1. Stefan Nemanja je rođen kao pravoslavac, kršten je u Zeti jer se tamo sklonio od građanskog rata u Srbiji.

2. Niko nije "popravoslavljivao" Hercegovinu, odnosno Hum. Tamo je preovladavalo pravoslavlje na selu i katoličanstvo u blizini primorskih gradova, posebno dok je Humom upravljao Stefanov brat Miroslav, kada je npr. proteran katolički episkop u Dubrovnik. Potom pravoslavlje slabi, naročito posle 1326. i ukidanja Humske episkopije. Dolasci vlaha kasnije su pomogli da pravoslavlje preživi.

Paradoks istorije. Srpski etnički (ne u potpunosti i većinski) prostor jeste dospevao do Cetine. U Dušanovoj povelji Dubrovčanima iz 1334. upozorava ih da ne preveravavaju njegove podanike u Stonu u katoličanstvo. To je proces koji su ipak završili kasnije tzv. popovi glagoljaši. Paradoks je što su srpski prostori u Hrvatskoj sve do egzodusa 1995.
obuhvala područje severno od Cetine i srednjovekovni hrvatski kraljevski Knin, dok na području južno od Cetine Srba nema skoro ni u tragovima.

Vlasi su narod koji se javlja odavna. Ric Vlah je indoeuropsko za stranca, isto ima i Wales. To bi se desavalo kada bi jedan narod susreta drugi. Vlasi su jako dugo bili izolirani na Karpatima. Stoljecima je tu vladalo Bugarsko carstvo, Ugarska, Bizant, Pecenezi itd a Vlasi su se drzali svojih izoliranih krajeva. Situacija se prominila u 13st.

Srbi u praksi spominju Vlahe iskljucivo u konekstu Hrvatske, ama bas nikad i kontekstu Srbije a jos vise mrze registrirati da je na granici Srbije Rumunjski jezgreni prostor zvan Vlaska. Jos vise mrze povezati da je prostor di je Vlaska i onaj di su Vlasi u Srbiji.
Vlasi postoje ko zasebna manjina na istoku Srbije bas tamo di Srbija granici s Rumunjskom pokrajinom Vlaskom.



Marko Pijovic se intenzivno bavi Vlasima i tocno ih je popratio kako su se spustili s Karpata nakon sta je invazija Mongola opustila razne krajeve, dalji ratovi kojim su depopulirana podrucja 'zapadnog Balkana' su ih dovukle s planina. Tocno se Vlasi javljaju u Dubrovackim zapisima nakon Mongolskih ratova. Dalji sukobi i vjerski ratovi u Bosni, prvo dinasticki pa vjerski pa potom i ekspanzija Turaka su ostavili enorman vakuum a razlog zasto su Vlasi na njih bili unikatno otporni je sezonalna transhumanca tj zato sta nisu ovisili o poljima tj litnjoj zetvi nego bi liti (sezona ratovanja) bili na vrhovima planina sa svojom stokom, sigurni kako od pustosenja polja tako i napada na populaciju. S ovim razlogom su Vlasi imali neprikosnovenu genetsku ekspanziju od 1250-1600 i na vecini planinskih krajeva postali dominantan sektor. Srbi su bili i cak i nakon pada pod Osmanlije ostali poznati po oklopnim vitezovima najteze kategorije, cak po Srpskim gusarima dolazi prvo Madarski pa i Poljski pojam husar za najtezu konjicu. Ta konjica se koristi na 'junacki' nacin tj sve ili nista. Srbi kad su izbjegli isli su na sjever ugl u danasnju istocnu nizinsku Madarsku, i tu su donili neke svoje obicaje.

S druge strane Vlasi su poznati po lajkoj konjici, ugl se koriste ko izvidacka sila i za carkanje tj skirmishing i ratuju na udri pa bizi nacin i migracije im prate ili mozemo reci 'grle' planine.

Žicka povelja, sa popisom vlaha manastirskog vlastelinstva, je nastala pre mongolske invazije, a kolega Lucho je pojasnio za Vlahe u Istočnoj Srbiji da su Rumuni.

U Srbiji postoji poseban niz zakonskih odredbi, odnosno pravilnika o raspodeli proizvodnje, koji se zove "Zakon vlahom" koji je bio inkorporiran u osnivačke povelje manastira Studenice i Mileševe, odnosno "Zakon Svetog Simeona i Svetoga Save", gde se vidi da je samo reč o stočarskom stanovništvu odnosno običnim vlasima, vlasima vojnicima i vlasima ćelatorima. Za zemljoradnike odnosno sokalnike i druge zemljoradnike važio je "Zakon srbljem", dok je postojao i "Vojnički zakon" koji je nemoguće rekonstruisati, osim jedna odredbe.

Vlasi kao nomadski narod baziran oko transhumance i trgovine su, naravno i ocekivano cesto isli i nalazili se u drugim drzavama, gradili trgovacke mrize itd. Slicno su radili i Nijemci no u ulozi rudara i kovaca. Recimo vojvode Zrinski su doveli dosta njemackih rudara da rudare u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Bilo ih je i u CG.

Zicka povelja nastaje u periodu nakon sta su krizari zauzeli Bizant i kad se Srbija i Bugarska oslobadaju nadmoci Bizanta te grabe priliku da se prosire a u isto vrime dolazi do mongolskog pritiska prema zapadu koji gura druga stepska plemena u zivotni prostor Vlaha u Rumunjskoj. Odlicno je dokumentirano da je mnogo plemena stepa uslo u Ugarsku desetljecima prije nego su se Mongoli odlucili na napad na Ugarsko Hrvatsko kraljevstvo.

Ovo za Vlahe stvara mrkvu na jugozapadu i batinu sa istoka.

Priča u “Analima” Nikole Ranjine nije mnogo drugačija. Opet je u pitanju zapis za 743. godinu, u kojem se spominje tiran u Bosni (ovaj put on se naziva Calimir), uslijed koje se narod iz Bosne pokreće prema Dubrovniku, i to iz Morlačke nizine iznad Neretve. S njima idu njihova gospoda i katunari, a iznad njih je glavar. Sa sobom vode velik broj stoke, preko 1300 komada, i smješteni su na Sv. Srđ, gdje su im bila naselja, tj. mjesta za ispašu. Zatim se priča o društvenim podjelama u Dubrovniku izazvanim doseljavanjem Morlaka, i govori se o gospodi i ostalom stanovništvu, te o bogatstvu njihovih elita. Kao i kod “Anonima” spominju se stoka, konji, i uopće bogatstvo u domaćim životinjama kod Morlaka, a potom se ukratko priča o njihovu unutrašnjem uređenju. Spominju se funkcije i titule poput majordoma, protovestijara, i velikog katunara, a koji je iznad svih. Također se navodi da su katunari podjelili društvo na ove slojeve: plemići, seljaci, zanatlije i drugi ljudi.

Nenad Vekarić raspravljajući o ustroju srednjovjekovnog Dubrovnika, te o učvršćivanju i zatvaranju u sebe plemićkih struktura u gradu, spominje narativne izvore o Vlasima: Prema tradiciji koju prenose dubrovački kroničari Anonim i Ragnina, do diferencijacije među građanima došlo je nakon što je 743. godine veća skupina vlaškog stanovništva, među kojima je bio i jedan iz roda Pecorario koji se nazivao “velikim katunarom” (chatunar grande), bježeći od tirana Radoslava s velikim imetkom doselila iz Bosne. Bogati su došljaci doselili “s velikim brojem ljudi i stoke i velikim blagom u zlatu i srebru. U grad su unijeli svoje običaje, slavlja i svetke i zavladali a modo della nation Bosnese, na način Bosanaca”, držali su se kao kneževi i svatko je “od njih imao majordoma i čitavu hijerarhiju slugu”. Podijelili su “zatečeno stanovništvo na plemiće, pučane i sluge. Među pučanima su se izdigli članovi družina novopridošlih velikaša: naredbenici, knežaci, čuvari, konjušari i sokolari”. Takav način društvenog raslojavanja, koji sugerira da je društvena podjela “došla izvana”, navodi Zdenka Janeković-Römer, “doista podsjeća na hijerarhije koje se stvaraju u ranosrednjovjekovnim balkanskim državama”, no posve ispravno dodaje “da naglasak treba staviti na bogatstvo tih došljaka, koje je izazvalo društveni rascjep”. Drugim riječima: pokuša li se iščitati istinita jezgra ove tradicije (datacija ostaje, dakako, vrlo upitna), ne treba je toliko vezivati uz modo della nation Bosnese i samu migraciju iz Bosne, koliko uz širenje Grada u kojemu se stvara konglomerat starosjedilačkoga romanskog i pridošlog slavenskog stanovništva i u kojemu dolazi do raslojavanja među stanovništvom, pri čemu u raslojavanju sudjeluju svi – i starosjedioci i došljaci. Vekarić citira i Medinija, tj. njegov komentar o ovim vijestima o Vlasima: Medini ispravno kaže: “Čini se pak da se kasnije htjelo ovoj vijesti o silasku Vlaha u Dubrovnik umanjiti znamenitost... Ranjina izbjegava riječ: ‘Murlachi’ te je upotrebljava jedino za sluge. Rastić je vijest o silasku Vlaha u Dubrovnik naprosto ispustio. Ovo zaziranje od imena Vlah javlja se, može se reći, tek u 15 st.
U 13. i 14. vijeku Dubrovčani su o Vlasima imali sasvim drugo mišljenje te nastojali da ih što bolje vežu s Dubrovnikom te tako osiguraju gradu njihovu pomoć u kopnenoj trgovini...”.

Izvor: Vlasi u Dubrovackim spomenicima. Hrvatski studiji

Dakle Morlaci su dosli iz Bosne jos u 8.st u Dalmaciju.

U slucaju da pratis brojne te rodove otkrijes da su Vlasi porijeklom iz Vlaske pokrajine u Rumunjskoj dosli priko Madarske pa Bosne ili Srbije pa Crne Gore. Da su Arbanasi dosli iz Albanije priko Crne Gore ili da su Cincari dosli iz Makedonije ili Grcke priko Crne Gore ili Srbije pa Bosne.


Ideja da su oni bili nesto deseto a onda su ih Srbi slavenizirali ili posrbili je takoder apsurdna i kriva. Rumunji su stoljecima u vojvodstvu Vlaska imali vladare imenima Vladislav, Radu, Vlad a i danas je tona rici u Rumunjskom jeziku Slavenska, ukljucujuci popularna osobna imena i prezimena, imena lokacija.

Recimo na sjeveroistoku Rumunjske je rijeka Bistrita.

Razlog zasto je Rumunjska danas Rumunjska a ne Vlaska je u tome sta je i sam naziv Vlaska bia koristen naizmjenicno s Romania.

Osim toga naziv Rima je bia toliko popularan da su se Rimljanima smatrali skoro svi, Nijemci sa svojim Svetim RIMSKIM Carstvom, Bizant koji se sluzneno zvao Imerium Romagmon, Seljduci Turci sa svojom Rumeli Sultanatom, cak i jedno pleme iz Indije je uzelo ime Romi.

Jezik Rimljana je bio lingua franca trgovine a i danas je brojnih podrucja. Latinski je bio sluzbeni jezik Hrvatske do 19st.

Ime te rijeke se na rumunjskom piše Bistriţa, a čita Bistrica.

Genetski afiniteti, mislim da govore dovoljno. Takoder to sta je u Hrvatskoj taj znacaj s Karpata i BiH jaci nego iti u Srbiji koja je geografski blize, nesto sugerira o etnogenezi Hrvata pogotovo sta se tice Morlaka iz Bosne i Vlaha iz Rumunjske. Srpski 'vlasi' su uglavnom bili Arbanasi i Cincari.

Prostovestijari su zanimljiva titula , ona je došla iz Vizatnije , ali je na našim prostorima došla od srpske srednjovevkone države.

[url]https://sr.wikipedia.org/wiki/Протовестијар[/url]

Vladari u unutrašnjosti su mnogo zavisli od tzv.vlaških polunomadskih slobodnih plemena , kao i današnji dinarci bili su za sve sposobni , i za vlast i za pljačku,rat i ubijanje.

Uglavnom zapisi Ranjine su retroaktivni , on reflektuje bližu prošlost na onu davnu.

Od svih tih vlaških autoriteta iz toga doba zaleđa Dubrovnka po meni su najpoznatiji Mrnjavčevići , oni su bili tipična vlaška vladarska porodica.
Car Dušan je za mnoge vlahe i ostale stočare plemenskog duha obezbedio jednu vrlo važnu titulu , a to je "pronijar(ević)".
To su zapravo vojno zaslužni ljudi niskog porekla koji su dobijali tu titulu , i tako je otac Marka Kraljevića došao iz Herrcegovine kao saveznik cara Duašana protiv Ugara,Dubrovnika i bosanskog bana , i onda dobio imanje u Makedoniji , pa čak i postali kraljevi.
Isti je slučaj i sa albanskim pretkom Skenderbega, samo njegovo poreklo se ne zna odakle potiče ali se zna da je slavensko i prosto.

Naravno da jest rođen kao katolik. kasnije konvertiaro na pravoslavlje.
Nemanjići jesu popravoslivljali Hum, prema današnjem stanju vidimo da im nije previše uspjelo. Hum je katolički do Nemanjića. Prije Nemanjića tamo istočnog obreda nije ni bilo.

Srpski etnički prostor nikada nije dispijevao do Cetine, sklavinije južnog Jadrana nisu nikakve "srpske zemlje" niti ih itko u stranoj historiografiji tako smatra.
Ston je izvorno katolički (kao i cijela južna Dalmacija i Hercegovina) i središte istoimene katoličke biskupije https://hr.wikipedia.org/wiki/Stonska_biskupija do kraja 12. stoljeća kad su biskupa protjerali Nemanjići.
1326. se vraća pod suverenitet katoličke Republike.

Zahumlje je posle 1054. pod značajnim uticajem katoličke crkve, ali u selima udaljenim od obalskih gradova je preovladavalo pravoslavlje. Ne bi džabe na Splitskom saboru 1111. zvanično proglasili pravoslavlje za jeres, a da ga nije bilo na obližnjim područjima.

Aman čoveče, rekao sam ti - rođen je u Zeti jer je tamo izbegao.

Pravoslavaca je sasvim sigurno bilo u gornjem Podrinju i sjevernom dijelu istočne Hercegovine, jer je to prostor koji je Srbiji pripadao i prije teritorijalne ekspanzije Nemanjića.

Ma do Amazone, čuj Cetine

Jedno je dio Podrinja i Istočne Hercegovine a drugo je "do Cetine", a neki čak tvrde i preko Cetine. Dalmacija stara srpska pravoslavna pokrajina. Opštepoznato bre.

Originalno su i jug CG i sjever Albanije katolički ali pazi pravoslavni su bili do Cetine.

To do Cetine ne bi trebalo da se odnosi na pravoslavce, već na Srbe, jer granicu između Srba i Hrvata DAI određuje baš na Cetini.
Iskreno, meni je sve to previše maglovito da bih izvodio bilo kakve jasne zaključke.
Nema dovoljno izvora, terminoloske zbrke su pravilo, tumačenja suprotstavljena...

Generalno si mi ostao u pamćenju kao korektan sagovornik, tako da ne znam čemu ovo izvrtanje ako sam napisao:



Jer nigde nisam pominjao potpuno pravoslavnu Dalmaciju. Srbi u Zeti (posebno gradovima) i blizi primorju su bili katolici.

Ti si se dovoljno kompromitovao svojom izjavom da su "sve srpske srednjovekovne crkve na Kosovu", tako da od tebe na ovu temu teško da može bilo šta relevantno da se čuje.

Da, Vlasi u istočnoj Srbiji su do WW2 kao maternji jezik navodili rumunski. Komunisti posle nisu dozvoljavali da se izjašnjavaju Rumunima već su uzeli naziv Vlasi kako su ih okolni Srbi već nazivali. Kako god danas se većina tih Vlaha izjašnjava Srbima.

Zapravo ima dosta sličnosti između Vlaha u istočnoj Srbiji i Arvanita (pravoslavnih Albanaca) u Grčkoj po nekim stvarima. I jedni i drugi imali dosta bitne uloge u oslobodilačkim ratovima protiv Turaka i vremenom su se uglavnom asimilovali u Srbe, odnosno Grke.