Za ije/je, bila je anketa koju je provodio Brozović, i kojih 20-30
lingvista i kulturnjaka je bilo protiv da se vratimo na Šulekov upis jer samo kmplicira
( u NDH su ljudi pisali smiemo se, kutie, radie, manipulacie, piemo,..).

Vuk je uzeo -ije- od nas, pa i na toj emocionalnoj razini nema
razloga za želju za njeki povratak. A i svega 30% ima problema s tim, možda
i manje, a to se rješava dopunskim satima.

Ljudi to ne će i točka.

Za dž i đ, te č i ć, moglo bi se
probati pokusno, no svjestan si da dobijamo seljoberski izgled jezika - govorim
o knjigama, ne toliko o govoru. Uzmi samo prijevode klasika poput
Plutarha, Biblije, Joycea, Platona, ....

A i prepravljali bismo stare pisce, čakavce i štokavce i miješane,
jer su oni većinom pisali srdžba,
te jako dobro razlikovali č i ć (Dubrovčani, Dalmatinci,
Bosanci, Slavomci,..).
http://dizbi.hazu.hr/?sitetext=117

Zašto da se odričemo svoje baštine zbog manjih škripanja ?
Ovo je standardiziran hrvatski, i treba ga mijenjati samo u nijansama,
da budemo bliži Držiću i Gunduliću u pravopisu (odprije, podkopa,
odpusti, nadkrili, predka,... isčupa,..).

Ma ne povratak, nego nešto na tragu Škarića. Izbaciti i iz ije.
Ionako ga većina ljudi ne koristi u govoru.

Za dž se sigurno ne bi osjetilo. To je najrijeđe upotrebljavano slovo u hr.
Č i Ć, možda. Sada je to samo stvar navike.
Naravno da bi se i ja i ti križali kada bi vidjeli kuča, međutim našim unucima bi to moglo biti prilično smiješno.

Jezik je živa stvar, on se ipak mijenja.
Č i ć nemaju baš neku razlikovnu ulogu...

Ne znam, osobno nisam za život na staroj slavi i u prošlosti.

1. dobro, a zašto bi bio Petrov-Pranjković- Škarićev -je (ljepo, bjelo) ?
Ako bi već htio da bude samo jedno- zašto da ne pišemo kao Držić, Zlatarić, K
Gundulić, Mažuranić (u dopuni "Osmana")...-ie- (liepo, Niemac, Niemica, Niemstvo,..).
Time bismo izbjegli probleme oko skraćivanja, a ne bismo dobijali ljepo, Njemci,..
što je zaplet priče.

2. za č i ć- prije bih htio da uvedemo ś i ź, a i dz
je već uveo Budmani, jer bismo dobili točniji upis za
groźđe i sl, a dz postoji u jedzero, dzora i sl.

Kad bi se gledalo može vako, može nako, onda se ostane
stablo bez korijena. Nacionalni jezici, nakon stabilizacije, ne idu
u veće promjene, a ovo su- č i ć, je...iako naizgled pragmatične, prevelike
za jezik koji ima cijelu nacionalnu kulturu na više manje ovom tipu jezika.

Bitno je ovo:

* većina ljudi to ne će
* većina onih koje se pita ne će
* žele to uglavnom polupismeni i pragmatičari, a to
je nedostatno.

A i, hebiga, taj Škaričev jezik ružan je u 3 pm, budimo realni ...
Ne bi se na njega nitko naviknuo, i stalno bi postojale
snažne želje da se vrati na Zagrebački pravopis, jer tu je glavni
emocionalni naboj.

Već rekoh- I.B. Šamija je u "Prinosu rječnjaku i pravopisu
hrvatskomu" dao najbolji prijedlog izmjena, vrlo sličan Ivšićevu
iz 1941.

1. Škarić je predložio je jer je to sadašnja praksa. Iako bi ie bilo više u duhu zapadnoeuropskih jezika, da. Što se mene tiče, može biti i cvieće umjesto cvijeće i izbieći umjesto izbjeći (iako mi se čini čudnim i preferirao bi je).
2. Osobno ne bi uvodio daljnje finese. Riječ je samo o drugačijoj varijanti izgovora (alofon). Nismo crnogorci
3. Po meni bi bio ok referendum po tom pitanju.
S par pitanja;
a) da li ste za izjednačavanje ije i je u pismu (s obzirom da su u govoru ionako izjednačeni i da u standardu ne postoji praksa razlikovanja dugih i kratkih samoglasnika i dvoglasa)
b) da li ste za ukidanje digrafa dž i njegovu zamjenu s đ-om (a u pojedinim slučajevima i sa č-om).
c) da li ste za objedinjavanje grafema č i ć (s obzirom da su se u govoru već stopili)
-------------------
U čemu je poanta? Originalni hrvatski standard je rađen po istočnijim varijantama s obzirom da se računalo s moravskim i drinskim granicama. Ije je zbilja nepotrebna iznimka, a dž nešto što se jako slabo koristi. Č i ć imaju veze u prezimenima i to je potencijalni problem.
U gradišćanskohrvatskom imaju rogato e umjesto ije i je, Ć je oznaka za t', a nemaju đ nego dj.
http://zigh.hrvati.at/zbornik/prinos.cfm?t=52120
http://hrcak.srce.hr/68999
http://www.forum.hr/showthread.php?t=757147
http://www.zigh.at/hrv/jezik/opis.html
Mislim da Dž nemaju, ali nisam siguran.
4. Što se prakse i količine promjena tiče, imaš pravo. Svejedno, po meni bi bilo ok da se standard malo približi zapadnim i sjevernim dijalektima (dakle čakavskim i kajkavskim).
Što se tiče ružnoće, mislim da griješiš.

http://www.b92.net/zivot/vesti.php?yyyy ... _id=784612

Srpski se uči u 12 gradova Evrope

Srpskohrvatski jezik se nekada izučavao na univerzitetima u više od 30 zemalja sveta, a danas se srpski jezik kao samostalni studijski program uči u samo 12 gradova u Evropi.

Iz godine u godinu smanjuje se broj lektorata srpskog jezika ili se usled nedostatka nastavnika postavljaju lektori hrvatskog ili bosanskog jezika. Francuska i Italija samo su neke od država u kojima se broj lektorata srpskog jezika smanjio, a ukinuti su u Sidneju, Kelnu, Salcburgu i Granadi. Jedini izuzetak su Sjedinjene Američke Države, gde je interesovanje čak povećano, ali se na univerzitetima u Americi srpski uči u okviru BHS jezika (bosanski, hrvatski, srpski).

Ovo je ukratko rezultat prvog istraživanja o sadašnjem stanju izučavanja srpskog jezika u svetu, koje je obavljeno u okviru TEMPUS projekta o reformi studija stranih jezika u Srbiji (REFLESS), koji je podržalo i Ministarstvo prosvete i Evropska komisija.

Istraživači su putem i-mejla stupili u kontakt s lektorima širom sveta, koristeći spiskove Narodne biblioteke Srbije, Ministarstva spoljnih poslova, nastavnika i saradnika Filološkog fakulteta, lične kontakte... Mnoge kolege nisu bile zainteresovane za saradnju i nisu odgovorile na i-mejlove, a bilo je i onih kojima elektronska adresa nije bila u funkciji, pa se zato ovi podaci moraju uzeti sa blagom rezervom, kaže Sonja Hornjak, doskoro lektor srpskog jezika u Granadi, dok se lektorat nije ugasio.

Sve ovo je, po mišljenju istraživača, zabrinjavajuća činjenica, jer pokazuje da nije moguće dobiti informacije o izučavanju srpskog jezika kao stranog. Jasmina Nikolić, rukovoditeljka projekta, objašnjava da je pre tri godine počeo projekat čiji je cilj da se izvrši reforma studija stranog jezika u Srbiji, a neizostavan deo je bio i izučavanje srpskog jezika kao stranog. Međutim, tada se ispostavilo da se vrlo teško dolazi do podataka, pa je to bio razlog da se prvo utvrdi šta se dogodilo sa lektoratima u svetu poslednjih godina i tako je nastalo i ovo istraživanje.

Ona dodaje da je predstavljanje srpskog jezika i kulture u svetu zapostavljena tema, a da je poseban problem gašenje lektorata i studijskih programa zbog nedovoljne zainteresovanosti studenata i lošeg finansijskog stanja institucija širom sveta. (Objašnjenja radi, u nekim zemljama postoje lektorati, a u drugim studijski programi za izučavanje srpskog jezika, međutim i tamo nastavu drže lektori.)

Sonja Hornjak podseća da je za vreme bivše Jugoslavije postojalo na stotine lektorata po celom svetu i hiljade učenika i studenata zainteresovanih da uče tada srpskohrvatski jezik. Samo u Francuskoj, srpskohrvatski se izučavao na više od 20 univerziteta, a slično je bilo i u Nemačkoj i Italiji.

– Prema podacima do kojih smo došli, kao samostalni studijski program, srpski jezik se danas izučava u samo 12 gradova u Evropi. Program traje pet godina i u proseku je 10 studenata po godini. Uporedo sa jezikom se izučava i književnost, a takođe se srpski jezik izučava i kao drugi ili treći jezik – priča Hornjakova.

Ona je trenutno u Srbiji, piše doktorski rad, vodi se kao nezaposlena, a jedini izvor prihoda joj je to što povremeno radi kao sudski tumač za španski jezik.

Lektorat u Granadi je od oktobra ugašen usled nedovoljnog interesovanja studenata – prošle godine je bio samo jedan student, a prethodnih na desetine njih. U Trstu se srpski jezik izučavao pet godina, ali je odlaskom profesorke Marije Mitrović u penziju sveden na jednu godinu.

Hornjakova kaže da su tokom istraživanja pronašli i nekoliko pozitivnih primera, poput Univerziteta u Seulu, gde se srpski jezik izučava kao samostalni studijski program u trajanju od četiri godine, a na svakoj godini je tridesetak studenata. Na Univerzitetu u Bratislavi je ponovo pokrenuto učenje srpskog jezika posle 22 godine, a na četiri godine studija ima ukupno 40 studenata.

SAD je posebna priča, jer je jedino u Americi povećan broj lektorata, i to na prestižnim univerzitetima, od Harvarda i Berklija, preko Kolumbije i Čikaga, do Kalifornije, Karoline i Teksasa. Međutim, na američkim univerzitetima, srpski jezik se izučava na slavističkim katedrama u okviru BHS jezika. Zanimljivo je da se učenje BHS jezika na veb-stranicama ovih univerziteta reklamira kao nešto novo i egzotično. U većini slučajeva predavači su sa područja bivše Jugoslavije, ima i Amerikanaca, a njih angažuje univerzitet, tako da ne postoji nikakva povezanost sa državom Srbijom.

– Naš zaključak, na osnovu ovog istraživanja, jeste da je situacija sa lektoratima srpskog jezika u svetu veoma zabrinjavajuća i da je zato neophodno utvrditi strategiju za poboljšanje kvaliteta izučavanja srpskog jezika u svetu kako bi se povećao i broj studenata i utvrditi pod čijem su nadležnošću lektori – zaključuju sagovornice "Politike".

Govor bosanskih muslimana sadrži nemuslimanima uglavnom nepoznato vjersko nazivlje. Neke riječi: aga, ahdnama, ahmedija, ajan, ajeti, akaid, alejhiselam, alim, behar, beg, begluk, birvaktile, bismila, čifluk, ćafir, Dar al-harb, Dar al-islam, din, dova, dunum, džemat, džehenem, dženaza, dženet, džihad, džuma, efendija, ejalet, ezan, fetva, fetva emin, ferman, fikh, gajret, hadis, hadž, hadži, hadžija, hafiz, hair, hak, halif, han, handžar, hatib, hatma, hazreti, hidžra, hikjmet, hodža, hutba, ibadet, ilmija, imam, Kaba, kadija, kafir, kalif, kalifat, kaur, kasaba, mahala, mearif, medresa, medžlis, mekteb, menšura, merhamet, mesdžid, mešihat, mevlud, millet, minaret, minbar, mualim, muderis, muftija, mudžahir, mujezin, murasela, musavat, muslim, mustedžir, mutevelija, namaz, naib, paša, pašaluk, pdidaija, pejgamber, rahmetli, raja, ramazan, reis-ul-ulema, rijaset, ruždija, salat, sandžak, sibyan mekteb, Suna, sura, šehid, šerijat, taklid, tefsir, tevhid, timar, turbe, ulema, ulema medžlis, ummet, vakuf, vakufnama, vatan, vaz, vehbija, vezir, vilajet, zekat, zimija, zulum...

Nešto ulomaka iz tekstova gdje posebno nazivlje dolazi do izražaja...

* "Reis-ul-ulema je vjerski poglavar muslimana u Bosni i Hercegovini koji ima prava koja mu pripadaju po šerijatu: daje hatibima ovlaštenja za vršenje dužnosti, izdaje i oduzima murasele šerijatskim sucima, uvodi u dužnost članove ulema medžlisa, daje vrhovnim šerijatskim sudovima mišljenja i izdaje list Islamske vjerske zajednice. "
* "Fehimov otac Hadži Hasan ef. radio je kao muderiz Gazi Husrev-begove džamije i ravnatelj šerijatske sudačke škole. Fehim je u Sarajevu završio mektebi i pdidaiju (trogodišnju vjersku školu), a potom ruždiju (vrsta srednje islamske škole) te se upisao u gimnaziju da bi prešao i završio šerijatsku sudačku školu. "
* "Vjerski odgoj dobio je kod kuće i sačuvao je vrlo živo sjećanje na svečan čin prvog ispovijedanja vjere kad je na koljenima pred hodžom i vidno ganutim ocem izrekao Bismile hatmu. Kao dijete bio je impresioniran odlaskom oca u Meku da obavi hadž, svečanim ispraćajem i dočekom hadžija, o čemu piše u svojim Memoarima. Međutim, on ne spominje da li je osobno obavio tu vjersku dužnost. Tijekom života Mešić je uredno prakticirao islamske obrede, obavlja džumu petkom i pridržava se šerijatske zabrane o konzumiranju alkohola i masnoća. "
* "Molim te izruči selam od mene i mojih drugova našoj braći po vjeri, neka nipošto ne sele u Tursku, neka svoga vatana ne ostavljaju. "
* "U vrijeme osnutka Muslimanske kreditne zadruge u Tešnju, koja će 1910. prerasti u Muslimansku trgovačku i poljodjelsku banku, Mešić se ipak oslanjao na prosudbe vjerskih eksperata pa je od Mešihata zatražio Fetvu da se novac može pozajmljivati uz kamatu od 15%, što je odobreno. "
* "Njegov pothvat čini se osobit imamo li u vidu da je javnim životom Tešnja dominirala tradicionalna veleposjednička elita koju je sačinjavalo četrdesetak begova i aga. Baština islamske pismenosti vuče korijene iz 1672., kada su sačinjeni prvi tešanjski prijepisi, a 1761. otvorena je Hadži-Muhamedova muallimhana (učiteljska škola). Sredinom 19. stoljeća u tešanjskom kadiluku radilo je 16 mekteba, tri medrese (1856.). Gradska kiraethana (čitaonica) otvorena je 1870. godine. "

Pitanje: Es-selamu alejkum! Zanima me da li je dozvoljeno slaviti rođendan, da li je dozvoljeno čestitati nekome rođendan, je li dozvoljeno primiti čestitke za rođendan, da li je dozvoljeno primiti ili dati poklon ili novac za rođendan? Da vas Allah nagradi!

Odgovor: Alejkumus-selam ve rahmetullahi ve berekatuhu! Što se tiče vašeg pitanje, smatram da je korisno, kao odgovor na njega, spomenuti šta je po tom pitanju kazala Stalna komisija za fetve u Saudijskoj Arabiji. Stalnoj komisiji za fetve u Saudijskoj Arabiji postavljeno je sljedeće pitanje: ‘’Kod nas postoje neka braća, muslimani koji proslavljaju svoje rođendane i rođendane svoje djece. Kako islam gleda na proslavu rođendana?”

Odgovor: “Osnova u ibadetima je “et-tevkif” (propisanim se smatra samo ono za što postoji validan dokaz). Nikome nije dozvoljeno da obožava Allaha onako kako to On nije propisao. Allahov Poslanik kazao je u vjerodostojnom hadisu: “Ko uvede u ovu našu vjeru ono što nije od nje, to će biti odbačeno.” U rivajetu: “Ko učini ono na čemu nije naša vjera, to će biti odbijeno.” Proslavljanje rođendana je jedna vrsta izmišljenih ibadeta u Allahovoj vjeri, stoga to nije dozvoljeno činiti bilo kome, bez razlike koliko mjesto zauzimao u društvu. Allahov Poslanik definitivno je najodabraniji Allahov rob, ali nije zabilježeno da je on obilježavao svoj rođendan niti je na to pozvao svoj ummet. Također, najbolja generacija, počevši od pravednih halifa, te ostalih ashaba, nisu to prakticirali, niti su obilježavali Poslanikov roðendan niti rođendan nekog od njih. A svako dobro je u slijeđenju njih i njihovog načina življenja koji su naučili u školi Allahovog Poslanika.

Može se reći i da onaj ko prakticira ovu novotariju time oponaša kršćane, židove i ostale nevjernike u proslavljanju praznika koje su izmislili.” (Br. fetve 2008, tom 3, str. 83.)

Fetvu potpisali: Abdul-Aziz ibn Baz, Abdur-Rezak Afifi, Abdullah ibn Gudejan, Abdullah ibn Ku’ud.

Također, istoj komisiji postavljeno je pitanje sljedećeg sadržaja: “Moj sin trenutno boravi sa svojom majkom koja mu organizira proslavljanje rođendana. Proslava se sastoji od toga da se pripreme neki slatkiši i kolači sa svijećama čiji broj odgovara broju godina djeteta koje proslavlja rođendan. Dijete pokušava puhanjem ugasiti svijeće i na taj način počinje proslava. Kako vjera gleda na taj postupak?

Odgovor: “Nije dozvoljeno organiziranje proslave rođendana bilo kojoj osobi jer je to novotarija. Preneseno je od Allahovog Poslanika da je kazao: “Ko uvede u ovu našu vjeru ono što nije od nje, to će biti odbačeno.” Također, to je oponašanje nevjernika u njihovim postupcima, a Poslanik je kazao: “Ko oponaša jedan narod, njemu i pripada.” (Br. fetve 5289, 3 tom, str. 84.)

Fetvu potpisali: Abdul-Aziz ibn Baz, Abdur-Rezak Afifi, Abdullah ibn Gudejan, Abdullah ibn Ku’ud.

Allah najbolje zna.

1910. godine među muslimanima u BiH bilo je 25 505 (5.26%) pismenih, među pravoslavnim kršćanima 63 205 (9.88%), a među katolicima 75 843 (22.17%). (F. MARIĆ, Pregled pučanstva Bosne i Hercegovine..., 77.) U tešanjskom kotaru bilo je mnogo više duhovnika (28) nego učitelja (2). Behar je zbog hrvatskog jezika bio pristupačan širokom islamskom sloju, a na važnost te činjenice upućuje podatak da je 1910. u Bosni turskim jezikom vladalo 2 289 osoba, a arapskim 448 osoba. (M. RIZVIĆ, Behar. Književnohistorijska monografija, Sarajevo, 2000., 33.) Vodstvo MNS-a imalo je u vidu osnivanje "islamske tiskare" koja bi distribuirala "znanstvene, poučne, vjerske" i ine publikacije na "turskom i hrvatskom jeziku". (A. MEŠIĆ, Memoari II., Program MNS, 55.-60.)

Da ne pišemo samo o nadgornjavanju i sličnim glupostima.

Moderni hrvatski imate u više dobrih djela, od koje je neke
naručio Ministry. Osobno bih preporučio:

Rječnici

Šonje i dr.
http://www.superknjizara.hr/?page=knjiga&id_knjiga=1845

HER, iako ima slabosti, ipak je najopsežniji:
http://www.superknjizara.hr/?page=knjig ... =100002244

Rječnik sinonima
http://planet9.hr/catalog/document/b5pc ... %20Wiebke/žžt

Za pojedine jezike imate standardna velika djela- za engleski Bujasov, za njemački Matešićev univerzalni, za latinski Marevićev enciklopedijski....
Npr. u hrvatskom enciklopedijskom imate oko 140.000
hrvatskih natuknica, a u hrvatsko-latinskom encklopedijskom preko 220.000
hrv. natuknica. Očito, netko je ljenčario ...


Glede razvoja jezika, već sam rekao da lingvisti nisu ti
koji sada "izgrađuju" stislki raslojen i razvijen jezik (kao Šulek
u 19. st.), nego -prevoditelji.

Tu bih naveo napose Marasa, Bučana, Dukata, Tomasovića, Stamaća,...
Znakovito je da su Francuzi dali glavnu nagradu Marasu za prijevod Rabelaisa
, a Talijani Tomasoviću za Tassa.

Dok Englezi ništa Marasu za prijevod Shakespearea, dok Shakespeare nije u cijelosti
preveden na daleko "veće" jezike-n.pr. na španjolski. Što pokazuje da je anglosfera još u nekim jugo-kombnacijama...

Maras-Rabelais
http://www.matica.hr/knjige/108/

http://hr.wikipedia.org/wiki/Mate_Maras

Tomasović- Tasso i Camoes

http://www.slobodnadalmacija.hr/Kultura ... fault.aspx

http://www.matica.hr/vijenac/433/Prevod ... i%20pohod/
http://goo.gl/rZpaEt
‎


http://www.matica.hr/knjige/1033
http://www.matica.hr/media/uploads/knji ... itance.pdf (načela prijevoda)

http://www.matica.hr/media/uploads/knji ... e_peto.pdf (primjer prijevoda)

1910. je među zemljoposjednicima u BiH bilo 12 550 muslimana, 1 393 pravoslavna kršćanina i 725 katolika. Među kmetovima ili zakupcima bilo je 74 779 pravoslavnih kršćana, 29 897 katolika te 6 314 muslimana. Muslimani su bili najmanje pismeni i najviše nazadni, a u vlasništvu su imali najviše zemlje i kmetova. Računa se da su u procesu otkupljivanja kmetova do Prvoga svjetskog rata participirala 922 islamska feudalca (82.61%), 144 istočnokršćanska (12.89%) i 36 katoličkih (3.22%) zemljoposjednika. Do 1918. ostalo je oko 100 000 kmetovskih obitelji.

Odredbom Zemaljske vlade 4. listopada 1907. za jezik je uveden službeni naziv "srpskohrvatski", a ukinut je naziv bosanski jezik, čime je austrougarska politika definitivno napustila politiku bošnjaštva koja nije imala podršku ni begovata ni čaršije. U siječnju 1909. Mešićev MNS obratio se Zemaljskoj vladi predloživši između ostalog da se u "unutarnjem i vanjskom saobraćaju svih državnih ureda uvede službeni jezik hrvatski". Traljić iznosi podatak da je 1907. arabicom tiskano osam knjiga vjeronaučkog sadržaja. Sljedeće tri godine tiskano je još 20 vjerskih knjiga u više od 50 000 primjeraka. Arabicom je tiskano ukupno 40 knjiga pa je zahvaljujući Čauševiću tiskano oko 500 000 primjeraka raznih publikacija. Uzimajući u obzir poznavanje arabice, pismenost je među muslimanima bila nešto veća.

Prema podacima iz 1942. 52.5% stanovnika NDH bilo je pismeno, a najmanje pismenih bilo je u Bosni. Pliva-Rama imala je najmanje, 19.45% pismenih. Ostale četiri bosanske velike župe također su imale manje od 30% pismenih. U NDH su živjela 732 muslimana s akademskom spremom, što je u odnosu na ukupan broj muslimana činilo 0.01% obrazovanih. Islamska inteligencija NDH 1941. godine: 255 pravnika, 126 profesora, 50 bogoslova, 92 inženjera, 71 liječnik, 31 ekonomist-komercijalist, po 21 veterinar i apotekar, 1 matematičar, 64 vojna časnika. Dvije prestižne institucije vjerskog obrazovanja Hrvata muslimana u NDH bile su Gazi-Husrevbegova medresa i Šerijatsko-sudačka škola u Sarajevu. Nastavni program Gazi-Husrevbegove medrese 1920. godine činili su predmeti turski jezik, matematika, fizika, kemija, povijest i higijena. Prema vakufskoj evidenciji škola je početno upisala 24 studenta, a 1933. u prva dva tečaja bilo je upisano oko 160 učenika. Tijekom ožujka i travnja 1941. Pravni i Filozofski fakultet u Zagrebu odobrili su upis učenicima Gazi-Husrevbegove medrese uz dopunsko polaganje latinskog jezika.

U sarajevskoj Šerijatsko-sudačkoj školi osim vjerskih predmeta zastupljeni su bili i osnova europskog pravnog sustava i ustroj sudova i uprave u BiH, srpsko-hrvatski jezik, matematika, povijest i zemljopis. Do 1937. godine u školi je diplomiralo 370 studenata od kojih su mnogi preuzeli visoke društvene funkcije: 2 ministra, 2 narodna poslanika, 1 državni savjetnik, 7 članova ulema medžlisa, 3 muftije, 23 suca, 19 nastavnika, 223 šerijatska suca, 10 upravnih činovnika, 4 odvjetnika itd. Do 1925. i onda opet od 1938. učenici ove škole mogli su poći studirati u Zagreb. Prethodno su morali položiti ispit iz latinskog i hrvatskog jezika, domaće povijesti i filozofske propedeutike. Obrazovni program škole u NDH obuhvaćao je orijentalne jezike, tumačenje Kurana, šerijatsko pravo, osnove europskoga prava, povijest islama, povijest BiH, turski jezik, zemljopis, europske jezike i matematiku. Kapacitet škole bio je oko 35 studenata godišnje, ali se u razdoblju NDH prepolovio, 1942. godine u školi je bilo 16 studenata.

Ministarstvu bogoštovlja i nastave NDH zagrebački akademski krugovi iznijeli su ideju osnivanja sarajevskog sveučilišta koje bi nosilo naziv "Sveučilište Dr. Ante Pavelića". U lipnju 1941. Mili Budaku upućen je zahtjev za osnivanje medicinskog fakulteta, jer je u Zagrebu tada bilo 96 studenata medicine iz BiH. Sarajevo je imalo najveću bolnicu u državi, a fakultet bi imao prilike istraživati endemijski sifilis (kojim je bilo zaraženo 10% pučanstva) te se posvetiti suptropskim i egzotičnim bolestima. Dalje se predlaže ambiciozan plan osnivanja sarajevskog sveučilišta unutar kojeg bi djelovao Šeriatsko-teološki fakultet te Orijentalistički fakultet s katedrama za turski, arapski, albanski, proučavanje židovskih pitanja, islamsku znanost i kulturnu historiju i etnologiju i antropologiju.

Ne misli se svuda jednako, koje su Srbi, kojeli Hrvati. Kod nas se (Srba) najobičnije misli da su Hrvati u tri stare županije kraljevine hrvatske, koji mjesto što govore kaj, te ih zato zovu kajkavcima. Oni se doista i sami zovu Hrvati, i kad god treba, djelom dokazuju, da osjećaju i znaju da su Hrvati. Ali je jezik njihov prijelaz od novoga slovenskoga na najbliži susjedni; po tome, ako se taj jezik i zove hrvatski, niti se upravo može zvati drugačije, opet ime hrvatsko nije moglo za nj postati, pa ne može ni pripadati samo njemu, nego je na nj prešlo od susjednoga, ka kojemu je on prijelaz; pa očevidno tome susjednome valja da pripada ime hrvatsko, još više nego njemu. Drugi, pribrajajući k Slovencima te Hrvate, protiv njihove volje, protiv njihova osjećanja i protiv samoga jezika njihova misle ko što sam i sam mislio da će Hrvati biti narod u Hrvatskoj vojničkoj krajini na zapadu, po susjednom primorju dalmatinskom i obližnjim ostrvima i u ne kim županijama zapadne Ugarske do samoga Beča, koji se sami takodje zovu Hrvatima, i izmedju ostaloga, mjesto što govore ča, te ih zovu čakavcima. Ali su razlike u jeziku, kojima se oni razlikuju od svojih susjeda u Hrvatskoj i Dalmaciji, vrlo male i neznatne; a i koje su najznatnije, one su gotovo sve u staro vrijeme bile i u susjeda njihovijeh; te su se u staro vrijeme, još manje razlikovali nego sada; tako da je težko misliti, da bi tijeh razlika radi postalo samo za taj dio naroda osobito ime narodno, a po tome, da bi i sada ime hrvatsko pripadalo samo tom dijelu naroda. Doista, osim pomenutijeh Hrvata, kajkavaca i čakavaca, ima naroda koji govori sasvijem ovako kao i mi, ali se ne zove Srbima, nego Hrvatima; i to ime ljubi, i njim se ponosi, isto tako kao što mi ljubimo srpsko ime, i njim se ponosimo. Po tome ja mislim, da ne može biti drugo nego da su Srbi i Hrvati jedan narod, samo imaju dva imena. Tome su uzroci mogli biti različni, i to još od početka njihova. Ta se razlika poslie utvrdila političkim životom, kad obje strane osnovaše svaka sebi državu.
* Đuro Daničić

Činjenica s kojom se ja polako mirim jest da jezik nije sličan nego sasvim isti, identičan. Nema niti jedne jedine razlike. Ne postoji nijedna riječ za koju se pouzdano može reći da ju rabe Hrvati, a ne rabe Srbi. I obrnuto. Jezična pravila su identična. Suludo je tvrditi da se u Cavtatu govori jednim jezikom, u Herceg-Novom drugim, u Trebinju trećim, a u Konjicu četvrtim.

Velika je nevolja što smo ratovali s narodom od kojeg se ne možemo jasno diferencirati. Hrvati i Srbi uistinu su dva potpuno ista naroda. Isti jezik, ista imena i prezimena, isti ili podudarni običaji (bećarac, gusle). Toliko su pljunuti da je nemoguće definirati što je uopće razlika. Je li razlika katoličanstvo-pravoslavno kršćanstvo? No, što onda s onima koji nisu vjernici? Koja je razlika između Hrvata ateista i Srbina ateista? Isti jezik, isto ime i prezime, izbrišemo li ateizmom konfesionalnu razliku, koja uopće razlika ostaje?

Što nismo ratovali s nekim potpuno drukčijim narodom od kojega se može lako ograditi i razlikovati i koji govori potpuno drukčijim jezikom? Što nismo ratovali primjerice s Mađarima? Lako bi prepoznao neprijatelja da ne možeš pogriješiti. Znao bi bez ikakvih teškoća tko je Hrvat, a tko Mađar. Kad bi te neprijateljski vojnik zarobio, ne bi te mogao ispitati jer te ne bi ništa razumio. U virtualnom svijetu raspravljati, svađati se i vrijeđati neprijatelje mogli bi samo oni koji izvrsno poznaju engleski. Nitko ne bi slušao neprijateljske pjesme jer ne bi vidio smisao slušati ono što uopće ne razumije. Kamo sreće da smo ratovali s nekim narodom od koga se lako diferencirati. S Mađarima, Nijemcima, Talijanima, Rumunjima, Albancima...

Nije baš, jezik je poprilično drugačiji.
Eventualno bi mogli prijeći na ie kao Hroboatos želi (umjesto ije, ali i umjesto je u slučajevima jata)
Govorio je o cvieću
Dakle, gdje gradišćanci imaju rogato ě (jat), mi bi imali ie (nekako mi nema smisla uvoditi novo slovo).¸
Izbaciti i j gdje je viška (policia, kemia...).
Izbaciti dž (staviti č kod jednjačenja i dž kod tuđica).
Eventualno izbaciti i ć (zamjeniti s č). Glasovi su ionako dovoljno slični.
A ako će nam se dati, uvesti ň, poput češkog i ļ.
I to je to...
Imali bi govor o cvieču, malo bi se približili česima, slovacima i slovencima i više nas ne bi gnjavili srbi.
Mislim, neke stvari se mogu riješiti kao u poljskom gdje imaš cz, sz i zs za č, ž, š, a ń za nj (oni isto nemaju lj), no to nema smisla.
Onda bi opet imali ny i ly za nj i lj, kao mađari.
Pa bi imali govor o lyepom cvieczu
Ili liepom cvieczu.
Da se s jezikom raditi svašta.
No ovo s jatom (dakle istim pisanjem dugog i kratkog, bilo kao ie ili je), sređivanjem dž i đ, te č i ć, eventualno micanjem viška j gdje mu nije mjesto, ima smisla.
https://en.wikipedia.org/wiki/Czech_orthography
https://en.wikipedia.org/wiki/Polish_orthography

Što se Srba tiče, neka je njima njihova Srbija, tko ih šljivi tamo...

Uvijek me zadivljivala očita proturječnost svih unitarnih jugoslavena kada pričaju o tome da smo svi mi južni Slaveni isti narod i da govorimo istim jezikom, jer Hrvati se u povijesti spominju prije Srba i ostalih sporednih rulja a isto tako Srbi i ti ostali nisu Hrvate naučili njihovu jeziku.

Dakle, ako smo svi isti a oni niti su nam dali ime, niti jezik, niti bilo što slavensko što imamo jer je to naše naslijeđe iz razdoblja prije doselidbe onda je jedini logičan zaključak da svi "mi" govorimo hrvatskim jezikom i Hrvati smo po narodnosti. Vrlo jednostavno, ili kako bismo rekli na manje vrijednoj inačici hrvatskog jezika - prosto ko pasulj. Očekujem zato da se svi hrvatski nazivi ozakone na istoku u državama koje još poriču svoje hrvatsko podrijetlo.

A isto tako očekujem da se nakon Tomislava sljedeći predsjednik Srbije zove Hrvatin. Naši smo braćo, je li?

POVIJEST HRVATSKOGA JEZIKA - Identiteti međusobno razumljivih jezika hr, sr, bs, me - hrvatski jezik

Sadržaj ovoga videa je u skladu s opisima povijesti hrvatskoga jezika, a manjim dijelom i drugih, srodnih jezika, kakvi se nalaze u djelima filologa, lingvista i slavista Krunoslava Krstića, Radoslava Katičića, Dalibora Brozovića, Stjepana Babića, Josipa Lisca, Dragice Malić, Branke Tafre, Dubravke Sesar, Maria Grčevića, Leopolda Auburgera i Barbare Oczkowe.

Tekst govora u videu, https://docs.google.com/document/d/1z4U ... gYCsI/edit

00:00:00 Uvod
00:03:10 Povijest hrvatskoga jezika
00:32:56 Povijest srpskoga jezika prije osmanske invazije
00:35:02 Selidbe Srba i Vlaha te hrvatsko-osmanski ratovi
00:36:27 Povijest srpskoga jezika nakon srpske selidbe
00:39:00 Usporedba hrvatskog i srpskog u 18. stoljeću
00:48:25 Kroatizacija Srba
01:14:50 Hrvatski ilirski pokret
01:19:09 Iliri i Srbi
01:26:38 Vukovci i jugoslavenstvo
02:08:51 Moderna vremena
02:31:29 Uloga lingvistike
02:36:17 Argumenti za i protiv serbokroatistike
02:39:58 Nemogućnost klasifikacije pisane kulture u serbokroatizmu
02:43:14 Ideologija serbokroatizma


https://www.youtube.com/watch?v=ovDb0YPidPU

OSTALI IZ EDICIJE
A. Nešto sažetiji jednak video na ENGLESKOM JEZIKU je OVDJE, https://www.youtube.com/watch?v=2Cnm-zwsF1Q
B. Sociolingvistička usporedba hrvatskog i srpskog, hindi i urdu jezika i britanske i američke inačice engleskog jezika
B1. na HRVATSKOM OVDJE https://www.youtube.com/watch?v=lRwb0HeoHUo
B2. na ENGLESKOM OVDJE, https://www.youtube.com/watch?v=O09HQ9hZPKE

NEKI IZVORI I KORIŠTENI MATERIJALI
1. knjiga Maria Grčevića Ime Hrvat u etnogenezi južnih Slavena, https://www.bib.irb.hr/1014951/download ... lavena.pdf ili https://www.bib.irb.hr/1014951
2. Jernej Kopitar kao strateg, https://hrcak.srce.hr/file/68919
3. hrvatska glagoljica, https://www.croatianhistory.net/etf/et03.html
4. hrvatska ćirilica, https://www.croatianhistory.net/etf/et04.html
5. klasifikacija hrvatske literature u Rusiji, 6. https://www.krugosvet.ru/enc/kultura_i_ ... ATURA.html
7. klasifikacija hrvatske literature u Engleskoj, https://www.britannica.com/art/Croatian-literature
8. srpski ruskocrkvenoslavenski Микитко сын Алексеев
i Rastislav Anton, https://www.youtube.com/watch?v=DhogDmLqgDg
9. Stevan Sremac: Pop Ćira i pop Spira, https://www.youtube.com/watch?v=PIpbzAqJXKI
10. Antun Gustav Matoš, Iverje, https://www.youtube.com/watch?v=-gBOpYulR3I
11. Frana Marija Vulić Vranković, https://www.youtube.com/user/franamv/playlists
12. Ivan Gundulić, Osman, https://www.youtube.com/watch?v=ljFdA62achg
13. Radoslav Katičić: Vuk Stefanović Karadžić i književni jezik u Hrvata, https://hrcak.srce.hr/clanak/302022
14. Radoslav Katičić: "Slov˘enski" i "hrvatski" kao zamjenjivi nazivi jezika hrvatske književnosti, https://hrcak.srce.hr/file/305109
15. Stjepan Babić: Jezik Rituala rimskoga, https://hrcak.srce.hr/file/231854
16. Leopold Auburger: Hrvatski jezik i serbokroatizam, https://www.bib.irb.hr/439315

IDENTITETI HRVATSKOG I SRPSKOG JEZIKA - srpskohrvatski - hindi i urdu - britanski engleski i američki engleski

Usporedba hrvatskog i srpskog, britanskog i američkog engleskog te urdu i hindu jezika na temelju pet kriterija.


https://www.youtube.com/watch?v=lRwb0HeoHUo

Izvori
(od https://forum.krstarica.com/threads/cij ... 4/page-104 do https://forum.krstarica.com/threads/cij ... 4/page-117), https://hr.wikipedia.org/wiki/Bartol_Ka%C5%A1i%C4%87, Josip Bratulić i Dunja Brozović (https://www.youtube.com/watch?v=i3yNB50Fs08), Ivo Banac (https://www.youtube.com/watch?v=3kBj7HFnwW0), Mate Kapović (https://www.youtube.com/watch?v=ZlyXyJtu_KQ), Dejan Lučić (https://www.youtube.com/watch?v=3n3fmDycN7M), Milo Lompar (https://www.youtube.com/watch?v=31M4bNaX40k, https://www.youtube.com/watch?v=zflo1D2UvQ4), Slobodan Prosperov Novak (https://www.youtube.com/watch?v=P4gGEWmnP4s, https://www.dailymotion.com/video/x2ewbyz), https://hr.wikipedia.org/wiki/Zapadno%C ... je%C4%8Dje, chat/bosnja-ki-jezik-je-t17699.html?start=150, Tafra Branka i Košutar Petra (https://www.bib.irb.hr/637842), Predrag Raos i Stjepan Šterc (), Razvoj srpskog jezika od IX do XIX veka (https://www.youtube.com/watch?v=ThXKxSmOF8I), Mislav Ježić (s početka ovoga videa, https://www.youtube.com/watch?v=BzyWiNUZPL4), Marito Mihovil Letica (https://www.youtube.com/watch?v=3gkoRF1OkJI), dokumentarac Srpski put i jugoslavenstvo - Uloga Vuka Karadžića o prizretnsko-timočkom dijalektu (https://www.youtube.com/watch?v=pmzk1iwepdA), https://hr.wikipedia.org/wiki/Bartol_Ka%C5%A1i%C4%87, Faust Vrančić (https://www.youtube.com/watch?v=x7Ssj19siXI), Arsenije Jovanović (https://www.youtube.com/watch?v=9rMvZkp1QsE), Snježana Kordić i Midhad Riđanović (https://www.youtube.com/watch?v=tzjzz48zUJs i https://www.youtube.com/watch?v=MH7fCaabUFI), Milan St. Protić i Tvrtko Jakovina (https://www.youtube.com/watch?v=oITCzMwnYXA), jedna od karata za prizrensko-timočki dijalekt (https://sr.wikipedia.org/sr-el/, naziv članka Prizrensko-timočki dijalekat)