Porodice u BiH koje imaju četvero i više djece, kako mnogi smatraju, trebale bi zbog bijele kuge, koja je godinama na snazi, predstavljati bogatstvo. Međutim, primjer Milenka i Ljubice Brajković iz Mostara, koji imaju sedmero djece, pokazuje da vlasti nemaju sluha za njihove potrebe.

Dva kredita

Najstariji sin Tomislav ima 19 godina, kćerka Ana ima 17, koliko i Kristijan. Tu je i 13-godišnja Gabrijela, Martina koja ima 11 i petogodišnja Magdalena. Najmlađi sin David na svijet je došao prije devet mjeseci.

Deveteročlana porodica Brajković nema svog krova nad glavom već žive u alternativnom smještaju. Posao ima samo Milenko, koji već 30 godina radi u JP „Vodovod“.

- Kad mi se od plaće odbiju rate za dva kredita, ostane nam tek oko 300 KM. Od tog plaćamo režije i živimo. Djecu školujemo kako možemo. Nekad im imamo dati marku za sendvič, nekad i nemamo - kaže Milenko.

Volio bi, kaže, da djeca makar imaju doplatak ili da mu se najstariji sin zaposli.

- Da ima taj doplatak, pa da je i 20 KM, mogli bismo pokriti režije. Najstariji sin je završio za keramičara i voljeli bismo da nađe neki posao. Sve se nadam da će i ovi ostali, kad porastu i ojačaju, pomoći i da će nam krenuti nabolje - ističe Milenko.

Neka djece

Uprkos svemu, on i njegova supruga kažu da se ni u jednom momentu nisu pokajali što su rodili ovoliko djece.

- Mi smo, stvarno, presretni roditelji. Neka nama naše djece i neka su nam zdrava, dat će Bog, nekako će se preživjeti - dodaje Milenko.



Pomoć od humanitaraca

Berima Hačam, menadžer programa jačanja socijalno ugroženih porodica pri SOS Dječijem vrtiću Mostar, kaže da su zbog nepostojanja zakona o zaštiti porodica s djecom u HNK višečlane porodice najviše okrenute humanitarnim organizacijama.

- Nažalost, u našem kantonu se ne možemo ničim pohvaliti. Ako su radno sposobni, nemaju pravo ni na socijalnu pomoć. U najtežim krizama traže jednokratne pomoći od Centra za socijalni rad, koji, ako slučajno ima, možda i pomogne - kaže Hačam.