HercegBosna.org

HercegBosna.org

Forum Hrvata BiH
 
Sada je: 28 ožu 2024, 22:47.

Vremenska zona: UTC + 01:00




Započni novu temu Odgovori  [ 400 post(ov)a ] 
Stranica Prethodna  1 ... 12, 13, 14, 15, 16
Autor/ica Poruka
 Naslov: Re: 100 godina od početka 1. svjetskoga rata
PostPostano: 04 pro 2014, 14:13 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 28 sij 2010, 17:54
Postovi: 13159
Pre 100 godina ovih dana je krenula kontraofanziva na Kolubari, po meni najveca i najvaznija bitka u nasoj istoriji...

slika



Austrougari su napali sa 450.000 vojnika, slom srpske armije je bio izvestan... a onda iz pepela se dize vojska na izmaku snage, iz brdovite Sumadije krece uragan topova, kaznena ekspedicija za zuto-crnu monarhiju koja se drznula da pomisli da je pobedila...

slika

Zivojin Misic, veteran srpsko-turskih ratova, rata sa Bugarima, balkanskih ratova... covek potekao iz sela gde je kao dete cuvao ovce u Struganiku pored Valjeva... vraca se u kraj gde se rodio... naterao ih je da veruju da se vojska povlaci mahnito i u rasulu... rekao je vojsci par dana da se odmore, a onda je raspalio iz sve snage, u konacni slom, ili veliku pobedu...

U tih mesec dana poginulo nam je preko 20.000 ljudi, preko 100.000 izbaceno iz stroja... patnje koje su posle toga dosle izbijanjem bolesti, nedostatkom hrane su nesagledive...

Oci u oci, jedan na jedan sa Austro-ugarskom, zemljom koja je imala 12 puta vise stanovnika od Srbije, nepojmljivo vecu ekonomsku i vojnu moc... bez pomoci ikoga sa strane, jedva su nam i fals granate poslali...pobediti u ovakvom okrsaju, drugi put im polomiti zube...

...ostaje zapisano u vecnosti....



Slava im...

_________________
Pokaj se Grobi! Mali korak za tebe, veliki za Srpstvo!


Vrh
   
 
 Naslov: Re: 100 godina od početka 1. svjetskoga rata
PostPostano: 04 pro 2014, 15:00 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 05 lis 2010, 11:48
Postovi: 109215
Lokacija: Županija Herceg-Bosna
Po tim strelicama izgleda kao bordel, ne znaš tko je koga jebao.

_________________
Spetsnaz, a force for good.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: 100 godina od početka 1. svjetskoga rata
PostPostano: 04 pro 2014, 15:23 
Offline

Pridružen/a: 23 svi 2014, 16:55
Postovi: 1053
Mislim da su u j... bili ipak AustroUgari uspjesniji i to ne malo...


Vrh
   
 
 Naslov: Re: 100 godina od početka 1. svjetskoga rata
PostPostano: 04 pro 2014, 16:29 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 28 sij 2010, 17:54
Postovi: 13159
Red Member je napisao/la:
Mislim da su u j... bili ipak AustroUgari uspjesniji i to ne malo...


Austrougari:

30,000 poginulih
173,000 ranjenih
70,000 zarobljenih

Srbi:

22,000 poginulih
91,000 ranjenih
19,000 nestalih ili zarobljenih

Ako pricamo o "jebanju" tj zrtvama i gubicima... vidi se ko je gore prosao...

To je samo mesec dana sukoba... ovakve brojke su jezive...

_________________
Pokaj se Grobi! Mali korak za tebe, veliki za Srpstvo!


Vrh
   
 
 Naslov: Re: 100 godina od početka 1. svjetskoga rata
PostPostano: 04 pro 2014, 17:05 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 16 lip 2012, 23:09
Postovi: 15562
Prelazio sam preko ovih planina kolima nedavno, recimo ovaj pravac od Ljubovije ka Kosjeriću mislim da ni danas nije asfaltiran... kuda su oni morali da udare, a znamo i zbog čega, zbog straha od bosanskih Srba i srpskih komita :zubati

_________________
+ Gledaj orle od miline, Gračanicu kraj Prištine... +


Vrh
   
 
 Naslov: Re: 100 godina od početka 1. svjetskoga rata
PostPostano: 03 vel 2015, 19:21 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 20 sij 2012, 03:21
Postovi: 15067
Lokacija: Zagreb
Memoari Nikolaja Pavloviča Ignjatijeva: Rusija hoće biti jedini vladar Balkana
slika

...

Riječ je o ruskom diplomatu u Carigradu, grofu Nikolaju Pavloviču Ignjatijevom. Rođen je u ruskoj vojnoj obitelji 1832. godine, da bi već 1854., u dobi od tek 22 godine, postao ruskim vojnim atašeom u Londonu, nakon čega odlazi u diplomatsku misiju na Dalekom istoku. Nakon Drugog opijumskog rata, Ignjatijev na konferenciji u Pekingu, 1860., osigurava Rusiji dio Mandžurije. Nakon toga, Ignjatijev diplomatski fokus usredotočuje na Tursku i balkanske države. Njegov zadatak bio je rješavanje Istočnog pitanja, kako se nazivalo pitanje opstanka i nasljedstva Osmanskog Carstva, i širenje ruskog utjecaja među balkanskim narodima. Nakon brojnih uspjeha na tom području, Ignjatijev 1876. godine postaje ruski veleposlanik u Carigradu. Bio je jedini visoki diplomat koji je govorio turski, pa je stoga i stekao značajniji utjecaj na turskom dvoru. Povjesničari smatraju da su Ignjatijeve aktivnosti oko širenja ruskog utjecaja na Balkanu dovele do Rusko-turskog rata (1877.-1878.) koji je završen Sanstefanskim mirom, u kojemu je također sudjelovao i koji se može smatrati uspjehom Ignjatijeve politike. Rusija je, prema odredbama mira, stekla dijelove teritorija u Besarabiji i Aziji, a Rumunjskoj, Srbiji i Crnoj Gori priznata je neovisnost od Osmanskog Carstva, dok je Bugarska postala kneževinom. BiH je priznata autonomija pod austrijskim i ruskim nadzorom. Temelj za širenje ruskog utjecaja na Balkanu bio je postavljen!

Potpisivanjem Sanstefanskog mira Ignjatijev posao je završen te on iste godine napušta Carigrad. Zanimljivo je da ne odlazi na drugu funkciju, već se povlači i neko vrijeme živi na svom imanju u Kijevskoj guberniji. Iako je slovio za najvrsnijeg ruskog diplomata druge polovice 19. stoljeća, Ignjatijev se više nikada nije vratio u diplomaciju. Do svog umirovljenja 1882. godine obavljao je niz političkih funkcija u Rusiji, od kojih je ostala zapažena kratka epizoda u kojoj je obavljao dužnost ministra unutarnjih poslova, kada su na njegov prijedlog u Rusiji uvedeni antisemitski zakoni koji su predstavljali pravni temelj za pogrom Židova u Rusiji. Zahvaljujući Ignjatijevim zakonima, više od dva milijuna Židova bilo je prisiljeno napustiti Rusiju. Ovi „Privremeni propisi o Židovima“, poznati i kao „Svibanjski zakoni“, ostali su na snazi više od 30 godina i ukinuti su tek nakon izbijanja revolucije 1917. godine.

U jeku Prvoga svjetskog rata, objavljivanjem u petrogradskom „Istorichesky Vestniku“, krajem 1914. godine, izašli su na svjetlost dana memoari grofa Ignjatijeva. Iako se dio memoara odnosi na razdoblje od gotovo pola stoljeća prije početka Prvoga svjetskog rata, oni predstavljaju svjedočanstvo o provođenju dugoročne politike kojom je Rusija nastojala osigurati svoj utjecaj na Balkanu, a time i na Sredozemlju. Zanimljivo je da Ignjatijevi memoari nikad nisu bili prevedeni i vrlo rijetko su bili citirani, premda predstavljaju prvorazredan povijesni dokument. Prevedeni su tek pojedini dijelovi koji su objavljeni tijekom rata, dok se kasnije gubi svaki interes i oni padaju u zaborav. U prvom dijelu memoara Ignjatijev opisuje svoje diplomatske aktivnosti tijekom diplomatske misije u Carigradu. U nastavku donosim dio koji se odnosi na rusku politiku prema slavenskim narodima Balkana, tako da sami možete prosuditi o opasnostima panslavizma za ondašnji mir i poredak u Europi, ali i šire.

Ignjatijev piše: „Stara centralistička Austrija, koja se trudila, da sačuva svoj položaj između Italije i Njemačke, mogla bi lako postati našom saveznicom. Ali dualistička Austrija naš je najljući suparnik i neprijatelj, s kojim moramo u najraće vrijeme zapodjeti boj na život ili smrt, da izvojštimo našu hegemoniju na blizom Orientu. Time ćemo izvojštiti i integritet Rusije i mogućnost te razvitak onoga stanja Rusije, koje je posljedica rada čitavih stoljeća, a ta je Rusija predstavnica pravoslavlja i ujedno najveće slavensko pleme. Austrijski i turski Slaveni moraju postati našim saveznicima i orudjem naše politike protiv Niemaca. Samo za postignuće ovoga cilja može Rusija doprinesti ovu žrtvu, te se pobrinuti za njihovo oslobođenje i spas. Da pak žrtvujemo samo ruske interese i oslobodimo Slavene, a onda ih pustimo, da tjeraju proturusku politiku, te se zadovoljimo samo s humanitarnim uspjehom, to bi bilo nepromišljeno i prikorno.

Meni se je uviek činilo, da Rusija ima tu misiju, kako da prikupi sve Slavene i da dragovoljno ne pusti ni pedlja slavenske zemlje nikomu. Ako ipak uspije Austriji, da Srbe i Bugare predobije za sebe, a Čehe i Magijare većma priljubiti, tad će uz oslon na Poljake Beč postati središtem nama neprijateljske slavensko-katoličke federacije, a ugled Rusije u zapadnoj Evropi je propao. Poljska će se uzpostaviti, a u austrijsko-slavensku federaciju uvući će se pitanje autonomije Litavske i baltijskih pokrajina, možda i Male Rusije. Zato mora za očuvanje interesa i budućnosti Rusije postati slavenska zastava jedini atribut ruskoga cara, a ojačanje upliva bilo koje države na Balkanu – osobito pak Austro-Ugarske – ne smije se ni pod koju cienu dopustiti.

Čitava moja misija u Turskoj i medju Slavenima od 1861.-1867. godine inspirirana je bila tim načelima, da bude jedina Rusija gospodarom na Crnom moru i Balkanu. Austriji da se ostavi granica njezinog širenja, a svi narodi na Iztoku – osobiti Slaveni- da čekaju pomoć jedino od Rusije.

Što se tiče Turske, ona će se potjerati s Balkana samo onda, ako to bude djelo kršćanskih naroda pod vodstvom Rusije. I Rumunjsku mora Rusija sa nepovjerenjem susretati, jer neki evropski državnici misle, da će u Carigrad poslati kneza Karla Hohenzollerna, ako bi se sultan pokazao preslabim za prijestolje. Rumunjski interesi su oprečni slavenskima. Srbija se mora osigurati za neutralnost Rumunjske, ali se mora čuvati nekih teritorijalnih garancija, jer će Rumunjska svakako tražiti povrat Besarabije.

Austro-Ugarska hoće se dočepati Bosne i Hercegovine. Da se zasiti njezina pohlepnost može joj se kao naknada za izgubljene provincije u Italiji dati radije, da okupira Moldaviju i Vlašku, nego li Bosnu i Hercegovinu, a rieka Seret neka bude granica između nje i Rusije.“

http://blog.vecernji.hr/danijel-tatic/m ... lkana-6257

_________________
Do godine u Herceg Bosni. :HercegBosanac


Vrh
   
 
 Naslov: Re: 100 godina od početka 1. svjetskoga rata
PostPostano: 03 vel 2015, 19:26 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 20 sij 2012, 03:21
Postovi: 15067
Lokacija: Zagreb
Citat:
Michael Grant Ignatieff, PC (/ɪɡˈnæti.ɛf/; born May 12, 1947) is a Canadian author, academic and former politician. He was the leader of the Liberal Party of Canada and Leader of the Official Opposition from 2008 until 2011. Known for his work as an historian, Ignatieff has held senior academic posts at the universities of Cambridge, Oxford, Harvard and Toronto.

Ignatieff was born on May 12, 1947 in Toronto, the elder son of Russian-born Canadian Rhodes Scholar and diplomat George Ignatieff, and his Canadian-born wife, Jessie Alison (née Grant).


http://en.wikipedia.org/wiki/Michael_Ignatieff

Citat:
Ignatyev's son, Count Pavel Ignatyev, served as the last Minister of Education under Tsar Nicholas II and later moved to Canada. His grandson, George Ignatieff, was born in Russia and became a Canadian diplomat, and his great-grandson, Michael Ignatieff, was the leader of the Liberal Party of Canada from 2008 to 2011.


http://en.wikipedia.org/wiki/Nikolay_Pavlovich_Ignatyev

_________________
Do godine u Herceg Bosni. :HercegBosanac


Vrh
   
 
 Naslov: Re: 100 godina od početka 1. svjetskoga rata
PostPostano: 13 vel 2015, 14:11 
Offline

Pridružen/a: 01 sij 2015, 21:05
Postovi: 2993
Red Member je napisao/la:
Mislim da su u j... bili ipak AustroUgari uspjesniji i to ne malo...

ima jedan razlog za to. http://en.wikipedia.org/wiki/Alfred_Redl

ovaj je uveo dosta ruskih špijuna u vojsci koji su odali tajne planove.

From 1903 to 1913, Redl was Russia's leading spy. Before World War I he gave the Russians Plan III, the entire Austrian invasion plan for Serbia. The Russians then informed the Serbian military command about Plan III. As a result, when the Austrians invaded Serbia, the Serbians were well prepared.[4] Redl not only provided much of Austria's military secrets and plans, but he also supplied incorrect estimations of Russian military strength to his own military authorities. Redl has been called one of history's greatest traitors because his actions were responsible for the deaths of half a million of his countrymen.[5]


Vrh
   
 
 Naslov: Re: 100 godina od početka 1. svjetskoga rata
PostPostano: 06 svi 2015, 08:49 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 23 pro 2009, 14:42
Postovi: 8080
Lokacija: Na rubu egzistencije
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=toc&id_broj=11229

THE FIRST WORLD WAR IN CROATIA – MORE OR LESS KNOWN FACTS

_________________
Too proud to beg, too dumb to steal

It's probably me...


Vrh
   
 
 Naslov: Re: 100 godina od početka 1. svjetskoga rata
PostPostano: 03 lip 2015, 20:35 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 12 lip 2009, 12:19
Postovi: 5376
Lokacija: Croatia Alba; site:hercegbosna.org/forum
Crnogorska ofenziva na Sarajevo 1914.

Citat:
Crnogorski položaji iznad Prače u Bosni
slika

Crnogorska vojska u okolini Pala

Da bi vezale dio neprijateljskih snaga i olakšale položaj svoje glavnine na osnovnom pravcu neprijateljskog napada, crnogorska vojska i Užički odred Srpske vojske izvršili su početkom oktobra 1914. godine prodor u pravcu Sarajeva i izbili na područje Romanije. Tada su dijelovi crnogorske vojske ušli u Pale, a njihove patrole i prethodnice do Kozje ćuprije nadomak Sarajeva.

U cilju zaštite tamošnjeg stanovništva, crnogorska Vrhovna komanda formirala je 28. avgusta Drinski odred, u čiji su sastav ušli: Durmitorska brigada, Golijski bataljon, Zetska brigada. Za komadanta Drinskog odreda postavljen je Mitar Martinović.

Odred je 31. avgusta krenuo u svoj pobjedonosni pohod u pravcu Sarajeva. Već 2. septembra odred je ušao u Foču i produžio niz dolinu Drine i zauzeo Goražde. Šestog septembra odred je došao na Jabuku, gdje se sastao sa Sandžačkom vojskom Janka Vukotića, a 10. septembra zaposjednuti su položaji na Hranjenu i oko Prače. Jahorina je zauzeta, a potom i Sjetlina 11. i 12. septembra, kao i dominantno uzvišenje Ođa, iznad paljanskog polja. Putevi su sada vodili niz dolinu Paljanske Miljacke.

Iz pravca Višegrada i Rogatice nastupao je Užički odred ,tako da je došlo do spajanja dva odreda jednog Crnogorskog i drugog Užičkog na paljanskom prostoru.

"Evo, nas, Paljani, braćo naša, dolazimo vam u pomoć!" kliktali su crnogorski ratnici i poput silovitog orkana stuštili se u kotlinu tjerajući omrznutog okupatora i njegove regimente prema Sarajevu, a noge im dobile krila od straha.

Bilo je to 15. septembra kada su se Paljani grlili i ljubili sa smjelim ratnicima i poslije slavlja nastavili u nezadrživom jurišu u pravcu Sarajeva.

Zaustavili su se kod Kozje Ćuprije.
Tu su ostali neko vrijeme. Kroz paljanski kraj uočavane su grupe crnogorskih mladih žena i djevojaka u pravcu prvih ratničkih linija Kozjoj Ćupriji i Trebeviću. One su u svojim torbama nosile iz dalekih crnogorskih brda hljebove od raži i kukuruzovine, kao i presvlaku svojoj braći, muževima. Kako su se više približavale vatrenoj liniji, neke su tom prilikom i ranjene. U kritičnim momentima prebacivale su municiju svojim momcima. Putovale su pješke po nekoliko dana, noćile jedna uz drugu u nekoj izbi, promrzle i iznurene, ali srećne što mogu biti od koristi svojim najmilijima.

Na naslovnoj strani "Politike" od 6. septembra 1914. pisalo je: "Crnogorci pred Sarajevom, pošto je crnogorska vojska zauzela Foču i utvrđeno mesto Goražde, u svome pobedonosnom nastupanju zauzela je 3.ov.m. utvrđeno mesto Jabuku, na severu od Goražda, a 4.ov.meseca varoš Rogaticu... Crnogorska vojska nalazi se sada na 15 km od Sarajeva."

Serdar Janko Vukotić, komandant crnogorske vojske, bio je u Palama 5. oktobra 1914. godine. On je tom prilikom dolazio do prvih borbenih linija, ulivao pri tom pouzdanje svojim vojnicima i oficirima.Zbog žestokih napada austrougarskih regimenti na oba odreda, 12. oktobra 1914. godine počelo je postepeno povlačenje Drinskog odreda na liniju Petibor-Jabuka-Hranjen. Sredinom oktobra gotovo sva vojska je prešla na desnu obalu Drine. Užički odred poslije g okršaja na Glasincu od 18. do 21. oktobra odstupio je u pravcu jugoistoka preko Drine.


Pošto se i crnogorska vojska uskoro morala povući, veći dio stanovništva sa područja Pala povlači se zajedno sa vojskom. Svi oni koji nijesu uspjeli pobjeći, bili su izloženi surovim represalijama šuckora (austrougarska neregularna milicija). Pale su potpuno spaljene i opustošene, a na željezničkoj stanici Pale, na Kalovitim brdima i Koranu podignuta su vješala. Obješena su 54 čovjeka, dok je dio zatečenog stanovništva protjeran u koncentracioni logor. Znatan broj seoskih porodica iz Prače, Vijara, Buđa, Podgraba, Vrhprače, Gorovića, Hotočine, Glasinca, Podromanije i Sočica zaustavljen je od austrougarskih vojnika i šuckora na putu prema Drini, pošto nijesu uspjeli da se na vrijeme evakuišu preko mosta u Goraždu. Iz te grupe na Jabuci je odmah izdvojeno 48 odraslih muškaraca, koji su strijeljani. Njihove žene i djeca odvedeni su u logor.

"Paljani nikada više nisu prolili suza radosnica nego toga dana kada su ugledali stasite Crnogorce. Mladi, snažni, visoki, lijepi, poletni, hrabri, većina u narodnoj nošnji. Ko to zna koliko se janjaca okretalo na ražnju, a oko njih se kolo vitlalo, pjevalo. Bili su to dani za nezaborav. Da li ima išta toplije od bratskog zagrljaja? Kada su se vraćali, Crnogorci su im rekli: "Ko ne želi da ponovo živi u ropstvu, neka ide pred nama za slobodnu Crnu Goru!"

Tako je bilo, vojska je štitila nejač i išla iza nepreglednih kolona. Paljanski kraj, je ostao gotovo pust, mnoštvo naroda preko Goražda našlo se na bezbjednoj teritoriji. Jedna poveća grupa Paljana je u Bukovicu, sjeverozapadno od Pljevalja. Tu su ih domaćini bratski dočekali i smjestili u svoje domove, gdje su ostali sve do sredine zime, 1916. godine.." svjedočio je Blagoje Furtula, Mojsiju Đerkoviću u knjizi Pale i Paljani.

https://www.facebook.com/permalink.php?story_fbid=897078433683740&id=473798159345105&substory_index=0

Citat:
70)Početak prog svjetskog rata odmah se osjetio i u Rogatici. Očekivan je napad Crnogoraca i Srbijanaca, pa su vlasti pokupile taoce među domaćim stanovništvom. Za taoce su najprije uzeti pravoslavni sveštenici i nekoliko građana, a potom su upućeni u Mesiće i Praču i predati vojsci. Svojim životom trbalo je da garantuju sigurnost prevoza austrougarske vojske željezničkom prugom Sarajevo-Višegrad. Po selima su vršljeli šuckori koji su bili obijesni i opasni, pljačkali su, proganjali narod, pa čak i ubijali.

71)Čim su garnizonske trupe napustile Rogaticu, narod se uznemirio i pažljivo prikupljao vijesti sa ratišta. Prava panika je zavladala 20.08.1914., kad je Suljaga Vazpvić sav usplahiren u trku stigao iz Seljana (oko 4km od Rogatice) i rekao da je čuo pucnjavu u kojoj je ispaljeno više od dvije hiljade metaka. Odmah je bila alarmirana žandarmerija koja je smjesta zauzela položaje za odbranu po okolnim planinskim visovima. Uznemirenje se još više povečalo kada su u Rogatcu pristigle prve izbjeglice iz Višegrada i Čajniča i pričale o ratnim strahotama. U varoši se znalo da je crnogorska vojska na granicama rogatičkog kotara i da austrougarske vojske nema dovoljno da bi je zaustavila.

Crnogorci su zauzeli Višegrad, pa su činovnici Kotarskog ureda iz Višegrada pobjegli u Rogaticu, što se uskoro dogodilo i sa Čajničem i Goraždem, a austrougarska vojska koja je zauzela položaje na Sjemeću počela se povlačiti. Sve više izbjeglica se slivalo u Rogaticu, a najviše ih je bilo kad su se 11. i 12.09.1914. čuli pucnji iz pravca Međeđe i Ustiprače. U Rogatici se nalazila samo komanda VIII brigade.

Kad su crnogorske čete prodrle do Mesića 14.09.1914., komandant Andrijan je pozvao kotarskog predstojnika i naredio mu da se varoš evekuiše, što je odmah i učinjeno, pa su svi predstavnici vlasti i njihove pristalice preko Podromanije krenule za Sarajevo.

Dub je bio zauzet, ali u Rogaticu ni 15.09. nije stigla vojska, pa je to omogućilo činovnicima Kotarskog ureda da spakuju arhivu, papire od vrijednosti i novac. Cijeli drum od Rogatice preko Podromanije do Sarajeva bio je zakrčen izbjeglicama, a najviše je bilo žena, djece i staraca koji su tjerali stoku. To je onemogućavalo brže kretanje, stalno se zastajkovalo tako da je put od Rogatice do Podromanije trajao od šest sati poslije podne do pola tri ujutro bez odmora.

72)Čim je stanovništvo koje je ostalo u Rogatici saznalo da se crnogorska vojska približava gradu počelo se pripremati da je svečano dočeka. Mještani su bez razlike na vjeru izašli pred crnogorsku vojsku s crnogorskim i srpskim zastavama i pjevali rodoljubive crnogorske pjesme. Sa narodom se nalazio i načelnik sa svim opštinarima. Crnogorsku vojsku je predvodio serdar Janko Vukotić, prijateljski se rukovao sa načelnikom, primio od njega trobojni zastavu i predao mu crnogorsku. Potom je načelnik održao pozdravni govor u kojem je istakao da bosanski narod dočekuje crnogorsku vojsku kao prijatelje i oslobodioce. Narod je burno pozdravio riječi svog načelnika, na šta je serdar Vukotić obećao da ovo područje neće više nikad pasti u neprijateljske ruke.

73)To se dogodilo ujutro 17.09.1914., a srpska vojska je ušla u Rogaticu istog dana poslije podne i bila dočekana klicanjem, zastavama i cvijećem. Uprava je bila u rukama Crnogoraca. Serdar Vukotić se zadržao u Rogatici pet dana, a zatim je svoju komandu smjestio u Han-Stjenice. Tako je Rogatica bila u crogorskim rukama mjesec dana. Vojna bolnica je bila smještena u velikoj kasarni i u njoj su radile ruska, engleska i grčka vojna sanitetska misija. Ranjenici su otpremani preko Goražda i Čajniča u Pljevlja, ili preko Višegrada u Užice. Vojno-civilna vlast bila je u rukama Crnogoraca, pod komandom kapetana Blaža Anđelića, a predsjednik gradske opštine je bio Josif Kojić iz Rogatice. Potom je uslijedila protivofanziva austrougarske vojske, koja je protjerala srpsku i crnogorsku vojsku i ušla u Rogaticu 26.10.1914. Rogatica je bila poluprazna jer je samo trećina muslimanskog stanovništva ostala u gradu, dok su ostali krenuli u neizvjesnost.

Za vrijeme kratkotrajne crnogorske uprave, u Rogatici su bila pogubljena samo dva muslimana, jedan kafedžija i jedan nadničar, ali ih je veći broj bio uhapšen: muderiz Mehmed-efendija Škaljić, osam imama, Bećirbeg Šahimpašić, Uzeiraga Daidžić, Hafiz-efendija Muftić, Ibrahimbeg Teskeredžić, sve ugledi rogatički građani, i još nekolicina.

U cijelom rogatičkom kotaru bilo je uhapšeno sedamdeset muslimana. U varoši je uništeno dvadeset kuća sa pomoćnim zgradama, dvadest dućana i jedna džamija. Prilikom povlačenja, srpski i crnogorski vojnici su uzimali sve do čega su došli: pribor za jelo, odjeću, veš, dragocjenosti. Muslimani su bili istjerani iz svojih kuća i pretresani, pa su im oduzeti satovi, navac, dukati.

Spaljene su zgrade Poreskog ureda. I neki domaći ljudi su iskoristili priliku za pljačku: cestar Vučković, šumar Vujadinović koji je bio zamjenik načelnika Josifa Kojića, opštinari Uroš Furtula i Ljubo Šain. Više od 80% pravoslavnog naroda povuklo se sa srpskom i crnogorskom vojskom.

74) Tragovi rata su bili vidljivi posvuda, sa obje strane ceste za Sarajevo štrčale su popaljene kuće pošto su prethodno bile opčjačkane. Od Podromanije ( u originali piše NAROMANIJE ) do Rogatice nije bilo mnogo popaljenih kuća, ali su sve bile opljačkane. Crnogorci su stigli do Sokoca a visove prema Vlasenici i Sarajevu zaposjela je srpska vojska. Između Sokoca i Podromanije vođena je borba oko 20.10.1914. između austrougarske i crnogorske vojske u kojoj su Crnogorci bili poraženi, pa su se povukli. Svi domaći Srbi iz Sokoca i Glasinca povukli su se s crnogorskom vojskom, a sve kuće u Sokocu su ispražnjene i stvari smještene u crkvu.

http://rogatica-bih.blogspot.com/2011/02/austrouarska-okupacija-rogatice.html

Citat:
Nema sumnje da je kralj Nikola postepeno uobličavao teritorijalne zahtjeve Crne Gore. U početku, oni su bili uzdržani i nedorečeni, često nejasni i protivurječni. Pojedine oblasti i gradovi stalno su prisutni u njegovim razmišljanjima: Boka Kotorska i Kotor, Skadar, Dubrovnik, dok su drugi postepeno uključivani: Mostar, Sarajevo, Medova. U prvim memorandumima tražila se ispravka granice prema Srbiji, dok se u kasnijim ona prihvata bez promjena.

http://www.montenegrina.net/pages/pages1/istorija/cg_u_1_svj_ratu/kralj_nikola_i_teritorijalno_sirenje_cg1914_1920_d_zivojinovic.html



Jesu li Crnogorci stvarno zauzeli Višegrad, kako piše? Ne čini mi se logičnim.


Kronologija

19.08.'14. Austro-Ugarska zauzela Pljevlja

31.08.'14. Crnogorci krenuli u ofenzivu

02.09.'14. Crnogorci zauzeli Foču i Goražde

06.09.'14. Crnogorci zauzeli Jabuku

10.09.'14. Crnogorci zauzeli Praču

12.09.'14. Crnogorci zauzeli Sjetlinu

15.09.'14. Crnogorci zauzeli Pale -> maksimalni doseg Kozja Ćuprija (3.8 km od sarajevske Baščaršije)

slika
http://www.pozitivne.info/predstavljamo/horion-bosna/bosanski-mostovi-kozija-cuprija/

Kontekst crnogorske ofenzive je da su u kolovozu Srbijanci razbili austro-ugarsku 5. armiju u bitci na Ceru i potisnuli je preko Drine.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: 100 godina od početka 1. svjetskoga rata
PostPostano: 03 lip 2015, 21:41 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 12 lip 2009, 12:19
Postovi: 5376
Lokacija: Croatia Alba; site:hercegbosna.org/forum
Dnevnik jednog Hrvata, Pava Mikule iz vremena crnogorske uprave u Budvi 1914.
- zanimljiv status hrvatske zastave
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=184471


Vrh
   
 
 Naslov: Re: 100 godina od početka 1. svjetskoga rata
PostPostano: 04 srp 2015, 14:13 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 24 lip 2015, 15:01
Postovi: 1643
Sta se zakljucuje iz I sv rata?

Da je hrvat sluga bio tiraniji i za nju se krvavo borio... i poduvo na kraju... uspesno je aboliro glupim potezom srbina pa umesto da ga porobi talijan uvuko se srbinu pod guicu neko vreme...


Vrh
   
 
 Naslov: Re: 100 godina od početka 1. svjetskoga rata
PostPostano: 04 srp 2015, 14:16 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 24 lip 2015, 15:01
Postovi: 1643
Nije lepo pofrzavati onoga protiv koga se svet borio... al sta ces kad ti preci u svim ratovima bili na strani zlikovaca... govorim o dva svetska rata...

Jes jes zajebano... kako ce pravdati stpgodisnjicu II rata... hitler ce ispast med i mleko...


Vrh
   
 
 Naslov: Re: 100 godina od početka 1. svjetskoga rata
PostPostano: 04 tra 2017, 16:10 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 08 stu 2012, 00:05
Postovi: 22976
Izuzetno dobar youtube kanal o Prvom svetskom ratu. Krenuli su 2014. i objavljuju nov video svake nedelje, koji opisuje događaje iz te iste nedelje, sto godina ranije.



Vrh
   
 
 Naslov: Re: 100 godina od početka 1. svjetskoga rata
PostPostano: 29 sij 2021, 03:30 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 14 sij 2013, 22:25
Postovi: 4689
kolubara je napisao/la:
Sta se zakljucuje iz I sv rata?

Da je hrvat sluga bio tiraniji i za nju se krvavo borio... i poduvo na kraju... uspesno je aboliro glupim potezom srbina pa umesto da ga porobi talijan uvuko se srbinu pod guicu neko vreme...


kolubara je napisao/la:
Nije lepo pofrzavati onoga protiv koga se svet borio... al sta ces kad ti preci u svim ratovima bili na strani zlikovaca... govorim o dva svetska rata...

Jes jes zajebano... kako ce pravdati stpgodisnjicu II rata... hitler ce ispast med i mleko...


Zaključuje se da je povod 1. svitskome ratu da Srbin. Koji je ubia vladara države koji je namirava uredit državu da bude trijalistička i da u njoj Hrvati budu čimenik. Tako smo umisto da se mi Hrvati kompaktiramo, postali meta grabeža država koje su posli dobile 1. svitski rat.

1. svitski rat izazvale su države Antante. Nažalost, ušljiva Antanta ostavila je svog velikog saveznika Rusiju na cidilu koncem rata, ako se to uopće može nazvati koncem rata. Rusija je spasila zapadnu Antantu od potpuna sloma. Nakon rata uslidila je tkz. protusovjetska intervencija, što je bila izlika za okupiranje teritorija Ruskog Carstva. Grabež. Toliko o tome tko su zlikovci.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: 100 godina od početka 1. svjetskoga rata
PostPostano: 22 vel 2021, 17:14 
Offline

Pridružen/a: 12 kol 2020, 08:27
Postovi: 1595
kolubara je napisao/la:
Sta se zakljucuje iz I sv rata?

Da je hrvat sluga bio tiraniji i za nju se krvavo borio... i poduvo na kraju... uspesno je aboliro glupim potezom srbina pa umesto da ga porobi talijan uvuko se srbinu pod guicu neko vreme...


Kad ti turski martolog priča o služenju tiranima...

Lipo ste po starom srpskom običaju izazvali sranje, izginula van masa ljudi pa ste to isli nadoknadit teritorijima civiliziranijih naroda pa ste opet upali u krvavo kolo pai izgubili cilo stoljeće i narod. Odlično.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: 100 godina od početka 1. svjetskoga rata
PostPostano: 22 vel 2021, 17:36 
Online
Avatar

Pridružen/a: 10 svi 2019, 21:58
Postovi: 20462
Kako su Srbi uspjeli izazvati svjetski rat i proći nekažnjeno to je stvarno slučaj za pručavanje.

_________________
Titanik potonio 15. a HDZ 17. Travnja


Vrh
   
 
 Naslov: Re: 100 godina od početka 1. svjetskoga rata
PostPostano: 22 vel 2021, 17:39 
Offline

Pridružen/a: 12 kol 2020, 08:27
Postovi: 1595
weasel je napisao/la:
Kako su Srbi uspjeli izazvati svjetski rat i proći nekažnjeno to je stvarno slučaj za pručavanje.


Nacionalna im je bit istrebljena, dovoljn su sebe kaznili hazarderskim glupim potezom. Ušli su slavodobitno u 20.st u naletu a izašli su razbijeni.


Vrh
   
 
 Naslov: Kalvarije hrvatskih ratnih zarobljenika
PostPostano: 25 vel 2021, 17:37 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 14 sij 2013, 22:25
Postovi: 4689
https://www.vecernji.hr/vijesti/sardini ... ka-1263920

Riječ je o nekoliko tisuća hrvatskih vojnika koji su bili u sastavu austrougarske vojske, koje je srpska vojska zarobila na južnom (balkanskom) bojištu krajem 1914. i početkom 1915. godine. Te vojnike srpska je vojska ujesen 1915., nakon poraza od austrougarske i bugarske vojske, povela kao zarobljenike od Niša do albanske Valone.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: 100 godina od početka 1. svjetskoga rata
PostPostano: 25 vel 2021, 17:48 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 27 lis 2010, 15:06
Postovi: 27119
weasel je napisao/la:
Kako su Srbi uspjeli izazvati svjetski rat i proći nekažnjeno to je stvarno slučaj za pručavanje.


Bili su na strani saveznika, zašto bi bili kažnjeni od njih?
Osim toga, zna se tijek događaja i tko se sve igrao s barutom.
Ali možda i jesu bili "kažnjeni" što nisu u Londonu 1915. dobili
sve što su tražili i morali prihvatiti 1918. novu zajednicu, za što
danas kontaju da jeste bila greška.

Manje je poznato da ih Francuska, Italija i GB nisu bili voljni
evakuirati iz Albanije 1916., da nije ruski car debelo zaprijetio
izlaskom iz savezništva.

_________________
- Sarajevo drugi u svijetu po broju izdanih radnih viza za Njemačku 2022.
- Luka Mišetić: Haag nigdje i nikad nije tvrdio da je Herceg-Bosna UZP.
- Reis: Država nam curi kroz prste poput pijeska.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: 100 godina od početka 1. svjetskoga rata
PostPostano: 06 tra 2021, 11:42 
Offline

Pridružen/a: 10 vel 2018, 15:56
Postovi: 2950
Lokacija: Hrvatsko kraljevstvo


Najbolji austrougarski vojskovođa u Prvom svjetskom ratu, koji je bio Hrvat, Svetozar Borojević

Na ovom videu mogu se uključiti titlovi

https://m.youtube.com/watch?v=Efaq1_yc61A

_________________
Hrvatska je za više KRIŠTO a neki su za manje Karoline u hrvatskoj politici

Pred okupaciju BIH 800.000 stanovnika, od toga 80.000 kristijana i 50.000 pravoslavnih, sruseno 500 katolickih objekata


Vrh
   
 
 Naslov: Re: 100 godina od početka 1. svjetskoga rata
PostPostano: 06 tra 2021, 11:53 
Offline

Pridružen/a: 10 vel 2018, 15:56
Postovi: 2950
Lokacija: Hrvatsko kraljevstvo


Maksimilijan Njegovan, Hrvat, koji je u Prvom svjetskom ratu bio zapovjednik austrougarske mornarice.

Hrvatski admiral dosegnuo je kao zapovjednik austrougarske mornarice čin viceadmirala. Dosegnuo je i funkciju vrhovnog zapovjednika austro ugarske mornarice, koja je objedinjavala trostruku ulogu. Zapovjednik flote, zapovjednika mornarice i funkciju načelnika Mornaričke sekcije pri Ministarstvu rata u Beču. Osim toga postao je i član Tajnog vijeća koje je savjetovalo vladara o pojedinim općim pitanjima unutrašnje i vanjske politike te o financijskim i vojnim pitanjima. Članovi Tajnoga vijeća imali su izravan utjecaj na proces donošenja odluka u Austro-Ugarskoj Monarhiji, te je pripadnost tome vijeću bila rezervirana samo za najviše vojne i državne dužnosnike. Ovdje je s činom admirala s kapom. Ovdje je s činom admirala bez kape. U mornaričkim uniformama viših časnika - naprijed je car Karlo I., iza njega, u sredini, admiral Maksimilijan Njegovan, desno je kapetan linijskoga broda i Hrvat, Janko Vuković Pod-kapelski. Ovdje vidimo cara Karla prvog lijevo, i admirala Njegovana u sredini.

Odlikovanja hrvatskog admirala Maksimilijana Njegovana: Red Željezne krune 3. stupnja, Red Željezne krune 1. stupnja, Red Leopolda, Vojni križ za zasluge, Oznaka za vojnu službu, Brončana medalja za vojne zasluge, Jubilarna spomenica 1898., Jubilarni križ 1908., Prusko odličje Crvenog orla 2. stupnja što je odličje Njemačkog Carstva, Odličje osloboditelja što je odličje Grčke, Odličje Dvostrukog zmaja 2. stupnja što je odličje Kine, Medschidie Orde 3. stupnja što je odličje Osmanlijskog Carstva, Merito Naval 3. stupnja što je odličje Kraljevine Španjolske.

Po kineskom vojnom strategu Sun Tzu Vuu, general ne mora izvršiti svaku zapovjed. Ponekad je odbijanje zapovjedi izraz najviše časti koju može imati zapovjednik.

Upravo je zbog svojega čina časni naslov zaslužio Maksimilijan Njegovan. U Prvom svjetskom ratu, tisuću devetsto i sedamnaeste godine, postalo je jasno da Austro Ugarska gubi prvi svjetski rat. Austrijskom caru Karlu prvom i njemačkom caru Wilhelmu drugom to nije bilo jasno. Obojica su nekoliko puta neuspješno nagovarali hrvatskog admirala da granatira Venceciju. Admiral je to odlučno odbijao što ga je dovelo u nemilost dvaju careva. Njegovoj odluci doprinjelo je nekoliko činjenica. Nedostatak goriva i streljiva za brodove. Kao i slab borbeni moral posade na koji je loše utjecalo trajanje rata. Hrvatski admiral je pokazao da su etički i moralni principi iznad svega, pa i iznad carskih zapovjedi. Zbog odbijanja carskih zapovjedi Maksimilijan Njegovan nije smjenjen.

Ovakav čin nije bez sličnih povijesnih primjera. Admiral jugoslavenske narodne armije Vladimir Barović ujutro je preuzeo dužnost načelnika stožera splitske vojno-pomorske oblasti, no nemir ga je sustigao već uvečer. Brzim koracima mjerio je zgradu vojnog kompleksa, potom izišao udahnuti svježi otočki zrak, no duboko u sebi znao je da povratka nema. Imenovanje na novu dužnost značilo je i njegovu suglasnost za svako borbeno djelovanje protiv hrvatskih građana. Njegova vojnička čast mu nije dopuštala izvršiti zapovjedi. Napisao je pismo da se odlučio na časnu smrt jer nije htio ratovati protiv “bratskog hrvatskog naroda”. Napisao je, “Crnogorci se ne mogu boriti i uništavati narod koji im nije ništa skrivio.” Naveo je i svoju nemoć u sprečavanju djelovanja Jugoslavenske ratne mornarice protiv Hrvatske. Barović je naveo da je agresija jugoslavenske narodne armije na Hrvatsku njemu predstavljala djelo suprotno crnogorskoj časti. Imao je obitelj, a bile su mu pedeset i dvije godine. Ušuljao se u ambulantu, prislonio pištolj na sljepoočnicu i opalio. Digao je ruku na sebe u vrijeme kad je dobar dio njegovih sunarodnjaka podržao svetosavsku i velikosrpsku politiku iz Beograda i sudjelovao u granatiranju Dubrovnika.

Slično je postupio u Drugom svjetskom ratu njemački general von Dietrich Choltitz. Bio je zapovjednik njemačkih okupacijskih snaga u Parizu. Taj njemački general opozvao je odluku o razaranju Pariza, a tada nije bio siguran hoće li njegova obitelj biti prebačena iz Njemačke u neutralnu Švicarsku. Na takav čin ga je uspio nagovoriti švedski konzul Raoul Nordling.

Devetnaestog svibnja tisuću devetsto sedamnaeste car Karlo osobno šalje admiralu Njegovanu sljedeći telegram, vezan za bitku kod Otranta: "Zapovijedajući jedinicama Moje flote, koje su nedavno uspješno izvršile zadatak koji im je dodijeljen, nanijele su znatne gubitke svojim neprijateljima i pokazale koliko istinski pomorski duh može biti učinkovit i protiv brojčano nadmoćnijeg protivnika. Ako bih vas danas radije odlikovao admirale Njegovan, kao priznanje za izvrsne uspjehe pred neprijateljem, Mojim Redom željezne krune prve klase s Ratnom dekoracijom i Mačevima, onda u ovom zapovjedničkom odlikovanju moja cijela flota također može vidjeti koliko sam zadovoljan s vama. Svim srcem zahvaljujem svim svojim hrabrim mornarima, te molim za njih naj-bogatiji Božji blagoslov".

Bio ga je hvalio i vrhovni zapovjednik austro-ugarske ratne mornarice, admiral Anton Haus riječima: „Vrlo dobro upućen u sve grane struke, raznoliko znanstveno obrazovanje... ima pozitivan utjecaj na podređene i ima njihovo povjerenje. Vrlo marljiv i savjestan, s vrlo dobrim rezultatima. Zapovijedao je prvom Eskadrom vrlo dobro u svakom pogledu. U potpunosti odgovara svom trenutnom položaju, pogodan je za sve više položaje i zapovijedanje većim skupinama". Prije toga, tisuću devetsto i dvanaeste admiral Haus ga je branio pred napadima kontraadmirala grofa Lanjusa dajući mu "bezrezervnu podršku", a tisuću devetsto i trinaeste Haus je predložio da Njegovan zamijeni kontraadmirala Chmelarža na mjestu zapovjednika prve eskadre.

Njegovan se nije ženio i nije imao djece, nego je cijeli svoj život posvetio vojnoj karijeri u ratnoj mornarici. Bio je debeljuškasti čovjek veselih očiju i ugodnih bijelih brkova, savjestan, obrazovan i pristojnog ponašanja“, bio je tipičan predstavnik stare Vojne krajine. Za vrijeme školovanja dobivao je ocjene, "željnog i aktivnog, nastoji trenirati kroz učenje, služi precizno i pouzdano u svakom pogledu, … vrlo dobar promatrač, spretan i pouzdan u računanju, … bit će dobar navigacijski časnik“, ali istovremeno ima „dovoljno neovisnosti da bude dobar topnički i palubni kadet“.

Njegovanovi nadređeni optimistično zaključuju kako „ovaj časnik daje razloga za nadu da će i on u potpunosti odgovarati u tom smjeru, jer je nesumnjivo vrlo sposoban i ima dobru volju. Postigao je vrlo dobre rezultate kao nastavnik na srpskom-hrvatskom jeziku. Vrlo koristan, voljan i ambiciozan časnik.“ Nadalje ga opisuju kao „smirenog i karakternog pomorskog časnika“ čije je časničko ponašanje „prema podređenima bilo strogo po službenim propisima“ i koji je shodno tome postao „dobar i pouzdan časnik za obuku“ te je iznad svega „bio pouzdan i vrlo dobro upoznat s inovacijama iz područja pomorskih mina“.

Tijekom službe na korvetu „Helgolandu“ nadređeni ga ocjenjuju kao časnika „vrlo željnog služenja s dobrim uspjehom; teži daljnjem usavršavanju i vježbi. Ima strast i ljubav prema temi navigaciji te je detalje navigacije na „Helgolandu“ uspješno izvršio“. Tijekom službe na brodu „Hoferu“, Njegovana opisuju kao časnika „živahnog duha, izvrsnog razumijevanja, oštrog pamćenja, ispravnog suda – odlučan, energičan, vrlo časnog karaktera, veoma veselog raspoloženja. Vrlo je dobro pazio na svoje podređene i u svakom je pogledu odličan pomorski časnik, opravdavajući najbolje nade.“. Tijekom službe na brodu „Erzherzog Karlu“ Njegovan je hvaljen kao taktičar koji je „vrlo savjestan, u svakom pogledu preporučiv pomorski stožerni časnik. Tijekom pojačane ljetne Eskadre, često pod teškim okolnostima, vodio je svoje agende kao šef stožera smireno i razborito do potpunog zadovoljstva.“. Hvalili su ga kao visoko preporučenog časnika zbog svog vojničkog stava i svestrane prilagodljivosti.

Njegovan je stavljen na raspolaganje nadvojvodi Franji Ferdinandu te kratko služi kao zapovjednik jahte „Miramar“, carske jahte koju su koristili mnogi članovi carske obitelji, između ostalih i Franjo Josip prvi te carica Elizabeta. Ovaj podatak je veoma značajan jer pokazuje da je Njegovan bio čovjek od povjerenja carske obitelji. To nam također govori da je bio veoma odan caru i Monarhiji jer u suprotnome ne bi dobio takvu čast da osobno zapovijeda carskom jahtom.

Nakon što je Srbima i Crnogorcima onemogućeno zaposjedanje Skadra, Njegovan je bio u okviru okupacijskih snaga imenovan kao predstavnik austro-ugarske ratne mornarice u međunarodnom admiralskom vijeću u Skadru tisuću devetsto i trinaeste.

Njegovanove sposobnosti uključivale su dobro poznavanje njemačkog i srpsko-hrvatskog jezika, tečno poznavanje talijanskog, francuskog i engleskog jezika te se vrlo često i sigurno koristio Morseovim aparatom.

Njegov mlađi brat Viktor je tijekom Prvog svjetskog rata služio u kopnenoj vojsci te je karijeru završio sa počasnim činom generala pješaštva, a 7. ožujka tisuću devetsto i sedamnaeste dodijeljeno mu je i ugarsko plemstvo nakon čega je imao pravo dodati prefiks „von“ svom prezimenu.

Ishod rata je Maksimilijana osobno teško pogodio. Godine tisuću devetsto dvadeset i četvrte doživio je moždani udar, koji je bio popraćen anginom pektoris i samo ga je njegov neuništivi humor držao na životu.

Admiralu je konačno počivalište na zagrebačkom Mirogoju. Na pogrebu tisuću devetsto i tridesete će mu nazočiti generali i zapovjednici austrougarske vojske, kao i mađarski veleposlanik kao izaslanik Mikloša Hortija. Došli su i njegovi suborci, još živi austro-ugarski admirali i generali, kao i pripadnici postrojbi pješaštva i konjaništva. Lijes je spušten sa svim državnim i vojnim počastima uz puščane plutone i plutone bitnica poljskog topništva. Pogreb ovog izuzetno učinkovitog i simpatičnog časnika tada je ponovno bacio sjaj nekadašnje slave na njegovo ime.

Vrijedan rad o ovome hrvatskome admiralu napisao je Karlo Foder na pedesetak stranica, koji je nagrađen rektorovom nagradom dvije tisuće i dvadesete godine. Poveznica na rad je u opisu videa. Kroz sudbinu admirala Maksimilijana u tome radu vidi se sudbina hrvatskog naroda u Austro-ugarskoj za vrijeme Njegovana. Ostaje dojam nakon čitanja da se Hrvati u velikim sustavima za sebe mogu izboriti samo izvrsnošću. Kroz rad se vidi i utjecaj socijalističkih ideja i jugoslavenske ideje prilikom pobune mornara u Boki kotorskoj. Te ideje su kasnije obilježile hrvatsku sudbinu. Nakon te pobune objavljeno je da je Njegovan umirovljen na vlastiti zahtjev, dok se kao stvarni razlog navodi to što je odbio bombardirati Veneciju, a da je pobuna bila samo povod.

Foderov rad oslikava još jednu činjenicu o hrvatskoj stvarnosti, a ta je da se temom doprinosa Hrvata u austro-ugarskoj ratnoj mornarici profesionalni povjesničari u Hrvatskoj ne bave u većoj mjeri, nego samo zaljubljenici u povijest poput Zvonimira Freivogela, koji su dali najveći doprinos toj temi u hrvatskoj historiografiji.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: 100 godina od početka 1. svjetskoga rata
PostPostano: 06 tra 2021, 11:56 
Offline

Pridružen/a: 10 vel 2018, 15:56
Postovi: 2950
Lokacija: Hrvatsko kraljevstvo


Hrvati u Prvom svjetskom ratu, dr. Željko Holjevac


Vrh
   
 
 Naslov: Re: 100 godina od početka 1. svjetskoga rata
PostPostano: 06 tra 2021, 12:01 
Offline

Pridružen/a: 10 vel 2018, 15:56
Postovi: 2950
Lokacija: Hrvatsko kraljevstvo


Janko Vuković Podkapelski potonuo s ratnim brodom Viribus Unitis, Države Slovenaca Hrvata i Srba. To je bio talijanski ratni zločin koji su počinili da bi lakše okupirali hrvatsku obalu.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: 100 godina od početka 1. svjetskoga rata
PostPostano: 06 tra 2021, 12:06 
Offline

Pridružen/a: 10 vel 2018, 15:56
Postovi: 2950
Lokacija: Hrvatsko kraljevstvo


Hrvati u Prvom svjetskom ratu, uzroci i posljedica, 100 godina poslije, dr. Željko Holjevac, PODCAST VELEBIT, 10.11.2018.

_________________
Hrvatska je za više KRIŠTO a neki su za manje Karoline u hrvatskoj politici

Pred okupaciju BIH 800.000 stanovnika, od toga 80.000 kristijana i 50.000 pravoslavnih, sruseno 500 katolickih objekata


Vrh
   
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 400 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1 ... 12, 13, 14, 15, 16

Vremenska zona: UTC + 01:00


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 57 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
Facebook 2011 By Damien Keitel
Template made by DEVPPL - HR (CRO) by Ančica Sečan
phpBB SEO