1879. godine objavljen je prvi 'statut' grada Mostara, kada je grad dobio prvi privremeni Pravilnik za uređenje i djelokrug zastupstva Gradske općine u Mostaru.
''Bez obzira na to što je imao prefiks privremeni Pravilnik je važio do 1890. godine, punih 12 godina, dok nije donesen pravi Status i izborni red za grad''.

"Ima tu puno zanimljivih detalja na koji se način imenuje, tada imenovano Gradsko vijeće.
Nije bilo izbora, general Stevan baron Jovanović je bio zapovjednik 18 divizije koja je ušla u Mostar 1878. godine.
U početku prvih godinu dana, bio period vojne uprave, a on je kao komandant divizije preuzeo ulogu okružnog predstojnika-načelnika i bio je taj, koji je donio statut''

On je praktično više od godinu bio okružni predstojnik u gradu te je imenovao prvo gradsko vijeće da bi normalno tekle prilike i život u gradu Mostaru.
''On je bio taj koji je donio i ovaj privremeni pravilnik koji je odobrila Zemaljska vlada''

''Zastupstvo grada Mostara je, shodno članu 1. Pravilnika, ''po razmjeru u gradu postojećih vjeroispovijesti'' sačinjavalo 12 zastupnika, odnosno šest muslimana, četiri pravoslavna i dva katolika. Sve članove zastupstva, te gradonačelnika i zamjenike iz njegovog sastava imenovao je poglavar Zemaljske vlade za BiH. Funkcija zastupnika je bila počasnog karaktera i obvezala je imenovanog na njeno vršenje''.

''U djelokrug rada gradskog zastupstva spadali su sljedeći poslovi: opskrba siromašnih, organizacija i nadzor nad radom škola koje su u skladu sa zakonom bile na financiranju općine, građenje, održavanje i čišćenja puteva, cesta, mostova i javnih trgova koji su u nadležnosti općine; obavljanje zdravstvenog nadzora u granicama određenim od strane kotarske oblasti; održavanje ulične rasvjete u noćnim satima; nabavka sredstava opreme za protupožarnu zaštitu; izvršavanje primljenih naloga od strane kotarske oblasti, posebno u prikupljanju poreza, održavanje javnog mira i sigurnosti, pružanja podrške ovlaštenim licima u vršenju njihove službe itd; oglašavanje naredni i drugih akata viših organa, te opskrba prilikom ukonačivanja c.k. vojske i vojničkih zavoda prema primljenim uputama''.

Nadležnosti i nadzor Kako se u knjizi navodi nadležnosti mostarskog gradonačelnika propisivao je Član 8. Po tom članu, pored reprezentativne i izvršne funkcije gradonačelnik je postavljao i smjenjivao općinske činovnike i drugo osoblje, te raspoređivao poslove iz nadležnosti općine na članove zastupstva. Sjednice vijeća održavane su najmanje jednom u petnaest dana, a po potrebi ili na zahtjev kotarske oblasti i češće. Kotorska oblast je imala pravo nadzora sjednica, a Vijeće ih je trebalo blagovremeno obavijestiti i dostavljati im primjerak zapisnika na potvrdu. Da bi sjednica bila validna, morala je sudjelovati polovina zastupnika, dok je za punovažno odlučivanje bila potrebna natpolovična većina glasova prisutnih članova. Odluke u pogledu propisivanja i utjerivanja prihoda komunalnog karaktera bile su u nadležnosti gradskog zastupstva, ali ih je prethodno morala potvrditi Zemaljska vlada. Zemaljska vlada je, a u hitnim slučajevima okružna oblast je mogla raspustiti gradsko vijeće, te smijeniti ili novčano kazniti gradonačelnika ili pojedine zastupnike, ako se nisu pridržavali propisa o svom radu, stoji u knjizi Jasmina Brankovića.

Prije 150 godina žene nisu mogle birati niti su bile birane, navodi se u knjizi "Upravni razvitak grada Mostara za vrijeme osmanske i austro-ugarske vlasti", Jasmina Brankovića, gdje su objavljeni detalji prvog ''privremenog statuta'' grada Mostara iz 1879. godine. Inače, kako je pojašnjeno u knjizi Zemaljska vlada je zadržavala sve kompetencije u pogledu personalnog sastava općinskog vijeća.

Gradonačelnik, podnačelnici i šest općinskih vijećnika su na prijedlog Okružne oblasti u Mostaru imenovani direktno i bez ikakvih ograničenja iz reda građana, koji su shodno odredbama Statuta imali biračko pravo. Ostalih 11 vijećnika biralo je stanovništvo, u skladu s propisanom konfesionalnom strukturom. Općinsko zastupstvo sastojalo se iz općinskog vijeća i gradskog poglavarstva. U sastav vijeća ulazio je gradski načelnik i dva podnačelnika, te 17 općinskih vijećnika različitih vjeroispovijesti (devet muhamedanaca, pet istočnopravoslavnih i tri katolika), što je bilo u skladu s konfesionalnom strukturom gradskog stanovništva.

Sve do kraja austrougarske uprave, gradonačelnici su poticali iz reda muslimana dok je mjesto podnačelnika pripadalo predstavnicima druga dva naroda. Ovakva raspodjela funkcija, navodi se u knjizi nije bila propisana nikakvim aktom, ali je postala nepisano pravilo.

Aktivno biračko pravo, kako se navodi u knjizi, bilo je ograničeno spolnim, dobnim i imovinskim cenzusom. ''Birati su mogli bosanskohercegovački ili austrougarski državljani muškog spola, koji su navršili 24 godine života, uz uvjet da najmanje tri godine prebivaju na području Grada Mostara i plaćaju odgovarajuću sumu poreza od nekretnina ili obrta, odnosno po drugom osnovu ako istog nisu oslobođeni u skladu s propisima'', navodi se u knjizi. Aktivno biračko pravo imali su i nositelji određenih zvanja ili zanimanja (državni činovnici, neaktivne vojne osobe, svećenici svih zakonom priznatih konfesija, doktori nauka, diplomirani veterinari, magistri farmacije i kirurgije, odvjetnici…) uz uvjet da u Mostaru imaju stalno prebivalište. U biranju nisu mogli sudjelovati, piše u knjizi, obrtnici, osobe bez poslovne sposobnosti, služinčad, nadničari ili siromasi koje uzdržava općina, aktivna vojna lica, općinski činovnici i poslužitelji, te osobe protiv kojih se vodi krivični ili stečajni postupak, odnosno koje su osuđene za određena krivična djela sve dok traju pravne posljedice osude.

''Za općinskog vijećnika mogao je biti izabran muški stanovnik općine, star najmanje 30 godina, ako duže od pet godina stalno prebiva u Mostaru, zna čitati i pisati, te ispunjava određene porezne obveze, u slučaju da istih nije oslobođen. Također, o isključenju od aktivnog biračkog prava birani nisu mogli biti ni bh državni činovnici , svećenici učitelji odvjetnici i njihove perovođe, te oni pripadnici općine koji duže od godinu dana nisu platili porez, sve dok isti ne plate retroaktivno. Ovlašteni birači birali su u skladu s propisanom konfesionalnom strukturom duplo veći broj osoba od potrebnog broja vijećnika (ukupno 22). Posljednjih 11 se prema broju osvojenih glasova u okviru svake konfesije određuju za zamjenike, čiji se mandat aktivira ako netko od vijećničkih mjesta ostane upražnjeno.

Gradski načelnik i podnačelnici, nakon objave njihovog imenovanja, polažu zakletvu pred okružnim predstojnikom kao zastupnikom Zemaljskog poglavara za BiH. Mandat vijećnika traje tri godine, dok se novi izbori raspisuju u roku od tri mjeseca prije isteka mandata prethodnog saziva vijeća. Članovi općinskog vijeća, koji su ovu počasnu funkciju obavljali u prethodnom mandatu, mogli su biti ponovno birani. Vijećnicima je pripadalo pravo na naknadu stvarnih putnih troškova, koje su imali u vršenju općinskih poslova izvan gradskog područja. Gradonačelniku se u visini koju odredi vijeće dodjeljivao službeni doplatak na ime troškova reprezentacije, o čijem utrošku se nije podnosio izvještaj. Izabrani vijećnik se mogao odreći mandata samo iz razloga predviđenih statutom i u propisanoj proceduri, u drugom slučaju dobivao bi novčanu kaznu ali, kako se navodi u knjizi, nema podataka da je primijenjeno u praksi.

Ovo je nažalost bila katastrofalna politika s naše strane i takve stvari ne smijemo ponavljati...

Vjerojatno je ovo vrijedilo za cijelu BiH, vjerujem da su u svim gradovima gradonačelnici bili muslimani.

Vjerojatno je ovo vrijedilo za cijelu BiH, vjerujem da su u svim gradovima gradonačelnici bili muslimani.

Gledajte pozitivne stvari, turski zulum je vladao 450 godina tako da je dolazak AU nakon tih azijatskih krvoloka kvantni skok. I danas jedino što vrijedi u BiH je iz tog doba, od pruga, cesta, škola, katastra.

Šteta samo što AU nije oslobodila BiH od zuluma minimum desetljeće-dva prije.
Ili da nije izbio WW1 bar još 20 godina da je trajala do pocetka WW2 koji bi bio prvi WW
Ovako u 40 godina nije se stiglo sve napraviti.
Evo Hrvatska je 30 godina nezavisna pa nije napravila pola koliko je mogla izgraditi i posložiti sustav

A tek šta bi tek bilo da je je 1818 došla AU i imala 100 godina. BiH bi bila nešto ranga današnje Hrvatske.

Ne, primjer Dalmacije govori isto mnogo.
Jednostavno rečeno, taj odnos je bio maćehinski.

Car Franjo Josip je se 1875. (kad ju je posjetio), izvlačio da je veliki ekonomski zaostatak
Dalmacije bio jer nije imala zaleđe. Možda jeste donekle, ali to sigurno nije bio glavni razlog.

Banska Hrvatska i Slavonija su od 1527.g bile u raznim varijantama AU i dio društva mittel Europe.
Dalmacija nakon raspada Mletačke republike 1797. ide kratko pod Francuze pa od 1813. u AU.
Skoro 300 godina manje je Dalmacija bila s Austrijom od Slavonije i Banske Hrvatske.

Istina ali opet vidiš da nije bilo klasičnih izbora nego je vrijedilo nepisano pravilo da mora biti musliman.
Udobrovoljavanje sitnim ustupcima kao i danas OHR.

Još jedna zanimljivost da je cijelo vrijeme AU uprave službeno pismo bila i arabica koja uz latinicu i ćirilicu bila na svim javnim natpisima.

Objekti u Mostaru su građenu u islamskom neomaurskom stilu.

Pa da to sam i napisao, jedino radi ulizivanja muslimanima.

To za konstititutivnost stoji, prva je AU uvela da moraju biti predstavnici sve tri konfesije, kasnoje su komunisti to samo nadogradili.

Da, stoji. Ali Austrija se nije puno zanimala za Dalmaciju. Bila je daleko daleko ispod prosjeka.

Banska Hrvatska i Slavonija su od 1527.g bile u raznim varijantama AU i dio društva mittel Europe.
Dalmacija nakon raspada Mletačke republike 1797. ide kratko pod Francuze pa od 1813. u AU.
Skoro 300 godina manje je Dalmacija bila s Austrijom od Slavonije i Banske Hrvatske.

Koje vaše strane?

Ovo je bila politika Beča i Pešte.
Vodili se politikom katolike ne trebamo pridobiti jer su naši igrajmo oko muslimana.

I tako je prvi gradonačelnik Mostara bio Srbin iz Hrvatske, točnije iz Like.