Austrijska firma, ˝američka priča˝, a dešava se u Bosni
Uspješan posao mladih Tuzlaka

Tuzla je nekada bila industrijsko središte bivše Jugoslavije. Međutim, zbog inih loših privatizacija zvuk mašina postao je prava rijetkost. U tvornicama je sve manje radnika, a na zavodu za zapošljavanje TK je 100.000 nezaposlenih - grad veličine Zenice. Međutim priča o trojici mladića koji su željeli promijeniti tu crnu statistiku bolja je strana surove bh. svakodnevice. Sami su odlučili dovesti jednu europsku tvornicu u Tuzlu i pokazati zašto su bosanskohercegovački radnici toliko cijenjeni u svijetu.

Davor Divković, Edin Kamberović i Melis Žiško prije četiri godine ostali su bez posla u jednoj tuzlanskoj tvornici. Ta tvornica je, kao i mnoge druge, počela gasiti dio po dio svoje proizvodnje. Sasvim slučajno stupili su u kontakt s menadžerima jedne austrijske ugledne tvornice trakcionih sustava. Sve što su ponudili bila je pamet, počinje svoju priču Melis Žiško:

„U to vrijeme, kad smo mi to radili, ja sam bio nezaposlen. Prošla su dva ili tri dobra konkursa gdje sam mogao aplicirati za posao, čak sam imao problema sa suprugom što se ne prijavljujem, a nemamo para. Eto, nešto mi je govorilo da bi ovo trebalo da bude ono pravo.“

Tamošnje poslodavce uvjerili su da se trakcioni sustavi mogu jednako kvalitetno, a mnogo povoljnije proizvoditi u Bosni i Hercegovini. Davor Divković danas je administrativni menadžer u novoj tvornici koju su stvorili:

„Jedan gospodin iz naše firme u Austriji nas je kontaktirao i rekao da im se svidio naš plan i naše ideje i da bismo mi vrlo brzo mogli krenuti u realizaciju tog projekta", kaže Davor Diković.


Iako ih do tada nikada nisu vidjeli, austrijski poslodavci su ovoj trojici mladića ukazali povjerenje, što se i Edinu Kamberoviću, menadžeru za kvalitetu, tada učinilo nevjerojatnim.

„Nemate šta izgubiti, sjedite kod kuće, ništa ne radite, kukate ili – krenete za poslom i pokušate nešto uraditi. Ko je vrijedan i ko hoće da radi – kako radite i kako se trgate, narod to vidi, i cijeni, i neko vam pruži ruku za pomoć, neko vam ponudi halu za pomoć. Tako se to jedno na drugo nadogradilo", priča Edin Kamberović.

U samo nekoliko mjeseci pronašli su prostor, otkupili dio tvornice nekadašnjeg HAK-a, uposlili jedanaest radnika i krenuli s proizvodnjom.

„Naravno, kao u svakoj priči i američkim filmovima, morate imati cilj i usmjeriti se na cilj i ići prema tome. Nema se druge. Mora se nešto i žrtvovati u životu. Same od sebe stvari ne dolaze", naglašava Edin.

Danas, četiri godine poslije, u tvornici Trasys Bosnia radi 115 uposlenih čiji je prosjek 32 godine.

„Svaki projekat je povezan s određenim rizicima. Mi uopšte nismo imali pojma da će to izaći na tako nešto. Na početku smo mislili da krene neka firmica sa osam, deset, dvadeset radnika. Neku konkretnu ideju nismo imali, a pogotovo ne da ćemo za četiri godine imati 115 zaposlenih radnika, da ćemo praviti dvjesto-tristo hiljada proizvodnih sati godišnje, što je za naše uslove stvarno odlično", kaže Davor.

Tamo gdje problem postoji, kaže nam Melis Žiško, on se odmah rješava:

„Ne treba odustajati. Treba zapeti i plivati uzvodno i ustrajati u onom što ste zacrtali. Uspjeh će sigurno doći.“

Da se ideja Davora, Edina i Melisa pokazala dobrom pokazuje činjenica da je izvoz ove tvornice stoposto orijentiran prema zapadu.

„U Austriju prvo, onda širom svijeta – od Južne Amerike, Sjeverne Amerike, Evropu – Njemačku i Francusku, Španiju, Englesku...“, nabraja Edin.

Dijelovi za tramvaje koji voze svjetskim metropolama ovdje su proizvedeni. Vjetrenjače koje su sve popularnije u svijetu pravile su ruke tuzlanskih majstora.

„Za 2013. planirano je oko 3.500 komada statora, rotora", kaže Davor.

Godine pred njima još su uspješnije, a radnici kažu:

„Kad imate posao na kojem radite bez pritiska, uz redovna i dobra primanja, dobar menadžment – nema brige za budućnost. Sad nam je – mašala! Da bogdo ima više, bilo bi nam svima bolje.“

„Najbitnija stvar u svemu je da se redovno plaćaju zdravstvo, doprinosi za PIO, da imaš na vrijeme platu i da imaš radno vrijeme. Sve prekovremene sate, ako treba da se odradi ponekad, zavisno od obima posla, odrade se i budu plaćeni i prikazani na platnoj listi.“

„Osjećam se ponosno da se nešto proizvedeno u Bosni vozi po svjetskim šinama.“

Davor, Edo i Melis u samo četiri godine svakodnevnim razvojem uspjeli su pomesti i kinesku konkurenciju. A kada ih pitate za krizu, samo se nasmiju i u čudu pitaju: Kriza? Što je to uopće?

Maja Nikolić

HDZBiH Soli: Hrvati u TK-u ne mogu učiti hrvatski jezik i nemaju jednaka prava pri zapošljavanju!

Županijski odbor HDZBiH Soli, uputio je otovreno pismo medijima, zvaničnicimaa i institucijama OHR-a i EU u BiH, te ambasadama Turske, Hrvatske, Rusije, Njemačke i SAD u BiH, u kojem između ostalog iskazuju i nezadovoljstvo polažajem Hrvata u Tuzlanskom kantonu.

U pismo, koje prenosimo u cjelosti, se navodi:

Pozorno prateći događanja oko ustavnih promjena u Bosni i Hercegovini, počevši od tzv. travanjskog paketa iz 2006. godine pa Butmirskog i Prudskog sporazuma te kasnije i sve do danas kroz provedbu presude Suda u Strasbourgu, a što je sve vezano i za promjenu Izbornoga zakona BiH te od lani aktualiziranih nastojanja ka reorganizaciji Federacije BiH, Županijski odbor Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) Bosne i Hercegovine Soli ima odgovornost prema svojim biračima iznijeti stajališta vezana za spomenute procese.

-Ustavne se promjene moraju dogoditi čim prije jer bi odugovlačenje s njima u dogledno vrijeme imalo za posljedicu tek puko formaliziranje posljedica rata. Tada to ne bi bile promjene nego cementiranje etničkih podjela.

-Ustavne promjene moraju biti cjelovite u smislu biranja članova Predsjedništva BiH, zastupnika u Parlamentarnu skupštinu BiH i delegata u Dom naroda Federalnog parlamenta te se moraju odnositi na cijelu državu.

-Ostanak odnosno uspostava multietničkih regija kao načela teritorijalnog organiziranja u BiH je nužnost ispod koje se ne bi smjelo ići. Jedino bi tako konstitutivni narodi i „ostali“ imali priliku konzumirati tu konstitutivnost u punom kapacitetu na cijelom području BiH.

-Reciprocitet kod uspostave prava jedne etničke skupine na jednom području s pravima druge etničke skupine na drugom području (primjerice, županija u Federaciji BiH) može doći u obzir jedino ako će se takvo pravilo naći u najvišem pravnom aktu i u zakonu, tako da njegova provedba bude neupitna i da vremenom ne bude ostavljena na volju političkim strankama ili nekim drugim interesnim skupinama.

-Prihvatljivo bi rješenje moglo biti i uspostava tzv. kvota za "manjinski narod" kojima bi bio zajamčen broj predstavnika "manjinskog naroda" u zakonodavnoj, izvršnoj i sudskoj vlasti u "regiji" s većinskim drugim narodom. Mjerilo kod utvrđivanja tzv. kvota mogao bi biti popis pučanstva iz 1991. godine, s time da se nikako ne bi smjelo dopustiti da predstavnike jednog naroda bira drugi, većinski narod.

-Multietničnost u punom značenju se izgubila u svakom dijelu BiH, pogotovo u mogućnosti ostvarenja ustavnih prava malobrojnijeg naroda u sredini s većinskim drugim narodom. Dosadašnje poimanje multietničnosti, zapravo je do kraja obezvrijedilo politička, pa i stvarna, prava „manjinskih naroda“. Dovedeni su pred izbor da se asimiliraju u većinu ili odu. I jedno i drugo vodi k faktičnoj dekonstitutivnosti „manjinskog naroda“ na tome području. Ukoliko ubrzo ne dođu promjene, rezultat će biti tri etnički čiste cjeline u BiH.

-Iz iskustva konstitutivnog hrvatskog naroda na području Tuzlanske županije, a koja se od drugih županija u Federaciji BiH, može biti, razlikuje tek po tome što preferira asimilaciju kao demokraciji prijemčiviju metodu i, zapravo, asimilaciju, svjesno ili nesvjesno, koristi za svođenje hrvatskog naroda na nebitan politički čimbenik, navest ćemo dva primjera: jezika kao najvažnijeg identiteta s nacionalnosti i zapošljavanja kao najvažnijeg znaka mogućnosti pristupa institucijama vlasti te javnim ustanovama i institucijama i kao glavnog razloga ostanka ljudi na svome

-Niti u jednoj „državnoj“ školi u Tuzlanskoj županiji učenici ne mogu naučiti hrvatski jezik niti im se otvara u tim školama mogućnost da kroz nastavne programe prakticiraju hrvatsku tradiciju i kulturu. Čak što više županija ne ostavlja ni mogućnost pomaganja učenicima hrvatske nacionalnosti pohađanje nastave u Katoličkom školskom centru u Tuzli.

-Gotovo ni u jednoj instituciji, ustanovi i društvu kojima upravlja Tuzlanska županija u strukturama rukovođenja i zapošljavanja nije provedena ustavna odredba o ravnopravnoj zastupljenosti konstitutivnih naroda. Tako je u županijskoj administraciji i tako je u administracijama općina u Tuzlanskoj županiji. I dok je tomu tako, svatko tko ukaže na kršenje Ustava bio bi pogrdno i neprijateljski etiketiran. Od rata do danas ovdje na političkoj sceni nije provedba Ustava nego je na sceni provedba volje mnogobrojnijeg naroda, bez obzira koja je politička stranka vladajuća.

-Odgovornost za neprovođenje ustavnih prava konstitutivnog hrvatskog naroda u Tuzlanskoj županiji je na političkim strukturama mnogobrojnijeg naroda i na predstavnicima međunarodne zajednice. Ukoliko se ubrzo ne pronađu mehanizmi zaštite prava malobrojnijeg naroda u sredini s većinskim drugim narodom, sva priča o ustavnim promjenama, reorganizacijama i multietničnosti kao prednosti ili bogatstvu različitosti, postat će deplasirana. Neodlučnost ili nezainteresiranost europskih i svjetskih silnica za učinak će imati etničku podjelu Bosne i Hercegovine – navodi seu saopštenju Županijskog odbora HDZBiH Soli, a koje je potpisao Mijo Krešić, predsjednik.

Kad ćete početi sabotaže praviti po Tuzli ? Svakako će vehabije sumnjičiti.

Sviđa mi se rad HDZ BiH Soli,

svako malo upozoravaju na probleme svojih stanovnika. Od napada na vjerske objekte, pa onih opstrukcija kod školaraca za pokazne karte, pa evo sad za jezik itd..

Stvarno su aktivni.

Kako uveličavaš i daješ ovdašnjim Hrvatima lažnu sliku Tuzle.