Hrvati danas većinom govore ijekavicom, ali to je zbog standardnog jezika koji je umjetna lingua franca za sve hrvatske dijalekte. Mene zanima jesu li postojali hrvati ijekavci prije standardizacije i zašto smo uopće se odlučili za ijekavicu. Ante Starčević je bio za ekavicu dok je Karadžić srpski pisao na jekavici.

Nije li većina Hrvata pričala ekavicom i ikavicom prije standardizacije?

...ijekavica je opće prihvaćena u službenim vodama a neslužbenomoš pričat kako želiš i kojim god narječjem...il to želiš da se prebacimo na ekaviu e to bi bilo zanimljivo..

većina Hrvata ni danas ne govori ijekavicom, iako je to standard.

Ijekavica je odabrana zbog tri razloga
1) dubrovačka književnost
2) veća razlikovnos0, riječi se manje dupliraju (recimo u ikavici diva može značiti diva i djeva)
3) ilirci su željeli isti standard sa Srbima, no ovi su odyebali ijekavicu, iako se Vuk svojski trudio da je usvoje.

Takodjer i unutar svih katoličkih Hrvata, kao maternjim govorom iz djetinjstva govori odmah jekavski samo manjina od oko 9% do najviše 12% Hrvata, dok su svi ini Hrvati nauče prisilno tu jekavicu uglavnom od škole kao navodno "hrvatski" književni standard (tj. jugobalkanski vukopis).

^^
Izvor https://hr.metapedia.org/wiki/Jekavski_dialekti


Kao što se vidi iz priloženog oko 63% Hrvata su izvorno ikavci, oko 28% ekavci, a ostatak (izrazita manjina) su jekavci.

mislim d aje postotak ikavaca ovdje precijenjem.

također, čakavsko i kajkavsko narječje zauzimaju oko 40% Hrata, a to je posebna kategorija.

kako ne govori većina, cijeli Zagreb i sav potez od Istre do Srijema je dominantno ijekavica.

pa i Dalmatinci govore dominantno ijekavicom, imaju nekih 10tak riječi koju kažu ikavicom, ostalo ijekavica.

Autor je mislio na Hrvate koji imaju ikavski refleks jata, nezavisno kojem dijelektu pripadaju (štokavski ikavci + čakavski ikavci). Ikavski izgovor se kod Hrvata javlja u okviru štokavice i čakavice. Ekavski se javlja u okviru kajkavice, čakavice i štokavice.

opet je precijenio ikavicu, jer uz štokavce ikavce ima još čakavce ikavce, što nije veliki broj (dio čakavaca su ekavci i ijekavci), negdje oko 50% bi bilo realno.

bar trećina Hrvata su kajkavci.

Jer je iekavski hrvatski diftong, nastao iz jata.
Jer su jekavci i središnji kajkavski zagorci, lastovski čakavci...

Jer je jekavski govor Dubrovnika, koji se nastavlja na stariju čakavsko-štokavsku tradiciju hrvatske renesanse.
Jer je prva biblija na hrvatskom, ona Bartola Kašića, jekavsko štokavska (s primjesama čakavice, šćakavice, pa i kajkavice, iako je ove zadnje u tragovima).

Samo što to nije bitno.

Srednjovjekovno;

Danas;


Česi imaju ě, koje se čita kao je ili e, ovisno o prilici.
Ě na gornjim kartama je é, oznaka za jat, glas između i i e, fonetski francusko zatvoreno e....

Jekavština je radi Dubrovnika, samo što je greška da se kod nas uvela (i)jekavšitna, gdje je i oznaka za duljinu sloga.
Hrvati ne govore tako, to je oznaka Crnogoraca i istočnohercegovačkih Srba.

A za vrijeme SFRJ je bila bolja i takva (i)jekavština, nego srpska ekavština.

Neke stvari vidiš i na ovoj karti (npr. jekavsko Zagorje), ali ona svejedno ima grešaka. Npr. istočnobosanski šćakavski je utrpan u istu kategoriju sa zetskim, što nije.

Pogledaj tu malo ove karte;


A ova karta je fejk.
Original je ovakav, pogledaj Podunavlje, sela na sjeveru Doboja...


Ovo je srpska teza;


Na svjetloplavim područjima su Hrvati većina.

I to su samo novoštokavski Hrvati.

Inače bi se tu računala i zapadna Posavina, ali se ona u novijim kartama farba ikavski.


Osim toga, na područjima zapadno od Brčkog Srbi nijedan veći grad nije bio novoštokavski jekavski i srpski.
Bjelovar je uvijek imao hrvatsku većinu, Daruvar i Pakrac također.
S time da je Bjelovar novi grad, nastao iz ničega, Daruvar iz sela, a Pakrac je imao popriličnu izmjenu stanovništva. Isto ide i Osijek, gdje je dijalekt rubni.
Banjaluka, Bosanska gradiška i slični gradovi u BiH su bili ikavski.

Ova karta pokazuje razvitak odnosno migracije dijalekata (RS dio istočne Hercegovine je nekoć imao neretvanski dijalekt, kada su katolici bili većina);


A ova pokazuje dominantne utjecaje;

Metapedija baš i nije ozbiljna wikipedija.

Ekavski kajkavski su druga priča.
Većinom su to govori "neizmjenjenog jata", dakle zatvoreno ekavski.
Drugačiji je glas.

Oko 30% su kajkavci
Oko 10% su čakavci (boduli i središnja istra, te zaleđe Rijeke, pa i nešto uz obalu na potezu od Novigrada do Omiša).
S time da Lastovo jekavsko, iako tamo ima par stotina stanovnika tek.

U ostatku imamo;
*starošćakavce poput Slavonaca, koji tim dijalektom govore samo u starijim generacijama, njih može biti 10% maks
*ikavce, to je pusta Lika i sjeverna Dalmacija i dobar komad Hercegbosne, to je kaj 15%

Sveskupa je 2/3
1/3 su novoštokavski jekavci.

Hrvati nikad nigdje nisu bili ijekavci osim u Dubrovniku. Samo potez od Prevlake do pola Pelješca, te Elafiti i Mljet. Dobro, i ono malo Hrvata u dubrovačkom zaleđu u istočnoj Hercegovini i u Boki kotorskoj.

Jedno pitanje.
Na ovim kartama se nerertvanski poddijalekat izjednačava sa krajiškim, pretpostavljam zbog pretežno jednosložnog refleksa jata.
Zanima me na čemu se zasniva ova teza?
Govori Hrvata centralne/južne Hercegovine značajno se razlikuju od govora Srba govornika krajiškog poddijalekta.
Moglo bi se reći da su srpski krajiški govori neki miks istočnohercegovačkog i centralnohercegovackog govornog tipa uz neke manje primjese starosjedilačkih govora.

Pretpostavljam da se ovdje porede govori Hrvata j.Herecegovone i Hrvata govornika krajiškog?

Govor ličkih Srba, te većine sjevernodalmatinskih i zapadnobosanskih Srba je novoštokavska jekavica. Njihov govor se izvan refleksa jata u 90% drugih elemenata poklapa sa novoštokavskom ikavicom. Govoru jekavskih krajiških Srba je srodan centralnohercegovački govor koji je takođe jekavski. Jekavica krajiških Srba je bliža centralnohercegovačkoj jekavici nego li istočnohercegovačkoj ijekavici, i to ne samo po refleksu jata već i po drugim jezičkim elementima. Istočni Hercegovci imaju neke "crnogorske" jezičke crte, koje su nepostojeće kod krajiških Srba. Npr. Krajišnici kažu "bio sam kod Jove/Mile" i "ovo je Jovin/Milin sin", a istočni Hercegovci kažu "bio sam kod Jova/Mila" i "ovo je Jovov/Milov" sin kao Crnogorci i Dubrovčani (Dubrovčani isto imaju neke "crnogorske" elemente u govoru). Ovo što sam naveo je jedna od oštrijih razlika između Krajišnika i istočnih Hercegovaca mimo refleksa jata (jekavica-ijekavica) a ima ih naravno još.
Prema hrvatskim ligvistima govor krajiških Srba je zapadnoštokavski, dok je govor istočnohercegovačkih Srba istočnoštokavski. Mada je ta podjela na istočnu i zapadnu štokavicu prilično besmislena, a hrvatski lingvisti su poprilično opsjednuti time.

M. Dragičević je se bavio govorom ličkih Srba (jekavaca) i utvrdio je da je njihov govor bliži centralnohercegovačkom jekavskom tipu nego istočnohercegovačkom.
Poređenje nekih govornih osobina u trouglu Lika - centralna Hercegovina - istočna Hercegovina pokazuje da je najviše jezičkih činjenica koje povezuju lički i centralnohercegovački jekavski tip.

Jasno mi je to.
Ali nisu svi govornici krajiškog isti ni kad je u pitanju refleks jata.
Sjeverni dio BK u pravilu ima dvosložan jat.
Sa druge strane i u dubrovackom govoru je Milov, Jovov, Radov...pa bi po tom principu dubrovacki bio istocnostokavski po svom porijeklu.

Nije ni sporno da krajiški govori imaju više zajedničkih crta sa centralnohercegovackim, nego sa istočnohercegovačkim govorima, ali to je nedovoljno izraženo da bi se centralnohercegovacki i krajiski uvezali u jedan (pod)dijalekat i izdvojili iz istocnohercegovackog.

Tu je po meni Okuka najrealniji.
Za njega postoji istočnohercegovačko-krajiski dijalekat sa svojom jugoistocnom (istočnohercegovačkom) i sjeverozapadnom (krajiškom) zonom.
E sad, on izučava govore Srba, s tim da je pomenuo i neretvansko-dubrovacki kao hrvatski dijalekat po kriterijumu etničke pripadnosti govornika.

Rekao sam lički Srbi i većina sjevernodalmatinskih i zapadnobosanskih Srba. Tako se ne radi o svim krajiškim Srbima, nego o većini. Bosanskokrajiški Srbi koji nisu jekavci su ijekavci sa sjevera, ali ni tamo nisu svi ijekavci i ima takođe jekavaca (ne računam ikavske Srbe sa Kupreške visoravni i iz okoline Livna, to ipak nije Bosanska Krajina). Sjevernodalmatinski Srbi su u velikoj većini jekavci, a ona manjina što nisu jekavci su novoštokavski ikavci. Lički Srbi su u potpunosti jekavci. Sretao sam slabo školovane starije Srbe iz raznih dijelova Like i svi su imali vrlo dominantno jekavski refleks jata, sa vrlo rijetkim ijekavizmima i nešto ikavizama koji su uobičajeni kod jekavskih Srba zapadno od Vrbasa.
Ijekavizam kao značajna ili dominantna crta kod većine krajiških Srba je posljedica školovanja i prihvatanja srpskohrvatskog književnog standarda. Moja mater je tokom školobanja imala problema kad treba pisati JE a kad IJE, kako je bilo po tadašnje stpskohrvatskom standardu. Njoj je prirodno dolazilo da stalno piše JE, a to nije uvijek bilo po standardu jerbo često dođe i IJE.

Bilo je i nešto u Bosni (oko Kr. Sutjeske i doline Lepenice), ali si uglavnom u pravu.

Dragičević piše da u jugoistocnoj Lici prevladava dvoslozan jat a da postaje sve češće jednosložan kako se ide prema sjeverozapadu.
Ali da, mnogo češće je jednosložan.

Moj post više se odnosio na tezu da su neretvanski i krajiški jedan dijalekat.

Zagreb je miš maš hrvatsog stanovništva odsvakud pa govore standardnim jezikom, to nije govor tog područja niti područja iz kojeg su Zagrepčani došli.

ista stvar je i s Damacijom, utjecaj standarda.

A pola Neretve i dio uz poneretlje, JZ Mostara, Neum, Stolac, pola Čapljine?

Što sa Kiseljakom, Kreševom, Fojnicom, Varešom, Kraljevom Sutjeskom, Usorom, Soli?
Tramošnicom, Ravne Brčko?
Žepčem i Novim Šeerom?

Što s Hrvatima Bjelovara, Daruvara, Osijeka?
Slunja?

Ajd ne kaki

Primarno, da. Hrvatski lingvisti gledaju prvenstveno govore kojima se služe Hrvati.
Ali i na starijim kartama bi opet trebala biti razlika između krajiškog i istočnohercegovačkog, gdje je poneretlje srodnije krajiškom, imaju jednosložni refleks jata.

Lisac kaže da su krajiški govori u globalu mješavina novoštokavske ikavice i istočnohercegovačkog, ali on prvenstveno proučava govore Hrvata.
Kaže i da je debela većina, preko 90% nastavaka i naglasaka ista kao i u zapadnoj ikavici (i Dubrovačkom)....
Da je mala razlika izvan jata (naveo je jedan nastavak nekog prijedloga i to bi bilo sve).

Definicija srpskog krajiškog kao miksa istočno-središnje hercegovačkih uz primjese novoštokavske ikavice i ostalih starosjedilačkih govora (od šćakavskih jekavskih na istoku u Posavini, do kajkavskih u nekim bilogorskim enklavama) bi imala smisla.
S time da je središnje hercegovački tu poprilično dominantan, kao što je napisao Pan.
Istočnohercegovački komotno može proći u kategoriju u kojoj su novoštokavska ikavica i ostali starosjedilački govori (osim što je doseljen, nije autohton).

Je... S kime si ti to iz Dalmacije priča? Da nije s nekin tvojin "Dalmatincima" iz Livna i Duvna?