Janjevci su potomci Dubrovčana naseljenih na Kosovu, 20 km od glavnog grada Prištine. Pravi su dokaz hrvatstva Dubrovnika. Stoljećima potpuno odvojeni od Slavena i pod najjačim mogućim pritiskom nisu zaboravili da su Hrvati. Zanima me što je bilo s njima tijekom rata na Kosovu? Zašto su masovno iselili u Hrvatsku? Jesu li bili na udaru Albanaca? To mi se ne uklapa u predodžbu o Albancima kao saveznicima Hrvata.

Godine 1948. bilo je 5.290 Hrvata (0.7% stanovništva Kosova), prema službenom popisu tadašnje Jugoslavije. Godine 1971. bilo je 8.264, a 1981. 8.718 Hrvata na Kosovu (0.6% stanovništva), 1991. 8.062 (0.4% ukupnog stanovništva), dok ih je 1998. bilo još samo 1.800. Danas ih u Janjevu ima otprilike 350. Prema popisu stanovništva 1991. godine 59,6% stanovništva Janjeva činili su Hrvati. Naselje Janjevo dobilo je ime po Janjini na Pelješcu.

Ne znam znači li ti što pojam "monoetničko Kosovo"? Naravno da se Janjevci nisu uklapali u taj projekt. A za to što su sačuvali svoj hrvatski identitet bez ičije potpore, to je za respekt. Oni su od nas na sjeveru Srbije puno gore prošli.

Nisu iselili zbog Albanaca jer Albanci nisu mogli pisnuti na Kosovu do 1999.g. - prvi val iseljavanja je išao iz istog razloga kao što su iseljavali Hrvati iz Vojvodine ranih 1990ih . Drugi val je krenuo 1998.g. zbog situacije na Kosovu, bježali su od rata i bombardiranja kao i Albanci - a imali su i gdje pobjeći sada s obzirom da je Hrvatska bila u miru i slobodna.

Danas ih ima dosta u općini Kistanje i u zagrebačkom kvartu Dubrava. U Kistanjama su manjina među ukupnom populacijom no čine oko 90% djece u školama.

Nisi uzeo u obzir masovne prosvjede Šiptara 1981. i val nasilja koji je uslijedio. Kao ni organizirane napade na srpsku policiju 1997-98. Što je i dovelo do rata. Tako da reći da nisu smjeli ni pisnuti do 1999. baš i ne stoji.

U svakom slučaju, kao prognanim Hrvatima im je bolje u Hrvatskoj nego tamo odakle su morali otići zauvijek. Utoliko više što za srpsko-šiptarski rat uopće nisu odgovorni, bili su žrtve u cijeloj priči.

Odlazili su prvenstveno iz ekonomskih razloga, a kasnije zbog pritiska pojedinih krugiva srpske politike, rscimo Šešelj je u Janjevu održao predozborni skup. Nakon 1999. kreću problemi s Albancima te je do danas selo praktički ispražnjeno.

Ja sam čuo da su imali problema s Albancima te da su ti pritisci od strane Albanaca također utjecali na njihovo iseljavanje, uz ove ekonomske razloge.

Albanci sa tzv. Kosova su deportovali čak i svoju islamsku braću, kao što su Goranci i Romi. Oni ne trpe čak ni Albance koji su Katolici, pa iz tog razloga tzv. Kosovo čine isključivo Albanci islamske veroispovesti, zbog čega ih Albanci iz Albanije smatraju divljacima.

Hrvati tek nisu imali šta da traže na tzv Kosovu koje je kreirano da bude etnički i verski čisto, kao što i jeste sada, osim severa koji ne kontrolišu.

hrvati iz janjeva i letnice(nju nitko ne spominje) su prije svega ekonomska emigracija, nije da nije bilo političkih pritisaka, ali oni nisu glavni razlog iseljavanja, dolazili su oni i u samom ratu negdje 1992. susreo sam ih u selima oko voćina, prije svega ćeralije, iskrenmo, oni meni tada nisu ličili na hrvate, gotovo po ničemu(posebno po kulturi življenja), osim po vjeri, stoljeća života na kosovu učinila su svoje.....

Fra Jukić pre 160 godina veli da Janjevci govore bosanskim jezikom a sebe Hrvatima nazivlju , a to znači da su Janjevci bili pre Hrvati nego katolici iz BiH.

Ovo je smehotres pravi , jer ako ste ikad čuli govor Janjevaca znali bi ste da nema veze sa bilo kojim hrvatskim dijalektom a kamoli bosanskim jezikom kako kaže fra Jukić.

To je jedan ostatak srednjovekovne katoličke mešavine na Kosovu koja je u vreme nastanka nacija pohrvaćena jer govori domaćim slovenskim jezikom a katoličke je vere.

Uglavnom , možete im pljunuti pod prozor jer su postali pre Hrvati nego i katolici iz Bosne i katolici iz Dubrovnika.

Najpoznatiji Janjevac je "Pajsije I Janjevac" patrijarh srpski iz 17.veka.

http://sh.wikipedia.org/wiki/Pajsije_Janjevac

Stvarno ne razumijem zašto se ovakvi velikosrpski proseri toleriraju na ovom forumu.

Eto netko je "pohrvatio" (srbe) katolike na Kosovu. Belosvetska zavera protv nebeskog srpskog naroda!

Ovo što Jukić kaže da pričaju bosanskim jezikom je kao kad su Srbi u vreme nacionalnih poreporoda pitali Crnogorce kojim jezikom pričaju:

- "A kojim jezikom govorite? Valjda srpskim?"
- "Ne" - odgovore mu svi.
- "Nego?"
- "Mi govorimo hrvatskim jezikom, ali smo Crnogorci."


Jukić ih vjerojatno ili nije pitao kojim jezikom pričaju, ili su mu rekli "slovinskim" ili "naškim", a njemu je to bio "bosanski", pa ga je tako nazvao. A da su mu i rekli da pričaju "bosanskim", to je samo dokaz da je to hrvatski govor, jer su jasno rekli da su Hrvati.

Tomislave crni sine nemoj da si glup , eto ti Janjevaca sve ih kući odvedi meni ne trebaju niti ijednom Srbinu.

Fra Jukić kaže jasno i jamu nisam diktirao šta govori , a ti hoćeš da mu reči ispravljaš.

Oni jesu pohrvaćeni jer su tada nastajale nacije , pa su tako i mnoge druge pravoslavne skupine takođe posrbljene tj.postali su Srbi.

Janjevci govore jezikom koji nema veze sa Bosnom već sa Kosovom tj.tim delom Kosova , tako da ni dijelektalno nemaju veze sa bosanskim jezikom tj.nekim od bosanskih dijalekata.
Za fra Jukića svi pravoslavni u Bosni govore bosanskim jezikom jer fra Jukić jezik koji je razumljiv svima naziva bosanskim i ponekad ilirskim.

Fra Jukić u svojim spisima lepo kaže da Janjevci sebe Hrvatima nazivlju , a u tim istim spisima nikad katolike iz biH nije nazvao Hrvatima niti je rekao da katolici iz BiH sebe Hrvatima nazivaju.

Tako da su Janjevci pre postali Hrvati nego svi preci BiH-Hrvata a verovatno i tvojih.

Jesi ti čuo ikad kako govore Janjevci?? , ja lično mislim da nisi , jer da jesi onda ne bi ovako lupetao.

To je i moje iskustvo s Albancima, bio sam 40 dana na Kosovu 1996/97. Obišao Prizren, Prištinu, Suvu Reku... Ti ljudi su sebi dovoljni, druge kulture ih interesiraju. Jedino ako tamo ima financijske dobiti, drugo ništa. Dovoljan im je maternji jezik i dešavanja na relaciji Priština/Tirana. Svijet ne postoji. Kontinenti ne postoje. Druge kulture su inferiorne. Postoje samo Albanci i "prirodna Albanija". Više puta nisam moga ni kupiti kilogram jabuka jer ne znam albanski a engleski se prave da ne razumiju, iako su psovke na istom jeziku skontali u trenu...

Joe enter je ko i Veliki Iđoš Polje, između Novog Sada i Subotice. Izađe dva putnika a uđe jedan. Ukupno zastajanje, 40 sekundi. Zastati moraš, ali o zaradi niko i ne razmišlja.

Čuj njega, ekonomska emigracija, nije ti Zagreb Dortmund... a plaće u HrvaCkoj za male smrtnike od 1000 do 1500 eura. Poslova koliko ti volja, ako si voljan konobariti a da ti svako pijano govedo psuje mater i odakle si došao... Ekonomska emigracija. Aj' vi zajašite tog Baroza i Angelu malo bolje, da izvade Domovinu iz govana u koje je uvaljena od kad je ušla u EU, pa vam možda dođemo i mi na koje nikad ni ne mislite... a nije ni da ste nas ikad iskreno i trebali. : )

Baš lepo od tebe , samo objasni zeko-peko kakve veze ovo ima sa temom , i ako ima šta sam ja slagao pa mi lepiš neke neobjašnjive nebuloze?!

-Tata da krenemo?

-Vozi Miško!

Janjevci zasigurno potječu od trgovaca i rudara iz Dubrovnika i obližnje Bosne i Hercegovine, koji su se tijekom 14. stoljeća naselili na Kosovu. Dubrovačke kolonije su: 1301. Spinarnica u Epiru, 1312. Rudnik, 1313. Mačva, 1332. Prizren, 1339. Priština. Nove dubrovačke kolonije u drugoj polovini 14. stoljeća postaju: Srijemska Mitrovica (1361.), Novo Brdo (1370.), Srebrenica (1376.), Drijeva (1381.), Rudine kraj Bileće i Plani u Srbiji (1388.), Brštanik (1382.), Ilok i Ustikolina na Drini kraj Foče (1399.). U 15. stoljeću dubrovačke kolonije niču u Jajcu, Višegradu, Goraždu, Kreševu, Fojnici, Foči, Deževici i Visokom. Mnogi knezovi u Srebrenici, Zvorniku, Foči i Kreševu bili su Dubrovčani. U Srebrenici 1434. djelovalo je 37 dubrovačkih obrtnika (15 zlatara, 10 krojača, 5 podstrigača sukna). 1450. u Smederevu bila su 94 dubrovačka trgovca, od toga 20 vlastelina. Još toliko bilo ih je u Prištini, Novom Brdu, Rudniku i Trepči.

zagreb svakako nije dortmund, ali za janjevo las vegas...

Naravno da su vece mogucnosti i bolji je zivot u Zagrebu,no cemu ponizavanje Janjeva?Nije mi jasno

Janjevci su poznati zanatlije i snalazljivi ljudi,gdje god sam ih sreo i gdje god zivjeli u to sam se
uvjerio,skidam im kapu,a i jos uvijek drze do tradicije i svojih korijena

Ali me jako zalosti sto nakon cak 700 godina Janjevo(a i ostala hrvatska sela na kosovu) nestaje,
nema vise hrvatske mladosti tamo,u hrvatske kuce su se uselili siptari iz Makedonije i cigani

Zalosno

JANJEVCI I LETNIČANI POHODILI PRAPOSTOJBINU (Dubrovački vjesnik, 7. veljače 2015., br. 3340, stranice 18-19)

Od srednjeg vijeka Janjevci pohode Festu svetog Vlaha i neizostavni su dio procesije u kojoj su u prepoznatljivim nošnjama. Potomci hrvatske kolonije iz doba Dubrovačke Republike i ovaj su put nosili letnički i janjevački stijeg, a svatko i zastavicu svetog Vlaha. U procesiji su nosili i male pjesmarice iz kojih su složno pjevali. Predvodili su ih predsjednik Hrvatskog društva Janjevo Pavao Palić i predsjednik udruge Letnica Robert Matić.

U procjepu političkih zbivanja unatrag dvadesetak godina i prisilnog egzodusa u matičnu domovinu Hrvatsku Janjevu je rijetko kad bilo ovako teško. Na neki su način ostavljeni na (ne)milost, pomalo su napušteni i teško im je, a društvo Janjevo iz Zagreba skrbi o njima koliko god može. U samom Janjevu ih je ostalo tek 200, ali ih je u Kistanju oko 1 300. To je naše "domovinsko Janjevo", na njih smo posebno ponosni i upravo oni pokazuju da se nisu odrekli dara života. Od 1 300 skoro 600 ih je mlađe od 16 godina! Došli su nakon Domovinskog rata 1997. godine i dio ih je došao s nama. Kroz povijest smo prolazili teška i burna vremena i uz providnost Božju, zaštitu nebeskog zaštitnika svetog Nikole i jaku vjeru, uvijek iznova se snalazili i izvlačili iz pepela, vraćali se na poslovnu slavu jedinstvene europske enklave. Praktično, Janjevo i Letnica su bile i ostale oaze katoličanstva na tim prostorima, a međusobno su udaljeni 80 km. Iznad Letnice, domicilne župe posvećene čudotvornoj Velikoj Gospi, više je manjih hrvatskih "satelita": Šašare, Vrnez i Vrnaokolo te zaseoci Perutinović, Podrid i Zagrađe - kaže Palić. Janjevci kažu da kao nikad do sada snažno žele pomoć, o čemu su razgovarali i s dominikancima i Denisom Orlićem iz Društva prijatelja dubrovačke starine. Pozvali su ih iduće godine zajedno s iseljenim Janjevcima i Letničanima pohoditi te enklave te preostalim mještanima dati nadu, poštivanje i pomoć za opstanak.

Prvi put Janjevo 1303. spominje Benedikt XII. kao središte katoličke plovanije svetog Nikole, a ime su, navodno, dobili po u 14. stoljeću doseljenim mještanima Janjine s Pelješca i Dubrovačke Republike. Do ratova 1990-ih Hrvati su stoljećima činili većinu, a danas ih je manje od 200. Preporod je uslijedio u 19. stoljeću obnovom župne crkve i gradnjom škole u kojoj se nastava odvijala na hrvatskom jeziku. Potomci trgovaca i rudara stalno su bili na udaru asimilacije: veći egzodusi počinju 1948., ali su očuvali katoličku vjeru i hrvatski identitet iako ih je najviše protjerano u veljači 1993.

Matić tvrdi da je Letnici još teže: od 4 850 predratnih žitelja ostalo je samo 38 staraca, svi stariji od 70 s prosječnih 75 godina! Godinama ih je sve manje. Danas ih je više u Slavoniji: 1 500 raseljeno je u općini Voćin, 1 800 u općini Đilovac, a 350 u Dumači kraj Petrinje. - Ima nas i u Rijeci, Brskovljanima kraj Vrbovca, Dugom Selu i Dubravi, na Krku. Naravno, i u Dubrovniku. Janjevci i Letničani su kao braća, u malim smo se enklavama držali zajedno. Tako ih i sada posjećujemo na svetog Nikolu, oni nas na Malu i Veliku Gospu. U vrijeme krize koja se može opipati u našim enklavama se živi od humanitarne pomoći koju šaljemo o Božiću, Uskrsu i nekom novom prigodom. Od toga ne odustajemo te šaljemo i lijekove. Hvala Veleposlanstvu Hrvatske na doprinosu pučkoj kuhinji Letnice, te svi žitelji imaju dnevni topli obrok. Ni u Janjevu više nije puno djece kao prije: trećina od 200 žitelja su mala i školska djeca. - Ako se učini puno malih koraka, ponovno će imati budućnost. To ovisi o politici i skrbi države o svom narodu. Crkvi ponosno svjedočimo sedam stoljeća. Nije lako opstati u moru pravoslavlja i islama. Uvažavamo sve, ali ponajprije poštivamo svoje specifične vrijednosti na ovom području i molimo sve institucije u Dubrovniku, kao matici, za pomoć. Dubrovniku trebaju izvorni suveniri, a kao baštinici rudara, zlatara i filigrana možemo puno konkretnog učiniti. Nudimo i preradu mlijeka i drveta, sirovine i tvornica su u Đilovcu. DPDS-u smo darovali umanjenu repliku zvona s Crkve svetog Nikole gdje još zvoni od 1368. godine, rad umjetnika iz Kistanja Danijela Antića. Po starosti je to drugo zvono u Hrvata, a replika mesinganog zvona u ime janjevačke zajednice bila je na misi za svetog Vlaha te smo ju darovali biskupu i Biskupiji - dodaje Palić.

Janjevački obrtnici prazavičaju nude autohtone proizvode i obogaćenje turističke ponude. Sigurni su da je na Kandeloru učinjen iskorak, da će se suradnja razvijati. Hotelima nude u Slavoniji raditi sir i poljoprivredne proizvode, a ostalima nude izradu suvenira te tako iz suvenirnica izbacuju kinesku robu. - Svako gospodarstvo koje razumno posluje priliku prioritetno daje svojim obrtnicima i trgovcima kako bi dokazali vrjednote i kreativnost koju imaju. Cilj nam je proizvesti suvenire s pojedinostima iz grada svetog Vlaha, ponuditi ih na Stradunu kao znak simbioze i zajedništva Dubrovnika s njegovim enklavama na Kosovu. To je puno više od trgovine, a kvaliteta će nesumnjivo biti puno bolja od istočnjačke. Bit će to i doprinos osjećaju pripadnosti i brizi za one koji su stoljećima očuvali svijest o zajedništvu - kažu naši sugovornici. O želji za jačim vezama govori i autobus s pedesetak hodočasnika koji su se nakon procesije zajednički slikali ispred parčeve crkve, te prije dolaska doma pohodili Ston.

U Zagrebu se krećem među Janjevcima jako često, a i kod kuće u Dubrovniku sam ih poznavao većinu.

Cure su im mrak.

Janjevci su porijeklom iz Dubrovnika, dakle pričali su novoštokavski jekavski, kojeg Jukić "Bosanskim" naziva.
Sada je to torlački, prijelazni dijalekt prema Bugarskom.
Ali oni se relativno brzo i asimiliraju, barem oni koji su imućniji.
Obično počnu s plastikom, kasnije završe na zlatu.
Jezično, cure koje su druga ili treća generacija već pričaju lokalnim dijalektima.

Novi članak, nove fotografije.

Teoretičari zavjere tvrde da Janjevci ili barem većina njih uopće nisu etnogenetski ni podrijetlom Hrvati, već Albanci koji su od Srba naučili slavenski, pa se preko katoličanstva identificirali s Hrvatima. Navodno su još u 19. stoljeću prevladavala albanska imena i prezimena, te vrijedila plemensko-rodovska organizacija društva tipična za Albance.

https://www.24sata.hr/news/ostalo-ih-je ... eva-634983

Ostalo ih tek 196: Siromaštvo i rat otjerali Hrvate iz Janjeva

Kad smo stigli u Janjevo, postavili smo si pitanje jesmo li u razrušenom Vukovaru ili Afganistanu. Uništene i napuštene kuće odaju da su tu nekad živjeli ljudi, a hrvatske manjine u Janjevu ima sve manje....

Prije je bilo lijepo u Janjevu, a danas smo ostali sami. Nema više mladih, većina je otišla u Hrvatsku, kaže nam Cecilija Tomkić (90), jedna od najstarijih Janjevki.

Male, trošne i napuštene kuće te uska cesta ono je što prvo upada u oči u Janjevu, etnički mješovitome mjestu u središnjem dijelu Kosova u općini Lipljan. Kad smo stigli u Janjevo, postavili smo si pitanje jesmo li u razrušenom Vukovaru ili Afganistanu. Uništene i napuštene kuće odaju da su tu nekad živjeli ljudi, a hrvatske manjine u Janjevu ima sve manje. U siječnju 1991. godine živio je ondje 4551 Hrvat, a danas ih ondje živi tek 196.

Djece u Janjevu sve je manje. Oni koji su ostali skromni su i svjesni situacije.

Nakon početnoga kulturološkog šoka, uskom cestom dolazimo do vrha, gdje se nalazi Župa svetog Nikole i župni ured. Zvono te crkve je iz 1368. te je drugo najstarije zvono u Hrvata.

Ulazimo u župni ured, pozdravljamo časnu sestru s “Hvaljen Isus i Marija” te tražimo velečasnog Mateja Palića (55). Časna nas upućuje na sobu pored. Oprezno kucamo i ulazimo. Dočekuje nas župnik, za kojeg tvrde da je više učinio za Hrvate iz Janjeva nego sve vlade od Zagreba do Prištine. Kaže da je situacija vrlo teška, ali dodaje da ima mjesta optimizmu.

- Godine 1990. zaredio sam se za svećenika u Janjevu, 16. rujna 1990. slavio sam mladu misu s mnoštvom vjernika, a 1991. godine kad je počeo Domovinski rat, bilo nas je troje svećenika i pet časnih sestara. Tad je Janjevo zadesio egzodus. Nesigurnost se uvukla u narod. Mi smo bili usmjereni živjeti u slozi i zajedništvu. Do 1993. godine bio je veliki egzodus, a nakon Oluje, 1996. godine, Vlada RH na čelu s pokojim predsjednikom Franjom Tuđmanom i s pokojnim ministrom Jurom Radićem ponudila je Hrvatima iz Janjeva da se presele u Kistanje.

To je bila kao pomoć obitelji koje su socijalno bile ugrožene da se mogu tamo preseliti. Tako da je ponovno došlo do novog vala iseljavanja. Godine 1997. otišao sam za kapelana u Letnicu i onda se još više ljudi iselilo iz Janjeva. U Janjevo se vraćam 1998. godine, ali zadesio nas je rat na Kosovu i bombardiranje NATO-a, kad još jedan veliki broj ljudi odlazi u Hrvatsku - priča karizmatični velečasni, koji u Janjevu redovito obavlja svoje crkvene dužnosti, ali i pomaže narodu, koji, nažalost, sve više odlazi iz Janjeva. Veliki problem za hrvatsku manjinu, koja nema svoja prava, su učestale pljačke. Hrvati u Janjevu ugroženi su i u strahu su od lokalnih kriminalaca. Zbog toga je ta mala zajednica poslala otvoreno pismo Vladi Kosova, predsjedniku Kosova, Vladi Republike Hrvatske i Uredu predsjednice da je nekad najmirnije mjesto sad postalo najnesigurnije.

- Iako su sva kriminalna djela prijavljena policiji, dosad ni jedan slučaj nije riješen niti su pronađeni krivci, a šteta nije nadoknađena. Ne možemo živjeti normalno ni slobodno niti raditi na integraciji Hrvata u kosovsko društvo - ističe u pismu župnik Palić.

Kazao nam je da se nakon poslanog pisma nitko konkretno nije javio s nakanom ili vizijom što će učiniti s Hrvatima u Janjevu.

- Policija je sad znatno pojačala svoje patrole, no napretka nema. Apel smo morali uputiti zbog nesigurnosti. Naime, cijela obitelj ne može doći na misu i jedni druge ne mogu posjećivati jer netko uvijek ostaje kod kuće kako bi je čuvao od provalnika. To je nešto novo za nas. Rođen sam u Janjevu i znam da se nitko od Hrvata prije nije zaključavao. Ovdje je nepisano pravilo sloga i zajedništvo. Poštenje je bilo prvo i ljude je bilo sram ako su nešto loše napravili, no nakon rata ovamo su došli neki novi ljudi i izgleda da se u Janjevu pojačao kriminal. Pljačkaši ne prezaju ni pred čime te ljudima upadaju u kuće dok spavaju - kaže Palić. U jednom trenutku razgovora u sobu ulaze dječaci, a koji nam kasnije postaju vodiči po mjestu.

S njima odlazimo do jedne obitelji koja živi u kući na vrhu brda. Vozimo se 10 kilometara na sat, a putem kroz mjesto vidimo napuštene kuće, neke su i urušene. Auto ostavljamo ispred razrovanog puta te s dječacima hodamo do obitelji. Nakon kilometra hoda dolazimo do kuće obitelji, a prizor koji vidimo je hrpa dječje odjeće koja se suši na štriku te majka koja upravo hrani svoju bebu u stolcu. Muž (52) i žena (40) u toj kući žive sa sedmero djece, a dva sina su u Zagrebu.

- Rođeni sam Janjevac. Ovdje je život nikakav. Kad ima posla, onda je u redu, a kad nema posla, nema niti života. Imamo jednu kozu, a dobijemo socijalu 180 eura. Dva sina su nam otišla u Zagreb raditi, na vizu, a kad im istekne, moraju se vratiti - kaže nam otac. Dodaje da im župnik i časne sestre pomažu. Pitamo ga kakav je suživot s ostalim stanovništvom.

- Dobro se slažemo. No ipak ne smijemo ostaviti kuću zbog učestalih krađa. Uvijek je netko kod kuće. Ovi koji dolaze u Janjevo krasti nisu pošteni ljudi - kaže nam otac te dodaje da planiraju otići iz Janjeva. Odlazimo od obitelji istim putem kojim smo došli, a naši vodiči govore nam kako je zimi doći do te kuće vrlo teško, a još je teže kad pada kiša te se voda slijeva. Nastaje blato te je teško prohodno za obitelj.

Kad smo se spustili do automobila, krenuli smo prema drugoj obitelji. U susret nam dolazi starac na konju koji se penje uz zemljani put. Pitamo ga smijemo li ga fotografirati, no odmahuje rukom i samo nam dobacuje da u Janjevu nema života.

- Nas je desetero u kući, mama, tata te osmero braće i sestara. Bavimo se stočarstvom. U Janjevu želim opstati i živjeti, no nema posla - kaže Kristijan (25).

Kristijanov brat Paško (14) 2016. godine fotografirao se s predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović kad je posjetila Janjevo. Pitamo ga je li se što promijenilo od tog susreta, no on samo odmahuje rukom.

Njegov brat kaže nam da, kako nemaju posla, svake godine odlaze u Hrvatsku raditi po četiri mjeseca na sezoni.

- Ovdje je život težak. Kako nema posla, idemo u Hrvatsku raditi. Teško nam je što i ima krađa po kućama, a i policija slabo radi. Tenzija ima među stanovništvom zbog krađa automobila, traktora i stoke. Do sada toga nije bilo. Albanci koji žive u Janjevu su u redu, ali ovi koji su došli sa strane nisu - kaže Kristijan te dodaje da bi ostao u Janjevu živjeti da ima posla, ali ne vidi svijetlu budućnost.

Pozdravljamo se s njim te silazimo prema centru, gdje se nalaze kafić i trgovina. S našim vodičima dječacima ulazimo u trgovinu. U znak zahvalnosti kupujemo im sladolede, grickalice i čokolade. Sramežljivo uzimaju po jedan sladoled, a kad smo im rekli da slobodno uzmu još, oduševili su se. Jedan od dječaka sramežljivo je uzeo veće pakiranje čokolade koje ima igračku unutra. Dok je držao taj paket, prodavačica za blagajnom je rekla da to košta jedan euro. Dječaku tad umalo suze nisu krenule. Kupili smo mu čokoladu s igračkom bez obzira na cijenu, a on je sretan istrčao s tim prijateljima te su počeli igrati nogomet na ulici. Na ulici susrećemo mladića koji je pristao razgovarati s nama o životu u Janjevu.

- Život je vrlo težak ovdje. Nema mladih ljudi jer svi odlaze u Hrvatsku ili bilo gdje drugdje. Ovo mi je zadnja godina ovdje i onda odlazim. Ove godine idem na more u Hrvatsku raditi, a onda ću vidjeti hoću li ostati ili se vratiti u Janjevo. Kad vidim koliko je u Janjevu napuštenih i porušenih kuća, obuzme me tuga - kazao nam je. Kasnije smo otišli kod župnika, koji se pripremao za blagoslov automobila, a nakon što je blagoslovio vozila sjeo je s nama te nam objasnio da je najveći problem u Janjevu nezaposlenost i infrastruktura.

- Tu su problemi za koje nitko u Hrvatskoj nema sluha, niti u Vladi niti u ministarstvima. Treba pritisnuti kosovsku vladu jer mi ovdje imamo neke institucije u samome mjestu. U tim institucijama imamo zaposlene u ambulanti i pet-šest ljudi u školi, a na ostalim radnim mjestima smo na marginama - kaže Palić.

Dodaje da u Janjevo najviše dolazi pomoć od onih koji su se preselili u Hrvatsku.

- Osim naših ljudi koji žive u Hrvatskoj, osim Hrvatske vojske koja je na Kosovu u mirovnoj misiji u sastavu KFOR-a, druge pomoći nemamo. Jedino Ured za hrvate izvan Hrvatske svake godine nam udijeli 10.000 eura. Vojska je svoju brigu posebno usmjerila na naše ljude. Nedjeljom dođu na misu kad su malo veći blagdani i tu se kod nas osjećaju kao doma, a mi se osjećamo donekle sigurni. Tu je i hrvatska policija koja je u sastavu EULEX-a, te nas i oni posjete - kaže Palić te dodaje da je teško predvidjeti budućnost Janjeva.

- Naši mladi odlaze na sezonski rad u Hrvatsku i onda se dvoje-troje ne vrati. Makar Hrvati odlaze trbuhom za kruhom u svijet, mi s Janjeva usmjereni smo na domovinu. Prorok nisam, pokušavam ovdje ljudima koji su u Janjevu uliti optimizam i nadu. Danas živimo, sutra ne znamo hoćemo li, ali smo ipak svoji na svome, na svojim ognjištima - istaknuo je Palić.

Pitanje je zašto se zatvaraju oči pred činjenicom da je malobrojna hrvatska manjina na Kosovu, koja se onamo doselila tijekom 14. stoljeća, zaboravljena, a od silnih obećanja i nadanja u Janjevu se ne živi.