Ako netko zna za kakve dokaze da se ta bitka ikad odigrala molio bi ga da izloži,takodjer isto važi i za Petra Svačića.Ja smatram da je i bitka i dotični posve izmišljeni i neistiniti

Ovo je kao službena verzija..........

...........I Ladislav je ubrzo umro, također bez potomstva, pa je novi ugarski kralj postao njegov drugi nećak Koloman, Almošev stariji brat koji je odlučio zaratiti s Hrvatskom i zauzeti je. Njegovi su poslanici došli pred hrvatski sabor. Bilo je odlučeno da se Petar Svačić mora odreći prijestolja, a potom da se sklopi sporazum s Kolomanom. Hrvatsku odluku u Kolomanov tabor otišli su priopćiti predstavnici dvanaest hrvatskih plemena: knez Juran od Kačića, knez Ugrin od Kukara, knez Mrmonja od plemena Šubića, Pribisav od Čudomerića, Jurina od Snačića, Petar od Mongorovića, knez Pavao od plemena Gušića, Martin od Karinjana i Lapčana, knez Pribisav od plemena Polečića, Obrad od Lisničića, Ivan od od Jamometića i Mironja od Tugomerića. U Križevcima su odrednice sporazuma bile stavljene na papir (kažu uz svesrdnu pomoć zagrebačkog biskupa) i Koloman je tako postao zakonitim kraljem Hrvatske i Dalmacije, obvezavši se da neće ukinuti ni bansku čast niti čast hercega, te da će se ugarski kraljevi uvijek posebno kruniti i kao hrvatski kraljevi.
Prešavši Savu i Kupu u proljeće 1097., Koloman se uskoro uvjerio da o njegovu kraljevanju nemaju svi Hrvati isto mišljenje: na Gvozdu mu se suprotstavio kralj Petar Svačić, a Hrvati su se našli na dvije strane: jedni su se Kolomanu suprotstavljali, a drugi Kolomanu pomagali, boreći se rame uz rame s njegovim četama.
U jeku bitke poginuo je i sam hrvatski kralj Petar Svačić - posljednji kralj hrvatske krvi. Koloman i Ma- đari postali su tako prvi susjedi Venecijanaca s kojima je uskoro sklopio sporazum o međusobnoj sigurnosti posjeda, jer nije bio dovoljno jak da ih otjera s hrvatske obale. Oslabljen i poražen 1099. u Haliču, nije bio više ni dovoljno jak da vlada Hrvatima koji su u međuvremenu ustankom oslobodili zemlju, ali je utro put nagodbi, glasovitom dokumentu Pacta conventa kojim će Hrvatska s Ugarskom 1102. ući u personalnu uniju.

Petar Svačić rodio se u gradu Kamičku na lijevoj obali rijeke Krke, nedaleko od Roškog slapa. Ruševine grada u kojem su se nekoć uzdizali njegovi dvori tamošnji ljudi i danas nazivaju Svačice. Kao kralj stolovao je u Kninu, a poginuo je daleko od Dalmatinske Hrvatske, na gori Gvozd, po njemu kasnije prozvanoj Petrovom gorom. Ovisno o tome kako je tko pročitao imena hrvatskih plemena u rukopisu iz XIV. stoljeća zvao se Svačić ili Snačić, ali narodna ga predaja, a i znanost, spominju kao Svačića.
Kapela je planinski masiv Dinarida u Gorskom kotaru koji je istoimenim prijevojem razdijeljen na Veliku i Malu Kapelu. Obje su ime dobile po ostacima srednjovjekovnog samostana (jedno vrijeme i pavlinskoga) i kapele sv. Mikule na Gvozdu, podignute oko 1390. godine. Samostan je zbog čestih turskih provala bio napušten, a na njegovim je ruševinama u XVIII. stoljeću podignuta nova kapela sa samostanom. S nestankom reda pavlina, nestala je i ta kapela.

Evo,našao sam nešto.....

U užoj Hrvatskoj, negdje prije 1097, kraljem je postao Petar. O tom vladaru postoji samo jedna sigurna izvorna vijest. Zapisao ju je ugarski kroničar Šimun de Keza u kronici napisanoj 1285. Prema toj vijesti Ladislavov nećak Koloman, koji ga je naslijedio na prijestolju, poslao je vojsku u kraljevstvo Dalmacije i dao ubiti kralja Petra, koji je došavši pred Ugre, u planinama što se nazivaju Gozd, pobijeđen i ubijen. Šimun de Keza napominje da se zato »do danas« (do njegova vremena) te planine na mađarskom zovu Patur Gozdia. O kralju Petru još samo kaže kako mu je sjedište bilo u Kninu. Iz kojega je roda taj kralj i kada je okrunjen nije poznato. Taj izvor donose i dva suvremena udžbenika autora Budak-Mogorović-Crljenko za osnovnu školu i Samaržije za strukovnu školu. Samo što u Samaržijinom pogrešno stoji kako je riječ o vijesti iz Ljetopisa popa Dukljanina. Zapisi o prolazu križara 1096. kroz Dalmaciju i Hrvatsku ne spominju nikakvoga hrvatskog kralja, ali ne kažu izričito ni da ga nema.

Sve u svemu koliko vidim nema vjerodostojnih dokaza da se bitka ikad dogodila Mogli bi se uđžbenici malo prepravljat

Nije upitno je li se bitka dogodila, već je upitno je li se ona dogodila na području koje danas zovemo Petrova gora ili negdje dalje.

ma možda se i dogodila na petrovoj gori a borili su se međusobno hrvati zbog recimo di će čije ovce i krave past

E pa sad karikiraš.

MAĐARI NE SPOMINJU BITKU ILI BAREM NE MNOGO I NE KARIKIRAM NEGO BRIJEM DA JE HRVATSKA OSTALA BEZ KRALJEVSKE VLASTI I DA JE DOŠLO DO BEZAKONJA I NEREDA

Jebi ga, sto ispitujes kad sve znas??

http://www.vjesnik.hr/html/2002/09/13/C ... ?r=kul&c=4


Ima i ovdje nesto..

Da vidimo šta tu ima.Spominje se neki petar kružić iz okolice današnjeg drniša,lokalni plemić koliko pročitah.Kakve on ima veze sa hrvatskim kraljevima to je nepoznato Bitka na petrovoj gori se spominje samo jedan put i to 200 godina poslije.Dovoljno za posumljat,zaključak.Nikakve bitke nije bilo nego je to izmišljeno u stilu ako ono hrvati nisu samo tako svoju krunu prepustili madjarima

Pa evo ti sanse da ti nesto pametno prozboris iz tebi dostupnih izvora.. cudo da nisu sve pohranili na harddisku ili stavili na jubito, sram ih bilo...

Znaš li ti uopće tko je bio Petar Kružić?

300 godina plus,minus.....kaj se odma loviš,čovjek se zajebo...lapsuz....kaj sad!?....

Reci ti meni ko je taj petar kružić Znam tko zapravo što nije bio,naravno kralj.U Hrvata inflacija kraljeva,kako bi on bio kralj,di mu je krvna veza sa zvonimirom,ko ga je krunio,ko ga je prizna i sve tako
Još jedana od mnogobrojnih hrvatskih povijesnih izmaglica koju su
gospoda ilirci učinile službenom istinom

Petar Kružić vodio je obranu Klisa od Turaka 1537. godine.

Ma pusti ga vidiš da se kurči, nema pojma o povijesti samo provocira.
Petar na kojeg ti misš je Petar Svačić (Snačić) koji je dolazio iz plemena Svačić i imao je pravo na krunu. I boj na Petrovoj gori se vjerojatno dogodio inače Hrvati ne bi dobili dokument Pacta Convanta i mađarski se kraljevi ne bi morali posebno kruniti, da ne govorim o hrvatskom saboru.

Dobro napravio sam mali lapsus ali ovaj citat potvrđuje moje teze.Tip kaže da se boj vjerovatnodogodio,znači ne možemo sa sigurnošču reć da se dogodio.Sad ide finale kao dokaz da se bitka dogodila je da su mađarski kraljevi pristali na dvostruko krunjenje što je upravo glup dokaz i ne dokazuje ama baš ništa.Po meni bi bio malo drugačiji scenarij,da su madjari pobijedili u bitci učinili bi hrvatsku svojim običnim posjedom a to nisu učinili tj pristali su se krunit i za hrvatske kraljeve jer su ih sami hrvati zvali da to učine Ne mogu sa 100% sigurnošču reć da je to bilo tako ali mogu potpuno sigurno reć da je ta bitka nešto vrlo nejasno i da se treba izbacit iz školskih udžbenika i izučavt jedino na faxu.Opasno smrdi na mitologiju kao i niz drugih stvari,npr doseljenje hrvata,bitka na rijeci šajo,krbavska bitka i ima toga kod hrvata dovoljno

Ma daj sad da treba izbaciti bitku iz školskih udžbenika, ne treba. Ostavi povijest povijesničarima, valjda oni znaju najbolje.
Mitologija doseljenje Hrvata, Krbavska bitka???
Aj otvori temu ako želiš raspravljat od tim stvarima, njih bolje znam od ovih ove bitke.

Tako je....nitko ništa nezna,krhko je znanje....ja osobno se nebih usudio kategorički tvrditi išta od ovoga...niti da se desila,a bome niti da nije,ali ono što zasigurno znam je da se dokument zvao PACTA CONVENTA....a isto tako znam da se upravo i tebi potkrao lapsuz i ne pada mi na pamet tvrditi da se kurčiš.....
Zato....polako dečki...ovo je povijest,zanimljiv topic koji mogu pokvariti samo takve nabrijane izjave za koje nema razloga.....


Godina 1102. jedna je od onih godina iz hrvatske povijesti koju se često označava prijelomnom i čija se važnost ističe sve do danas. Nakon smrti kralja Zvonimira 1089. i kratkotrajne vladavine Stjepana II. završena je trostoljetna vladavina hrvatske dinastije Trpimirovića i u Biogradu na moru, za kralja Hrvatske i Dalmacije okrunjen ugarski kralj Koloman. Hrvatsko Kraljevstvo doživjelo je dinastičku promjenu, što je stoljećima u hrvatskoj povijesti doživljavano kao vrlo dramatičan događaj, iako je smjena dinastija u srednjovjekovnoj Europi bila dijelom općih i uobičajenih društvenih zbivanja.

Uz 1102. veže se i tekst pod nazivima Pacta conventa ili Qualiter (prema prvoj riječi naslova Qualiter et cum quo pacto dederunt se Chroates regi Hungariae, tj. Kako i kojim se ugovorom predadoše Hrvati kralju ugarskom). Najstariji rukopis Pacta convente potječe iz 14. stoljeća i nalazi se na kraju tzv. Trogirskog rukopisa djela Tome Arhiđakona (1200-1268) Historia Salonitana, i to kao poseban dodatak umetnut nakon kroničareve smrti. Stoga se ponekad naziva i Appendicula (dodatak). Riječ je o spisu koji se u starijoj historiografiji često tumačio kao državnopravni ugovor između Ugarske i Hrvatske.

Pacta conventa su s Kolomanom potpisale starješine dvanaest hrvatskih plemena i njome im je kralj zajamčio njihove posjede i oslobodio ih plaćanja poreza, a zauzvrat oni su se obvezali braniti granice Kraljevstva.

Mađari i jesu pobijedili u bitci i potčinili su Hrvatsku sjeverno od Gvozda, no Hrvatsku južno od Gvozda ne bi im bilo tako jednostavno potčiniti i izgubili bi mnogo godina na to, s obzirom na reljef i konfiguraciju terena. Tako je došlo do kompromisnog rješenja o stvaranju personalne unije dviju država koje povezuje jedan vladar, a samim time i dvostrukog krunjenja. Dvostruko krunjenje bio je jedan od uvjeta s hrvatske strane. To nam ujedno i pokazuje kako su Hrvatska južno i sjeverno od Gvozda bile povezane cjeline.