HercegBosna.org

HercegBosna.org

Forum Hrvata BiH
 
Sada je: 29 ožu 2024, 01:28.

Vremenska zona: UTC + 01:00




Započni novu temu Odgovori  [ 4 post(ov)a ] 
Autor/ica Poruka
 Naslov: Sarajevska rezolucija
PostPostano: 15 lip 2015, 01:21 
Offline

Pridružen/a: 29 ožu 2013, 06:32
Postovi: 6304
Hrvatski nacionalisti uspeli su dva puta
u 20. veku da okrenu bosanske
muslimane protiv Srba









Ostale
su
nenaučene
lekcije
iz
prošlosti,
kada
su
Bošnjaci-
muslimani,
jednom
u
Drugom
svetskom,
a drugi put u ratu iz devedesetih godina prošlog veka,
naivno naseli na propagandu hrvatskog nacionalizma i
zapadnih sila, da se po svaku cenu okrenu i zavade sa
Srbima, kojima su onda ostavljani u nemilost, kao divljač u
sezoni lova i odstrela.
Navršava se 72 godine od donošenja muslimanskih
rezolucija 1941. godine, u avgustu, septembru i oktobru
1941. godine, kada su muslimanski prvaci, verska lica,
trgovci, zemljoposednici, sudije, državni službenici, te brojna
humanitarna i kulturna muslimanska udruženja, u Sarajevu,
Banjaluci, Mostaru, Tuzli, Bijeljijni, Zenici, Trebinju i
Prijedoru, digli glas protiv ustaškog terora nad Srbima i
Jevrejima, te zločina ustaških provokatora koji su pod
fesovima, glumeći muslimane, vršili zločine nad Srbima,
pokušavajući da izazovu srpsku osvetu nad muslimanima,
što im je i uspelo.
Medveđe usluge NDH
U tekstu Sarajevske rezolucije, konstatuje se da vlast
Nezavisne Države Hrvatske smišljeno unosi razdor između
muslimana i Srba time što se, na osnovu učešća pojedinih
muslimana u ustaškim zločinima, za zločine ustaša
okrivljuju muslimani kako bi se izazvala srpska odmazda
prema muslimanima.
- Što je još najgore, poduzimaju se i poduzimani su od
pojedinih vlasti takvi potezi koji samo više izazivaju oštre
reakcije pobunjenika, pa je na taj način bedno i nezaštićeno
stanovništvo još više nedužno izloženo stradanjima. Sve
ovo podrmava svako uverenje u bezbednost i daje povoda
da se na temelju samog toka činjenica, stvara u širokim
slojevima uverenje da je ovo sistem koji se smišljeno
provodi. Mnogi katolici, svesno, za svoja nedela koja su
provođena u poslednje vreme, bacaju odgovornost na
muslimane i predstavljaju ove događaje međusobnim
razračunavanjem muslimana i pravoslavnih – stoji u
Sarajevskoj rezoluciji.
U referatu dr-a Muhameda Hadžijahića iz 1971. godine
navodi se da se začetkom svih muslimanskih rezolucija
1941. godine, a pre svega sarajevske, može smatrati
skupštinski zaključak organizacije ilmije (sveštenstva) 14.
avusta 1941. godine.
Donošenju Sarajevske rezolucije, 12. oktobra 1941. godine,
navodi Hadžijahić, prethodilo je više sednica glavnog
odbora društva ‘EI Hidaje’, zatim dve konferencije
muslimanskih društava i javnih radnika. Nakon što je tekst
rezolucije potpisalo oko 97 potpisnika, rezolucija je
zvanično dostavljena ministru dr-u Josi Dumandžiču, koji je
nastojao, po Pavelićevim direktivama, da pretnjama i
zastrašivanjima privoli potpisnike da opozovu potpise, ali
mu to ni u jednom slučaju nije uspelo.
Nakon sarajevske, usledilo je donošenje rezolucija u
Mostaru, Banjaluci, Bijeljini, Prijedoru u kojima se
bošnjačko-muslimanski prvaci oštro suprotsavljaju teroru
nad Srbima i Jevrejima, odvođenju i likvidaciji čitavih
porodica, nasilju nad ženama, decom i starcima kao i
pljačkanju njihove imovine.
U Banjalučkoj rezoluciji se na primer navodi da Muslimane
ispunjava naročitim negodovanjem, činjenica što su
određeni elementi uvukli u protivsrpsku akciju, u koju se
uključio ‘i dio muslimanskog ološa, što mi žalimo i
osuđujemo’.
- Mi znamo dosta primera gde su ustaše pristupile klanju
hrišćana pod fesovima na glavi. To je bilo u Bosanskom
Novom gde su četiri kolone ustaša došli s fesovima, udružili
se s muslimanskim ološem i izvršili klanje hrišćana u
masama. Isto se desilo i u Bosanskoj Kostajnici, gde je na
isti način i za jedan dan poklano 826 hrišćana.
I u Kulen Vakufu se to isto radilo i tu se naročito istakao
Miroslav Matijević, ustaša iz Vrtoča. Tu je poklano oko 950
hrišćana, što je dalo povoda za osvetu četnika od 6.
septembra, kada je Kulen Vakuf zapaljen i gde je platilo
glavom hiljadu i 365 muslimana, ljudi, žena i dece.
Mi znamo slučajeve gde su neke ustaše katolici udarili na
hrišćane s povicima: ‘Udri, Mujo, drži Haso, ne daj tamo
Meho’, i slično. Mi znamo i takvih slučajeva, gde se šaptalo
hrišćanima, kako ih ubijamo i koljemo mi ******, da ih tako
istrebimo. Da smo mi hteli trebiti i preveravati Srbe i druge,
mogli smo to da činimo pre nekoliko stotina godina, kada
smo imali više vlasti nego danas i kada se takav postupak
mogao lakše pravdati nego danas – navodi se u
Banjalučkoj deklaraciji te gotovo identično i u svim drugim
deklaracijama prvaka i viđenijih ljudi Bošnjaka-muslimana,
1941. godine, koje je Pavelićev poverenik za Drinsku
banovinu Hakija Hadžić, u jednom svom pamfletu od 15.
februara 1942, rezolucije označio kao ‘deklaracije protiv
države Hrvatske i protiv ustaškog pokreta’.
Tako su se muslimani našli između lažne brige i poštovanja
od strane nacističkog satelita – NDH, kao prema
‘hrvatskom cveću’, njenog ignorisanja i zapostavljanja sa
jedne, i četničkih osveta za zločine koje su činili ustaški
provokatori i ‘muslimanski ološ’ sa druge strane.
Muslimanske deklaracije predstavljaju dokaz da je kod
Muslimana preovladala građanska i nacionalna svest te
saznanje da ih je NDH nasamarila i dovela na sam rub
uništenja.
Između dve vatre
U još neobjavljenoj knjizi Teufika Hodžića, o muslimanskim
antifašistima, partizanima i organizatorima ustanka u
rogatičkom kraju, među kojima posebno mesto zauzima
njegov otac Mujo Hodžić Crni, kaže se da je za opstanak
NDH, kao satelitske kvazi-države, pokušaj da se Muslimani
prikažu kao prirodni saveznici, bio upravo presudan.
- Zbog toga je za njih, iole masovnije učešće Muslimana u
ustaničkim redovima, predstavljalo zloćudni tumor, koji je,
po svaku cenu, trebalo odstraniti. Za deo srpskog etničkog
korpusa, koji se tih dana poveo za nacionalističkim
parolama, pojava Muslimana u ustaničkim formacijama
takođe je bila neprihvatljiva. Procenat takvih na
zapuštenom rogatičkom prostoru je nažalost bio
zastrašujuće visok. Dakle, pojava Muslimana među Srbima,
ustanicima, bila je skoro nezamisliva – navodi Hodžić, koji
na jednom mestu opisuje svirep ustaški zločin u jednom
srpskom selu, kojeg su ustaše želele da pripišu
muslimanima, i na njih navuku gnev Srba.
Jeftinom propagandom ustaških vlasti prema Bošnjacima –
muslimanima, kao rasno najčišćem delu hrvatskog naroda,
uz pomoć propagande jerusalimskog, nacističkog muftije,
okupacione vlasti, želele su pošto-poto da muslimanski deo
stanovništva okrene protiv Srba, iako su ova dva naroda i
tada, i kasnije živela zajedno, vrlo izmešana po gradovima i
selima, a na početku austro-ugarske okupacije, ratovala na
istoj strani i bili na marginama unutar dominantno katoličke
carevine koja je forsirala katolički faktor u zemlji.
Od priklanjanja ustaškim vlastima, Bošnjaci-muslimani imali
su samo probleme i velika stradanja. Ustaška propaganda
uspela je da na muslimane navuče srpsku osvetu, što opet
nije nikakvo opravdanje za četničke zločine nad Bošnjacima
– muslimanima, ne bi li ih tako sudbonosno vezala za sebe,
bez alternative.
I na početku devedesetih, kada su propagandisti na
predizbornim skupovima počeli da vezuju muslimanske,
odnosno zastave SDA za hrvatske bajrake, bilo je jasno da
se sprovodi manje-više ista propaganda, okretanja
Bošnjaka-muslimana protiv Srba, forsirajući tobože prirodno
partnerstvo sa Hrvatima, što je opet na srpskoj strani vratilo
opravdano negativna sećanja iz Drugog svetskog rata.
Devedesete: Ista meta, isto odstojanje
Hrvatski nacionalisti iz devedesetih, na čelu sa Tuđmanom,
za koga upućeni teoretičari tvrde da ga je još šezdesetih
godina prošlog veka vrbovala Nemačka obaveštajna služba,
koje je zdušno, obaveštajno kontrolisala, i vojno pomagala
Nemačka, te im pružala logistiku i utočište decenijama pre
jugoslovenskih ratova, pokušali su preko nemačkih agenata,
bosanskih muslimana da pridobiju muslimane i naoružaju
ih, kako to spominje Dejan Lučić na primer u jednom od
svojih uzbudljivih špijunskih romana, navodeći da je propala
akcija naoružavanja Bošnjaka u Istočnoj Bosni, jer su se
dvojica agenata posvađala oko novca kojeg su donirali
imućniji Bošnjaci, na primer iz Foče i drugih mesta.
Hrvatima i vladajućem HDZ-u su očajno trebali Bošnjaci, jer
se put u nezavisnost bez pridobijenih Bošnjaka, nije mogao
ni zamisliti.
Ovoga puta, HDZ-ova politika nije bila toliko radikalna kao
NDH-a, i nije tako javno javno govorila o hrvatskom cveću,
iako su rodonačelnici takve politike upravo tako gledali na
Bošnjake-muslimane, ali i sa prezirom što u sebi ne gaje
željenu mržnju prema svemu što je jugoslovensko ili
srpsko, što nisu dovoljno odlučni da krenu u rat protiv Srba i
JNA za nezavisnost i samostalnost. Zapadni faktor, takođe
je forsirao savezništvo Hrvata i Bošnjaka, što na samom
početku sukoba, što na završetku ratova, kada su ta dva
naroda opet veštački združena u vojnim pohodima protiv
Vojske Republike Srpske, a posle naterana da žive u
zajedničkom entitetu, nasuprot entitetu sa srpskom
većinom.
I u devedesetim, Bošnjaci su se priklonili Hrvatima, a
izgleda neizbežno i sledstveno tome, ponovilo se i teško
stradanje Bošnjaka iz Drugog svetskog rata, na primer u
gradovima istočne Bosne, kao što su Foča i Višegrad, te u
mnogim drugim gradovima Podrinja i širom BiH.
Od savezništva sa Hrvatima i Zapadom, posebno
Nemačkom koja je uvek favorizovala Hrvate, Bošnjaci nisu
dobili gotovo ništa, osim šarene laže međunarodnog
priznanja, lažnih obećanja Amerike i evropskih zemalja da
će pomoći napadnutoj BiH i Bošnjacima, dok su u isto
vreme držali na snazi embargo na uvoz naoružanja.
Takozvano prirodno partnerstvo, koje je imalo tu ambiciju
da čizmom stane na Drinu, konačno je puklo 1993. godine,
pa je započeo krvav sukob između Armije Republike BiH i
Hrvatskog veća odbrane, u srednjoj Bosni i Hercegovini.
Nakon rata, među Bošnjacima i Hrvatima, ostala su da
tinjaju nezadovoljstva i nenamirena očekivanja, te
nenaučene lekcije iz prošlosti, kada su Bošnjaci-muslimani,
jednom u Drugom svetskom, a drugi put u ratu iz
devedesetih godina prošlog veka, naivno naseli na
propagandu hrvatskog nacionalizma i zapadnih sila, da se
po svaku cenu okrenu i zavade sa Srbima, kojima su onda
ostavljani u nemilost, kao divljač u sezoni lova i odstrela.
Planeri ovakvog razvoja događaja znali su dobro da će
zločini Srba nad Bošnjacima, učiniti više na njihovom
odvajanju i gajenju međusobnih animoziteta, nego sve
političke i medijske propagande sveta, što će od Bošnjaka-
muslimana napraviti bespomoćne zapadne pijune, koji
nemaju drugu alternativu nego da igraju kao im takozvani
prijatelji i zaštitnici sviraju, koji navodno jedini mogu da ih
zaštite od zlih Srba što samo vrebaju da ih unište i
proteraju.


http://www.intermagazin.rs/hrvatski-nac ... otiv-srba/


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Sarajevska rezolucija
PostPostano: 15 lip 2015, 01:25 
Offline

Pridružen/a: 29 ožu 2013, 06:32
Postovi: 6304
Istina se mora isterati na cistac kakva god da je I koliko god ruzna I grbava bila.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Sarajevska rezolucija
PostPostano: 15 lip 2015, 01:27 
Offline

Pridružen/a: 29 ožu 2013, 06:32
Postovi: 6304
http://hrvatska-povijest.com/smf/hrvats ... 159e741791
Od svuda po malo pa cemo se dokopati saznanja.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Sarajevska rezolucija
PostPostano: 16 lip 2015, 00:36 
Offline

Pridružen/a: 10 lip 2015, 17:01
Postovi: 52
chat nick je napisao/la:
Hrvatski nacionalisti uspeli su dva puta
u 20. veku da okrenu bosanske
muslimane protiv Srba


A nisu srbi devedesetih sve okrenuli protiv sebe? :tank


Vrh
   
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 4 post(ov)a ] 

Vremenska zona: UTC + 01:00


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 36 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
Facebook 2011 By Damien Keitel
Template made by DEVPPL - HR (CRO) by Ančica Sečan
phpBB SEO