RASPAD JUGOSLAVIJE - Franjo Tuđman, Davor Domazet Lošo, Ante Gotovina, Domovinski rat, Jasenovac
2.627 pregleda, 13. ožu 2021.
Hrvatsko gledište raspada Jugoslavije i Domovinskog rata, hrvatsko-bošnjačkog(muslimanskog) sukoba. Video je posvećen Alainu Finkielkrautu koji je nastojao promijeniti prosrpsko i projugoslavensko javno mnijenje u Francuskoj i koji je točno interpretirao stanje u ratu.
Izvori: Croatian admirala Davora Domazet Lošo, knjiga "Hrvatski domovinski rat 1991.-1995. - strateški pogled" koja je bila dokaz na sudu ICTY, video prezentacija knjige 20. ožujka 2011. u Zagrebu, Studentski dom Stjepan Radić,
https://www.youtube.com/watch?v=NdW9nbspWPQ, document s prezentacije u PPTX,
https://drive.google.com/file/d/0Bw7RaN ... y=CNrJ3rcO,
https://narod.hr/kultura/objavljena-knj ... nskog-rata,
https://narod.hr/kultura/8-sijecnja-199 ... pad-drzave,
https://www.portalnovosti.com/franje-dostojno,
https://hr.wikipedia.org/wiki/Raspad_SFRJ, šesta knjiga Slobodana Praljka,
https://www.slobodanpraljak.com/knjige/ ... en_web.pdf, druge knjige Slobodana Praljka na engleskom,
https://www.slobodanpraljak.com/index.html, žrtve rata u hrvatskoj
https://hr.wikipedia.org/wiki/Domovinski_rat, žrtve rata u Bosni i Hercegovini (BIH), Zlatan Mijo Jelić, PODCAST VELEBIT 2020,
https://www.youtube.com/watch?v=CiYekf-x9oA, Miroslav Tuđman, Politička strategija Alije Izetbegovića 2007 za pad Posavine, svetsosavski svećenik koji u Londonu propovjeda da Hrvati nisu Hrvati s,
https://www.youtube.com/watch?v=YQHs_6emjH4, svetosaski svećenik koji podržava da se ne krsti ljude koji se ne izjašnjavaju kao Srbi,
https://www.youtube.com/watch?v=_PjFMH-TqqA, svetosavski svećenici ne žele pokapati hrvatske branitelje pravoslavne vjere,
https://www.youtube.com/watch?v=WGr6V0YLzu4Animacije: Hrvatska,
https://www.youtube.com/watch?v=EyxOBHFYVNo, Bosna i Hercegovina,
https://www.youtube.com/watch?v=-PExFA1nbaA, Šibenik,
https://www.youtube.com/watch?v=Bp2ailRsuOA, Oluja,
https://www.youtube.com/watch?v=DmUUv-Hg1LUPjesme: Thomspon Bojna Čavoglave,
https://www.youtube.com/watch?v=pfUCdsLgr4Y, Meri Cetinić Zemlja dide mog,
https://www.youtube.com/watch?v=uPjdQ1ZmxA8, Siniša Vuco Domovino,
https://www.youtube.com/watch?v=uPjdQ1ZmxA8, Tomislav Bralić Stina pradidova,
https://www.youtube.com/watch?v=nws0JLQwKd0, The Mass,
https://www.youtube.com/watch?v=6ce-XDXuCNgTEKST IZ VIDEAUVODKrajem 80tih anakroni trotalitarni komunistički režimi Istočne Europe su se počeli raspadati bez krvoprolića, pred narodima željnima slobode. Od Ceauşescua, u Rumunjskoj do Poljske, od Berlinskog zida do Sovjetskog saveza ovi režimi su ostavili iza sebe krvave tragove, desetke milijuna usmrćenih. Jugoslavenski narodi nisu se mogli oprijeti duhu slobode.
Jugoslavensko odmetnuto vodstvo sastavljeno od političkih Jugoslavena i političkih Srba, nasuprot političkim Hrvatima i Slovencima, htjelo je opstanak komunističkog režima. Taj režim je zaudarao hegemonističkim velikosrpskim duhom, kao i jugounitarstičkim duhom. Politički Jugoslaveni i politički Srbi su pronašli kompromis. Politički Srbi u Velikoj Srbiji, a Jugoslaveni u kakvoj takvoj Jugoslaviji, čak i manjoj. Jugoslaveni kao i Srbi vjerovali su da su Hrvati pobili u Jasenovcu 700.000 ljudi, pa su mrzili samu pomisao na bilo kakvu hrvatsku državu. Iako, prijezir prema hrvatskoj državi bio je prisutan i prije Drugog svjetskog rata započetog 1939. To je bilo vidljivo u prvoj fašističkoj organizaciji jugoslavenskih nacionalista ORJUNI, osnovanoj 1921. U Kraljevini Jugoslaviji koja je opstala do 1941. Srbi su ubijali hrvatske političke vođe u Beogradskom saboru i najbolje hrvatske intelektualce na ulicama i u policijskim podrumima. Diskriminacija Hrvata bila je široko rasprostranjena. Primjerice, bilo je više Srba generala u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH) tijekom Drugog svjetskog rata u usporedbi s brojem Hrvata generala u Kraljevini Jugoslaviji.
Franjo Tuđman bio je komunist koji je sudjelovao u komunističkoj revoluciji na teritoriju Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu bio je povjesničar, koji je u svojoj knjizi "Bespuća povijesne zbiljnosti" izdanoj 1989. tvrdio da je od 30 do 40 tisuća ljudi pobijeno u Jasenovcu umjesto 700.000 ljudi kako su vjerovali politički Srbi i politički Jugoslaveni. Tuđman je prepoznao, iako prekasno da bi se pobile predrasude među Srbima, da je Jasenovac služio za stvaranje mita o Hrvatima i pripadne mržnje. Franjo Tuđman će postati hrvatski vođa 1990.
PRIPREMA RATAMemorandum Srbijanske akademije znanosti (SANU) iz 1986. odbacivao je ideju dotadašnje jugoslavenske države, i obznanio da je srpski cilj stvaranje homogene Velike Srbije u kojoj bi živjeli samo Srbi. To nije bila nova ideja nego nastavak projekta "Homogena Srbija" kojeg je izradio Stevan Moljević 30. lipnja 1941. Prije toga, Nikola Stanojević je u Srbobranu 1902. objavio rat Hrvatima do istrebljenja Hrvata. Provedba toga plana započela je s reorganizacijom Jugoslavenske narodne armije (JNA). U časničkom kadru započeto je s diskriminacijom naroda koji će postati žrtve agresije, dok se s druge strane privilegiralo Srbe, Jugoslavene i Crnogorce koji će vojevati za velikosrpstvo i jugoslavenski unitarizam, to je vidljivo u ovoj tablici. Plavi brojevi predstavljaju indekse odstupanja privilegiranih naroda, a crveni diskriminiranih naroda. Prije Memoranduma iz 1986. vodilo se računa da su narodi zastupljeni proporcionalno svome udjelu u populaciji.
Osim diskriminacije naroda koji će postati žrtve agresije u časničkom kadru, provodila se i teritorijalna reorganizacija vojnih oblasti JNA. Vojne oblasti će se promijeniti tako da se omogući lakša izvedba projekta Velike Srbije. Na lijevoj strani vidljiva je slika vojnih oblasti 1985., prije reorganizacije i prije Memoranduma SANU iz 1986. Na desnoj strani su prikazane oblasti nakon reorganizacije 1987. Uz to na desnoj slici je osjenčano područje planirane Velike Srbije ili Manje Jugoslavije. Vojne vježbe su također uvježbavane u okviru pripreme za provedbu ciljeva Memoranduma SANU iz 1986. Čak i prije, 1983., kada je vojnom vježbom Sloga 83 uvježbavano oduzimanje oružija Bosni i Hercegovini čiji se teritorij planirao u cijelosti priključiti Velikoj Srbiji. Također, oduzimanje oružija Republici Hrvatskoj je također uvježbavano. Dio njezinog teritorija planiralo se osvojiti. Od 1986. do 1990. uvježbavana je provedba plana vojnom vježbom Romanija (S-2). Jugoslavenska narodna armija je njome uvježbavala stvaranje Manje Jugoslavije ili Velike Srbije.
Ta vojna vježba temeljila se na polazištu da će NATO napasti Jugoslaviju, a da će Jugoslavenska narodna armija braniti Jugoslaviju. To se vidi na ovom slikama. Ova slika pokazuje obrambeni odgovor Jugoslavenske narodne armije na NATO agresiju. Postat će očito da je Jugoslavenska narodna armija zapravo uvježbavala agresiju na teritoriju Republike Hrvatske te Bosne i Hercegovine. Jer je obrana JNA od tobožnje NATO agresije postao plan napada na dvije jugoslavenske republike, kao što se vidi na ovoj slici. Ključan dio izvedbe plana bit će Srbi ispranog mozga koji su živjeli na teritoriju Republike Hrvatske. Srpska pobuna započela je u područjima gdje je udio Srba bio velik. To su ova naranđasta područja. Plava područja na ovoj slici su područja s velikim udjelom Srba prema popisu iz 1991. Ovdje se mogu usporediti ta dva područja. Područje s velikim udjelom Srba i područje gdje su Srbi digli oružanu pobunu. Na tim područjima Beograd je 80tih zastrašivao Srbe s mitom o Jasenovcu i s Nezavisnom Državom Hrvatskom iz Drugog svjetskog rata. Teritorij Bosne i Hercegovine je također bio etnički izmješan. Plavno područje na ovoj slici imalo je veliki udio Srba, zeleno područje veliki udio bosanskih muslimana (kasnije Bošnjaka) a naranđasti veliki udio Hrvata. Ova slika prikazuje etničku strukturu za cijelo područje Jugoslavije prema popisu iz 1991. Bijela područja su ona gdje nitko nema apsolutnu većinu. Etnička izmješanost indirektan je dokaz da se Velika Srbija nije mogla izvesti bez genocida i etničkih čišćenja, najbrutalnijeg načina ratovanja. Crveno područje na ovoj slici je bilo važno za plan izvedbe Manje Jugoslavije ili Velike Srbije. Srbe će u ovome području kasnije naoružati Jugoslavenska narodna armija. U plavom području smjestio se mornarički dio Jugoslavenske narodne armije, i s tog područja će kasnije biti napadnuta Republika Hrvatska. Jugoslavenska narodna armija smjestila se na svim otocima. U crvenom području će biti mornarički dio Jugoslavenske narodne armije a u crvenom dijelu naoružani Srbi. Plan je bio odsjeći donji dio Hrvatske u točkama Ka. Tada bi bilo lako osvojiti sjeverni dio Hrvatake kao i Bosnu i Hercegovinu. Prije nego što će Srbi započeti oružanu pobunu u Republici Hrvatskoj i prije agresije Jugoslavenske narodne armije s teritorija Srbije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore, Miloševiću je preostalo odraditi još priprema za agresiju.
Metode koje je Milošević bio spreman primjenjivati nasuprot Jugoslavenskog ustava bile su već vidljive u Kosovskoj krizi 1981. i kasnijem ratu na Kosovu 1999. Miloševićev način je bio fizičko nasilje i kršenje Jugoslavenskog ustava. Milošević se dogovorio 1985. sa Slovencima da Slovenija može izići iz Jugoslavije jer tamo nema Srba. To se vidi na ovoj etničkoj karti. Suprotno Jugoslavenskom ustavu Milošević je ukinuo autonomiju Vojvodini revolucijom, Jogurt revolucijom. Od 25.000 do 50.000 Hrvata će biti protjerano iz Vojvodine tijekom rata u 90tima. U Vojvodini će se organizirati logori za Hrvate s teritorija Republike Hrvatske.
Prije agresije Milošević je pokrao novac iz jugoslavenske državne banke 9. siječnja 1991. Novac mu je trebao za financiranje rata. Miloševiću je obećana propagandna podrška tijekom rata od nekih zapadnih država, a dobio je i zeleno svjetlo za rat. Rat je mogao početi.
Osim toga, jugoslavenski intelektualci i dipolomati bili su projugoslavenski nastrojeni pa i spremni za ideju Manje Jugoslavije ili Velike Srbije, nasuprot ideji samostalne hrvatske države.
RELIGIJSKO PITANJEReligijska pripadnost ključna je za razumijevanje rata u Jugoslaviji. Četiri su glavne religijske struje bile u Jugoslaviji: komunizam, svetosavlje, islam i katolicizam.
Komunisti su imali prijezir prema nacionalizmu. Suprotno tome, komunisti su bili jugoslavenski nacionalisti. Jugoslavenska nacija je bez povijesnih temelja, pa su komunisti prezirali hrvatski i srpski nacionalizam jer su te nacije imale povijesne temelje. Komunisti su htjeli napraviti Jugoslavene od Hrvata i Srba. Prema tome, komunisti nisu riješili nacionalna pitanja u Jugoslaviji, kao što su ih riješili Rusi u Sovjetskom savezu. Prema tome, za razliku od mirnog raspada Sovjetskog saveza, Jugoslavija se raspala u krvi. Totalitarni komunistički režim nije dozvolio dijalog o hrvatsko-srpskim prijeporima, pa je shodno tome glavni krivac za krvavi razlaz. Kako se približavao raspad, hrvatski i srpski komunisti bili su na strani vojno jače strane u ratu, na strani srpskog nacionalizma ili alternativno u stanju razočarenja ili apatije. Hrvatski komunisti su se pobojali da će biti izloženi teroru srpskih komunista kao što je bio teoror koji su nakon 1945. oni proveli nad Hrvatima. Tako da je dio hrvatskih komunista stao iza hrvatske države i to na svim vodećim pozicijama. Josip Broz Tito je bio komunistički idol tih komunista u njihovom jugoslavenskom poganizmu u koji su povjerovali. Politički Hrvati su općenito prezirali Tita jer je Tito bio simbol jugoslavenskog nacionalizma i totalitarne komunističke diktature.
Srpsko svetosavlje je relativno jednostavno. Iako ima pravoslavne simbole, njezin temeljni dio je zapravo ideologija velikosrpstva a pravoslavlje je sporedno. Postoji dakle idolatrija srpskog nacionalizma u svetosavlju, koja teži osvojiti područja koja smatraju srpskima. Svetosavlje nije poštivalo republičke granice u Jugoslaviji temeljene na Jugoslavenskom ustavu, a podržavalo je ratne ciljeve i Miloševićeve ratne metode. Svetosavlje je podržavalo mit o 700.000 ubijenih ljudi u Jasenovcu. Osim toga svetosavlje je opisivalo rat kao biblijski sukob u kojemu se međunarodno ratno pravo ne može primjeniti na Srbe. Postoji uvjerenje u svetosavlju da Hrvati nisu Hrvati nego da su Srbi, kao i bosanski muslimani. Ali to krivovjerje ih nije spriječilo u podržavanju etničkih čišćenja koje su smatrali svojim. Srpski nacionalizam podržao je ovakva svetosavska vjerovanja. Sličnost između svetosavlja i komunizma, je u tome što su orjenitrani na postizanje ovozemaljskih ciljeva. Posljedica toga je recimo da svetosavski svećenici nisu htjeli održavati pogrebni obred za pravoslavne Hrvate koji su se borili protiv Velike Srbije.
Hrvati su uglavnom katolici koji se često ne slažu sa sekularnom mainstream katoličkom politikom. Katolicizam je bio za jugoslavenstvo koje je shvaćalo kao način širenja pravovjerja na istok. U isto vrijeme Hrvati su poštovali katolički moralni sustav, tako da se katolički utjecaj odnosio na poštivanje međunarodnog ratnog prava. Katolički utjecaj je doprinjeo i priznavanju hrvatskog povijesnog i međunarodnog prava za stvaranje hrvatske države, ali ne toliko izravno. Tako da je Papa Ivan Pavao 2. isprava odbijao primiti hrvatske političke vođe, a Vatikan je priznao hrvatsku državu prilično kasno. Katolicizam je univerzalan, pa stoga nije opterećen nacionalnim osjećajima. On jedino osuđuje sekularne zakone protivne katoličkom moralu. Prema tome katolicizam nije nužno ni protiv ni komunističkog ni svetosavskog poretka, ako se katolike ne prisiljava činiti djela protivna katoličkom moralu.
Ovisno o tome koliko su dominantni muslimani u pojedinom području, određuje koliko će zastupati pravni poredak iz Kurana. U islamu nema problema s multinacionalnosti, ali on traži vjersku diskriminaciju nemuslimana. U Islamskoj deklaraciji vođa bosanskih muslimana Alija Izetbegović je pozivao na islamski pravni poredak.
Sličnost katolicizma i islama je što su usredotočeni na spašavanje duše. Tu se islam i katolicizam razlikuju u odnosu na komunizam i svetosavlje. Razlika između katolicizma i islama je u tome što islam spašava dušu sa pravnim poretkom, a katolicizam s vjerom. Razlika između svetosavlja i katolicizma je ilustrirana ovom slikom. Ispred katoličke crkve je svetac s križom, a ispred svetosavskog Karađorđe s mačem do poda. Ni Hrvati ni Srbi nisu prihvaćali pravni poredak koji traži islam, to pitanje najbolje su shvaćali bosanski Hrvati i bosanski Srbi. Hrvatski politički vođa Franjo Tuđman bio je zbunjen neiskrenošću i kršenjem dogovora od strane Alije Izetbegovića. Alija Izetbegović se suprotno Jugoslavenskom ustavu zalagao za načelo "jedan čovjek jedan glas" u Bosni i Hercegovini. S tim pravilom Muslimani bi mogli vladati Bosnom i Hercegovinom stvarajući od Hrvata i Srba građane drugog reda. Jugoslavenski ustav tražio je da svaki od tri naroda: Hrvati, Srbi i bosanski muslimani biraju svoje političko vodstvo. Trebala su biti tri člana predsjedništva gdje bi svaki član imao pravo veta kada je riječ o vitalnim nacionalnim interesima (konstitutivnost). Alija je htio da muslimani vladaju u Bosni i Hercegovini s apsolutnom većinom bez Srba i Hrvata na tradicijama Osmanskog carstva. Prema tome Izetbegović je odbijao mirovne planove koji nisu uključivali ovo pravilo, drugim riječima, Alija je odbijao sve mirovne planove koji su se temeljili na Jugoslavenskom ustavu, osim Dejtonskog mirovnog sporazuma koji su nametnule Sjedinjene Američke Države. Muslimani u Bosni i Hercegovini i u Republici Hrvatskoj borili su se protiv ideje Velike Srbije ili Manje Jugoslavije skupa s Hrvatima, nakon što su muslimane napali Srbi, sve do rata između Hrvata i Muslimana (Bošnjaka). Kada je okončan muslimansko(bošnjačko)-hrvatski sukob, opet su se zajedno borili protiv Srba. Tijekom rata, muslimanske izbjeglice iz Bosne i Hercegovine su bile zbrinute u Republici Hrvatskoj. Prema tome trvenja između katolika i muslimana u Bosni i Hercegovini bila su pod utjecajem religijskih razloga, koji nisu dozvoljavali racionalno političko rješenje. Katolici nisu imali problem s muslimanima kao ljudima zbog njihove druge religije. Tijekom rata Muslimani su promijenili svoje ime u Bošnjaci koje je do danas službeno.
PRIJE OTVORENE AGRESIJEOvdje su srpske pripremne aktivnosti do 1990. u šest grupa, prije rata, koje su Srbi i Jugoslaveni provodili kada su se pripremali za projekt Manje Jugoslavije ili Velike Srbije: donošenje Memoranduma SANU, vojne vježbe, crna propaganda, reorganizacija Jugoslavenske narodne armije u teritorijalnom smislu i zapovjednom kadru, stvardanje saveza komunizma i svetosavlja, ukidanje autonomije Vojvodini.
Krajem 1980., revolucijom u Crnoj Gori Milošević je postavio Mormira Bulatovića koji mu je bio lojalan.
Političke stranke se uspostavljaju u Hrvatskoj.
Krajem 1989. donesena je odluka o održavanju izbora.
U siječnju 1990. na Kongresu saveza komunista, Milošević je htio nametnuti svoju volju. Slovenija, Republika Hrvatska, Makedonija i Bosna i Hercegovina napustile su kongres. Tako je pao jedan od tri stupa Jugoslavije. Savez komunista je nestao.
14. ožujka 1990. oko 100.000 Srba prosvjedovalo je u Kninu, u Hrvatskoj. U prosvjedu su Srbu povezivali komunistu Ivicu Račana i komunistu Franju Tuđmana s Ustašama iz Drugog svjetskog rata. Na tom prosvjedu su uzvikivali: "ubit ćemo Tuđmana", "Ovo je Srbija", "Ovo je izdaja", "Dajte nam oružije", "Hajmo u Zagreb".
Održani su izbori u republikama koje su napustile Kongres. U travnju 1990. održan je prvi krug izbora u Hrvatskoj, a u svibnju 1990. drugi krug. 14. svibnja 1990. Jugoslavenska narodna armija oduzela je oružije Republici Hrvatskoj. Franjo Tuđman je pobijedio na izborima, a 30. svibnja 1990. bio je konstituiran Hrvatski državni sabor.
17. kolovoza 1990. Jugoslavenska narodna armija je koristeći vojno zrakopolovstvo prizemljila hrvatske policijske zrakomlate koji su se bili zaputili da razoružaju Srbe koji su napali hrvatsku policijsku stanicu u Kninu. Koristeći Jugoslavensku narodnu armiju na takav način, Beograd je prekršio ono što je ostalo od Jugoslavenskog ustava.
Srbe je Jugoslavenska narodna armija naoružala u operaciji JNA naziva RAM (okvir).
23. studenog 1990. Srbi su ubili hrvatske policajce na Benkovačkoj cesti. Srbi su podigli oružanu balvan revoluciju kojom su blokirali hrvatski promet između južne i sjeverne Hrvatske. Veze između Jugoslavenskih država nestaju.
21. prosinca 1990. Srbi proglašavaju autonomiju Krajne koja je bila dio Hrvatske.
22. prosinca 1990. Hrvatski državni sabor donosi novi Ustav.
28. veljače 1991. Srbi u Krajini su donijeli odluku o otcjepljenju Krajne od Hrvatske i o ostanku u Manjoj Jugoslaviji.
2. svibnja 1991. Srbi su ubili 12 i ozljedili 24 hrvatska policajca. 28. svibnja 1991. započela je uspostava hrvatskih oružanih snaga.
Očito je da je teritorij Bosne i Hercegovine bio korišten prilikom agresije na Republiku Hrvatsku. Srbima je prešutnu podršku pružalo muslimansko vodstvo u Bosni i Hercegovini kod agresije na Hrvatsku. Dokazat će se da je rat u Hrvatskoj neodvojiv od rata u Bosni i Hercegovini. To je stoga jer je teritorij Bosne i Hercegovine bio cilj srpskih osvajanja i jer je ona geostrateški vezana za Hrvatsku. Da bi Hrvati obranili Republiku Hrvatsku morali su obraniti i Bosnu i Hercegovinu. 1990. osim Hrvata nije bilo nikoga tko bi branio Bosnu i Hercegovinu. U Bosni i Hercegovini u svibnju 1991. hrvatski civili blokirali su Jugoslavensku narodnu armiju koja je bila na putu za rat protiv Republike Hrvatske. Ovo je bio herojski čin Hrvata u Bosni i Hercegovini. Hrvatska je proglasila nezavisnost 25. lipnja 1991. Hrvatska se suočavala s brutalnim ratom i agresijom koja je već započela i čiji je cilj bio stvaranje Velike Srbije ili Manje Jugoslavije. Na tome putu, osim teritorija Hrvatske, morao je biti obranjen i teritorij Bosne i Hercegovine. Dodatno, uz vanjsku agresiju nastala je i pobuna srpskog stanovništva na teritoriju Hrvatske, s pripadnom okupacijom Republike Hrvatske. Hrvati u Bosni i Hercegovini bili su svjesni da isti agresor dolazi i po njih, tako da su se kao dobrovoljci uključivali u obranu Republike Hrvatske. Bili su svjesni da je riječ o jedinstvenom velikom ratištu koje je uključivalo obje republike.
AGATON I FINKIELKRAUNTNakon pokrštavanja Hrvati su sklopili sporazum s papom Agatonom 679. godine, kojim su se zakleli u ime svetog Petra apostola. Hrvati su obećali da neće nikada voditi ratove protiv drugih država, nego da će radije živjeti u miru sa svima koji hoće živjeti u miru s njima. Hrvati su primili blagoslov rimskog pape za taj čin, i obećanje da ako netko napadne Hrvate i tako započne rat s njima, da će se veliki Bog boriti za Hrvate i zaštititi ih, a sveti Petar će im donijeti pobjedu.
"Na čemu temeljite svoj stav o legitimnosti Hrvatskih nacionalnih zahtjeva?"
"Uzmite svoje povijesnice. Hrvati su stara nacija koja je oblikovana prije nego što su oblikovani Francuzi pod franačkom vlašću. Naše povijesnice kažu da je Trpimir vladao od 850. godine do 864. godine i nosio naslov "dux Croatorum", ovo je prvi spomen Hrvata kao takvih. Tomislav vlada od 910. to 928. godina a uzima naslov "Rex Croatorum" 925. godine što je papa prihvatio. Naše povijesnice također kažu da je tijekom cijelokupnog razdoblja personalne unije Hrvata i Mađara pod vlašću Habsburga, Hrvatska održala elemente svoje državnosti u svome banu i saboru. Osim toga, Hrvatska se savršeno uklapa u sljedeću definiciju Otta Bauera: "nacija je ukupnost ljudi uključenih iz zajednice sudbine u zajednicu karaktera". Ukratko, Hrvati mogu opravdati svoje zahtjeve za suverenošću, i temeljem povijesnog prava i na temelju modernog međunarodnog prava. Intelektualci i političari koji govore o Hrvatima kao o plemenu, otkrivaju svoje nepoznavanje povijesti. Da su samo pogledali što se događa, njihovo neznanje bi se razbilo temeljem onoga u što se ovaj rat pretvorio. Agresija nije bila usmjerena samo na hrvatski industrijski i vojni potencijal, nego i na europeizam. Dok se europska elita zabavljala s tribalnošću Hrvata, Europa je gubila svoje romanične i barokne crkve na hrvatskom tlu, kao i svoje venecijanske palače."
NASTAVAK U SLJEDEĆEM POSTU
