U razgovoru za HRT nakon prikazivanja dokumentarca Ubojstvo u Titovo ime, njemački autori filma na pitanje zašto se nije prije provela istraga do kraja spominju da je ubijeni bio iz useljeničke skupine, a da na eksyu i turske imigrante Nijemci nisu baš gledali sa nekim pretjeranim uvažavanjem pa se potrudili kao što bi se potrudili da je ubijeni bio Nijemac.

pogledaj malo temu o suđenju na fhr. ima ljudi koji prate pa ćeš vidjeti što kažu o "trudu". Nijemci svo ovo vrijeme istražuju, ali do ulaska HR u EU nisu imali načina kako doći do osumnjičenika. a nisu barbari da ih kidnapiraju.
samo gledajte kad počnu stizati druge optužnice.

Zanmljivo ja kad su rekli da su mjesecima uporno molili Josipovića za komentar u dokumentarcu. Ne kao povezanog sa tim, već da čuju njegovo mišljenje kao predsjednika Hrvatske o tome. Nije im se ni javio, tip koji je pozivao "na kavicu" sve i svašta. Baš čudno, zar ne ?

Ja ti samo kažem što su dva Nijemca rekla kako Nijemci gledaju na imigrantske skupine, Turke i Hrvate (koje nisu ni spomenuli).

Tako da ne bi trebali imati takav odnos nekritičkog oduševljenja prema Njemačkoj i Nijemcima.

Hoće li Kolindu itko primiti u USA? Već je peti dan tamo i nitko od zvaničnih predstavnika je nije susreo.
Sve se svodi na posjete crkvama, muzejima, izložbama...
Baš mi čudno da se ipak predsjednica jedne kakave takve ali ipak europske demokratske zemlje, članice EU i NATO-a, vjerne američke pudlice, tako tretira?
Mislim ono... logičo je da je bar u hodniku primi Obama, kao što je to bio slučaj i sa Burakinom Faso. Istina ona jeste prvenstveno otišla radi UN u New York, ali ipak je i strani državnik u stranoj zemlji.

Grabar Kitarović s Čovićem: Srce mi je ispunjeno ljubavlju prema Mostaru
Dnevnik.ba

U subotu je u Zagrebu upriličena svečanost povodom osnivanja ''Hrvatske udruge Mostar u Zagrebu''. Na svečanosti je nazočilo oko 200 uglednih uzvanika i prijatelja grada Mostara, a osnivanje Udruge svojim je dolaskom pozdravila i predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović.

Kolinda Grabar KitarovićOsnivači Udruge HUMUZNino RaspudićUgledni gosti na promociji HUMUZ-aJosip Letica i Dragan ČovićNino Raspudić i Dragan ČovićFranjo Arapović i Josip SesarNino Raspudić i Ivo GregurevićLjubo Bešlić, Dragan Čović, Ljerka Ostojić, Slaven KnezovićDragan Čović i Kolinda Grabar KitarovićOrnela VišticaSlaven Knezović i Ivan Vukoja
Osnovni cilj Udruge je djelovanje na povezivanju gradova Mostara i Zagreba na području kulture, gospodarstva i sporta što se konkretno odnosi na suradnju HŠK Zrinjski sa sportskim klubovima u Zagrebu.

Osnivači HUMUZ-a su Slaven Knezović - predsjednik, Nino Raspudić - izvršni dopredsjednik, Daniel Dodig - tajnik, Josip Letica - rizničar, Miljenko Puljić, Zvonimir Trlin i Neven Jerkić, a uz predsjednicu RH Kolindu Grabar Kitarović, svečanost su svojim dolaskom upotpunili i član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Dragan Čović, premijer Bosne i Hercegovine Vjekoslav Bevanda, gradonačelnik Mostara Ljubo Bešlić, rektor Zagrebačkog sveučilišta Damir Boras, rektorica Mostarskog sveučilišta Ljerka Ostojić te niz osoba iz javnog života, prijatelji i suradnici Udruge.

Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović je izrazila veliko zadovoljstvo zbog poziva, a posebno zbog samog osnivanja Udruge jer, kako je istaknula, Mostar je jedan od najljepših gradova na svijetu i u njemu se osjeća kao kod kuće. Također je dodala da se nada skorom dolasku u Mostar.

''Činjenica je da smo s obje strane granice jedan narod i jedno biće i zato moramo njegovati našu kulturu i tradiciju. Naša zadaća u Hrvatskoj, zajedno sa našim predstavnicima u BiH, jeste briga o hrvatskom narodu u BiH i njegovoj jednakopravnosti. Jako mi je drago da sam ovdje i srce mi je ispunjeno ljubavlju prema Mostaru'', kazala je predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović.

Glumac i predsjednik HUMUZ-a Slaven Knezović kazao je da je sve počelo običnim druženjem.

''Počelo je skupljanjem i druženjem nas Mostaraca, a kroz to druženje došli smo na ideju da osnujemo udrugu po uzoru na mnoge udruge Hercegovaca u Zagrebu. Cilj udruge je da povežemo dva grada koja nam puno znače, a neki članovi udruge ne moraju vući korjene iz Mostara, nego su svi dobrodošli. Večeras je naše prvo javno okupljanje, a Udruga do sada broji oko 200 članova uključujući veliki broj novinara, glumaca, umjetnika, prijatelja, suradnika Udruge i uglednika iz društvenog i javnog života.'', rekao je Knezović za Dnevnik.ba.

Predsjednik HUMUZ-a Slaven Knezović također je istaknuo da Udruga ima u planu u Zagrebu organizirati manifestaciju povodom promicanja Mostara koja će postati tradicionalnog karaktera u svrhu predstavljanja mostarskog kazališta, umjetnika i umjetničkih djela, vina itd. Manifestacija bi se trebala održavati u suradnji sa Gradom Zagrebom i na dobrom je putu da se realizira.

''Jako su bogate i raznovrsne veze Mostara i Zagreba. HUMUZ bi trebao intezivirati i dodatno ojačati te veze. HUMUZ nije samo zavičajni klub, on je više od toga. Ima dimenziju kluba u kojem će se okupljati Mostarci i Mostarke, te prijatelji grada Mostara u Zagrebu. Međutim, osim što je Mostar naš rodni grad i grad u kojem smo se formirali, Mostar je i središte jedne velike regije koja je višenacionalna, a u njemu su sjedišta glavnih hrvatskih institucija u Bosni i Hercegovini. Tu najprije mislimo na Sveučilište u Mostaru koje je jedino sveučilište na kojem se nastava odvija na hrvatskom jeziku.'', dodao je izvršni dopredsjednik Udruge Nino Rspudić za Dnevnik.ba

Osnivači udruge su u više navrata istaknuli cilj da HUMUZ postane i oslonac mostarskim i hercegovačkim studentima u Zagrebu, ali i orijentir Zagrepčanima koji namjeravaju studirati ili raditi u Mostaru.

''Mislim da smo po puno kriterija upućeni jedni na druge, a postoji most kojim su Zagreb i Mostar čvrsto vezani. Ovo je jedan logičan slijed koji se sada na neki način formalizirao, a iz toga bi trebala izrasti nova dimenzija suradnje između ova dva grada. Do sada su Mostar i Zagreb dosta dobro funkcionirali ali je to bilo na pojedinačnim inicijativama, tako da bi bilo dobro da se suradnja usustavi i da se razvije tradicija razmjene kulturnih sadržaja između Mostara i Zagreba, a siguran sam da će HNK Mostar u tome vrlo aktivno učestvovati.'', kazao je Ivan Vukoja, ravnatelj HNK Mostar.

Svečanost je vodila glumica Ornela Vištica, a član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Dragan Čović i gradonačelnik Mostara Ljubo Bešlić također su izrazili zadovoljstvo zbog formiranja Udruge nadajući se još boljoj suradnji između Mostara i Zagreba.

Goran Džidić / Dnevnik.ba

Gradonačelnik Grada Mostara Ljubo Bešlić, o povezivanju Mostara i Zagreba

Slaven Knezović o osnivanju Udruge HUMUZ

Nino Raspudić o ciljevima udruge HUMUZ

Nino Raspudić o ciljevima udruge HUMUZ

Vice Batarelo: Žao mi je bilo vidjeti predsjednicu s Clintonovima

Moja savjest mi ne dopušta da njihova djela odobravam, smatram da je to što rade, posebno u Trećem svijetu, kao što je rekao papa Franjo, ''ideološka kolonizacija'', kaže Batarelo za bračni par Clinton



Voditelj udruge Vigilare Vice Batarelo večeras se ponovo na svom Facebook-profilu osvrnuo na svoju kritiku Kolinde Grabar-Kitarović, odnosno njenom nedavnom druženju s Hillary i Billom Clinton.

Podsjetimo, Batarelo je osudio sastanak opisavši Clintone kao ''promotore kulture smrti''. Ranije je i poručio da je predsjednica Grabar-Kitarović "političarka u demokratskom sustavu" i kako se od nje ne smije raditi "božanstvo niti kraljica".

Njegov večerašnji osvrt prenosimo u cijelosti:

''Dopustite mi da dovršim ovu priču vezano za predsjednicu Grabar Kitarović i Zakladu Clinton... (sorry, malo je dugo, više kao blog) Sloboda izražavanja Jedan od najvažnijih temelja demokratskih društava je sloboda izražavanja, kultura slušanje drugoga te poštivanje tuđeg stava, iako se ne moramo slagati. Konstruktivna kritika je, ne samo normalna, nego i potrebna za izabrane političke dužnosnike, uključujući i predsjednicu države. Ako se s nekim ne slažem u određenoj stvari ne znači: a) da nešto osobno imam protiv te osobe, ni b) da apsolutno odbacujem u potpunosti tu političku osobu. Podrška predsjednici, ali… Predsjednicu Grabar Kitarović sam javno podržao prije drugog kruga izbora.

Ona je za sebe rekla da je moderna konzervativka. Smatram je popularnom konzervativkom koja razumije i duboko osjeća bilo hrvatskog naroda. Njezina osobnost odiše ponosnim hrvatskim patriotizmom i optimizmom te vjerujem da će biti bolja predsjednica u svim pogledima od g. Josipovića. Ali ponavljam, ona nije boginja niti kraljica i ne treba joj to opterećenje. Ona treba zajednicu slobodnih ljudi, državljana koji će bez opterećenja ili nekakvog straha reći što misle i što je važno za Hrvatsku.

Drugim riječima, treba nastaviti graditi javni prostor (public square) gdje će se u slobodi izreći, civilizirano debatirati i stvoriti neke smjernice. Dosljedna ljevica Ljevica u Hrvatskoj ima svoj politički dnevni red, posebno kada se radi o utjecaju na kulturu. Sjetimo se samo politike bivšeg ministra obrazovanja Jovanovića koji je uz svesrdnu i koordiniranu potporu lijevih udruga u civilnom društvo nasilno htio nametati ultra liberalni spolni odgoj ili cijele Milanovićeve administracije i bivšeg predsjednika Josipovića koji su izravno ustali protiv naravnog brak, ili vanjska ministrica Pusić koja je svesrdno (u ime Hrvatske) podržavala rodnu ideologiju u UN. Ljevica ima svoj stav i to jasno i bez pardona promiče. S druge strane konzervativac bi se iz nekakvog razloga trebao sramiti i povlačiti u isticanju i promicanju kulture života, i najosnovnije ljudskog prava – prava na život, na rođenje. Zašto?

Svi su prirodni, logični, znanstveni i moralni argumenti na strani života. Zašto bi to bilo tabu tema? Kultura života – imati stav i biti dosljedan Kultura jednog naroda je važna, to je srce jednog naroda. Ako uništite kulturu, onda možete stvarate duhom i umom zarobljene ljude. Ta kultura posebno uključuje kulturu života, sve vezano za pravo na život od začeća do prirodne smrti, naravne brakove i obitelji te dostojanstvo rada. Ta borba za osnovna ljudska prava je i globalna bitka. Hrvatska nije otok u tome. Hrvatska mora imati svoj stav. Iako smo malobrojni narod ne znači da moramo biti pasivni, ne imati svoj stav ili samo čekati mig od „velikih“. Ima puno malih država koji se usude imati svoj stav vezano za neko pitanje.

Zašto bih trebao skrivati da podupirem pravo na život? To ne znači biti „profesionalni katolik“ ili „veći od Pape“ nego jednostavno dosljedno živjeti svoja uvjerenja. Je li to previše tražiti u Hrvatskoj 2015.? A pravo na život i druge obiteljske teme nisu ekskluzivno područje teologa ili sociologa i neke visoke apstraktne znanstvene rasprave, nego pravo i obaveza svakog pojedinca, svakog ljudskog bića koji je imao sreću što se rodio i želi to pravo za svakoga. Neka teret dokaza bude na drugoj strani s temeljnim pitanje: kada život počinje (koristeći samo znanstvene dokaze)? Odgovor je jasan. Konzervativci moraju imati svoj stav. Oni su okrenuti prema vječnim vrednotama - istinama koje su dokazani kroz stoljeća iskustva i ne mijenjanju se. Radioaktivni Clintonovi i njihova zaklada su vrlo intenzivno na drugoj strani ove debate.

I to je njihovo demokratsko pravo, iako se s njima ne slažem. Razumijem da za domaću uporabu bliještilo sjaja pozornice s Clintonima može ljude u Hrvatskoj impresionirati. Neki će čak reći da je to „visoka politika“ ili sjajni međunarodni proboj Hrvatske nakon Mesićeve i Josipovićeve izolacije. Ja vjerujem da je gđa Kitarović to vrlo dobronamjerno napravila s najboljim interesima za Hrvatsku pri srcu. S druge strane, jednostavno sam dovoljno informiran o tome da ta zaklada i Clintoni vrlo jasno ispunjavaju svoju liberalnu (u društvenom smislu) agendu, posebno u pitanjima života, braka i obitelji. Ta zaklada koja zagovara ženska prava a s druge strane uzima ogromne donacije od arapskih vlada koji, pa, znamo kako se odnose prema ženama…

Moja savjest mi ne dopušta da njihova djela odobravam, smatram da je to što rade, posebno u Trećem svijetu, kao što je rekao papa Franjo, „ideološka kolonizacija“. (ukratko, to znači da ovakve zaklade novčano pomažu siromašnima i obespravljenima, ali uz uvjet da moraju mijenjati neki zakon ili/i uvesti neko novo liberalno pravilo, kao uvođenje ili liberalizacija pobačaja ili rodne ideologije). Žao mi je bilo vidjeti predsjednicu s njima, mislim da može bolje i da može stvoriti odnos s drugim jakim igračima u SAD-u s konzervativnog političkog spektra. Nemojmo zaboraviti da danas konzervativci (Republikanci) drže većinu i u Kongresu i Senatu. Zar nisu oni prirodni (i prvi) saveznici jednoj konzervativnoj političarki?

Zar nije to važno uzimati u obzir kada govorimo o međunarodnoj poziciji Hrvatske, posebno u SAD? Konferencija, zaklada i Clintoni za sada su još uvijek privatni građani SAD-a. Oni nisu službeni dužnosnici SAD-a. Posjet predsjednice njihovoj konferenciji bio je privatne naravi. To je bila odluka predsjednice. Kao hrvatski državljanin imamo pravo se ne slagati s tim činom. To je bit ove cijele rasprave. Je li netko ima pravo konstruktivno kritizirati ili ne? A tko malo prati razvoj situacije u SAD s Hillary Clinton zna da još štošta toga možemo očekivati u bliskoj budućnost vezano za velike kontroverze vezano za Hillaryjino brisanje službenih e-mail poruka dok je bila državna tajnica SAD-a…

Predsjednica, susret s državnicima Razumije se s druge strane da će predsjednica u službenoj dužnosti susretati se sa svakakvim političarima i državnicima, svakakvih pogleda i svjetonazora. To je dio opisa radnog mjesta predsjednika, tj. predsjednice. Ali mislim da mora biti oprezna kada se radi o privatnim (javnim) susretima. Dolazeći iz anglosfere ne mogu zamisliti da se konzervativni premijer Australije odazove na jednu takvu konferenciju. S druge strane, bivša (laburistička, lijeva) premijerka Julia Gillard usko surađuje sa Zakladom Clinton. Desna scena u Hrvatskoj, dopušta li konstruktivnu kritiku? Politički konzervativna Hrvatska te stranke i političari koji sebe takvima smatraju, moraju se jednostavno naučiti na (ponekad javnu) debatu unutar sebe. Trebaju znati stvarati saveze i umrežavati se, a ne gledati kako nekoga podčiniti ili ušutkati.

Ovo se zove desničarsko kokošarenje a ne zreli konzervatizam. S ovim se povezuje i drugo pitanje. Iako nisam član niti jedne političke stranke pitanje je, zašto desne (a i lijeve) političke stranke u Hrvatskoj nemaju unutar sebe frakcije? To je najnormalnija stvar. Zašto se ne dozvoljava različito mišljenje? Stvari se moraju izreći, od kulture i svjetonazora do još uvijek konfuznih ekonomskih smjernica. Ako se nešto javno kaže, ne znači a priori da je netko protiv svega što taj političar ili stranka predstavljaju, ni da je „ljevičar“ ili desetke drugih naziva. To je pak infantilno ili paranoično. Vrijeme je da odrastemo. Ah, to pismo… A za razliku od toga kako su neki prenijeli, mi nismo „hitno“ tražili sastanak s predsjednicom, nego samo sastanak. Nadam se da na njezinu odluku neće utjecati pritisak proizveden od medijskih čuvara (desničarskog) jednoumlja u Hrvatskoj.

A ti Miroljube živ bio,promijeni taj potpis.