HercegBosna.org

HercegBosna.org

Forum Hrvata BiH
 
Sada je: pet stu 22, 2019 5:38 am.

Vremenska zona: UTC + 01:00




Započni novu temu Odgovori  [ 235 post(ov)a ] 
Stranica Prethodna  1, 2, 3, 4, 5 ... 10  Sljedeća

U čiju kulturnu baštinu izvorno spadaju guslanje i ojkanje?
hrvatsku 64%  64%  [ 58 ]
srpsku 18%  18%  [ 16 ]
obje 18%  18%  [ 16 ]
Ukupno glasova : 90
Autor/ica Poruka
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: pet lis 03, 2014 3:19 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: ned svi 03, 2009 12:10 pm
Postovi: 4467
korrisnik je napisao/la:
Eto ti slušaj i uporedi.


Raspitaj se malo o Jozi Karamatiću...

_________________
Srpska deca, srpski voz, srpski vratovi, srpski mostovi


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: pet lis 03, 2014 3:24 pm 
Offline

Pridružen/a: pon vel 04, 2013 12:55 am
Postovi: 60
http://www.youtube.com/watch?v=EkpDQmkTv4U

Evo guslara!


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: pet lis 03, 2014 3:44 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sub sij 18, 2014 4:10 pm
Postovi: 14024
Lokacija: Цветкобић- Маček
pjosip je napisao/la:
korrisnik je napisao/la:
Eto ti slušaj i uporedi.


Raspitaj se malo o Jozi Karamatiću...


Za mene je dobro guslanje kad se zvuk gusle i glas stope u jedno.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: pet lis 03, 2014 7:27 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: ned svi 03, 2009 12:10 pm
Postovi: 4467
korrisnik je napisao/la:
pjosip je napisao/la:

Raspitaj se malo o Jozi Karamatiću...


Za mene je dobro guslanje kad se zvuk gusle i glas stope u jedno.


:ucelo

_________________
Srpska deca, srpski voz, srpski vratovi, srpski mostovi


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: pet lis 03, 2014 8:08 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sub sij 18, 2014 4:10 pm
Postovi: 14024
Lokacija: Цветкобић- Маček
Što se hlupaš u čelo.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: pet lis 03, 2014 9:16 pm 
Offline

Pridružen/a: pet lip 21, 2013 4:31 pm
Postovi: 36
gusle na marakani

http://www.youtube.com/watch?v=lhSuoBgaCxk

http://www.youtube.com/watch?v=epIFr1mlSkU

http://www.youtube.com/watch?v=6IXcOQzX7uc


Zadnja izmjena: cortez; pet lis 03, 2014 9:27 pm; ukupno mijenjano 1 put/a.

Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: pet lis 03, 2014 9:26 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sub sij 18, 2014 4:10 pm
Postovi: 14024
Lokacija: Цветкобић- Маček
Eto ti pjosipe jedva se mogu gusle od glasa razdvojiti. A kad do kraja produži stih.
Ne čuju se strune slabo to je dobro guslanje za mene.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: pet lis 03, 2014 9:29 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sub sij 18, 2014 4:10 pm
Postovi: 14024
Lokacija: Цветкобић- Маček
Ima još slučaja

Bošnjačko guslanje mi se ne sviđa nikako samo nabrajaju kad pjevaju.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: pet lis 03, 2014 9:31 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sub sij 18, 2014 4:10 pm
Postovi: 14024
Lokacija: Цветкобић- Маček


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: pet lis 03, 2014 9:36 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sub sij 18, 2014 4:10 pm
Postovi: 14024
Lokacija: Цветкобић- Маček
herceg1 je napisao/la:
http://www.youtube.com/watch?v=EkpDQmkTv4U

Evo guslara!

Sranje malo bolje od Bošnjačkog ali samo nabrajaju.
Bolje gusle Srbi opet dokazano. Dosadi kao da pričaju kao da ne pjevaju.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: sub lis 04, 2014 10:42 am 
Offline

Pridružen/a: pon vel 04, 2013 12:55 am
Postovi: 60
Crnogorci gusle,Srbi guslaju!


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: pet lis 10, 2014 11:56 am 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 3:06 pm
Postovi: 2379
IVAN ANTOSOVIĆ - POGLAVNIK JE ZAVJET ISPUNIO

Ej šesti travnja mjeseca bijaše kad Hrvatu Srbin govoraše o Hrvate moj po krvi brate rat se dig'o i na me i na te Švabo sablju podig'o krvavu da nam sruši predragu državu u kolo se uhitimo brate da nas Švabe grdno ne premlate budemo li u oružju sretni onda brate ti s uma ne smetni dobro će te Srbin darivati još i bolje neg' rođena mati što hoćete recite nam samo da vas braćo darivati znamo. A Hrvat se Srbinu nasmije prstom kaže njemu put Srbije krvav obraz sad ruku pružate i braćom nas svojom nazivate a pred puno ljeta smo doznali da se niste braćom pokazali uopće niste bili pravi ljudi pa je vrijeme da vam sablja sudi još nam nekog spominjete vraga a rep crn vam viri odotraga vrag se dig'o pred dvadeset ljeta kada nam je sloboda oteta vrag se dig'o iz domaje vaše oteti nam što je bilo naše ne će Nijemac ustat' na Hrvata nije Hrvat lažac od zanata za okove vežu se lopovi a za jezik hrvatski sinovi Srbim' nema nego da mač sudi tako vele svi pošteni ljudi. Što ste htjeli to ste i dobili kraj dolazi vašoj ljutoj sili Hrvate ste do jame vodili i mnoge ste u nju strovalili sad mislite crna braćo sami kako ćete izbjegnuti jami vi slobodu Hrvatu nudite jer vidite da svoju gubite gdje ste Srbi vi dosada bili što ste niste tog' prije sjetili što tražite pomoć od Hrvata zar nemate vlastitih junaka u miru je lako kraljevati a u ratu teško vojevati što bi rek'o Stipe iz grobnice što bi rek'o Hrvat iz tamnice što bi rek'o Ante iz tuđine da sad Hrvat za Srbina gine. Srbin bijesan cijeli se zažari ali Hrvat za to i ne mari smatra Srba za onakvog brata kao Srbin njega prije rata u tom kliknu s Velebita vila oj Hrvatska moja zemljo mila iz daljine vitez sabljom maše i predvodi junačke ustaše puška puca a top silno riče puška puca a sloboda sviće puška puca a barut miriše puška puca nema ropstva više zovi djecu nek' puške hvataju zovi djecu nek' lance kidaju u boj sinci u boj za slobodu u boj sinci dan osviće rodu. Poklik vile s visoke planine razliježe se diljem domovine bojna pjesma zemlju obletjela hrabra srca krvlju uzavrjela skupljaju se momci i muževi hitaju se puške i noževi svako selo na noge ustalo svako srce jače zakucalo od miline i velike sreće što sloboda Hrvatima kreće kad vidjeli Srbi što se radi spopali ih i bijesi i jadi pod mostove barut postavili na Hrvate puške uperili al' Hrvati klati se ne dadu svoje branit' itekako znadu evo brate boja velikoga udariše jedan na drugoga poklici se bojni svuda čuju cijelom zemljom puške odjekuju sa granice udriše ustaše a iznutra sve što biše naše gdjegod kojeg Srba ugledali s djedovinskog praga ga tjerali goni Srbe sve do rijeke Drine gdje je međa naše domovine. Za tri dana nestalo Srbije k'o da nikad postojala nije viknu tada Kvaternik narodu Hrvati su postigli slobodu voljom Božjom svoga prijatelja srušili smo svog neprijatelja na uskrsli dan Gospodnjeg sina uskrsla je naša domovina nezavisna hrvatska država s njom sloboda a i stara prava u to Ante stig'o iz tuđine gdje boj bio za spas domovine kad ga rodna gruda ugledala od miline sva je zadrhtala k'o svi mrtvi da su uskrsnuli majci zemlji natrag doletili svom se zemljom razvili barjaci a nose ih hrvatski junaci kliču Ante doš'o iz tuđine vratilo se srce domovine vratilo se više ga ne damo poglavnika svoga sad imamo. Nije doš'o vladat' već raditi na nama je svog vođu slijediti za dom mili dostojno živjeti ako treba za dom i umrijeti plug i brana Hrvatu su hrana a ustaša njemu je obrana svud pjevaju momci milopoje zbog slobode domovine svoje što imade mila domovina poglavnika svog najdražeg sina u tom opet kliknu bijela vila sretno da si domovino mila sretne kosti junačkih djedova sretna srca njihovih sinova nakon crnih osamsto godina uskrsla je naša domovina. Dan je doš'o žarko sunce sije sloboda se milom domu smije Tomislave ti hrvatski lave zasjala ti kruna više glave Krešimire čuvare mog mora domovini svanula je zora Zvonimire dobri stari kralju dom slobodni pjeva sad u slavlju oj Snačiću dom ti sretan cio poglavnik je zavjet ispunio. Oj Stjepane zadnji kralju roda svu ti zemlju nadvila sloboda oj Matijo muški mučeniče uskrsle su stare ti pravice oj Šubići, Zrinski, Frankopani vitezovi i hrvatski dani niste zalud svoju krvcu lili Hrvati su slobodu dobili Kvaterniče, bane Jelačiću, Starčeviću, Stjepane Radiću uskrsnuo vaš je dom premio poglavnik je zavjet ispunio. Oj ... da ti je ustati oj Šufflayu da ti je gledati vidio bi što si vjerovao poglavnik je zavjet ispunio Bog-Hrvati zemljom odjekuje potomstvo vam mrtvim zahvaljuje i zakletvu pred svijetom daje da će branit' slobodu domaje dušom, krvlju, svojim životima dokle svijeta i Hrvata ima sad pripada naša gruda nama samo nama i Bogu nad nama.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: ned lis 12, 2014 7:16 pm 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 3:06 pm
Postovi: 2379
ŽELJKO ŠIMIĆ - SMRT MATE BOBANA

Eeeeej zakukala Hrvatica majka prije zore i bijela danka zakukaše brda i doline zakukala Hrvatska do Drine a tužne se čuju melodije sa zvonika svetoga Ilije u Sovićim' herceg-zemlje kraju mirno majke junake rađaju. Na tisuću devete stotine devedeset i sedme godine a sedmoga srpnja u godini zvona zvone po Hercegovini pita vila s nebeske visine svetu goru sovićke planine sveta goro Ilije ti sveca što nam zvono u Bobanim' jeca melodije kojim nije vakat tužno kuca k'o da će proplakat'. Što se desi ovog tužnog dana tu u župi svetoga Stjepana sveta gora nema ljudskog dara vjetar piri vili odgovara posestrino planinkinjo vilo Herceg-Bosni slomilo se krilo. Jutros rano oko čet'ri sata presta kucat' srce našeg brata tužna vijest stiže iz Mostara od moždanog da umri udara vođa Bosne i Hercegovine Mate Boban otac domovine. Domovine Herceg-Bosne naše što se krvi za nju puno daše sjedi vilo i slušaj istinu o hrvatskom pokojnome sinu sjedi vilo pa ćeš sve saznati guslar će ti uz gusle kazati tko je bio momak s puno snage a iz mjesta Bobanove Drage. Što grudskoj pripada općini u zapadnoj je Hercegovini već pedeset i osma godina otkad Iva rodi svoga sina svi Gruđani dobro ovo znate zvali smo ga Pikaćević Mate sedmo dijete u oca Pikaća tri su sestre a ostalo braća. Pučke škole dobiva diplomu u Sovićima mjestu rodnomu kad osnovnu školu završio gimnaziju pohađat' želio otac Stjepan siromah je bio pa mu nije to omogućio već mu zato pruži se prilika posla Matu svog' za svećenika al' brat Jerko najstariji od braće poče radit' i dobivat' plaće te iz Zadra Matu je podiga gimnaziji Širokoga Briga. Put je dalek novca ne imade rodbini ga u Đakovo dade u Đakovu svrši gimnaziju u Zagrebu nastavi studiju mladi radi neda mu se mira ekonomiju on magistrira kad mu biše dvadeset godina omili mu tad Hercegovina. Imoćani zaposliše Matu u Napretku imotskom gigantu kad nastade raspad Jugovine devedeset i prve godine Herceg-Bosne HDZ-a je odluka stavit' Matu za svog' predsjednika. Na hotelu u Grudama piše osamnaesti studenog to biše te osnova tad državu novu Herceg-Bosna i danas ju zovu to sva'k' znade u knjigama piše Mate Boban predsjednik joj biše stvori vojsku te države nove HVO se Herceg-Bosne zove Grude centar toj državi biše u njima se država stvoriše. Tako Mate htio je i mora tjerati Srbe s naših prostora u te teške i nemile dane natovare na nas Muslimane al' se Mate ne boji Alije natrag vrati njegove ****** sva Hrvatska na zaštiti bića od Alije i od Karadžića. Devedeset i četvrte godine posta šef zagrebačke INA-e poslije ovog tri godine dana herceg-zemlja dobiva Bobana nostalgije vratiše se znaci obitelji vrati se i majci tu je mirne provodio dane sretno živeć' u svoje Bobane. Provodio mirno i bez buke uz suprugu, djecu i unuke al' u petak srpnja četvrtoga dana vruća, teška i sparnoga baš u svojoj obiteljskoj kući zlo mu sluti ovaj danak vrući negdje oko petnaest sati bilo Mati Bobanu biše pozlilo nije prošlo nekol'ko minuta Hitna goni doktora Boguta na rukama Ljuba drži muža doktor Bogut prvu pomoć pruža. Te ga Hitna vozi do Mostara ali Mate oči ne otvara hitna kola do bolnice stigla sve osoblje na noge podigla jer je svakom i ponos i dika život spasit' svoga predsjednika tri se dana doktori trudili ne bi li ga u život vratili doktor Remac, Zoran Antunović i sa njima Željko Vidaković i još Bera doktor Gavarina Teškovića doktorka Helena. I još Lugonja taj doktor poznati hoće Matu u život da vrati još profesor doktor Negoletić anesteziolog Javorović što stigoše iz našeg Zagreba sve su dali od sebe što treba brojiše se minute i sati al' se stanje ne popravlja Mati. Tri je teška dana i preduga preživjela i Ljuba supruga sa jedincem sinom i kćerkama sa zetovim i djeverovima sa ... i sa unucima moleć' Gospu i dragoga Boga sve za muža Matu voljenoga. Da ozdravi Mate suprug dragi i vrati se Bobanovoj Dragi tri je dana Pikaćuša majka moleć' Boga ne spavajuć' sanka stalno Boga zazivala Mati da joj sina u život povrati tri je dana herceg-zemlja naša na tisuće rekla očenaša moli staro i mlado i dica da se spasi naša perjanica ali zalud molit' Boga biše srce kucat' prestade mu više u cik zore u četiri sata Bog nam uze našeg dragog brata čim se duša od tijela rasta krik i jauk herceg-zemljom nasta tužno plače Ljubica supruga jer izgubi životnoga druga dragi Mate anđele iz raja kud te nesta iz mog zagrljaja. Zakukala Pikaćuša Iva sina Mate nikad više živa tužno cvili kćerka Violeta dragi tata rano ti nam nesta tužno plače kći Anastazija dragi oče kud nam ode prije. A sin Boris jedinac u Mate ne odmiče od dragoga tate i prozbori vitezu junaku dragi tata brinut' ću za majku plaču braća Jerko i Križane tužno cvili Ante i Milane plaču seke Iva i Radojka gorke suze prolijeva i Ilka i unuci plaču i zetovi rekao bi sav svijet plače ovi.

Eeeeej na pol' koplja svi naši barjaci umuknuše i djeca i starci umuknula i u polju ševa slavuj šumom tužnu pjesmu pjeva diljem Herceg-Bosne sve je stalo k'o da nebo na zemlju je palo iz Mostara ovo mrtvo biće prevezoše u mjesto Soviće. Gdje će biti kraj naroda svoga do srijede srpnja devetoga na desetke tisuća naroda dva su dana čekali sprovoda kraj njegova groba tu je kleklo i očenaš za dušu mu reklo Herceg-Bosne skoro svi žitelji sućut šalju tužnoj obitelji ne bijaše nijedne općine diljem Bosne i Hercegovine poglavarstvo da joj ne uputi sve izraze duboke sućuti a najdublje izraze sućuti Božo Rajić kolegi uputi. Posljednji ti pozdrav šaljem Mate prijatelju, suborče i brate sedam godin' s tobom smo vodili zadaću smo svoju naučili u te zemljo hrvatska je stiga plemenita zemljo zagrli ga zagrli ga i primi u sebe kao što je on grlio tebe primi tijelo za vječna vremena ti hrvatska zemljo napaćena. Sveta goro da je na te stati Bobanovu Dragu pogledati u srijedu srpnja devetoga kad pokopat' treba Matu svoga dvadest tisuć' i više je duša nabrojit' će ako tko pokuša skupiše se toga dana vruća gdje je Mate pokojnoga kuća tu su ljudi čeličnoga kova sve je ovo vojska Bobanova kojoj nitko na put ne smije stati sve su ovo Matini Hrvati. Sedamnaest primiče se sati kada tijelo treba zemlji dati sa svih strana stižu delegati da posljednju počast daju Mati a u ime BiH Federacije članovi su tu delegacije Krešo Zubak i Božo Rajiću, Vlado Šoljić, Marko Ljubiću, Ivan Bender i Jozo Mariću, Bruno Stojić, Jadranko Prliću. Zadnju stražu kraj lijesa Matina drže ljudi velikih imena generali Željko Glasnoviću, Stanko Sopta i Zlatko Jeliću još general Miljenko Lasiću te brigadir Milić i Nakiću. I Hrvatska mirovanja nema nego svoje delegate sprema ispratiti do posljednjeg počinka najvećega hrvatskog vojnika tu je Šušak, Ivić Pašaliću, Šeks Vladimir i Vukojeviću, Ivan Milas te i Mišetiću još tu vidim i Tolja Ivana, Jurja Njavru, Ilar Slobodana još ga prate na vječni počinak generali Daidža i Praljak. Na pogreb je na tri sata prije stiglo članstvo splitske županije ispratiti prijatelja draga Frane Lukšić i Marko Bitanga još tu vidim dva zemljaka naša Milan Kovač, Branimir Glavaša. U sedamnaest sati ovog dana lijes polazi pokojnog Bobana u gorici kraj župnoga stana a na Crkvi svetoga Stjepana tužnom glazbom oglasi se zvono teško zvoni k'o da je umorno tužno li je pogledati bilo ispred kuće kada se krenilo na tisuće poteklo je suze dragi Bože što nam Matu uze tužno plače supruga Ljubica tužno plaču bratac i sestrica plaču djeca, majka i rodbina proplakala sva Hercegovina. Stara majka u kući ostala u krevetu sina oplakala sprovod vodi do u vječnu kuću mjesni župnik fra Ante Mariću od Bobana do župnog kotara punih sedam je kilometara neka ovo kroničar zapiše da mu sprovod puno dulji biše. A Matina uramljena slika uramljena i dosta velika s jednog kraja na njoj crna traka u rukam' je pukovnik Tucaka s cigaretom u lijevoj ruci da ju vide djeca i unuci. Na grob mladić sa tugom na licu križ pred pukom nosi na grobnicu to sinovac pokojnoga Mate što je proš'o srpske kazamate a kad sprovod stiže ovog dana župnoj Crkvi svetoga Stjepana dvadest tisuć' došlo je pučana i skupi se pozdravit' Bobana. A fra Marić sa suzom na licu održava misu zadušnicu ministrant je naš župan Mariću pomažu mu Majić i Zoriću još propovijed fra Ante Marića uzvrpolji starca i mladića dragi Mate ti si svojim bićem sve kovao velikim čekićem iz te svoje kovačnice znane odzvanjalo na sve bilo strane nisi vojnik ti bio za novac već hrvatski časni dragovoljac ti si uvijek i noću i danju raspolag'o doktoru Tuđmanu. Nakon svete mise zadušnice svakom suzom nakvašeno lice Gojko Šušak sve brižljivo prati pa se i on pučanstvu obrati draga braćo vi to dobro znate ne bi boljeg Hrvata od Mate što on poče tako mora biti mi ne ćemo to iznevjeriti i ja u svoje ime dragi Mate prijatelju, suborče i brate i vrhovnog našeg poglavara što o svakom Hrvatu se stara pozdravljam te te gorko zaplakah hrvatska ti zemlja bila laka. Počastimo tada puške pune ispališe počasne plotune te još glazba žalosna zasvira hrvatska se himna intonira još general Glasnović i Sopta naš je barjak ... i taj barjak Herceg-Bosne naše udovici Matinoj predaše da ga čuva kao kitu cvijeća da se Mate i države sjeća tad Matina Ljuba udovica zakukala kao kukavica dragi Mate kito nekićena ovo mi je na te uspomena. Čuvat ću ju i misliti na te a sada ti zbogom dragi Mate tad veliku našu perjanicu u mramornu staviše grobnicu te sa skladbom od Ave Marijo sprovod Boban Mati završio. Dragi Mate predsjedniče mio hrvatski si narod zadužio domovinu da svoju branimo da putovim' tvojim nastavimo baš ovako kako si ti znao Bog ti duši vječni pokoj dao dok postoji jezero Čelica pamtit' će te herceg-zemlje dica.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: pon lis 13, 2014 4:07 pm 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 3:06 pm
Postovi: 2379
ŽELJKO ŠIMIĆ - UMRO JE GOJKO ŠUŠAK

Eeeeej na tisuću devete stotine devedeset i osme godine trećeg svibnja u večernje sate žalost teška obuze Hrvate studen kamen herceg-zemlje plače proplakala kupina i drače proplakala jasenovina zaplakala sva Hercegovina. Baš nikada dosad nije Brijeg Široki tužniji bio prije jer su svoga izgubili brata u povijesti značajnog Hrvata desnu ruku doktor Tuđman Frane a hrvatskog ministra obrane izgubiše sina voljenoga Gojka Šuška vođu hrvatskoga. Što ga povijest zaboravit' ne će dok se Hrvat ovom zemljom kreće jer što Hrvat sanja stoljećima Gojko Šušak to ostvari svima on ostvari nek' mu je na slavu svome rodu matičnu državu. Plači majko jer imaš za kime u svijetu je jedno 'vak'o ime poslušaj me zemljo hercegova što ostaješ bez svojih sinova opjevat ću uz guslarsku žicu Gojka Šuška našu uzdanicu. Što preminu od bolesti teške nakon borbe duge i viteške u Zagrebu u vojnoj bolnici gdje naš Gojko ne odoli bici ej sav život našeg dragog Gojka reći će vam ova žalopojka gledao sam maticu krštenih gdje se krste Širokobrižani u uredu župnog samostana knjiga jedna s crnim koricama svezak osam dvadest-čet'ri strana latiničnim slovim' ispisana. Četrdeset i drugi po redu Drago Čolak nađe u uredu otac Ante i žena mu Stana porodiše Jozu i Ivana, Branka, Miru i kćerku Maricu, zadnje dijete našu perjanicu sedamnaesti trećeg četr'es't pete tada se ovo krstilo dijete Stanko Šušak za kuma mu bio a fra Mirko Ćosić ga krstio. Hrvatski se narod diči njime Gojko Šušak tako mu je ime ta godina tad se pamti više partizani tad fratre pobiše još u knjizi vjenčanih piše u Kanadi da on brak potpiše Đurđom ženom tako pero meće svibanj mjesec sedamdeset treće. Ni pola mu godine ne biše otac Ante kada mu umriše teško živi s majkom, sestrom, braćom ponosan je na pokojnog ćaću tog Hrvata kao ljutu zmiju za hrvatsku je živio naciju. Ej pučku školu svrši u Mokrome gimnaziju na Brigu Širokom te u Rijeci nastavlja studiju emigrira tad u Austriju za Hrvatskom uvijek gaji nadu kao mladić ode u Kanadu preko dvadest tu živi godina u srcu mu uvijek domovina oko sebe skuplja emigrante svoju braću, sve svoje Hrvate govoreći s Božjom pomoći čas će kucnut' Hrvatska će doći. Te tisuću devete stotine devedesete biše godine HDZ-a prvi sabor opći na njeg' Gojko odlučio doći ej pun zrakoplov sami emigranti sve po izbor ponosni Hrvati nitko nema ni papire prave od Titove one države Gojko reče emigrantim' svojim ja se braćo ničega ne bojim ili će nas svakog uhapsiti ili ćemo državu stvoriti a tko život dade domovini to će borba za Hrvatsku biti. Ej tad Srbija sa kninskim Srbima dobar dio Hrvatske uzima s jugovojskom vrši agresiju da hrvatsku pokori naciju Tuđman s Gojkom i sa Hrvatima san ostvari svim emigrantima san ostvari hrvatskome sinu svim Hrvatim' stvori domovinu predsjednik joj doktor Tuđman Frane Gojko Šušak ministar obrane obitelj mu napusti Kanadu s njime živi u Zagrebu gradu iz Zagreba često je navraća gdje se rodi on i njegov ćaća da obiđe rodnu grudu dragu u Širokom da zapjeva gangu al' godine devedeset pete dobro slušaj moj lijepi svijete bolest Gojka stade nagrizati nimalo mu neda uživati uživati plodove te slave nezavisne hrvatske države. O kojoj je kao dječak sanja i UDBA ga nekad zato ganja svaku bitku dosad je dobio ali bolest nije pobijedio teža biše ta bolest opaka od hrvatske Oluje i Bljeska. Teška bolest rano ga skrhala nije mu se naživjeti dala borio se do posljednjeg časa sva'k' je htio čuti od njeg' glasa ovog ljeta svibnja trinaestoga gimnazija Briga Širokoga proslavit će i na tome žure tridest petu godinu mature svi će doći jer im je to dika vidjet' Stanka Jurin razrednika sva'k' će vidjet' prijatelja svoga Gojko piše doć' ću akobogda. Ej trećeg svibnja bolnica Dubrava tužnu vijest svijetu saopćava doktor Hebrang Andrija nam reče Gojko Šušak umri ovu večer. Od bolesti što joj nema lijeka koncem ovog dvadesetog vijeka ova vijest zateče rodbinu svu Hrvatsku i Hercegovinu zateče mu i obitelj cilu ženu, djecu, majku, brata Miru još zateče i sestru Maricu svu rodbinu i njihovu dicu ženu Đurđu suze svu obliše dragi Gojko nema mi te više ja ostajem sa djecom nejakom i sa starom tvojom milom majkom. Nastavit ću sa njima živjeti uvijek ćeš mi ti nedostajati dragi Gojko ti rumeni cvijete ja ću pazit' svako naše dijete a Tomislav najmlađi u majke on će tvoje nastavit' korake. Dragi Gojko san si ostvario hrvatsku si državu stvorio za nju Gojko uvijek si živio za nju živi za nju si umrio Gojko plače i žena mu Stana tužna ti sam dočekala dana mislila sam da ću s tobom biti dragi tata da ćeš ozdraviti ja ću reći svojoj dragoj mami biše Bogu draži nego meni suze roni kćerka Katarina dragi Bože je li to istina zla sudbina zar nam se to sprema zar mog tate više živa nema a Jelena kćerka suze briše brišuć' suze još teško uzdiše dragi tata Jeleni se javi u dragome i sve nas ostavi može l' itko reći mome tati da se k nama 'vak'im tužnim vrati. Sin Tomislav jedinac u Gojka al' je muškast k'o uzor djevojka tužno plače grli majku svoju dragi tata vidi dicu svoju vidi dicu i majku i striku vidi svoga Tomislava diku. Ja ću tvojim stopam' nastaviti Hrvatsku ću k'o i ti voljeti nema veće žalosti moj svijete kada majka vidi mrtvo dijete majka Stana u te teške dane nema suze da iz oka kane teško joj je moj premili svijete ona sedmo ukopala dijete. Samo reče u svome spokoju pozdravi mi milu dicu moju svoga Antu pozdravi mi ćaću svoje sestre, rodbinu i braću i kaži im diko moja mila stara vas je majka pozdravila pođi zbogom diko moja mila hrvatska ti zemlja laka bila.

Eeeeej dok je 'vako bila tužna slika lijes ovoga hrvatskog vojnika lijes ovakav moja mila diko u Hrvatskoj ne upamti nitko s prednje strane ... Gojkova grb sa škrinje hrvatskog arhiva još sa desne i lijeve strane na lijesu su ministra obrane grb od ceha kaptolskog ... što ga ima samo Lijepa naša. A poklopac Lončarića djelo ukrašen je hrvatskim pleterom sedmog svibnja u večernje sate lijes iz doma ulicama prate lijes hrvatskoj našoj uzdanici mirogojskoj kreće mrtvačnici tu počasnu stražu mu odaše doktor Tuđman i Zlatko Mateša te Gregurić, Valentić, Carević, akademik još Vlatko Pavletić kad dvanaest otkucalo sati Mirogoju slili se Hrvati ispratiti najdražeg čovjeka do njegova vječnoga počinka. Još posljednja počast franjevaca pokojnoga Gojka ljubimaca naša braća franjevci iz puka Zoran Selak i Tomislav Duka, Vjeko Lasić, Ivan ... Boško, još Karačić sa njima fra Zdenko. To su fratri visokoga stasa sa ... jednim oko pasa tužna glazba kad je zasvirala sva hrvatska dica zaplakala sto tisuća osoba je bilo što se sada Mirogoju slilo Zagreb sprovod ovakav ne upamti otkad u njemu žive Hrvati sto pedeset bijaše fratara od Širokog i grada Mostara i ostalih hrvatskih krajeva al' najviše gdje se ganga pjeva i još netko u novinama piše autobus s pet stotina biše još auta o moj dragi sine na tisuće iz Hercegovine kad lijes pođe do vječne kuće dan je vedar i dosta je vruće križ mu nosi u te zadnje sate mlad pukovnik Filipović Mate pet hrvatskih visokih časnika sva odličja nose Šuška Gojka vjerski obred hrvatskog ljubimca biše Juraj biskup Jezerinca a do njega bijaše po strani Joško Šantić vikar generalni još franjevac među njima jedan provincijal fra Tomislav Pervan evanđelje za Gojka dragoga izabraše iz oisma svetoga gdje se braćo vjerujte vi meni osam puta spominje blaženi. Blizu rake kad došla povorka svakom suza potekla iz oka kad general ... st'o kraj groba i 'vako rekao ode Gojko u vječni ti spokoj ode brate i duši ti pokoj našoj vojsci da si ustroj jaki na izazov odgovar'o svaki a u ime Brijega Širokoga tople riječi za Gojka dragoga nepregledna slušala povorka ej Matu Lončar gradonačelnika. Dragi Gojko prijatelju, brate herceg-zemlja ponosna je na te imali smo najboljega sina što ga rodi ta Hercegovina smrt je tvoja naša teška rana poruka je Širokobriježana. Božo Rajić sa suzam' u oku na plač tjera cijelu povorku dragi Gojko nemjerljivo zlato biše simbol za postat' Hrvatom ti si onda hrvatstvo dobio majku Stanu kada si dojio bez tebe će nama teško biti al' zbog tebe ćemo pobijediti. Još general Stanko Sopta baja što poteče iz našega kraja pred grobnicom glasno progovori dragi Gojko i dalje smo tvoji dragi Gojko vječna ti je slava ... ti si Gojko o Hrvatskoj mašta sve je za nju ali nju ni za šta. Ej Ratko Perić biskup iz Mostara suznim licem Gojku progovara pozdravi nam branitelje naše koji život za Hrvatsku daše od Sigeta pa do Vukovara i Bleiburga do grada Mostara. Ej još Perić i ovako reče gdje ovakav još ima čovječe kudgod kreneš rado ga se sjeti više 'vakvog ne možeš vidjeti Gojko Šušak ti osobo draga riječ se začu Andrije Hebranga pred grobom se tvojim zaklinjemo politiku da tvoju slijedimo Vlado Šoljić od Širokog Brijega veli Gojko, moj školski kolega svoj najljepši san si doživio nije ti ža' što si i umrio nisi se boja boj'o ni metaka neka ti je Gojko zemlja laka. Još poslušat' bilo mi je dika Karačića Zdenka svećenika kršna fratra i hrabroga gvardijana Briga Širokoga naš je Gojko zbog vjere u Boga samo 'vakav čovjek biti moga neprijatelj ne bi ... nego ljubav prema domovini a ljubav je iskon vjerovanja katoličkog tko imade znanja. Još se začu govor veseljaka svećenika Zorana Selaka recitira Vranješa pjesnika pokojnoga hrvatskog vojnika zatim reče sa suznim očima majci Stani i svim prisutnima budi majko sretna dovijeka kada rodi ovakvog čovjeka i na kraju Gojkove sahrane riječ uzima doktor Tuđman Frane. Dragi Gojko ministre najdraži ti hrvatskim velikanim' kaži u spokoju neka svaki zna stvorena je hrvatska država sva Hrvatska u suzi ti majka tvoj Vukovar i tvoja Prevlaka tvoj Široki u tuzi boluje Zagreb dragi bol iskazuje blago majci koja tebe rodi sve si dao hrvatskoj slobodi a zastave na pola stijega od Zagreba do Širokog Brijega znak su naše tuge i žalosti došlo vrijeme s tobom se oprostit' oprosti se tvoja domovina sva Hrvatska i Hercegovina neka teče naša rijeka Sava dragi Gojko vječna ti je slava. Tad general Rojs Ljubo Ćesiću suzu tjera starcu i mladiću barjak skida sa lijesa Gojkova a Đurđa ga uzima udova kćerke s plačom ljubiše zastavu i predaše bratu Tomislavu sin Tomislav uz glazbene zvuke vodu pije i uzme u ruke tad sa neba zadnju počast daše zrakoplovi iz Lijepe naše. Dok se ovo sve dešava lako zapjeva nam pjesmu Boban Ranko glasno pjeva do neba se vinu nedamo te moja Hercegovino još pred svima prejako zaplaka Kata Šoljić vukovarska majka na oltar mu baci očenaše od žalosti gorko zaplakaše i na kraju od puka i dice posudiše naše crvenice donešene od svojih kolega rodne zemlje sa Širokog Brijega. Dragi Gojko iz Mokroga cvijeće Široki te zaboravit' ne će dok je našeg izvora Lištice bit ćeš voljen od hrvatske dice dragi Gojko za sva tvoja djela zahvalna ti herceg-zemlja cijela Mirogoju grobnice Hrvata primi tijelo našeg dragog brata što je uzor hrvatskog junaka rodna zemlja neka mu je laka za sve hvala ti hrvatski sine pokoj vječni daj mu Gospodine.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: sri lis 15, 2014 11:40 am 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 3:06 pm
Postovi: 2379
ŽELJKO ŠIMIĆ - SMRT DOKTORA ANDRIJE ARTUKOVIĆA

Eeeeej zamoljen sam od hrvatskog puka herceg-zemlje i sela Klobuka i naroda svojeg oka fina gdjegod raste drača i kupina sela blizu grada Ljubuškoga rekao bi mjesta ustaškoga i rodbine i dalje i uže pokojnoga Marijana i Ruže te od kćerke Nade i Ružice, ljepotice Višnje i Zorice žene Ane rodom iz Innsbrucka te rodbine cijele iz Klobuka Radoslava jedinoga sina koji snije što nije istina. Kako bivši naši crvendaći sude svojoj u Hrvatskoj braći pokušat ću predočit' istinu o hrvatskom pokojnome sinu što rodbina cijela za njim pati jer mu za grob nikad ne će znati to ministar Pavelića vlade što ga naša herceg-zemlja dade što odavno poruku nam sprema da života sa Srbima nema ej znaš tko biše ova ljuta zmija Artuković doktor to Andrija. Na tisuću i osme stotine devedeset devete godine rodi sina Artuković Ruža Marijana zakonita muža prvo dijete u njihovu braku obradova i oca i majku tko bi rek'o od ovoga tića da ministar bit će Pavelića. Pučku školu svrši u Klobuku gimnaziju na Brigu Široku a studiju prava svrši cijelu u Zagrebu našem gradu bijelu a godine dvadeset i treće odvjetničko zaposli ga vijeće kod doktora Miloša Hajdića praksa biše mlad Artukovića dvadest sedme u gradu Gospiću zaposli se tu Artukoviću nakon toga ni puna godina Hrvatska je izgubila sina što od Račić pogibe Puniše ej Stjepan Radić to mu ime biše. Artuković već osjeti tada ne ćeš mira sa Srbim' nikada a godine trideset četvrte srpske oči u njeg' su uprte optužiše tad Artukovića za atentat Karađorđevića te odleža godinu i jače u žicama zloglasne Glavnjače ali pošto dokaza ne biše iz zatvora tada ga pustiše četr'es't prve desetoga travnja Artuković došao do zvanja neka staro i nejako znade bi ministar Pavelića vlade. Te stvorene za Hrvate prave nezavisne hrvatske države nakon sloma te Endehazije i dolaska vlasti Esefreje neka ovo ne bude sakrito za zločinca proglasi ga Tito mudar čovjek a mudro se vlada onda on pobježe tada da ga ne bi naši crvendaći napravili za glavu kraćim. Naseli se u Kaliforniju sebe spasi a i familiju naše vlasti kažem vam istinu četrdeset i jednu godinu američku stalno mole vladu da ga oni našoj vlasti dadu koliko su kredita digli i za njegov život ponudili nitko za to nije te ni pita samo da je udovoljit' Tita. Burnog dana siječnja dvanaestoga za Hrvate dana žalosnoga a tisuću devete stotine osamdeset i šeste godine toga dana zrakoplov JAT-a iz New Yorka stiže za par sata na aerodrom zagrebačkog Plesa te se spusti odzgo sa nebesa. Kad zrakoplov na Plesu zakoči svi stražari izbuljiše oči a kada se vrata otvoriše na nosilim' starca iznesoše braćo draga ovo je istina osamdeset sedam mu godina je li itko ovo znao prije Artuković da je to Andrija. Bez ikakvog sudskoga spomena tu mu smrtna kazna određena ali da bi svijet zavarali sudski proces su mu montirali isto kao kardinal Stepincu čivenome hrvatskome sincu u Šimunskoj tad tamnoj ulici počeli su pristizat' svjedoci UDBA nađe dvojicu bećara Bajru Avdić i Franju Truhara obojica to nisu ni krila svjedočiše štogod UDBA htila što udbaši bili pripremili napamet bi oba naučili Artuković kad ministar bio Bajro Avdić tada ga vozio dobru lovu dobili su prije a na dušu mislilo se nije ... Ivan kad ga tuži nepoštenim svjedocim' se služi a predsjednik suda vrhovnoga neka kazna stigne ga od Boga Mirko Gjalski nek' mu je to srića na smrt sudi star Artukovića na stratištu pored Zaprešića strijeljat' treba tu Artukovića. Zatim Gjalski još naredi ovo ne smije se znat' za tijelo njegovo rodbina mu to treba da shvati da mu za grob ne će nikad znati a na zahtjev Željka Olujića, kolege mu Srđe Popovića odvjetnika što ga brani prije i još s njima Degena Silvija svoje riječi Gjalski ne provodi nego smrtnu kaznu mu odgodi u toj teškoj i patnji i stravi Artuković doktor nam izjavi ovaj dan će pamtiti Hrvati jer nevinost uspih dokazati.

Eeeeej al' tisuću devete stotine osamdeset i osme godine u godini siječnja šesnaestoga ostadosmo mi bez sina svoga teška bolest i starost sa njome život uze čovjeku ovome osamdeset devet godinica skrhala ga ledena tamnica. I bez križa i buketa cvića nesta našeg did Artukovića zadnje riječi njemu hvale nema sva Hrvatska nek' se zato sprema neka vam Bog bude na pomoći sigurno je Hrvatska će doći sad vidite vi bivši drugovi da su mu se ostvarili snovi što s njim biše gdje ga sahraniše od rodbine nitko ne zna više nit' je jasno djeci i rodbini što s njim rade drugovi Titini. Ej sigurno je umro braćo moja u toj vražjoj Šimunskoj bez broja zakon tada koji je vrijedio doslovce je 'vako on glasio u načelu moralo se znati gdje mrtvaca takvog pokopati al' da bi se smirili duhovi Gjalski Mirko smišlja zakon novi. Lijes osobe 'vako osuđene pokopat' se mora bez rodbine ali zakon ništa kaz'o nije što će biti ako umre prije ej Bog učini Andrija umrije prije nego Gjalski je mislio zato opet klauzulu meće od rodbine nitko znati ne će što će s njime desiti se sada to ću znati ja i moja vlada. Ej u onome sustavu prije pasja čorba na kog' se prolije ako kažu da se sječe glava ej vršit će ti taman bila prava tako nesta našeg milog brata smrt njegova postade poznata zato cijela njegova rodbina uključujuć' Radoslava sina čet'ri kćerke i žena mu Anka brat mu Slavko i žena mu Slavka brat Ivane s cijelom obitelji Artukovića potomak cijeli potražuju od hrvatske vlade da podatke o smrti im dade. Evo što se do ovoga dana zna o smrti našeg velikana Mirko Gjalski zbog javnoga mnijenja ne sjeća se svojih naređenja Bubić Ivo sve je ovo skrio on ministar pravosuđa bio evo jednog maloga izvora Neletića tada krematora on sad kaže da prisutan bio Artuković kad je izgorio on je dužnost obavljao svoju ej na čuvenom groblju Mirogoju. Uz prisustvo Mile Ribarića kremiraše tad Artukovića on je tajnik pravosuđa bio kažu da je sve on zamutio svijete dragi dajem vam do znanja Mile vreću nakon kremiranja da u ruke službe sigurnosti priča ova tu će završiti što se poslije desi ovoj vreći nitko ne zna u detalje reći jer Radoslav kad je Gjalskog pita gdje je vreća s pepelom sakrita Gjalski kaže druže ovo shvati ej za grob očev ne ćeš nikad znati. Al' kad dođu djela na vidjela kazat ću ti što bi od pepela ti si mor'o kada nije nitko kremiranju prisustvovat' Mirko nema više Tita ni udbaša sad se pita samo Lijepa naša znat će svaka kuća u Hrvata gdje je tijelo njezinoga brata. Mora znati i supruga Ana gdje hrvatsko groblje velikana koji reče k'o malo u šali komunisti kad su ga pitali ej ministre bi li reći znali jeste li se ikom zaklinjali on im reče oštro i ljutito u životu to činim dva puta ženi Ani da ću ju paziti poglavniku da ću ga slušati pa gospodo to sam učinio i nijednom nisam privario. Pa Radoslav taj sinak jedini o očevoj saznat će sudbini otkrit će se ako živi bili ej komunisti kako su mu htili znat će kćerka Nada i Ružica i sestre im Višnja i Zorica tajanstvena gdje je ta grobnica zato molim tkogod zna i moga pomozite im naći oca svoga nek' u pomoć toj djeci priteknu da očenaš na grobu im reknu. Da zna Ana za grob svoga muža da donese buket svježih ruža Gospe draga moli sina svoga da nam tajnu otkrije kod Boga da ne plaču po Hrvatskoj dica jer je puno neznanih grobnica za koje je dosta svijeta znalo ali za njih nije se kazalo sva se vojna policija stane da pomrkne al' da ne osvane zato molim hrvatske prvake osobito njenog poglavnika da pomognu Radoslavu sinu o svom ocu saznati istinu i još jedna molba za vas ima da hrvatskim rodoljubim' svima od Bobana i od Francetića, Luburića te Artukovića ej poglavnika Ante Pavelića. Vratite ih vi naši prvaci u zagrljaj domovini majci ovdje se ta porodiše dica nek' ovdje im bude i grobnica svaka stopa od hrvatske grude neka spomen tim junacim' bude jer svi želju imaše goreću da Hrvatsku stvore i još veću nego što je ova Tuđmanova te da bude bez Srba i Roma za te ljude nešto učinimo povijesno ih ne zaboravimo. Artuković naše rosno cvijeće tvoj te Klobuk zaboravit' ne će dokle Klokun hladnu vodu baca živjeti ćeš ti u Dabrnjaca dok je ovog nepresušnog vrela pamtit ćete herceg-zemlja cijela.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: sri lis 15, 2014 6:58 pm 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 3:06 pm
Postovi: 2379
VLADO KUTLE - HRVATSKA LEGENDA ANTE GOTOVINA

... rodi majka hrvatskoga sina u zadarskom moru plavetnila hrvatska se legenda rodila po imenu Ante Gotovina što u ratu već poznat je svima k'o Hrvatu s činom generala Hrvatska mu priznanja sva dala sva moguća odličja pohvale od hrvatske dobio države. Oj Pašmane u zadarskom kraju u tebi se legende rađaju o tebi će povijest zapisati i o tvome Gotovini Anti otac Milan a i Ana mati uzorni su to bili Hrvati troje djece familija fina što je im'o Milan Gotovina Ante dijete najstarije biše što ga Ana Milanu rodiše malo evo kasnije prvoga rodi Ana i sina drugoga. Od ljubavi i velike nade ime Boris ona sinu dade nakon drugog rodi se curica majka dade ime joj Anica majka Ana kućanica bila sa djecom je dane provodila. Otac Milan iš'o zarađivat' maloj djeci kruha donosivat' a najmlađeg sina i kćerkiću držao je uvijek za ručicu dok je Ante najstariji bio sam sa sobom bi se zabavio radoznalost ga je uvijek zvala nešto novo bi mu pokazala. Jednog dana s njim se poigrala umalo ga života koštala dok se kradom cestom probijala minerska ga bomba zanimala radoznalost tada ga pozvala te mu majka život sačuvala majka Ana svoj je život dala da bi Antu živa sačuvala tijelom ga je svojim prekrila da ga ne bi mina usmrtila dok kamenja svud okolo lete ubi majku a ne njeno dijete. Nakon smrti mile majke Ane put ga vodi u grad Pakoštane kao dječak ne sanja previše Amerika san mu uvijek biše dječačke je dane provodio cijelog dana vrijedno bi radio na šljunkari pijesak prebaciv'o tako Ante novac zarađiv'o dok godine Anti prolaziše želja veća još tada mu biše želja mu je otić' u tuđinu napustiti svoju domovinu. Već sa šesnaest nepunih godina o bijegu se Ante već zanima još pozvao Srećka prijatelja i njemu je isto pobjeć' želja bez pasoša i bez putovnice želi morem prijeći kroz granice nevrijeme ih teško zadesiše s pola puta doma se vratiše vidi Ante kakva su vremena preko puta da mu bijega nema preko kopna jedino mu osta a godina ne imaše dosta otac Milan pasoš izvadiše na crno ga negdje nabaviše Austrija prva zemlja biše što ju odmah skupa posjetiše ... ih evo skupa zove da obiđu njemačke gradove u Njemačkoj biše uhićeni te u Jugu ponovno vraćeni. Većeg puta Ante se odluči prijatelj mu jedan preporuči jer ... velike biše što terete po svijetu goniše Ante posla na brodu dobiše te se njime u svijet uputiše sad konačno san se ostvario što je Ante kao dječak snio kao dječak želi putovati te svijet novi dobro upoznati. Sa nepunih sedamnaest godina Antu ovaj pos'o ne zanima od pomorca želi postat' više jer mu ovaj pos'o dosadiše želja mu je legionar biti u boju se za pravdu boriti. Te se Ante javi u legiju u francusku čuvenu armiju s puno znoja, umora i muke krenule su Antine odluke sve ih Ante lagano svladao te odlične rezultate dao kad obuku ovu završio novo ime Ante je dobio novo ime Andrija se zvaše tek na pola svog' se prezivaše legionar s beretkom na glavi postao je Ante vojnik pravi miris rata i miris baruta susreće tad Ante prvi puta na prostranoj pustinji Afrike Ante tamo bije protivnike. Gdjegod bi se pobuna desila njegova bi postrojba krenila bez žrtava i s malo ranjenih zadaci bi bili izvršeni vidi Ante u što ga unose te se javi vojni komandose i obuku tu je svladao rezultate odlične je dao. Jednog dana kad akcija biše Ante teške rane zadobiše dok je brda afrička čistio u glavu ga snajper pogodio dugo vremena u komi je bio liječnik mu se za život borio kada se Ante probudio dva je puta još operiran bio. U bolnici mjesecima biše dok se Ante ne oporaviše kad se Ante već oporavio od liječnika nalaz je dobio pa ne može bit' vojnik k'o prije pos'o lakši samo radit' smije tada Anti dodijeliše posla instruktor je post'o komandosa. Vidi Ante prođoše godine za ženidbu je bilo već i vrijeme prvu ljubav susreo je mladu u Kolumbovom čuvenome gradu zaželje se njezine ljepote djevojke crne iz Bogote crna kosa pala niz ramena po imenu zvala se Ximena. Tako Ante svo slobodno vrijeme provodio tamo u Ximene dok se ljubav među njima krila Ximena je s Antom zatrudnila tako Ante oženi Ximenu uzevši je za vlastitu ženu u ljubavi, sreći i slobodi Ximena mu kćerkicu porodi. Od ljubavi i velike nade majčino joj Ante ime dade dok je Ante u Africi bio groznicu je tropsku zadobio teško bolest Ante je trpio al' je opet od nje ozdravio.

Devedeset prva je godina kad Hrvatsku zadesi sudbina dok svijet gleda slike na ekranu što se zbiva sada na Balkanu slike rata iz Hrvatske šalju gdje Hrvate Srbi napadaju. Ej vidi Ante da Hrvatska pati u Hrvatsku mora da se vrati njegov Zadar pod opsadom pati teške muke podnose Hrvati nakon punih dvadeset godina hrvatska ga čeka domovina kao majka raširenih ruku zbog nepravde podnoseći muku vidi Ante da je ratno stanje treba svoje pokazati znanje Gojko Šušak spremi ga na Sljeme da s vojnicim' u obuku krene. Tako Gojko Anti preporuči da vojnike sve dobro obuči Josip Lučić zapovjednik zbora u njeg' Ante prijavit' se mora svoje znanje Ante pokazuje kako treba da vojnik ratuje kad obuka teška završiše na ratište svi se uputiše. U Gradišku Novu stiže Ante vodeć' svoje slavne diverzante tamo lički korpus je četnički Anti bio borac protivnički Uzelac general četnički što ubojstva on vrši krvnički malu djecu, nemoćne civile svi su žrtve Uzelčeve bile u boj kreće Ante Gotovina nož u leđa zabija Srbima. Svud' četnici orlovi beli cijelu moć su oni zaposjeli zapovjednik im samilosti nema tako Ante već akciju sprema dok je jednom akciju vodio metak ga je u bok pogodio kad se Ante već oporavio zapovijedi nove je dobio od Bobetka zapovijedi date da u Livnu spašava Hrvate tako Ante zapovijed uzima bitku opet vodi s četnicima tamo kninski korpus uz granicu generala im'o je Lisicu. A dok Ante groznu bitku bije tužna lica cijele Slavonije i Roso je u legiji bio po svijetu je ratove vodio dok Bobetko na jugu Jadrana četnicima kosti silom slama na zapovijed doktora Tuđmana očistiše Zadar za dva dana. Očistiše Zadar, Maslenicu Hrvatima važnu prometnicu te prognaše četničke zlotvore nedajuć' im izlazak na more general je bojnik sada Ante od Tuđmana zasluge mu date. U vihoru ratnoga vremena Ante nove avanture sprema sve hrvatske snage Ante vodi da Livanjsko polje oslobodi i general Ademi počinu koji mijenja Antu Gotovinu ej splitska slavna četvrta brigada i njoj evo zahvala pripada Krističević na čelu vojnika goni bande bradatih četnika. I Andriju reć' ću Matijaša najveća je to legenda naša tu Andrija skupa s Paucima trn u oku postade Srbima još ću reći jednog generala našeg slavnog dičnog Kapulana Milićević Jozo s Tigrovima težak udar zadade Srbima i Vukića reći ću Ivana šibenskoga slavnog veterana još ću reći generale naše što doprinos za slobodu daše. Brigadira Antu Luburića i drugoga Željka Glasnovića i još trećeg iz našega kraja po imenu Stanko Sopta baja te brigadir Milojević s njima i on bitku vodi s četnicima. Vodi i on svoje specijalce da četnike na koljena bace vruće ljeto devedeset peta akcija je opet započeta zapovijedi s dinarskih planina daje opet Ante Gotovina Bosansko se Grahovo napada korak njemu dolazi sa zada dok se bitka svud' okolo vodi tu Matijaš Pauke predvodi. Krističević general počinu i on svoju povede družinu i Bljesak je te godine bio Slavoniju on je očistio u Bljesku su naši generali Srbim' težak udarac zadali ej Novska, Pakrac i Gradiška Nova zasluga je naših vitezova. Milićević skupa s Tigrovima važne točke vješto zauzima Marenković, Bosanac i Veljko otjeraše četnike daleko Vuka Darko i Markač sa njime gone Srbe sve do Posavine i još zadnja Oluja ostade četnicima nož u leđa dade. Oko dvjesto tisuća vojnika na zapovijed kreću poglavnika Oluja je krenula velika od hrvatskih viteških vojnika dok hrvatski pucaju vojnici u bijegu su bradati četnici. Ej dokle zemlja drhti od tenkova ide vojska hrvatskih Gromova sa svih strana obruč probijaju u Srbiju četnike tjeraju u boj kreću Tigrovi, Pauci od Gospića pristižu i Vuci. Merčep vodi svoje bojovnike zadajući udarce velike drugog dana Knin se zauzima Tuđman stiže svojim sinovima. Na tvrđavu Krističević stiže trobojnicu hrvatsku podiže uz Krističevića četvrta brigada spasitelji kninskoga su grada. Na tvrđavi Tuđman se pojavi stijeg ljubeći crven-bijeli-plavi tako naše dične generale Mesić evo napravi budale spremio ih sve u mirovinu a u Haag je Antu Gotovinu generala još i Ademija u Haag Mesić evo je spremija vidi Ante kakva su vremena gdje mu Mesić boravak sprema ne čekajuć' lažnu optužnicu Ante tajno napusti granicu.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: čet lis 16, 2014 11:47 am 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 3:06 pm
Postovi: 2379
Zapisujem guslarske spjevove, zabavnije je učiti povijest u stihovima nego iz knjiga. Svojim sam rukama prvo zapisao pa pretipkao na svemrežu 73 spjeva (45 hrvatskih, 24 srpska, 3 romska, 1 bošnjački satirični). Uz to sam zapisao 20 harmonikaških četničkih pjesama iz Drugog svjetskog rata (Vetar duva, Snijeg pade, Oj kotari srpske Dalmacije; Marinkovci, Obljaj, Luka; Četrnaestog beše maja, Sa Rudnika i Avale, Kliče vila u svitanju dana, Oj Dinaro planino zelena, Moj Šatore, Sa Dinare kliče bijela vila, Od izvora Dinare planine, Jedne noći toga teškog mraka, Na Pađan'ma nekad davno, Moj Glamoču, Oj Grahovo, Marinkovci, Na Manjači, Širom Bosne, Navrh naše gore Malovana, Malo majki rodiše junaka).

* hrvatski: Ante Starčević, Čvorak, Pjesma o Cavtatu, Mornar, Unuka, Dvije cure, Djevojačka kletva, Razbolje se lijepa djevojka, Zaljubljeni par, Sveti Juraj, (guslarska), Konavoska, Prodaja, Ivan I. Tepšić-Veličanstvena proslava Banovine Hrvatske u Dubrovniku, Antun A. Tešija-Na rubu domovine, Ivan I. Tepšić-Krvava tragedija u Majkovima (pogibija Luke Kraljevića), Baldo Glavić-Remeta, Željko Šimić-Bjež' Srbine dolazi Oluja, Željko Keža-Hrvatsko pitanje u BiH, Oda visočanskom kamenu, Mediteranski mozaik, Pjesma o krađi kokoši u selu Stupi, Ivan Antosović-Hrvatski vladari, Jozo Karamatić-Smrt u Dallasu, Mile Krajina-Oluja, Željko Šimić-Kud pobježe Sanaderu Ivo Jadranka nova premijerka, Vlado Mikulić-Sastaše se hrvatske ustaše, Vlado Mikulić-Tko to mrzi 27. slovo?, Željko Šimić-Kako Srbi u logorim' muče, Željko Šimić-Krv se proli za Lijepu našu, Željko Šimić-Četnik nikad u zapadnu ne će, Mile Krajina-30. svibnja 1990., Stipan Grgić-Priznata Hrvatska, Tomislav Kovač Strukić-Uspostava NDH, Tomislav Kovač Strukić-Pokolj u Vukovaru i na Ovčari, (guslarska), (guslarska), Ivan Antosović-Hrvatska se na Kupresu brani, Ivan Antosović-Poglavnik je zavjet ispunio, Željko Šimić-Smrt Mate Bobana, Željko Šimić-Umro je Gojko Šušak, Željko Šimić-Smrt doktora Franje Tuđmana, Željko Šimić-Ustoličenje doktora Franje Tuđmana, Željko Šimić-Smrt doktora Andrije Artukovića, Vlado Kutle-Hrvatska legenda Ante Gotovina
* srpski: Zmija, Dušan car silni, Sveti Sava, Svatovska, Kraljević Marko, Veselin Dacić-Skender-bega Fata, Veselin Dacić-Fatimino krštenje, Veselin Dacić-Đeneral Ratko Mladić, Đorđije Koprivica-Vojvoda Pavle Đurišić, Đorđije Koprivica-Teče krvava Drina, Referendum u Crnoj Gori 2006.; Božidar Đukić-Oj, Srbijo prokleta nacijo; Đorđije Koprivica-Ostroška tragedija (pogibija Baja Stanišića), Đorđije Koprivica-Komita Spasoje Tadić, Radovan Šojić-Đeneral Ratko Mladić, Milomir Miljanić-A od Haga ne ostalo ni traga, Vlastimir Barać-Pokrsti se Almedina, Milomir Miljanić-Ultimatum Bosna i Hercegovina, Đorđije Koprivica-Pozdrav Romaniji, (guslarska), (guslarska), (guslarska), Vlastimir Barać i Svetolik Lazović-Nož, Milomir Miljanić-Đeneral Ratko Mladić
* ostali: (romska), (romska), (romska), Sajgonci-Oj Srbine opet si najeb'o


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: čet lis 16, 2014 4:50 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sub sij 18, 2014 4:10 pm
Postovi: 14024
Lokacija: Цветкобић- Маček
Oj barabo, bojiš li se Boga,
bojim Boga i više nikoga.

Evo vuka koji bi se tuko,
di su voli koji bi se boli.

Moj nožino oštar si u kljunu,
stalno oćeš zametniti bunu.

Sikirice mala ti držala,
oće moći do rebara doći.

Koga moja nožina ubode,
netreba mu ni kruha ni vode.

Evo momka, ne puši, ne pije,
vratijo se jučer sa robije.

Još se nije rodila budala,
da bi meni preko puta stala.

Gaće moje, ukrpljene žicom,
zato mene zovu propalicon.

Od udarca moga buzdovana,
netreba ti ni piće ni hrana.

Ja baraba, ime mi je Mate,
daj mi mesa, netreba salate.

Pucaj ćaća, na mene iz topa,
ovaj ti ga više na zakopa.


Pucaj ćaća, na mene iz topa,
ova lola kuruza ne kopa.

Čuvaj me se curice malena,
rebra su mi žicon ukrpljena.

U male mi košulja vezena,
a u mene nožon probodena.

Ruko moja, šaka ti od srebra,
kome li ćeš polomiti rebra.

Sinoć name poletile flaše,
ja zinijo da me ne promaše.

Kućo moja, jelovu ti gredu,
sve sam prodo i ti si na redu.


Šta ću tužan kad sam malo dužan,
po sto – dvesta na stotinu mjesta.

Pucaj, pali moj pištole stari
dok te nisu odneli žandari.

Krvi moja, ćuko te popijo,
imal iko da bi se pobijo.

Ko na mene udari malena,
udovica ostat će mu žena.

Vina žedan, džigerice gladan,
mila majka vrlo san ti jadan.

Više volin vidit čašu vina,
nego strica i njegova sina.

Rakija mi sinoć popivena,
volijo bi da je prolivena.

Ženo moja reko sam ti lani,
dok ja pijen ti me se okani.

Sinoć mi je dala jedna mala,
dva gutljaja vina iz bokala.

Mala moja ćaći pare krade,
pa ji meni za cigare dade.

Pijem ćaća, odsad ću i više,
kada umren da mi greb miriše.

Da je meni milion dolara,
kupio bi vina i cigara.

Oću bačvu pokraj moga groba,
ko mi dođe nek rakiju proba.

I sinoć san, ostojećki dvije,
u birtiji popijo rakije.

U podrumu, mala dala mi je,
četri puta, po gutljaj rakije.

Džaba ćaća livada i njiva,
u njima me ti nevidi živa.

Nisam željan rakije ni vina,
nego tebe, mala materina.

Pijen pivu i rakiju šljivu,
bježi mala prebit ću te živu.

Oj pletenko opletena žicom,
popijem te ja sa svojim stricom.

Oj rakijo, kad te nebi pijo,
sve bi šljive odma polomijo.

Ono momče za života nije,
kad ne može rakije da pije.

Ko je smijo ovoga da pita,
šta sve pije i kuda se skita.

Oj fučijo s četrnest duga,
ti si za me i mojega druga.

Oj rakijo, rodila na glogu,
ja bez tebe živiti ne mogu.

Da rakija iz oblaka lije,
kiše bi mi bile najmilije.

Čuvena su braća na daleku,
iđu samo di kotlovi peku.

Bačvo moja, moj garavi sude,
kraj tebe me svako jutro bude.

Volim piti, moja majko stara,
cele noći sanjam konobara.

Mili Bože, koja li je jača,
šljivovica ili lozovača.

Sinjska Gospe, ajde baci name,
litru vina i malo salame.

Sve nek izda, neka šljive rode,
da pijemo rakije ko vode.

Misliš majko, rodila si sina,
rodila si, fučiju od vina.

Pitaju me di baraba spava,
u podrumu između bačava.

Dvi su stvari meni najmilije,
mlada cura i litra rakije.

Mene moja svetovala mati,
popij sine kad ti kogod plati.

Mili Bože, sve su žene iste,
opiju me pa me iskoriste.

Svi barabe, kad se pije džabe,
kad se plaća, niko se ne svraća.

Rodi majko još jednog mangupa,
kad ja pijem nek on čaše lupa.

Ko se boji noža karikaša,
nek ne iđe meni za pajdaša.

Mala moja, napoj konja moga,
a mene ćeš vina rumenoga.

Moja prija rakiju ispija,
ali pitu nezna da razvija.

Iman vrto a po njemu trava,
kad ga vidim zaboli me glava.

Sve barabe uvik piju džabe,
vino, pivu i rakiju šljivu.

Viče selo da sam bećarina,
ne bojim se rakije ni vina.

Mi barabe, i stari su bili,
iz bukare, rakiju su pili.

Malu moju privarila piva,
eno leži ni mrtva ni živa.

Ja kod koza, mala kod goveda,
crni đavo mirovat nan ne da.

Selo moje, duša zate pati,
oće duša tebi da se vrati.

Sinoć moji večerali zelja,
skoro nisam crko od veselja.


Sinoć moji večerali pure,
a ja neću držim se kulture.


Pobili se na tavanu lonci,
ko će kanti zabiti da pamti.

Mala moja, ubolo te tele,
u te tvoje guzove debele.

Razvij mi se trobojnice milla,
dosta si mi u potaji bila.

Moj kolega, lepe tvoje žene,
prije tebe, ljubila je mene.

Mala moja, moj golube mrki,
bil se dala poljubiti brki.


Mala moja, moj golube bjeli,
dođi meni pa me razveseli.

Mene ćaća sikiricon gura,
ajde sine da tražimo cura.

Djevojka se kupala u Savi,
digla noge da se ne udavi.

Ručku kupus a večeri zelje,
pucaj Bože u moje veselje.

Mala moja, otvori kapiju,
da utjeram vranca u avliju.

Meni Papa čestita iz Rima,
Sretan Božić meni i mojima.

Neću mala, za mene si stara,
sve da spavaš na vreći dolara.

Teci vodo ispod malog mosta,
mala moja ljubavi je dosta.

U mog ćaće četiri su sina,
ja najmlađi, najveća živina.

Ja se mala zaljubblenio u te,
pa bez tebe nemogu minute.

Pucaj Bože u plastove slame,
i u cure što spavaju same.

Šta će poštar dok su žive žene,
prije zore vijesti raznesene.

Lezi mala, ne čini se fina,
meka ti je mlada djetelina.

Dajem mala i kravu i tele,
da poljubin tvoje grudi bijele.

Curin prozor potopila voda,
kud je bilo ulaziti zgoda.

Zoro rujna, ako je moguće,
pola ure, produži svanuće.

Ja kroz selo, kuja laje name,
šuti kujo, šta te briga zame.

Kiša pada a i munja šara,
gonjaju me četeri žandara.

Mala moja, privarila mene,
neće više, trave mi zelene.

Mala moja, što ja i ti znamo,
sve u crnu zemlju zakopajmo.

Mala moja oće da se drpa,
nema sisa namećala krpa.

Pere mala gaće na izvoru,
smrdi voda ko jarac u toru.

Volin cure a najviše stare,
jer su dobre zaradile pare.

Ja kroz selo, name psi laju,
stare cure, name jih huškaju.

Pitaju me, odakle si dijete,
Komušanac od glave do pete.

Pitaju me, odakle si žuti,
Komušanac, bolje ti je ćuti.

Kad bi meni moje gaće spale,
alaj bi se žene radovale.

Evo džepa di su pare stale,
evo rupe kud su ispadale.


Evo džepa di su pare bile,
evo rupe kud su izlazile.

Dabogda ga ubilo iz topa,
ko se bude ženijo bez popa.

Mala moja, kukuruze brala,
jedan klip je zase odabrala.

Došo bi ti mala ovog sveca,
pomrčina pa se bojin zeca.

Pucaj pali, moj pištole mali,
gazda voli, pucat u futroli.

Kad te mala uvatin u gaju,
bit će tvoja koža na prodaju.

Djevojka je ugrizla bećara,
na kraj usta, di stoji cigara.

U male mi noge ko u ševe,
čini mi se, obadvije lijeve.

Mala moja, moj lijepi šišmišu,
kakva li si, pripala bi kišu.

Maloj usta od uva do uva,
ko li će je naraniti kruva.

Nemoj mala kazat da si moja,
nebi li me volila još koja.

Meni moji govorili strici,
il se ženi ili ga osjeci.

Malu moju jagodice bole,
nejaku je poljubile lole.

Ima mala posla priko glave,
pomust kravu i načupat trave.

Oj djevojko, materina jesi,
dođi đavle pa mi te odnesi.

Ja sam svojoj zafalijo majci,
živa bila što me ne pobaci.

Neću žensku koja je velika,
ona može zadavit čovjeka.

Oj garava, da si garavija,
bio bi ti prva mušterija.

Opanak mi probušen na peti,
pa mi rupa stalno na pameti.


Mala moja, pravi prozor veći,
zgulio san kosti ulazeći.

Mala moja svrati dogodine,
doć ćeš momu sinu na babine

Ja u vojsku, ko će moju Jelu,
gonjat će je barabe po selu.

Dajte pare onome ko ne radi,
njega grizu muve i obadi.

Imal koja mala da se vrne,
za barabu guste kose crne.

Mala moja, kisela papriko,
žestoka si, pa te neće niko.

Vrlo mi se djevojka dopala,
na potoku, dok se je kupala.

Mala moja, priklalo te prase,
pusti moga rogonju da pase.

Oj curice, šteta da si mala,
da si veća mojom bi se zvala.

Garavušo, dosta sam te slušo,
oću žene da slušaju mene.

Oj kolega, lijepe li ti žene,
bili htjela poljubiti mene.

Volin vola koji dobro vuče,
i djevojku kad se brzo svuče.

Nema više stare kume naše,
nevinu je jučer zakopaše.

Koliko smo ja i moja braća,
djevojački poderali gaća.

Iako je nepismena mala,
obrve je nacrtati znala.

Ovan ovci napravijo janje,
bit će nama mesa na bacanje.

Jarac kozi načinijo jare,
prodat ću ga, trebaju mi pare.

Kiša pala a ništa ne rađa,
samo trava i cura garava.

Mala moja češlja gustu vunu,
da mi se je ugrijat u runu.

Ja i mala sjedili na ploči,
mjesec na nas izbečio oči.

Jesi mala, djevojka na glasu,
ja sam bolji, bar za jednu klasu.

Za bećare nema veće kazne,
kad se maše u džepove prazne.

Izgorila pojata i slama,
di me mala grlila nogama.

Lepe noge u male curice,
ko bukove suve cjepanice.

Ja sam maloj kupio papuče,
da je sunce u glavu ne tuče.

Lako ti je napraviti sina,
gas do daske i prva brzina.

Ja sam svojoj nasadio diki,
držalicu na njenoj motiki.

Kiša pada i okolo štrca,
oće Kata da se samnom prca.

Misli mala od jelova panja,
evo lole, bit će milovanja.

Od kako mi udarila brada,
oće meme i stara i mlada.

Mala moja, moj slavuju mio,
kolko sam te puta zagrlio.

Mala moja, drugoga potraži,
kod mene ti povratna ne važi.

Ja sam malu, sa obadvi strane,
obrstijo kao jarac grane.

Svetica se pravi moja mala,
bit ću svetac nebi li mi dala.

Neće moja mala da se prti,
oće u grad da guzicom vrti.

Bio jamac najboljemu drugu,
pa sad plivan u njegovu dugu.

Mala moja, daj mi malo svoje,
crne kreme za cipele moje.

Ja sam svoju malu kapariso,
ščepo kolac, pa je izmariso.

Iman curu, ime joj je Kata,
usta su joj ko crkvena vrata.

Ja na vrata, mater pita – ko je,
ćaća viče – propast kuće moje.

Od kada je Italija pala,
nije mala gaćice oprala.

Mala moja, na njega se pruži,
zato kaput momcima i služi.

Nije mene ranilo u ratu,
nego mala bašljukom po vratu.

Mala moja da ti nije dote,
đavo bi te uzo zbog ljepote.

I ja bi se ženio do srede,
da mi mala djetelinu jede.

Dođi đavle i ponesi ralo,
i kod nas je malo kiše palo.

Malu moju uvatila vriska,
kada sam je uz ogradu stisko.

Za te mala nije politika,
nego flaša kiseloga mleka.

Mala moja, odneli te vrazi,
dođi meni dok sam još u snazi.

Mjesečina sve momke kudila,
što se rano vraćaju sa prela.

Oj ledino, bil se orat dala,
di je mala suze prolivala.

Ajte žene, negledajte mene,
ostat će vam krave nemužene.

Kad zapjevam tri me sela čuju,
tri se meni djevojke raduju.

Što si mala mršava ko grana,
il se ljubiš, il je slaba hrana.

U curice, oči ko u mačka,
sve gospodsko, guzica seljačka.

Stiže zima, ja se ne oženi,
kako ću se grijat, jao meni.

Mala gaće po đavlije šije,
nigde rupu ostavila nije.

Ide Uskrs, farbaju se jaja,
imal koja da ofarba moja.

Ja sam malu ljubio u vodi,
pa mi neće pšenica da rodi.

Ne namiguj name tuđa ženo,
ja sam momak, to nije pošteno.

Moja žena lumpovati voli,
pa smo sada i bosi i goli.

Mene ćaća preko vrata gura,
ajmo sine da tražimo cura.

Kumašinu momu lako nije
žena viče a baba ga bije.

Dabogda se izvrnila name,
prikolica puna udvica.

Moj je ćaća ladnokrvno biće,
al zakuva uz žene i piće.

Vidit će se na Svetoga Antu,
koja mala nosa šuplju kantu.

Mala moja kupa se u rijeci,
na nebu se komešaju sveci.

Da je Isus Komušanac bijo,
ko bi njega razapeti smijo.

Ja sam svoju djevojku miniro,
poginit će ko je bude diro.

Curo mala negledaj visoko,
leti soko, izbit će ti oko.

Ja sam malu volio ko Boga,
sad je volim ko dorata svoga.

Na Usori, pokraj vode plave,
najljepša se mala djeca prave.

Lipo ti je u mojemu kraju,
zvjezde sjaju, a cure pjevaju.

Mala moja kad dođu barabe,
širi noge i podaj im džabe.

Mala moja, kad prođu pajdaši,
skini gaće pa za njima maši.

I sinoć sam jednu uz tarabu,
pričepio, desnon nogom žabu.

Ide mala iz Teslića tužna,
slikala se pa ispala ružna.

Koliki sam još utjero nisam,
svoju kravu u tuđu otavu.

Mili Bože koliko sam puta,
napravio krevet od kaputa.

Mala moja, ojadila jade,
reci majci neka mi te dade.

Curo fina, raširi kolena,
nema smisla, koliko si stisla.

Nema više male kod ovaca,
da je lola po ledini baca.

Ovce moje čuvajte se same,
ko upita, ne kazuj te za me.

Ja i mala čuvamo goveda,
ljubimo se a šaronja gleda.

Loži vatru i nabacaj grana,
evo stižu braća od megdana.

Moj kolega, svašta se događa,
tvoja žena, moju djecu rađa.

Lijepo li je vidjeti u mraku,
djevojačke tabane u zraku.

Koliko sam pokido kaputa,
praveć krevet curama kraj puta.

Na Kondžilu, di je šume dosta,
tu nevinost mnogim curam osta.

Ovo su ti Komušanska djeca,
pomogla ji Marija Djevica.

Mala moja, tako ti nebesa,
bjež poda me, eto zemljotresa.

U male mi noge ko u zeca,
uzet ću je bit će brza djeca.

Žen se ćaća i dovedi dvanest,
tebi jedna a meni jedanest.

Umiljata djevojka ko mače,
ko je dirne na prsa mu skače.

Mi barabe rješili ovako,
nećemo se ženiti nikako.

Brkovi mi uzeli slobodu,
kad ja ljubim da oni ubodu.

Oj djevojko, crkla svome tati,
kud otiđe, a rekla si dati.

Vidi ti se na očima mala,
da se nebi puno otimala.

Mala moja nebudi budala,
ja se šalim, ti bi se udala.

Mala moja pokvarenih zubi,
neće niko taku da te ljubi.

Kolena mi sva otekla brale,
dok sam maloj natico sandale.

Ruska Lajka stradala u zraku,
mala moja i ti ćeš u sokaku.

Više ti se ja ne vraćan mala,
što sam htio, to sama si dala.

Kad se ovi u kuću uvuče,
djevojačka mater zajauče.

Selo moje, ruševino stara,
u tebi je bećar do bećara.

Ženo moja rodi mi bećara,
ko što mene moja majka stara.

Travu kosim, trava zelenija,
curu ljubim, cura veselija.

Oj teretu u praznu krevetu,
okraju gadno a uza zid hladno.

Padaj kišo, nemoj na bećara,
u bećara, kabanica stara.

Šta je meni mladu i zelenu,
od djevojke, napraviti ženu.

Stare cure i mršavi konji,
Talijani rekli doći po nji.

Mala moja, kad ti zaspe stara,
otvor prozor, evo ti bećara.

Mala moja, ćeri materina,
škaklji li te mlada djetelina.

Volio sam tebe curo stara,
nebi više, nema taki para.

Mala moja, ubila te tama,
kako možeš ti da spavaš sama.

Reci mala oćeš li mi dati,
da baraba džaba ne navrati.


Reci mala hoćeš li mi davat,
ja se ne mislim stobom zajebavat.

Nemoj mala od nedelje svete,
da ti oči po momcima lete.

Sve barabe isprobala mala,
i mene bi da nije propala.

Hodam selom ja u sitne sate,
tražim cure, mogu i udate.

Blago onom komu budeš žena,
gorit će mu kuća bez plamena.

Jednu ljubim, drugoj prsten dajem,
a s trećom se ženit obećajem.

Mala moja klempavoga uva,
kiša pada a ramena suva.

Stani mala na cipele moje,
da ne zebu lepe noge tvoje.

Sve sam svoje napoijo redom,
a djevojku veselim pogledom.

Mala moja ćorava i gluva,
na šta sliči, da je Bog sačuva.

Misli mala da ja za njom letim,
kad je vidim, onda je se sjetim.

Meni moja mala na pameti,
ko probušen, opanak na peti.

Tebe mala klasirale žene,
treća klasa, ti nisi za mene.

Šta je moja naumila luda,
ostarila neće da se uda.

Lijepo li je gledat malu moju,
gazi fino, ko vojnik u stroju.

Stavi kume ženu za stražara,
čuvat će ti kuću od bećara.

Mala moja ima noge krive,
mislio bi da su obe leve.

Sinoć moji večerali graška,
ostavili meni napobaška.

Mala moja, kad bi sami bili,
gožđeni bi krevet polomili.

Čujem mala, ne vole me tvoji,
ni tebi se ne raduju moji.

Mojoj maloj zadrhtala ruka,
kad je takla međ nogama vuka.

Mala moja runjava po drobu,
il se šišaj ili plaćaj globu.

Ja sam travar i dajem ti travu,
za tu tvoju budalastu glavu.

Vidi male, debele ko lađa,
di će taka djecu da mi rađa.

Nije lako ni baraba biti,
triba puno rakije popiti.

Mala moja uhvati se mene,
nemoj slušat šta govore žene.

Ne meću se dukati na cvijeće,
već na onu koju niko neće.

Ja sam malu naučio reda,
da pogleda kad na nešto sjeda.

Volim žene neg ćaćino stanje,
jer je lipo spavati uza nje.

Mala moja, da si išta znala,
nebi meni nikad vjerovala.

Kad te mala uhvatim u gaju,
bit će tvoga mesa na prodaju.

Čula mala od matere svoje,
da je lipo spavati u dvoje.

Mila majko oženi me mlada,
dok me nije obuzela brada.

Mala moja, grom ti u nju puko,
kliko sam se puta džaba svuko.

Kad se sjetim hvataju me muke,
di sam svoje zavlačijo ruke.

Sveti Ante milostiva srca,
privati je da se na koprca.

U mom selu nema nikad blata,
samo sada i kad kiša pada.

Komušani kad pođu na rađu,
nema cure koju ne obađu.

Kiša pada, ko iz kabla lije,
mala luda pa cvijeće zalije.

Mala moja roso sa cvijeta,
doći ću ti još ovoga ljeta.

Mene mater rodila u petak,
po pameti ja sam izuzetak.

Moja žutka nesilica bila,
dok je nije lisica odnela.

Kad se moja usta raskolače,
sama pita iz tepsije skače.

Sinoć mala s barabom stajala,
pa se mala barabi dopala.

Sinoć dvoje iza ćoška stoje,
il se vole ili Boga mole.

Mala moja, šta ćeš ćaći mome,
kad ti sada zapovidaš svome.

Mala moja uči za pilota,
uzjašila svinju iza plota.

Ženit ću je samo ako puši,
da mi meso na tavanu suši.

Izgorila lampa karabita,
dok je mala večerala sita.

Nema mala ledine u gaju,
di se tvoja leđa ne poznaju.

Podne zvoni parok reko misu,
a djevojke još ustale nisu.

Ženit ću se majko ove zime,
da se imaš pogonjati skime.

Mala moja i tvoj ćaća ludi,
svaki put me sa rakijom nudi.

Moje male oči napopreko,
jednim miga, s drugim vari mleko.

Popela se djevojka na drvo,
drvo ravno vidi joj se glavno.


Popela se djevojka na drvo,

Drvo krivo ja se podvirivo.


Mala moja, ako misliš za me,
štap u ruke, zobnicu o rame.

Kumo moja da mi nisi kuma,
pukla bi ti na gaćama guma.

Evo zore, evo jada moga,
goni mala iz kreveta svoga.

Učijo me ćaća klepat kosu,
a ja njega čekićen po nosu.


Džaba meni tri godine moje,
što sam hodo oko kuće tvoje.

Meni mala do pod levo rame,
da je veća skočila bi name.

Kad se mala zaprndecam tebi,
svi me đavli ustavili nebi.

Kiša pada oblaci se legu,
klete mala mene i kolegu.

Spavaj ženo ja odo u selo,
ima noći i tebi ću doći.

Jašim konja, ljuljam se ko lađa,
tuđa žena od moje je slađa.

Di si moja materina Kate,
sa vrh krova skočijo bi nate.

Ne voli se lepa ni bogata,
već se voli što je umiljata.

Došlo doba ženidbe i sjela,
svaka cura udat bi se htjela.

Oće mala, ali neda ćaćo,
triput me je isprid vrata vraćo.

Crna oka, miloga pogleda,
to se majko zaboravit neda.

Cura lijepa, ali malo šepa,
njojzi šteta, al meni ne smeta.

Mala plačuć govorila meni,
sve ti dajem, samo me oženi.

Da mi se je napucati kruva,
što ga mala materina kuva.

Ćusta cura samo malo tuli,
ko magare kad brstinu guli.

Iman malu vredniju od zlata,
šesnaestu godinicu hvata.

Iman curu svi me moji suju,
ja je volin, oni neviruju.

Ja san malu volio ko Boga,
privari me, ode za drugoga.

Ja baraba a mala sirota,
ženit ću je, nije me sramota.

Osvojila kupina i drača,
odkad dođe mlada sa Brljača.

Dobra zemlja, a još bolje sjeme,
zato mala nosa puno brime.

Dok je živa proklinjat će mala,
onu večer kada mi se dala.

Da mi nije diteta i žene,
nebi bilo barabe do mene.

Sakrio sam u dno svoje duše,
crne oči moje garavuše.

Moji su se izbrojili dani,
ne života, nego momkovani.

Oj djevojko, di si bila prije,
dok se lola oženijo nije.

Tuđa ženo, da mi nisi mila,
nebi meni na san dolazila.

Kaži brajo, ko te izgrizao,
cura mlada, misli čokolada.

Mala moja, kad bi moja bila,
moja bi se mater objesila.

Kad se moja napuderi blesa,
misli blesa, da je do nebesa.

Šta ću jadan ja ovako mali,
kad se žensko prida me izvali.

Matičaru, vjenčaješ li sada,
da dovedem i ja ništo jada.

Od rakije nema bolje žene,
po tri noći ona ljulja mene.

Udovice ko će ti na prelo,
kad barabi zakopaju tjelo.

Kiša pada, po junici rosi,
trči junac kišobran joj nosi.

Mili kume, ne uzdaj se u me,
nego use i u svoje kljuse.

Ja sam malu ljubijo u usta,
u planini di je trava gusta.

Volijo bi godinu bolovat,
nego s malom jednu noć mirovat.

Ženit ću se i dovesti dvije,
za barabu jedna žena nije.

Diste sada rastavljene žene,
koja nema muška, evo mene.

Zubi moji što se ne slomite,
kad ljubite koga ne volite.

Mala moja, kolika ti glava,
ko da te je otelila krava.

Nisam zgodan, djevojko izvini,
pravijo me ćaća na ledini.

Nećeš mala, nedjelju ti svetu,
gonjat drva na mom magaretu.

Lepu curu i debelo prase,
to sam rođo ostavijo za se.

E moj striče, brkovi te diče,
mene mlada brkovi i brada.

Oj pršute ala si baraba,
čuj slanino, nisi ni ti slaba.

Neću male koja ćaću tuče,
i meni će nabiti obruče.

Misli mala da je lepše nije,
ja ne viđe gadnije beštije.

Oženi je sine ćaće svoga,
pa da nema zuba nijednoga.

Misli svako, barabi je lako,
da je lako, bio bi to svako.

Ko je noćas kod djevojke moje,
pa joj vrata otvorena stoje.

Ja sam probo i mogu vam reći,
najslađe se ljubiti ležeći.

Mala moja pruži desnu ruku,
da ti stavim rumenu jabuku.

Sjetit ćeš se draga mog imena,
za plakanje imat ćeš vremena.

Nećeš mala mog prstena nosit,
neda mi te tvoj ćaća zaprosit.

Rodijače ljubiš curu moju,
donet će ti djete u povoju.

Rodilo se i ljuljat se mora,
o udaji nema ni govora

Oči moje, dva moja bećara,
dovedoše mladu do oltara.

Ja garavu povali na travu,
trava rosna majka joj žalosna.

Prošla ponoć a u meni tuga,
mili Bože di je moja druga.

Svani zoro rumena i plava,
nedaj mojoj djevojci da spava.

Ja baraba, željan djevojaka,
ko siromah dobri opanaka.

Sjetit ćeš se i kada budeš stara,
kakvoga si imala bećara.

Nije mene ranila granata,
već curina na sobici vrata.

Oj djevojko ubila te tama,
kako možeš noćevati sama.

Srce mi se u prsima cepa,
sve zbog tebe curo moja lepa.

Nema vatre do grabovih drva,
ni ljubavi što je bila prva.

Oj ljubavi od stotinu gradi,
šta od moje mladosti uradi.

Stara ljubav vrijedi i valjade,
po sto puta ponovit se dade.

Ko je mene volio i voli,
njegovo će srce da oboli.

Prava ljubav u srcu se piše,
ne na karti da se lako briše.

Djevojka se za udaju sprema,
sve je spremno ali momka nema.

Jadne li su iza brda cure,
bez ikakva reda i kulture.

Sve si mala za barabu dala,
i još si me godinu čekala.

Da je meni, šta je tebi Jure,
svim bi curam napuvo mjehure.

Di si moja materina Kate,
sa vrh gaja skočijo bi nate.

Nema raja do rodnoga kraja,
ni miline do Komušine.

Oklem god me oženila mati,
ja ću prvu ženu otjerati.

Umrla mi prva žena pobro,
crna zemljo, pritisni je dobro.


Mene baba na večeru zvala,
nebili mi ćerku utrpala.
Ja večero i popio treću,
ali ćerku uzeti joj neću.


Daj mi mala, samo malo svoje,
sa obraza, te rumene boje,
ja ću tebi dati malo svoga,
dati svoga oka garavoga.

Mala lezi, tuku mitraljezi,
ja ću na te, neboj se granate.
Lezi, puzi, jer tuku Francuzi,
puzi, lezi, pucaju Englezi.

Lezi mala kod prvoga jarka,
da pravimo Kraljevića Marka,

ako nećeš ti pošalji priju,
pravit ćemo Musu Kesadžiju.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: sub lis 18, 2014 9:13 pm 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 3:06 pm
Postovi: 2379
Mile Krajina 1923.-15. listopada 2014.

U Osijeku je u 91. godini umro jedan od najvećih hrvatskih guslara Mile Krajina. Nema više onih desetaeraca koji zbore o Cetini, Sinju, alkarima, Gospi, Slavoniji, o Domovini Hrvatskoj. Popucale su strune na guslama s kojih su desetljećima gledali Kralj Tomislav ili Ante Starčević. Bile su i ostale takve samo kod jednoga koji je na taj način čuvao vjeru i tradiciju, a to je Mile Krajina.

Mile Krajina rođen je u Zasioku poviše Cetine, u obitelji od devetero djece. Teška vremena i ratne godine su se izmjenjivale e kao i države. Godine drugoga svjetskog rata Mile Krajina je proveo u domobranskim postrojbama, a samo puki slučaj otrgnuo ga je od puta koji je vodio s Bleirburga. Nakon toga života u dalmatinskoj Zagori nije bilo, škrta zemlja i siromaštvo odveli su ga 1946. godine put Slavonije, do Osijeka grada. Od tada počinje nova životna priča guslara, pučkog pjesnika, kemijskog tehničara, ljubitelja hrvatske povijesti, proizvođača rakije, nesuđenog drvodjelca te bivšeg vojnog ordinanca. Guslio je i pjevao domaće narodne pjesme od svoje 12. godine, a smatrao se nasljednikom svojeg duhovnog praoca Andrije Kačića Miošića. Svugdje ga se moglo vidjeti u drevnoj nošnji Cetinske krajine, štono su nosile dične arambaše Alke. Prošao je mnoge države svijeta kako bi pjevao o Hrvatskoj, a jedna od njegovih pjesama i počinje stihom ‘obišao crkve i oltare i slapove rijeke Nijagare’. Dani Alke i Velike Gospe, Brođanci, Vinkovačke jeseni, Đakovački vezovi samo su dio manifestacija na kojima je u svojoj cetinskoj nošnji i sa guslama pjevao puku.
Mile Krajina ostat će upamćen po povijesnom trenutku kada je nakon uspostave višestranačkog Sabora 30. svibnja 1990. godine, noseći bansku zastavu, išao na pozornicu na Trgu bana Jelačića ispred predsjednika Tuđmana, kardinala Franje Kuharića i saborskih zastupnika. Autor je nekoliko knjiga pjesama u desetercu te jedanaest albuma guslarske glazbe. Napisao je dvije knjige ‘Guslarske pjesme i pjesnički zapisi’ i ‘Hrvatske guslarske pjesme’. Ni ovogodišnja Gospa i Alka nisu prošle bez njega. Dođao je u svoj rodni kraj, guslio i družio se s prijateljima i rodbinom koja je ostala u Sinju i povrh Peruće. Oproštaj od rodnoga kraja bio je onako kako je sigurno i sam želio, a guslio je na kraju ‘Sinju grade zlatni buzdovane, od davnina junački megdane’.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: sri lis 22, 2014 7:38 pm 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 3:06 pm
Postovi: 2379
ŽELJKO ŠIMIĆ - VRATI STIPE VOJSCI GENERALE

Eeeeej Mesić Stjepan poglavar hrvatski iskoristi ustavne ovlasti ne pitajuć' ministra Radoša na prvu je loptu odmah poša generalim' odmah se postara bojeći se da se nešto stvara i narodnog vojnoga udara. Proglas izda, naredbu potpisa generali svršena je misa od ovoga momenta nek' znaju mirovinskom fondu pripadaju nisu više aktivni vojnici umirovljeni su sad časnici. Za vojnika nije politika neg' obrana društvenog poretka te vježbanje svojih jedinica za obranu državnih granica te su riječi njima očitane a čita ih Mesiću Stjepane. Sada čujte i stari i mali koji su to naši generali koji su to naši vitezovi što ih Stipe Mesić umirovi to Bobetko ratni veterane za koga se čulo na sve strane zatim Lošo Domazet Davore što ga znaju planine i more Ivan Čermak, Krešimir Ćosiću i još Damir mlad Krstičeviću i još majka porodila sina što se zove Ante Gotovina, Mirka Norca, Kapular Ivana desna ruka doktora Tuđmana još Milenko je Filipoviću te i Nojko zvan Marinoviću i još jednog odgojila nana generala Basarac Ivana i dvanaesti general bez mane nosi ime Korade Ivane. To su momci uzdignuta čela svaki stasit kao vita jela mrka oka, gorega pogleda što se nikad pokoriti neda sve ih rodi Hrvatica majka svaki veći junak od junaka. Tako ovi naši generali preko noći u penziju pali razriješi ih čovjek željan slave Stjepan Mesić predsjednik države oj Mesiću ubili te jadi od časnika naših što uradi da ti ne bi ovih generala Hrvatska bi Srbija postala to bi bila zemlja četnika i zvala se Srbija Velika. Nikad više dok svijeta i vijeka ime Hrvat nitko ne bi reka vladala bi srbijanska lica Milošević ili Koštunica oj Mesiću ovo vjeruj meni himna bi ti bila Hej, Slaveni. Okani se Domovinskog rata dosta po njem' bacili ste blata okani se ti naroda svoga okani se rata hrvatskoga ej Srbe štitiš i gradiš im kuće svojim borcim' radiš nemoguće kriminal im pripisa i pljačku a oni ti stvorili Hrvatsku. To je dozla Mesiću Stjepane Milošević da si Slobodane ej sjedi Stipe navrh Pantovčaka da te gleda Hrvatica majka zovi sebi svu hrvatsku vladu od časnika napravi paradu u ove teške za Hrvatsku dane nemoj pričat' priče iz kavane hrvatskom se puku ti izvini i cijeloj svojoj domovini nemoj s vojskom izvoditi šale umirovljavati generale započeto ti obustavi vidiš Stipe prijeti ti se glavi vidiš da ti prijete svakog dana pisma stižu a nepotpisana hrvatski ćeš puk tako smiriti ovo će se sve zaboraviti gledaj sada što si učinio za to bih se ja ispovidio ej Bog oprašta još ove godine i onim što ne znaju što čine tko kroz mladost u svetinju dira u starosti ne će imat' mira mučit' će ga strašna nesanica njegova će proklinjat' ga dica evo danas vidjeli su ljudi i Blažević Ivan te osudi i igrači reprezentacije potpisaše oni peticije nemoj Stipe više zbijat' šale umirovljavati generale pitamo te Mesiću Stipica stari ljudi te mladež i dica kada imaš takvu poziciju umirovi reprezentaciju i njezina Ćiru izbornika i HDZ svoga protivnika ej lako ti je smijeniti vojnika hajd' zaposli tisuću radnika. Hajde Stipe pratila te sreća na izborim' ti si to obeća čuvaj Stipe svoje pozicije još i danas to ti kasno nije Domovinski rat ti više ne blati generale u vojsku povrati stoljećima čekana sloboda napaćenog hrvatskog naroda stvorila se u ovome ratu sad se kalja u prljavom blatu neka znate ratne veterane to su borci doktor Tuđman Frane što stvoriše našu zemlju bratsku nezavisnu državu Hrvatsku. Obrati se biskup Jezerincu ispovijedi sebe i Ivicu traži oprost od dragoga Boga i naroda svoga hrvatskoga u grob nemoj ovaj križ nositi zemlja će ti kosti izbaciti.

Eeeeej gusle moje zašto mi jecate što k'o dosad gromko ne svirate što plačete moja uzdanice žalite li vi hrvatske dice što u ratu prošlom pogiboše za Hrvatsku živote dadoše. Ej kroz plač su mi gusle govorile poginule nismo prežalile došlo vrijeme moramo priznati da za živim moramo plakati ova pjesma sada će vam reći što to čini režim postojeći što se u nas zbiva ovih dana otkad nema doktora Tuđmana. Oj Tuđmane da ti je ustati i Hrvatsku svoju pogledati za koju si sve od sebe dao ti bi sada gorko zaplakao danas ti se imenom rugaju suborcima tvojim se igraju zatvaraju tvoje suradnike kažnjavaju hrvatske vojnike jer dođoše na vlast oni isti što su nekad bili komunisti zatvarali što su nas i tukli samo druge košulje obukli što ne briju brkove ni brade predsjednik je države i vlade. Na izborim' obećaše čuda lažu, mažu svakog prave luda šest stranaka i to vrlo jako HDZ savladaše lako vlast pripade toj koaliciji rekao bi Titu i Partiji. Kada su se vlasti dočepali HDZ-a su se dovezali smjenjuju ih sa svih pozicija k'o Tripala i Savku Partija ej Mesić Stjepan dočepa se slave postao je predsjednik države premijerovo mjesto su dali to postade Ivo Račan mali kad ih TV prikažu ekrani rekao bi neki huligani da ne kažem neki lopovi ili prote, hrišćanski popovi. Čim si umro predsjedniče mili tvoji su se borci ucvilili cijeli narod u Hrvatskoj pati nisi im'o za kog' glasovati obećanja ne ispunjavaju svoje grješke drugim pripisuju staše tražit' u jajetu dlaku prisiljuju ljude na ostavku dosadašnju vlast ignoriraju sve slabosti njima pripisuju ej hapse ljude diljem Lijepe naše prave zdrave u zatvor poslaše Hrvatskoj je eto takva sudba u njoj mora postojati UDBA pripišu ti još i djela teška poslije vele to je bila grješka ti omrkneš kraj Jelačić placa a osvaneš usred Remetinca po Hrvatskoj ljude brige more kako ne zapasti u zatvore. Ej predizborna parola im bila Hrvatska će sad imati krila Europa će novac ulagati nitko više ne će da se pati cijene ćemo drastično smanjiti više ljudi ćemo zaposliti Europa će dat' Hrvatskoj sreće mirovine postati će veće plaće smanjit' svakome na vlasti a svačije druge će porasti ej to bijahu predizborne laži jer se ovo ništa ne uvaži cijene rastu, stignut' se ne daju mirovine mnogih opadaju a Europa kapital ne dade ona znade s kim posla imade. Pučanstvu su oči zamazali svoje plaće malo su smanjili al' ne onako što su obećali vrijedi puno kada smanjiš malo a gdje ti je bogdo preostalo. Kad vidiše da im dobro nije staše pravit' razne revizije jedna od njih svakom je poznata revizija Domovinskog rata ona mora brzo da se sprema skreću pažnju s tekućih problema staše prpat' po raznim knjigama gorke rane zadavati nama ne znajući što će se desiti staše iglu u plastu tražiti starješine vojne optužuju s Domovinskim ratom se igraju sustavno ga kriminaliziraju o Oluji još kažu i Bljesku da sramote cijelu Hrvatsku branitelje počeše blatiti dostojanstvo njihovo rušiti. I još Mesić izjasni se glasno svom pučanstvu neka bude jasno što se tiče Domovinskog rata činjenica ovdje je poznata sva'k' se svakom ispričati mora izjednačit' žrtvu i agresora još poslušaj ove politike hapse mnoge ratne stradalnike. Što u ratu dopanuše muke a nemaju noge ni ruke proglasiše nitko se ne stidi da to nisu ratni invalidi optužuju i bojnike više da u ratu se obogatiše još govore prijatelju mili da Hrvatsku oni su stvorili. Ej sva'k' da znade i ptica na grani zahvaljujuć' doktor Tuđman Frani HDZ je Hrvatsku stvorio granice joj čvrste postavio koje nitko promijeniti ne će dok se Zemlja oko Sunca kreće još priznatu od cijeloga svijeta nakon punih devet stotin' ljeta nitko ovo ne može poreći a ni Račan da je i još veći niti Mesić predsjednik države taman dobio pamet iz glave. Ej kad vidješe vojni generali s Domovinskim ratom da se šali generali da se okrivljuju a Tuđmana da ga ocrnjuju prošli sustav da se ignorira to se radi iz čistoga mira otvoreno pismo napisaše javnosti se njime obratiše i sve kažu ništa nisu krili čime nisu zadovoljni bili.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: čet lis 23, 2014 7:30 am 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sub sij 18, 2014 4:10 pm
Postovi: 14024
Lokacija: Цветкобић- Маček
Gusle moje drvo jasikovo. A možeš se nekoj curi kad budeš u gradu udvarati :"gusle moje uz guzove tvoje.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: pet lis 24, 2014 3:20 pm 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 3:06 pm
Postovi: 2379
ŽELJKO ŠIMIĆ - HERCEG-BOSNO, VIŠE MI TE NEMA

Eeeeej gusle moje nek' se za vas čuje dok to nisu zabranile muje dok smo braćo još živo i zdravo pjevaj kome krivo kome pravo ej Bobanove nek' čuju ustaše zlu sudbinu Herceg-Bosne naše zakukala Hrvatica majka u Čabulji kraj jednog proplanka oj Čabuljo vatrom izgorila u tebi sam sina izgubila čuvajući kuću od ****** ubiše ga Mujo i Alija suze ronim svakojega danka jer ni za grob ne zna tvoja majka. Oj Alija ubili te jadi što od moga jedinca uradi što mi sina jedinoga uze dabogda te stigle moje suze ti si sine u Čabulji spav'o križ i vjeru da bi sačuvao takvi su ti bili ideali a ne dati Herceg-Bosnu Ali proklinjući sve vladare naše u Daytonu na što sve pristaše neda joj se povratiti kući tu ostane dugo tugujući ej mladi pastir ovce čuvajući ocu, majci tuda kukajući on ostavi proplanak i ovce ne žaleći izgubljene novce knjigu piše Hercegovac mladi te je šalje Herceg-Bosne vladi što na pamet njemu tada pade momče pita Herceg-Bosne vlade. Ej moja majka kuka i nariče dejtonski je sporazumi muče suze briše Hrvatica majka i spominje Krešimir Zubaka desnica ti ruka uvenula što sporazum sramno potpisala da ti svoju natjeraš naciju s ****** u federaciju oj Krešimire da ti zub ispao od tebe se ja nisam nadao kako počneš štititi islama ej pretvorit ćeš fratra u imama. Još spominje Ivana Bendera oj Ivane tko te to natjera tebe majke Hrvatice kore eto Ale u Neum na more oj Prliću ministre bez kose Hercegovci tobom se ponose ali ti se Herceg-Bosna ruga postati ćeš ti Alijin sluga Jozo Marić ministre prosvjete kojim pismom će ti pisat' dijete bude li se pitat' Sarajevo ej pisat će ti s desna u lijevo. A još pitam Peru Markovića glasovitog čapljinskog mladića hoće l' tvoji čapljinski Hrvati s Muslimanim' zajedno klanjati jer tu gori neprestano vatra hoće biskup popa narod fratra jer zbog Miće i Đure Bendera što ćeš ako bude druga vjera Šoljić Vlado ministre glavati kako će se naša vojska zvati ili će se zvati askerija il' hrvatsko-bosanska armija. Ti si čovjek mudar i pametan nađi prijedlog koji će bit' sretan zna li župnik Ivan Delandeka što njegovo Međugorje čeka hoće l' doći fesić i dimije da u njemu kuišu ******. Još me muči da mi je to znati kako će se naša himna zvati ej ideju su davali od lani Lijepa naša braćo Muslimani mjesto desne ruke na srdašcu njom zagrli Muslimana bracu a umjesto teci Dravo, Savo Hrvat veli to bi bilo pravo a Musliman naše more plavo mjesto nek' ni Dunav silu gubi pjevat ćemo Muslimana ljubi. Ej Zubaku, Prliću, Benderu kakvu ćemo sad imati vjeru znam da mi smo rimokatolici jesmo li sad Hrvati Bošnjaci kad se bude dijete roditi il' ga krstit' il' ga sunetiti još vas nešto moram upitati kako ću sad narod pozdravljati ako kažem hvaljen Isus ljudi pitat će me otkad ti poludi po Dejtonskom kažu sporazumu ne smiješ tako pozdravit' hanumu naučiti valja iz Kurana pozdraviti kako Muslimana. Sva'k' na svoja ognjišta se vraća Bošnjaci nam postadoše braća ne svađaj se s fratrom ni s imamom molimo se s bratom Muslimanom al' me muči ona boljka stara tužni sukob popa i fratara biskup Perić sve godine ove ne pomiri fratre i popove a sad s vjerom što ni slična nije ej katolike miri i ******. A mostarski efendija psuje i s crkvom se našom podruguje te deftere šalje našoj vladi te predlaže da s' ovako radi ako ćemo zajedno živjeti zvona s crkve trebate skinuti ej zvona su bolan za hajvane a nikako za nas Muslimane hanuma mi ne može da spava od te bronze zaboli ju glava Međugorje još priznato nije niti ono priznati se smije strogo pazimo na ovu zonu ej u našemu novome kantonu. Kažem Vlahu a i Muslimanu sve obrede čini po danu neka oni čitaju Bibliju koji nisu za federaciju Alahova zapovijed je fina svetišta su Meka i Medina još vas pitam vi naši prvaci hoće li se pomiješati sveci bude li se sve to poštivati pol' godine ne će se raditi. Ili ako sve po planu bude hoće li se smijet' gojiti gude još me muči da mi je to znati kako pismo i naš novac zvati da Bosanac bi bolje shvatio ja bi Markov naš novac nazvao.

Eeeeej a za pismo ne briga me više samo nek' se s lijeve strane piše još vas pita Hrvatica seka je li Dayton o tom išta reka ništa više rođene mi majke a valjda ste sredili barjake ej kad je knjiga dolazila vladi evo braćo što ona uradi. Odgovara vlada Hercegovcu pozdrav seki nek' je selam ocu vi za vođe nas ste izabrali moraš šutjet' ako ti što fali ovo naše djelo je viteško što se mora ono nije teško mi ćemo se svom snagom boriti makar svoja mjesta sačuvati ne primamo tvoje sugestije morat ćemo raditi drukčije tako ti je moja diko mila viša sila ovo naredila. A kad momče odgovor dobilo odmah drugu knjigu nakitilo pa je šalje i na druge strane ej do hrvatskog predsjednika Frane dragi Franjo naša diko mila Herceg-Bosna se je naljutila mi Hrvati u Hercegovini željeli smo Hrvatsku na Drini sve drukčije odigra se Franjo sve izgleda k'o da je prodano znaš li Franjo na početku rata Hercegovca ti primi k'o brata kartu Bosne ti si rukom sjek'o otprilike ovako si rek'o. Da čitava Bosna sa zapada, herceg-zemlja do Konjica grada i grad Neum što na moru drijema sve će ovo pripast' Hrvatima tu nam žive naša mila dica ovdje će se ispravit' granica sad na ovim Franjo prostorima izgrađena neka tvorevina niti Bosna nit' Hercegovina sva'k' je zove zemlja Alijina. Hercegovac sad u strahu živi uvijek netko rek'o da smo krivi znaš li Franjo tvojega ti zdravlja Đuro Pucar kad Bosnom upravlja što on reče to je bilo glavno Hercegovcu tada reče javno. Od Mostara pa do Imotskoga od Čapljine do Široka Briga od Prozora gore do Grahova ej ne dolazi poratna obnova neka tu sve stoji k'o i prije tu je narod živa ustašija. Eto tako pedeset godina tu ti raste drača i kupina nit' privrede niti li tvornice roditelji ostaše bez dice razviše se po cijelome svijetu kao pčela po bijelome cvijetu ej gdje bi Đuro tu biše Srbija ni katolik nije ni alija. Otkad Franjo ti sredi granice k'o da malo izmijeni ti lice kozju stazu gdje pase govedo carinike na nju si pored'o sve bi reka granica je neka Hercegovac na njoj dugo čeka ej hrvatska se pravi brana diko napisana turskim jezikom izdaše je braća Muslimani a grad Zagreb ju objelodani još hrvatski naučili nismo ne ću sada tursko učit' pismo. Ej da je ministrice tebe briga kakva će bit' federalna knjiga Gojko Šušak ti zmaju krilati ne dopusti da tvoj narod pati ti se nisi prodao za novac i dalje si pravi Hercegovac vidjet ćemo desnim svojim okom mi Veliku Gospu na Širokom tu nam kaži k'o rođenom ocu hoćeš l' moći pomoć' Hercegovcu. Ako fesić bude nošnja naša slabo će ti bit' više ustaša bude l' vjera ovdje sunećara nestat će ti fratra i oltara ej kad depeša do Zagreba stiže Hercegovcu on pojasni bliže Hercegovci vi ste naša dika ej pomoć' ćemo kad bude prilika. Al' molimo mi sve Hercegovce da ne bude k'o kad dasmo novce da kupite puške i topove a vi njima častite lopove a truda smo dosta uložili s Bošnjacima dok smo sve smirili što se tiče pitanja ostalih vaši su vam odgovor poslali ej svijet cijeli odlučio tako skupa živjeti imaš s Bošnjakom. Obraćat se nikom nemam više svi me tako u pojam ubiše Bog Svevišnji još nas samo prati a ime mu brzo ćemo znati ej ne znam što će Dayton odrediti il' će Isus ili Alah se zvati ej kad sva'k' hoće nisam to ja htija nek' su braća Zubak i Alija Herceg-Bosno tvrđa od kamena je li bilo ijednog sistema da Hrvate na terenu tvome nije prod'o nekome drugome. Ej samo naše povrjeđuju rane al' nam neka opet našeg Frane on će naše zaliječiti rane jer dok živi zmija otrovnica hercegovačka će živjet' dica Hercegovac ne će dati svoga odreć' će se svega al' ne Boga ej Hrvati Bosnom našom zapjevajmo sada pjesmu ovu da nam Boban biše starješina ej ne bi Turke vidjela Vitina da je prije on za ovo znao ne bi guzu u Ljubuškom prao s desne strane Neretve moj brate ne bi bilo Omera ni Fate ne bi Duvno imalo balinče Oplećane nit' Omeroviće nit' bi barjak imao mjeseca Herceg-Bosna Muhameda sveca. Herceg-Bosno kaži rodu svome moraš pripast' Franji il' nikome od Hrvatske i njezina zna se otpala si k'o trinaesto prase u Daytonu tako odrediše Herceg-Bosno nema mi te više draga majko ti više ne plači Herceg-Bosnu sahraniše jači pomiri se sa sudbinom majko sve je možda moralo bit' ovako pet stoljeća Turci su nas klali al' se nismo pokoriti dali Bog je s nama i kraljica mira naša će se sačuvati vira pasić bijeli dok nose ujaci ej križu ništa ne mogu Bošnjaci.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: pet lis 24, 2014 8:31 pm 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 3:06 pm
Postovi: 2379
ŽELJKO ŠIMIĆ - NE SUDITE GENERALA NORCA

Eeeeej vi svi vođe naše s Pantovčaka stidite se hrvatskog barjaka Norca ne smije uhapsiti nitko svaki od nas sad je Norac Mirko nitko ne smije s Haagom trgovati generale naše prodavati a crvena bando padni doli Hrvat tuguje u nevolji. Zar vam ova ne kazuje masa da ste vlada strave i užasa napustite pantovčavske dvore raspišite ponovno izbore hrvatska vam poručuje majka povucite se bez gubitaka dvjesta tisuć' kad viknulo svita sve se trese riva usred Splita Mesić, Račan vi ste naše jude ne smijete nam izdavati ljude dvjesta tisuć' ljudi nije šala na svakom je slika generala ej još na rivi ponosno su stali uz Bobetka naši generali to su oni iz rata vukovi što ih Mesić Stipe umirovi mirni prosvjed dugo je trajao Mirku Norcu podršku davao ej još sa strane čuju se besjede Norca nitko ne smije da privede to je momak da mu nema mane još general doktor Tuđman Frane ako li mu fali s glave dlaka nečija će zakukati majka u sveti rat ne smijete dirati za ovo ćete odgovarati. Mirko Norac ti si naša dika poručuje ti Cista Velika Mirko Norac slobodan bit' mora Dalmatinska poruči zagora svaki otok na Jadranskom moru Norcu Mirku davat će potporu Zagreb, Osijek, Dubrovnik i Rijeka u obranu stali su čovjeka. Ti si ratni borac za pohvalu nedamo te Haškom tribunalu tebe Mirko od sve naše dice branit' hoće Lika i Plitvice Mirko Norac ratni veterane u svoje se uzdaj Imoćane branit će te cijela domovina a najbolje Cetinska krajina dragovoljac ti u ratu biše sad slobode hoće da te liše. Ovo nigdje nema u svijetu branitelje da stave na metu ako čovjek svoju grudu brani nakon toga da se u Haag stavi u državi koju si stvarao nepodoban odjednom postao Hrvatskoj si donio slobodu vlada natura novu modu težak kamen na tebe će dati da nikako ne možeš isplivati ali dok je roda hrvatskoga ti se Mirko ne boj nego Boga. Branit će te cijela domovina i zapadna sva Hercegovina tu za tobom svatko suze liva svatko prati što se s tobom zbiva oj Mesiću Stipe i Račane ne daj Haagu naše domobrane dosta biše ruga i sramote ostavite vi Carlu del Ponte bit će bolje i sa sankcijama nego više vjerovati vama nemojte nam zadavati jade vlast predajte tko upravljat' znade. Sankcije su došle sva'k' vam veli onog dana kad ste na vlast sjeli tad središnji odbor zaključuje i cijelome puku poručuje ustavni se zakon mijenjat' mora Haagu ne smije davat' se potpora deklaracijom se i to piše Norac ne smije progonit' se više. Sve odnose s Haagom prekinite i izbore nove raspišite ej dan poslije ovoga mitinga vlast hrvatsku poče morit' briga Mirko Norac Mesiću se javlja hvala Bogu ja sam dobra zdravlja u Splitu sam na prosvjedu bio i nitko me nije zamijetio na meni je bila moja slika na njoj piše ime Norac Mirka riječkom ću se sudu prijaviti lisice mi nemojte stavljati ti i Račan mi garantirajte da me u Haag ne procesuirate nit' predsjednik države ni vlade jamstvo Mirku nikakvo ne dade zato on i dalje se krije a nitko ga uhapsiti ne smije nakon toga sabor je zasjeda na kom biše i teških uvrjeda zavadi se oporba i vlada ej dođe do tog što se ne bi nada. Gledali smo generala Rojsa on jedino završio posa ni prema kom on nema posluha kresnu mamu Dina Debeljuha to ne biše iz čistoga mira Debeljuh ga stalno provocira ej kada Rojsu prelila se čaša on se uvijek ovako ponaša niti bira sredstva niti prava desnom rukom probleme rješava tako će se svakome desiti tko to bude Norca teretiti jer je Norac hrvatska legenda nitko Haagu ne smije da ga preda ej neka čuju hrvatski junaci što pjevaju naši Posušaci dok je Rojsu njegove desnice ne bojmo se Stipe ni Ivice još ću kazat' moja braćo vama što pjevaju u mojim Grudama sveta Kate zaštitnice Gruda oslobodi Hrvatsku od juda. Još ću kazat' Stipi i Ivici što pjevaju naši Ljubušaci sveti Ante čudotvorče stari uzmi Stipu Ivicu skantari a Duvnjaci pjevaju u gangi mili Stipe i Ivica dragi ovaj narod toliko vas voli da se uvijek za vas Bogu moli da bi s njime vezu uhvatili i što prije na nebesim' bili. U Širokom kad gangu pjevaju imena vaša često spominju oprosti im Bože što to čine pokoj vječni daj im Gospodine Hercegovci za ovu priliku poručuju generalu Mirku Mirko Norac pouzdanje naše branit ćete Franjine ustaše. Dok Cetina utječe u more Norac ne će ić' u haške dvore dok sam ovu pjesmu završav'o Mirko Norac sudu se predav'o ... sutkinja ... odredi mu pritvor tridest dana svi molimo Svevišnjega oca da što prije puste Mirka Norca.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: sub lis 25, 2014 1:46 pm 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 3:06 pm
Postovi: 2379
VLADO KUTLE - KRVAVA BADNJA VEČER U KOSTAJNICI KRAJ KONJICA

Ej otkad sunce sa istoka grije nikad braćo teže bilo nije k'o u ova današnja vremena nigdje pravde ni zakona nema mislili smo nema više rata ne će biti stradanje Hrvata nema više patnje ni terora sva'k' sa svakim živjet' sretno mora radnja vražja i sada se krije zaboravit' braćo se ne smije. Ej spomenut ću stravičnu istinu o najvećem dosada zločinu nakon rata koji se je zbio Anđelića kuću zadesio Kostajnica selo kraj Konjica gdje proplaka majka Hrvatica tužno roni krokodilske suze o sudbino što mi djecu uze da ja moram venuti k'o ruža jer ostadoh bez kćeri i muža Anđelića kuća je poštena na kraj sela ona je smještena od davnina familija fina u selu su primjer bili svima svakome bi u selu pomogli nikad nisu nikom odnemogli osam kćeri a dva su sina to bijaše porodica fina tako djecu odgajala Ruža uz Anđelka svoga vjernog muža. Kruhom i vodom petkom bi postili nedjeljom bi svi u crkvi bili živjeli su sretno i pošteno sve sa svojim žuljom zarađeno svakog dana u krvavom znoju radili su sve za djecu svoju svu su djecu svoju školovali koru kruha za njih odvajali dok u sreći prolazilo vrijeme stigoše im i ratne godine. Sva hrvatska kraj Konjica sela postadoše zgarišta pepela protjeraše narod sa ognjišta porušiše kršćanska svetišta Kostajnicu isto očistiše Anđelići selo napustiše bježeć' jadni kroz doline niske da ne padnu u ruke ******. Alijina vojska od islama čisti Konjic cijeli od kršćana da što prije dovrše zločine još pozvali i mudžahedine Anđelići Zagrebu kreniše novim domom Konjic zamijeniše Ruža s teškom žalošću i tugom do Zagreba stiže savskom prugom tako Ruži smjenjuju se dani prolazeći stalno uplakani majka pazeć' na svoju dječicu misli i na svoju Kostajnicu uvijek iste bile su joj želje vratiti se na svoje temelje rat prokleti evo završiše Ružine se želje ispuniše želja joj je odmah se vratiti domu prva povratnica biti Kostajnica čak i prije rata kolijevka je to bila Hrvata zato su ju čistili etnički u njoj živi narod katolički kad se Ruža sa Anđelkom vrati poče kuću odmah obnavljati mislili su nema vatre više pa konačno kuću obnoviše. Živjeti će sretno kao prije jer od djece nitko strad'o nije već četiri godine imaju otkad Božić u kući čekaju ne slutiše tada uvrnuti da će proteć' u krvi i smrti dvi tisuće godina je druga Anđeliće kad zadesi tuga mjesec zadnji te biše godine predbožićno braćo bilo vrijeme došla Badnja večer toga dana o najvećem blagdanu kršćana kad kršćani diljem cijelog svijeta iščekuju rođenje djeteta. Ej svim kršćanim' proslava je ista porođenje spasitelja Krista tako evo kuća Anđelića okupljena biše tog Božića stigla djeca obić' roditelje uveličat' božićno veselje prije ove tragične večeri Ružine su stigle dvije kćeri u Zagrebu obje su živjele a za Božić doma su krenule na ognjištu svome zapjevati s roditeljim' Božić dočekati. Mala Iva stigla sa tetkama ne sluteći što će biti sada brat Marinko i sestra mu Mara tog su dana stigli iz Mostara došli vidjet' sestre svoje mile što godinu dana nisu bile Anđelića kuća je tog dana odlijegala božićnim pjesmama tog je dana sve veselo teklo i na ražnju janje je se peklo. Meso sutra samo jest' se smije dopušteno toga dana nije tog su dana u kršćanskom puku svi postili na vodi i kruhu svi kršćani diljem svijeta pravi tako evo Badnji dan se slavi do polnoćke osta malo sati ode Ruža s Anđelkom spavati ne sluteći da će za tri sata pokucati krvnik im na vrata a Marinko sa sestram' u kući televizor osta gledajući. I Marica otišla spavati od umora nije mogla stati deset sati noći otkucava a krvnik se kući približava da dovrši zločin započeti Anđelićim' da se on osveti ej krvniku su trn u oku bili jer su skromno pošteno živili kad se kući približiti dao božićnu je jelku ugledao po njoj odmah morao je znati da u kući stanuju Hrvati krvnik vidi da u muslimana nema jelke kao u kršćana da ta svjetlost što na jelki blista navješćuje porođenje Krista da to samo slave svi kršćani samo oni Bogu su odani. Ej dokle krvnik primiče se kući sa prozora žrtve gledajući ej krvnik u svom krvavom stroju gleda žrtve jesu li na broju zato bojeć' se da mu tko ne osta gledao ih sa prozora dosta dok još malo žrtve gledajući krvnik Bogu svom se preporuči automat s četiri okvira krvnik krene odmah odabirat' da brzinom žrtve pobije i što prije da se odmah skrije. U to vrijeme spremala se Zora nešto s vana da uzeti mora kad otvori vrata da iziđe toga časa krvnik Zori priđe ej kriknu Zora i poče plakati krvnik poče u kući grajati crna kapa pala mu po licu da ne vide žrtve ubojicu a na tijelu vojnička odora koju krvnik pokazati mora u to vrijeme u kući su bili brat Marinko i sestrice mile i još s njima mala kćerka Iva koja gleda jadna što se zbiva strah u kući nasta toga časa ukućani ostaše bez glasa. Gledajući što im krvnik sprema niotkuda pomoći im nema te je noći krivila se sova al' se nitko ne budi iz snova Marinko se s kreveta podiže ubojici primiče se bliže s namjerom pušku mu oteti roditeljima da se ne osveti bježi Zora u sobu do sestrice po imenu Anđelić Marice a Marica jadna pojma nema spavala je baš k'o ubijena krijući se jadne po sobici suze krenu Zori i Marici pomoći im nema niotkuda Bog je samo koji pravi čuda dok se jadne ne mogaše skriti osta samo čekati umriti. Svi gledaju jadni što se zbiva a u kući stoji mala Iva dok Marinko težak otpor pruža tu se bude Anđelko i Ruža tu oboje jadni ne znajući ubojica da im je u kući ubojica svima dalje prijeti te im želi život oduzeti. Marinko se na vratim' pojavi da ubojstvo odmah zaustavi kad Anđelko sinu svom poleti pomoći mu oružje oteti razoružat' prokletog krvnika da ubojstva ne pravi velika ej krvnik gleda žrtve sve veselo pa pogodi Anđelka u čelo prvi metak prva žrtva pade razoružat' krvnik se ne dade iza vrata gledala je Ruža smrt pregorku svoga dragog muža smrt Anđelka odmah je uzela od pogotka metka usred čela Anđelko se crnoj zemlji vinu ne mogaše pomoć' svome sinu. Kad Marinko oca ugledaše kako krv mu lice natapaše još ga tuga tad gora obuze iz očiju potekoše suze ali krvnik još gore napada te Marinko braneć' sestre strada male sestre i rođenu mati otpor nije mog'o više dati šest po tijelu zadobio rana od krvnika iz Oteležana začuše se krici i jauci tri su metka u ranjenoj ruci dva u leđima jedan u glavi tako jadan Marinko krvari i Marinko pada zemlji nice na ruke Zore i Marice. Dok Marinko jadan na umoru gleda sestre Maricu i Zoru sestre drage molite se Bogu ja vam više pomoći ne mogu ja vam više pomoći ne mogu otac mrtav leži mi kraj nogu sudbina je u vašim rukama ja umirem u teškim ranama tada sestre zaboljela glava što će biti u kući iza toga da ja mogu pomog'o bih vama i sad bih vas čuv'o od dušmana sestre mile branite se same pomoć samo imate od mame dok Marinko ječi u ranama ej krvnik puca po drugim žrtvama.

Ej Bože dragi zar se desit' mora da poginu Marica i Zora nitko više krvniku ne smeta Marica je sama treća meta tri je metka krvnik ispalio Marici je muke prikratio nije htio Maricu gledati k'o Marinko brat joj da se pati ej Marica je braćo treća žrtva koja bratu odmah pade mrtva svome bratu primi se u krilo dok u lokvi krvi leži mrtvo tilo. A četvrta osta žrtva Zora k'o i sestra evo umrijet' mora tu je krvnik zadobio slavu metkom Zoru pogodi u glavu dok se majka još u sobi krije sa prozora doziva komšije ej Dinko dragi moj komšija prvi djeca s mužem leže mi u krvi pođi brže molim te k'o Boga makar spasi nekoga živoga tad se krvnik žrtvama ne daje iz kuće odmah pobjeg'o je da svjedoka ne bi dočekao da ga ne bi možda tko poznao. Ej mala Iva s tetkom se je skrila ispod stola zločine vidila ispod stola djevojčica Iva mobitelom tetku tu doziva dođi tetko Luce brže nama samo živa sestra ti i mama tetko draga hajde brže kreni svi su drugi tvoji pobijeni mila tetko svi su preminuli sin Marinko još u komi živi ubrzo se susjedi stvoriše pomoć svoju odmah ponudiše ej Ruža majka plače i tuguje ubojici jadna poručuje ubojico zašto ove noći u kuću mi morao si doći zašto majci ti uskratiš želje i božićno prekineš veselje zašto nisi mene usmrtio a ne moju djecu si pobio moga muža i kćeri voljene od tvoje su ruke ubijene što učini kući Anđelića ti u paklu gorio k'o svića a u kući tuga i golgota Zora daje još znake života dok Marinka vode do bolnice krvnik baci iznajmljeno lice teško Zora umire uz muke Mira Zoru uzima u ruke Mira želi sestricu da spasi ali Zori već se život gasi. Na pol' puta konjičke bolnice presta kucat' srce u Zorice dok jedanaest sati otkucava polnoćka se evo približava Ante mladi župnik Kostajnice crkve ove blažene Djevice Ante male žrtve blagosilja te ih svetim uljem podmaziva i Ante treba žrtva biti s Anđelićim' život izgubiti tako krvnik vele izjavio kad na sudu u Mostaru bio policijska bila je patrola pokraj crkve bila su im kola zato evo od fratra Rebića krenuo je kući Anđelića da dovrši zločin započeti makar Bogu da se on osveti Ante fratar podizaše žrtve preživjele a i one mrtve tako Ante u crkvu se vrati da bi mog'o misu održati. Kad je Ante misu govorio za mrtve je žrtve on molio u žalosti, tuzi i boli za ubojicu isto Ante moli za njegove grijehe počinjene da mu budu od nas oproštene Bog je sudac koji će suditi mi trebamo braćo oprostiti tako Ante fratar preporuči Božja nas vjera braćo uči policija ubrzo je stigla cijelo ljudstvo na noge podigla sve stavili na raspolaganje ljudstvo svoje, tehniku i znanje. Glas se brzo proču po Konjicu da krvavog ima ubojicu da je cijela kuća Anđelića nastradala uoči Božića Bosni cijeloj božićnoga dana vijest pristiže sa TV ekrana svatko sluša radio talase jer to nisu vjerovale mase o ubojstvu najvećem dosada otkad mir u Bosni cijeloj vlada. Za tri dana nađoše krvnika što učini zlodjela velika Topalović Muamer ubica Oteležani selo kraj Konjica priveden je odmah do Mostara da za zločin krvav odgovara odmah nakon prolaska Božića nasta ukop mrtvih Anđelića narod, fratri, časne i biskupi krenuli su kostajničkoj župi ej tri tisuće bijaše naroda svatko doš'o da im počast oda nitko suze nije mog'o skriti ni kardinal Vinko uzoriti gledajući bosanskoga puka i pred sobom tri evo sanduka Bože mili je li to moguće ej tri sanduka baš iz jedne kuće dva sanduka bijele su boje u njima kćeri do svog oca stoje dva sanduka u jednoj grobnici to je mjesto Zori i Marici. A na drugoj strani od grobnice otac leži pored svoje dice sud je isto pos'o odradio Muameru kaznu odredio tridest i pet godina zatvora krvnik kaznu odležati mora sudac evo tako izjaviše Muamera krivim proglasiše Marinko je samo preživio sestre, oca dok je izgubio Marinko je sada u bolnici u Zagrebu na Rebru klinici. Rane dosad dobro zacijeliše lijevo oko odmah izgubiše a na srcu ostadoše rane sjećajuć' ga na božićne dane ove rane nikad zarast' ne će Marinko će u grob da s njima kreće opjev'o sam veliku istinu nemoj nikad vjerovat' Turčinu.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: sub lis 25, 2014 6:36 pm 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 3:06 pm
Postovi: 2379
Jubilarna stota koju sam svojom rukom zapisao pa pretipkao na svemrežu.

IVAN KNEŽEVIĆ - PISMO IZ HAGA

Ej što se glave odabrane love iz Srbije po nebu vedrome ili opet od Preševe like nebom sveci vrgoše prilike ili ponovo zbog naše nebrige sinu munja na časne verige ili opet izgubismo glavu pa zagrmlje na svetoga Savu il' se sjeni vidovdanski nižu ej da se Srbi na oružje dižu. Pa guslare Srbinova diko hoćemo li đe još nije niko o istini prosloviti slova za vremena teška i surova neka gusle do Boga zaječe da budemo istini preteče samo gusle kroz vijekove burne ne priznaju despotske cenzure niti prijetnje da se radit' mora ej po diktatu globalnog terora. Zar prodavat' najčasnije glave krojačima dolame krvave koji hoće zločinačku snagu da ovjere lažima u Hagu. Evo pisma sužnja nevoljnika iz tamnice svjetskijeh moćnika đe je sila od istine jača u logoru srpskog Zida plača. Pa pravednik lišen slobode piše slušaj moj srpski narode ja u ime srpskih nevoljnika iza haških vrata od čelika evo pišem ropske memoare izdajničke nebratske prevare jer na vjeru i na riječ datu u kandže me predaše dželatu koji nema duše ni obraza ej ni za srpske zločine dokaza. A njihova sva slava počinu na najtežem zvjerstvu i zločinu sad sav zločin Srbima tovare te fabrike laži i prevare srpski rode primite na znanje nek' je prosto moje tamnovanje ja ne branim ovdje sebe lično ej nego srpsko pokoljenje dično. I ne tražim vaša sažaljenja nego pišem radi pokoljenja iako je pravda često spora ona vazda pobijedit' mora tako iako hajka nije mala tužilaštva Haškog tribunala koje od nas pritiscima traži da njihove potpišemo laži. Ne boli me njihova lomača nego hajka srpskih pomagača demokrata pod plaštom vazala što je zvanje slugu dokazala herojima pripisa zločine što su kosti branili očine sad nam zvijeri bjelosvjetske sude što branismo stopu rodne grude to je naša istorija puna plaćenika i tuđih špijuna. Je l' to volja Svevišnjega Boga da nas prati vjekovna nesloga sveti Sava u davnom vremenu mirio je braću zavađenu sjetimo se silnoga Dušana kada oca Dečanskog Stevana oslijepi da svijet ne gleda uz blagoslov Milutina đeda. Sa grešnoga Dušanovog leša kralj Vukašin i despot Uglješa prigrabiše nemanjićku krunu pa ih i sad pokoljenja kunu nejak Uroš moći nije ima carsku krunu da brani pred njima a kruna je streljanijeh glava odnijela marica krvava sad je srpska nesita vlastela na komade carstvo raznijela. Marko posta vazal kod sultana pio vino iz turskog vagana Brankoviću izrodu ne basta da pomogne na Kosovu tasta a istoga dana pamet kratka pokoleba Vukovića Vlatka omaši se on ošine britke pa u Bosnu vrati se bez bitke sad odluče vladari od Zete da se Turčin na bojištu srete. Istopi se nadanje pobjedi kad sam Miloš osta posrijedi da s dva svoja pobratima jezdi ka turbanu i carskoj zvijezdi i opravi sultana Murata sa prestola na nebeska vrata. A krvava kruna samazgita u rukama osta Bajazita izdrobljeno carstvo na komade u vijekove robovanja pade hajdučke su hrabre harambaše nadzirale vilajete naše tad ostala srpska glava tvorca sinovima a pamet od oca. Pod Lovćenom prestol kameni preživješe Lazareve sjeni ne mogaše bezočne dahije umiriti bulu kroz nahije ispred njine velike sječe nekoliko knezova uteče kod besmrtnog vožda u Topoli ej da bi život sačuvali goli. A poslije nekol'ko vijekova Srbija je vaskrsnula nova mnogo kuma za nekol'ko dukata odrubiše voždu glavu s vrata Miloša je stigla anatema od njegove loze traga nema ne izvida naša pokajnica rastuće gube s Vujičinog lica onda voždov unuk Petar Prvi diže krunu iz đedove krvi i povede tri rata krvava za slobodu i za srpska prava i uzdrma dva silna prestola ej carevina Beča i Stambola. Rijeka je krvi prolivena za slobodu Južnijeh Slovena Aleksandar plati tu ideju svojom glavom u gradu Marseju. U krvavom Drugom svjetskom ratu na svome smo osjetili vratu zločinačke i nebratske kame posrbismo po Balkanu jame jer je tokom dvadestog vijeka tekla srpska krvava rijeka a srpske su posijane glave sve od Trsta do grobnice plave nije bilo višeg iskopanja od našega bratoubijanja. Nema živog svjedoka da kaže grob neznani đenerala Draže a rovovi vazda stoje svježi otklen Srbin na Srbina reži.

Pa guslare srpska diko uzmi drvo javorovo neka srpski narod sluša istinito pismo ovo nepravedna svjetska hajka još jednom je pokazala da Srbija vazda ima izdajnika i vazala mislio sam živ u ruke da ne padnem nikad njine pred moralnim posrnućem svjetskog prava i istine znam da njina presuda je unaprijed donijeta jer poretku novom svjetskom pravoslavlje mnogo smeta nesavjesno čovječanstvo zna istinu ali ćuti da nijesmo napadali nego bili napadnuti riješeni da izbrišu sa Balkana srpsko ime i da svjetsku pravdu kroje rušioci Hirošime dođe vakat da krvnici za zločine sude nama a đecu su čerečili prašumama Vijetnama posluži im srpski narod da pokažu da su jaki kad krenuše od Srbije da naprave Nagasaki. A svi Srbi što imaše obraz, ponos i kuraži patriotske njine glave tužilaštvo haško traži bez dokaza za zločine sad u Hagu sude nama i tovare neistine pred očima svjetskog plama a u svjetskoj istoriji redovi će pisat' ovi Srbi prvi u svijetu poredak su sreli novi i Evropa odrekla se vjekovnoga svoga štita kada Srbe Krajišnike obezglavi i poskita. Jedna točka na planeti ne može se naći sada a da nije ugrožena prijetnjama sa zapada kad su srpsku otadžbinu vojnom silom napadali Milosrdni anđeo su agresiji ime dali pa nedužnoj srpskoj đeci kasetne su bombe slali da bi njino demokratsko milosrđe pokazali mnogo Srba glavom plati to njihovo milosrđe čovječanstvo ne zapamti bezočnosti dosad grđe. Sad u Hagu sude oni što plivaju u zločine zaudara vasiona od bezdušne pravde njine od nastanka istorije do današnjeg nije doba iznjedrilo čovječanstvo tako drskih srbofoba je li zemlja Amerika posle Drugog svjetskog rata nacističkim zločincima otvorila širom vrata kad Andrija Artuković na njihova kucnu vrata je li bio pod zaštitom ovih lažnih demokrata svi umovi pomračeni što postoje na planeti u zemlji su Americi uživali blagodeti dug je spisak zlikovaca, zločinaca i krvnika kojima je utočište bila zemlja Amerika. Na njihove poligone školovaše Al-Kaidu sad ih njini đaci biju po Njujorku i Madridu te pojave ostrugane i nakaze drogirane krstarećim raketama sada svjetsko pravo brane ja nikada priznat' neću njino lažno pravosuđe kad nijesmo napadali jedan pedalj zemlje tuđe mislio sam napaćeni srpski narod sa Balkana da ne bude mirna žrtva strateškoga njinog plana Srbima se sada sudi za avion nevidljivi što u staro gvožđe osta na pitomoj srpskoj njivi. Tukli su nam bogomolje, zgrade, škole, obdaništa pokazaše bezdušnici da im nije sveto ništa ti umovi pomračeni što šeluče po svijetu nasrnuše na kosmetsku Srbinovu zemlju svetu šta smo mogli srpski rode kad nas divni prinče sveže preko punih šest vijekova ispred crkve Samodreže dok branismo od zapada tu zenicu srpskog oka ostavi nas na cjedilu pravoslavlje sa istoka. Prećutno su žrtvovali sa Balkana mlađeg brata a sad vidim ista mečka i na njina kuca vrata sad se pitam postoji li srpska vlada i država kad oprosti krvnicima poginulih bezbroj glava. A koliko samo osta po Srbiji invalida od te sile koja nema niti straha niti stida nastala je poslovica zbog takvijeh osvajača teško tome nevoljniku od koga je pogan jača. Mjesto da se u Briselu ratna šteta traži njima srpske vlasti demokratske aminuju dželatima te prodate srpske duše što izreka stara kaže nude ovim krvnicima još i više no što traže zapadni su mirotvorci sada došli na Kosmetu da dokrajče i unište Srbinovu goru svetu. Vijekove je osvajačke preživjela ova gora a sada je ognjem pale snage mraka i terora sa snagama njinog reda Arnauti Kosmet pale a oni nam traže srpske istaknute generale. Što zakletvu ispuniše srpskoj majci otadžbini za taj grijeh tužioci progone ih sada njini a još kivni i bijesni što sve manje ima nade da uhvate roditelje Republike Srpske mlade zar je grijeh da se brani prađedovska rodna gruda pa da trunu branioci u ćelije Haškog suda ja sam grešnik k'o i svako ko bitiše na planeti sud priznajem svog naroda a ne rđa i aveti a obranu zasnovaću na temelju svjetskog prava makar zalog tome bila sa ramena moja glava. Ovaj proces montirani đe dželati žrtvi sude mirne glave ne priznajem pa što mora neka bude stradali su moji preci radi časnih ideala ovo ću im ako treba saopštiti sa vješala a prošlost je pokazala da do sada niko nije umakao pravednome sudu knjige istorije o istini ovoj treba srpske gusle da zaječe na kraju vas jedno molim odbranite što preteče.


Vrh
   
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 235 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1, 2, 3, 4, 5 ... 10  Sljedeća

Vremenska zona: UTC + 01:00


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 1 gost.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
Facebook 2011 By Damien Keitel
Template made by DEVPPL - HR (CRO) by Ančica Sečan
phpBB SEO