glavnom štabu VRS-a, odnosno šefu obavještajnog sektora tog štaba pukovniku Petru Salapuri.

Tužioci su u sudnici prikazali dokument kojim je pukovnik Salapura od zamjenika ministra unutrašnjih poslova RS-a Dragana Kijca zatražio početkom 1996. da Erdemoviću i drugim učesnicima strijeljanja na Branjevu izda lažne lične karte zbog toga što su “osumnjičeni od Haškog tribunala za Srebrenicu”.

Iz bilješki Ratka Mladića tužioci su citirali Karadžićevu konstataciju, izrečenu na sastanku 22. marta 1996. godine, da je tadašnja američka državna sekretarka Madeleine Albright “očekivala da će naći 1.200 leševa u Pilici, a našla je samo pet”.

Sutradan, predsjednik RS-a je naredio da vojska i policija formiraju komisiju za “rasvjetljavanje činjenica u vezi sa (...) dva navodna leša na poprištu ranijih borbi sa muslimanskom stranom”.

Nakon što mu je to naređenje predočeno, Erdemović je, na pitanje tužioca da li je na Branjevu 16. jula 1995. godine bilo borbi, odgovorio: “Oni nisu bili naoružani.”

Erdemović je rekao i da je 11. jula 1995. pri ulasku njegove jedinice u Srebrenicu jedan njen pripadnik zaklao bošnjačkog civila po naređenju komandira Pelemiša.

Drazen Erdemovic je Hrvat koji je pribjegao iz HVO-a i presao u VRS. Smece od covjeka, bas kao onaj Pelemis.

Pa 10.diverzantski odred je u svom biću bio totalno multietnički, i Zijad je bio pripadnik odreda, i to istaknuti , tako da se može reći da je odred njegovao jednu pravu toleranciju i bio primjer suživota u našoj dragoj BiH

Zijad bi rođenu djecu ubio za pare.

Zanimljivo da si "zaboravio" spomenuti da se radi o borcu Armije BiH. No, evo njegove biografije:

Dražen Erdemović, nadimak „Džina“, rođen je 25. studenog 1971. u selu Donja Dragunja, općina Tuzla. Po zanimanju bravar, završio je 1989. obrtnu srednju školu u Tuzli (str. 308.). Nikada nije radio u struci.

Na izborima 1990. glasao je za reformiste Ante Markovića (str. 309.), dakle reformirane komuniste. Tvrdi da nikada nije bio nacionalist (str. 259.), a hvali se da je poštovao i volio Tita i da žali zbog njegove smrti (str. 260.). Služio je vojni rok od 19. prosinca 1990. u Beogradu, gdje je raspoređen u vojnu policiju. Otišao je u JNA jer je vjerovao u Jugoslaviju (str. 260). Volio je tu državu i JNA. Od srpnja 1991. bio je stacioniran kao vojni policajac JNA u okolici Vukovara. Na vukovarskom bojištu bio je smješten u okupiranom većinski rusinskom selu Petrovci u Komandi obezbeđenja, a nakon toga je u okupiranom pretežno hrvatskom selu Marinci bio zadužen za osiguranje izmještenog zapovjednog mjesta ("isturenog komandnog mesta") do 18. studenoga 1991., „oslobođenja“ grada po vlastitim riječima, kada je dobio dopust koji je proveo kod kuće da bi se 15. prosinca 1991. vratio u Beograd i nastavio služenje vojnog roka, kao rezervist.

U ožujku 1992. vratio se kući u Tuzlu iz Beograda, s vojne službe u JNA. Tvrdi da ga je tuzlanska policija maltretirala jer se borio na „četničkoj" strani u Vukovaru. Supruga mu je Srpkinja (str. 228.) iz sela Bukinje. Nakon 15. svibnja 1992. dobio je poziv u Armiju RBIH kojem se odazvao i od srpnja do listopada 1992. služio je u izviđačkoj postrojbi minobacačke baterije, uglavnom u jednom mjestu iznad Gornje Tuzle i uglavnom na prvoj crti bojišta. Agresiju na BiH naziva "takozvanom" agresijom (str. 262.).

Ovisno o iskazu, u HVO, u vod vojne policije 115. brigade „Nikola Šubić Zrinski“ (str. 241), stupio je u studenom ili prosincu 1992. Do tada se jedno vrijeme krio od Armije BiH. U službi u vojnoj policiji HVO-a se višekratno bunio i odbijao poslušnost (str. 263.). U listopadu 1993. pokušao je prevesti 76 Srba s tuzlanskog područja preko Majevice u Republiku Srpsku. Uhvaćen, bio je zatvoren od strane vojne policije HVO-a. Nakon 20 dana u zatvoru Armije BIH, vraćen je u zatvor HVO-a. Tamo je dobio petodnevni dopust koji koristi za bijeg u Republiku Srpsku 3. studenog 1993.

Tvrdi da mu je cilj bio pobjeći u Švicarsku (str. 264.), preko RS-a i Srbije. U RS-u je boravio u Bijeljini i Janji (str. 264.), iz koje odlazi u Srbiju. Od prosinca 1993. do polovice veljače 1994. boravio je u Vrbasu u Vojvodini, da bi tada otišao u Foču (tada: Srbinje) iz koje je prešao u selo Balatun kod Bijeljine.

U Bijeljini stupa u diverzantsku postrojbu pod zapovjedništvom Zorana Manojlovića u kojoj je ostao na obuci do 30. travnja 1994. U navedenoj postrojbi je sudjelovao u više oružanih akcija, napada na položaje i teritorij pod kontrolom Armije BiH do 1. veljače 1995. Sin mu se rodio 21. listopada 1994.g. Potpisao je profesionalni vojni ugovor 1. veljače 1995. i dobio čin vodnika te položaj zapovjednika 1. diverzantske grupe u Bijeljinskom vodu, kojim je zapovijedao poručnik Franc Kos, X. diverzantskog odreda VRS pod zapovjedništvom poručnika Milorada Miše Pelemiša.

Na vojnoj ekonomiji Branjevo, kod sela Pilica (Gornja i Donja) u općini Zvornik, sudjelovao je kao jedan od ubojica u masovnim pogubljenjima zarobljenih Bošnjaka iz Srebrenice, za što je osuđen na 10 godina prvostupanjskom presudom, odnosno 5 godina drugostupanjskom presudom od čega je odslužio 3,5 godina u zatvoru u Norveškoj nakon čega je dobio novi identitet.

U studenom 1996. godine, jezik koji čuje od pravosudnog policajca u haaškom pritvoru naziva – jugoslovenskim (str. 306.-307.).

Sve citirane stranice se mogu provjeriti preko donje poveznice, ostali podatci potječu iz iskaza pred istražnim sucem u Novom Sadu:
http://www.icty.org/x/cases/erdemovic/trans/en/961120ED.htm

Sažetak:
Dražen Erdemović, glasač za reformirane komuniste 1990., protivnik nacionalizma, a poklonik titoizma, oženjen Srpkinjom, prema vlastitoj izjavi volio je Jugoslaviju i JNA u čijim redovima je sudjelovao u agresiji na Republiku Hrvatsku, a 18. studenog 1991. po njegovim vlastitim riječima „oslobodio" Vukovar, na suđenju u Haagu izjasnio se Hrvatom.

Silom prilika 1992.g. je bio mobiliziran u Armiju RBiH, a potom pomoću veze dospio u HVO u kojem je višekratno odbijao poslušnost i švercao Srbe iz tuzlanskog kraja preko crte bojišnice u Republiku Srpsku. Prebjegao je u Republiku Srpsku u čijoj vojsci - VRS je služio u diverzantskoj postrojbi na zapovjednom mjestu, a u veljači 1995. postao je profesionalni dočasnik sa zapovjednom dužnošću. Još 1996. jezik naziva jugoslovenskim, a odvjetnik pred Haaškim sudom mu je Jovan Babić, iz Novog Sada.

1.) Tko vjeruje da je krajem 1993. bježao u Republiku Srpsku kako bi dospio u Švicarsku, što je Erdemović ustvrdio pred Haaškim sudom?

2.) Je li on na popisu 1991. bio Hrvat ili Jugoslaven?

P.S. U selu Donja Dragunja na popisu 1991.g. zabilježeno je 42 Muslimana, 353 Hrvata, 1 Srbin, 90 Jugoslavena i 3 ostalih.

http://www.hercegbosna.org/kolumne/poli ... -2115.html

Ne valja im Erdemović a Komšić valja...

Nigdje veze.

Nekad gusle danas FTV i Anđa

Pročitaj ovo gore ponovo ali umjesto gusli zamisli FTV i bošnjačke medije i recimo da je tekst napisan nakon nekog sljedećeg rata. Evo da ti pomognem:

Napisi,ko ti brani...

Ovaj dokument ti govori,zasto su neki Bosnjaci bili u Ustasama...

Nesto nije uredu?

Naravno. Zato imamo sudiju (Hag) da presudi kad se ne slažemo

Nisi mi ti sav uredu.

Bolje vam to što manje koristiti. Živcirate skoro pola države, i populacijom i teritorijem.

A nisi nikad čuo da je zločin ubijati ratne zarobljenike?

Pitajte Vlajkija. On zna najbolje.