HercegBosna.org

HercegBosna.org

Forum Hrvata BiH
 
Sada je: 28 ožu 2024, 18:05.

Vremenska zona: UTC + 01:00




Započni novu temu Odgovori  [ 167 post(ov)a ] 
Stranica Prethodna  1, 2, 3, 4, 5, 6, 7  Sljedeća
Autor/ica Poruka
 Naslov: Povjesne knjige
PostPostano: 30 stu 2010, 23:29 
Offline

Pridružen/a: 13 ožu 2010, 16:39
Postovi: 2989
19h Tribina u Galeriji Le Lys, na otoku Saint-Louis, predstavýaçe

Ãnajdera i çegova djela. Nikad dosad nisam pristajao ni na kakvu aktivnost u tom Ljiýanu – zaãto ne Tratinåica ili Boæur? Ni med cvjetjem ni pravice! – ali, pristajem ovaj put, ni sam ne znam zaãto. Neãto prije 21h Maristela Veliåkoviñ mi daje znak da mo-ra otiñi. Priðem joj i kaæe mi da joj je suprug, slikar Vlado Veliå-



9

koviñ, upravo telefonirao da je poåelo bombardiraçe Jugoslavije.

Prvi meðunarodni rat u Evropi nakon 1945!

Za vijest o poåetku bombardiraça – koja je cijeli dan “visila u zraku”, rekao sam, po povratku za stol, da je tuæna. Jedan od gostiju tribine me prekine pitaçem: A zaãto bi to bila tuæna vijest?

Rekoh da ñu mu odgovoriti kad se predstavi i kaæe gdje radi. “Jest, radim u hrvatskom veleposlanstvu, ali...” “Nema ali”, zaklopi Ãnaj-der i poentira: Veåeras, ovdje, u ovome gradu, ja sam hrvatski am-basador, a vi ste nitko i niãta. Jedan gost tribine maçe, a Ãac je poæçeo zasluæeni aplauz na otvorenoj sceni.

Nikada kao veåeras, u ovom trenutku, nisam osjetio ono kovit-laçe dogaðaja okolo nas, i u nama samima, udio ðavla o kojem je Denis de Rougemont pisao ratne 1942. godine:
Uhvañeni kovitlacem naãih svakodnevnih grijehova, osjeñamo kako ponekad nastupi trenutak paniånog ubrzaça: to je on! Najednom, stvari se pogorãavaju i zamrãuju, i vi ne znate zaãto; postaju nerazmr-sive, ne razluåujete viãe dobro od zla, laæno od istinitog, milosrðe od okrutnosti: on je taj koji je preuzeo igru u svoje ruke! On je taj koji izmiãýa naãe moralne so†zme, briãe naãe kategorije, pretvara ovaj uo-biåajeni grijeh u pomamnu ‘vrlinu’, u vrtoglavicu laæne nevinosti, u oduãevýeçe ruãilaåkom snagom. On je taj koji stvara bezizlazne situacije.”

* * *

Deset bombardera b-52, poletjeli su u 13h iz Velike Britanije i, ti-jekom leta, primili kodirani poziv : Rock and Roll. Dva ameriåka ratna broda, Gonzales i Philippine Sea, kao i britanska podmorni-ca Splendid, ugaãenih motora, åekaju naredbu u Jadranskome moru.


10

U 20h 06 pala je naredba: Deseci projektila Tomahawk uzlijeñu uz veliku tutçavu, ostavýajuñi za sobom vatreni trag. Pravac: Jugoslavija.

Berlin – oko 20 h. Ãefovi dræava ili vlada Evropske unije otka-zuju sveåanu veåeru koja je bila zakazana u zgradi bivãeg prus-kog parlamenta i stupaju u kontakt sa dotiånim prijestolnicama, je-duñi jeftine sendviåe. Chirac traæi, i dobiva, kobasicu viãe. Desert nije predviðen. Da li ijedan od tih evropskih “dræavnika” (izabranih na temeýu kumulacije posýedica koje u politiåkoj sferi za sobom ostavýa slobodno djelovaçe zakona o infan-tilizaciji i rastuñoj kretenizaciji politiåkog aparata, djelovaçe omoguñeno svakodnevnim medijskim razçeæivaçem obo-gotvorenoga javnoga mnijeça) zna za onu Bismarckovu: Bal-kanski rat ne vrijedi kostiju jednog jedinog pomeranskog grenadira?

21.05h drugi val. Avioni b-52 lete u pravcu Priãtine, Kraýeva i Beograda, gdje ñe u maçe od pola sata, izruåiti 27 krstareñih projektila. U istom trenutku, iz baza Aviano, Istrana, Amendola, Piacenza i Gioia del Colle uzlijeñe 79 aviona. Prvi put u akciju stu-paju i avioni b-2, koji polijeñu iz baze u dræavi Missouri. Osam zemaýa sudjeluje u ovoj operaciji protiv Jugoslavije: Sjediçene Dræave, Kanada, Velika Britanija, Francuska, Njemaåka, Italija, Nizozemska i Ãpaçolska, uz podrãku ostalih jedanaest zemaýa ålanica Sjevernoatlantskoga saveza. Ili demografski: tisuñu mil-ijuna protiv deset milijuna stanovnika. Najso†sticiranija i naj-moñnija zraåna armada koju je svijet ikada vidio. Disproporcija snaga ne ostavýa nikakvu neizvjesnost glede konaånog ishoda. U nedostatku boýeg argumenta, jer nalazimo se na samom poåetku ne zna se åega, sklaçam se onom klasiånom i samoýu-


11

bivom: Gentleman brani samo izgubýenu stvar. Kasnije, nakon pr-votnog izbora koji se raða u neprovidnoj magmi naãih najdubýih afekata, pulzija i idiosinkrazija, dolazi do racionalizacija.


Dan ranije u Bruxellesu

Gensek nato-a – don Javier Solana Madariaga, bivãi paci†st i pred-vodnik manifestacija protiv ulaska Ãpaçolske u Sjevernoatlantski savez – to nije bilo tako davno, 1982! – telefonira cijelo popodne predsjednicima vlada od kojih traæi dopuãteçe da povede ples od boja.* Teæak razgovor jedino s gråkim premijerom Costasom Simitisom. Oko 19 sati dobijeno je zeleno svjetlo. Zeleno svjetlo za vojnu ak-ciju sukladno proceduri preãutnog odobravaça, silence procedure. U 22.15h u sjediãte Sjevernoatlantskoga saveza stiæe Richard Holbrook. Vraña se iz Beograda, gdje je proveo dva dana. U Sola-ninom uredu okupio je 19 ambasadora. Priznaje da iz Beograda dolazi praznih ruku.

U 23h Solana ispraña Holbrooka i, pred tv kamerama, ostavýa dojam nepodnoãýive servilnosti.Vaãoj ekscelenciji biýeæimo se sa strahopoãtovaçem, ponizni i najposluãniji Solana. On ñe sam otiñi u salu Joseph Luns – Amerika s tim, pobogu, nema niãta – i pred predstavnicima sedme sile (koja je od vremena kad je tako krãte-na dobrano poveñala utjecaj) proåitati izjavu: Izdao sam nareðeçe vrhovnom zapovjedniku savezniåkih snaga u Evropi, generalu Wesleyju Clarku, da pokrene zraåne operacije u Saveznoj Republici Jugoslaviji. Buduñi da su propali svi napori poduzeti da bi se u pregovorima pro-naãlo politiåko rjeãeçe za krizu na Kosovu, drugog rjeãeça nema osim

* Izriåaj kojim se u Blatu na Koråuli traæi dopuãteçe za izvoðeçe viteãke igre kumpaçija.


12

pribjegavaça vojnoj akciji. Ona ñe za ciý imati zaustaviti nasilne na-pade ãto ih vrãe srpske oruæane snage, kao i snage specijalne policije, te oslabiti çihovu moñ nastavýaça humanitarne katastrofe... Istodobno, pozivamo kosovske Albance da ostanu åvrsto privræeni mirovnom putu koji su odluåili slijediti u Parizu. Mi ih usrdno pozivamo, poglavito oruæane kosovarske elemente, da se suzdræe od voðeça provokativnih vojnih akcija ... Mi moramo sprijeåiti jedan autoritarni reæim, da, u Evropi na koncu xx stoýeña, nastavýa ugçetavati svoj narod. To je naãa moralna zadaña.

* * *

Solana nije niãta naredio Wesleyu Clarku, i nije ni mogao. Dok Iýuãin ruskog premijera Primakova nadlijeñe Atlantik, prije no

ãto ñe se vratiti nazad u Moskvu, u Bijeloj kuñi, u Washingtonu

– zamiãýamo na osnovu onoga ãto se zna o ameriåkom procesu decision-makinga – ubrzana aktivnost. Samuel Sandy Berger – sav-jetnik ameriåkog predsjednika za nacionalnu sigurnost – obavi-jeãtava Billa Clintona o neuspjehu Holbrookove misije u Beo-gradu. Bill Clinton, i nitko drugi, daje nareðeçe o poåetku nato-intervencije, dakle i o angaæiraçu ameriåkih vojnih snaga. Iz Ovalnog kabineta, Berger odlazi kod generala Scheltona, naåel-nika zdruæenog ãtaba ameriåke vojske i prenosi mu odluku ameri-åkog predsjednika o pokretaçu bombardiraça. General Schelton odræava stalni kontakt sa glavnim ãtabom nato-a u Evropi, u

Monsu u Belgiji, i prenosi naredbu Wesleyu Clarku. To je za-povjedni lanac koji je u potpunosti u rukama Amerikanaca.

* * *




13

25. oæujka...

Jugoslavija prekinula diplomatske odnose sa Sjediçenim Ameri-åkim Dræavama, Francuskom, Njemaåkom i Velikom Britanijom. Simbolika dana: na danaãçi dan godine 1941. Jugoslavija potpisuje

Trojni pakt i, nakon vojnog puåa dva dana kasnije, uz pomoñ per†dnog Albiona, nañi ñe se na udaru nacistiåkog Drang nach Ostena.

Oko 14h, Erlends Calabuig, direktor programa rfi na stranim jezicima, pita me je li moguñe pokrenuti, poåev od sutra, novu svakodnevnu polusatnu emisiju. Moguñe je, odgovorim samou-vjereno. Od predloæenih termina biram onaj u 7h ujutro, a za prvog ranoranioca samoga sebe. Redakcija na hrvatskom i srp-skom jeziku (moæe i obrnuto) za sobom ima veñ trinaest godina postojaça, od toga punih dvanaest otpada na prañeçe lika i djela Slobodana Miloãeviña, a tu je i osmogodiãçe iskustvo u ãtokav-skim graðanskim ratovima... Hoñe li izdræati i ovo novo ratno is-kustvo? Velika samostalnost i sloboda u radu, ãto nije sluåaj u srodnim redakcijama u drugim meðunarodnim radijima, po-mogla je da se odræimo na okupu, unatoå novim dræavotvornim eksperimentima, odgovarajuñim pritiscima te, istodobno, maçim unutar-redakcijskim pobunama. Bojim se organiziraça nove, pod izgovorom ureðivaåkog zastraçeça od pravedne nato-vske i hu-manitarne crte.








14

26. oæujka...

Ustajem u 4h i taxijem odlazim do Maison de la Radio. Za dva i pol sata poåiçe prva jutarça emisija. Za to vrijeme moram pri-premiti polusatni program. Osim priloga Stanka Ceroviña, posla-nog juåer iz Beograda, sve treba napisati. U 5h zovem Fehima Re-ðepija, naãeg dopisnika iz Priãtine, i molim ga da poãaýe prilog, pretpostavýajuñi da, zbog bombardiraça, jedini od naãih dopis-nika nije u krevetu. Slaæe se. No, desetak minuta kasnije on sam zove i kaæe mi da zbog jasnih razloga – misli na ratni zakon o za-brani rada za inozemne medije – ne moæe do daýega nastaviti suradçu. Iz Beograda, gdje je doputovao preksinoñ, pola sata pri-je poåetka intervencije, Stanko ãaýe slijedeñi izvjeãtaj:

...Danas Jugoslaviju napada najveña vojna sila u historiji, iza çe je fantastiåna tehnika, projektili koji padaju su veliki kao kuñe. Ta tehni-ka djeluje iz neke nestvarne daýine, s hiýadu i viãe kilometara i pre-cizno ciýa izabrane vojne ciýeve i izbjegava civile. Poãto graðani ne mogu da vide te vojne ciýeve, to je, razumýivo, vojna tajna, poãto je tako, ýudi koji su na udaru te najveñe sile u historiji svijeta, s izuzetkom onih na Kosovu danas, jedva da imaju neki direktni dodir s ratom. Ovo je porazno za ratni moral, jer tako neãto je postojalo u staromodnim ratovima. Iako se inzistira na zaãtiti civila, ovakav je rat i nehuman i vrlo kukaviåki. Nehumana je ta svemoñna tehnika koja se s neba obru-ãava na ýude, i niko ne moæe ni da zamisli ni lica svojih neprijateýa. Ni nato-ovi vojnici nemaju predstavu o zemýi koju gaðaju preko kom-pjutora, a ovdaãçe ærtve mogu joã maçe da zamisle lica nato-ovih vo-jnika, a to je jedno od posledçih prava vojnika da vide lica svojih pro-tivnika, da ga bar nekako zamisle. I onda nije åudo ãto se naðete u Beogradu, po divnom sunåanom danu, u mirnoj sobi pred televizijskim ekranom, prateñi rat jedne fantastiåne sile koja je usmjerila tu silu


15

direktno na vas. Svi mogu da gledaju zapadne tv kanale na kojima vidite kako iz baza nato-a i s ratnih brodova polijeñu dæinovski avioni b-52 ili ogromni projektili direktno na vas. Poãto je to na televiziji, sve je nekako daleko i nestvarno, a ono skupocjeno oruæje straãno foto-geniåno tako da ýudi komentariãu izgled aviona i projektila i jedva se neko sjeti da kaæe: ‘E, ovo ide na nas!...’ Na Kosovu nemamo uvid u ovakve detaýe, ali tamo je apsurd, naravno, tragiåan. Nato satire jugo-slovenske baze, jugoslovenska vojska vodi rat protiv uåk, uåk se bori za nezavisnost Albanaca, nato im je, dakle, saveznik, a rezultat svega za sada je samo uæasna situacija u kojoj su se naãli ti Albanci. Vjerovatno niko ne moæe reñi odakle stiæu trenutno gore nevoýe, od saveznika ili protivnika, ako uopãte znaju ko su im saveznici a ko protivnici...

Ãef francuske diplomacije, Hubert Védrine, kaæe da su nato-ova bombardiraça pitaçe samo ‘nekoliko dana’.

Na svjetlo reflektora, privuåena mirisom baruta, izlazi, i prije same prozivke, najuigranija postavka francuskih muãketira. Is-kusni ratnici, preæivjeli iz medijskih ofenziva i egzercira u
Hrvatskoj, Bosni... prvi su na smotri, pod punom ratnom opre-mom, spremni prosvjetliti puk i pukovniju, a ovaj rat postaviti u koordinantni sustav morala, civilizacije, smisla Povijesti i æarg-ona autentiånosti. Ova skupina angaæiranih intelektualaca nije propustila nijednu planetarnu priliku da ponudi svoje ekspertne i retoriåke usluge. To su ýudi koji æele rijeãiti probleme drugih, u ovom sluåaju sudbinu narodâ Jugoslavije, i ‘Jugoslavije’, i to u trenutku kad jedini ozbiýni problem jest u tome kako da ti koji su izravno zainteresirani postanu sposobni sami rijeãiti svoje prob-leme. Ili, kako bi to rekao Grucho Marx: Ako imate problema, uzmite advokata. Imat ñete i daýe problema, ali ñete imati i advokata!


16

Prvi se, u Libérationu, oglaãavaju Bernard-Henri Lévy i Alain Finkielkraut, veterani Francuskih intelektualnih snaga za brzu intervenciju (frisbi) i izdaju prve kratke i jezgrovite dnevne za-povijesti. Prvi “Ratom protiv rata”, drugi: “Neizbjeæno”. Dubina pastoralne re‡eksije u prvog vidi se i iz ovoga ulomka: Ne razumi-jem stav onih koji kao kozliñi skaåu i ponavýaju: Mir, mir, mir, ne pita-juñi se o tome kojim se zloåinima plaña taj mir. Alain Finkielkraut se pak obruãio na antiamerikanizam i, na koncu, izrazio slijedeñi cre-do: Åim je francuska dræava prestala biti prosrpska, moæe joj se ukaza-ti povjereçe. Francuska dræava prosrpska? Ovaj halucinira.

Transformacija ovih bivãih maoista, tercomondista i samo-proglaãenih novih †lozofa u åovjeåje-pravaãe mijeça i prirodu an-gaæmana. Umjesto silaska u politiåku arenu, oni su, preko medi-ja, koji su çihova idealna katedra, visoko razvili barjak etiåkih i humanitarnih principa. Izabrali su mjesto na kojem ih nitko ne bi smio napasti, a da sebe sama ne izloæi najgorim osudama. Do-dijeliti samom sebi potvrdu o moralnom vladaçu samo je dokaz nevjeãto prikrivenog imoralizma. Quand la morale triomphe, il se passe des choses très vilaines,* pisao je Rémy de Gourmont.
Na iduñoj strani tog pariãkog dnevnika åitam jedan od prvih napada na Jean-Pierre Chevènementa, ministra unutarçih poslo-va, koji je pod utjecajem emocija izazvanih nato-udarima zaæalio zbog toga ãto se dopustilo razbijaçe titoistiåke Jugoslavije, åime je bila otvorena Pandorina kutija – u potpisu: Thomas Hofnung. Ako se pomno prati razmiãýaçe gospodina Chevènementa, onda smo mi Za-padçaci poåinili golemu greãku ãto smo dopustili hrvatskim i sloven-skim ‘nacionalistima’ da djeluju po svojoj voýi. I daýe, konaåno rjeãeçe stare dileme – ãto je starije: hegemonistiåko jaje ili sepa-

* “Kad moral pobjeðuje, gadne se stvari zbivaju”.


17

ratistiåka kokoã? “Jugoslavenska je cjelina imala svakako zaslugu ãto je u ‘jugoslavenskom’ dræavýanstvu transcendirala etniåke pripadnos-ti. Srpsko pitaçe – rasprãenost ovoga naroda na teritorijima viãe re-publika – bilo je samim tim rijeãeno; i viãe nije dolazilo do sukoba iz-meðu etniåkih veñina i maçina. Da, ali hegemonistiåke tendencije jed-nih probudile su nacionalne aspiracije drugih – kliåe, na mandarin-skom jeziku, Hof-Nung. Tko se u ovom desetogodiãçem proce-su raspada Jugoslavije pozivao na neki drugi razlog, osim, naæalost, etniåkog? No francuski su intelektualci otkrivali, jedan za drugim, diskretan ãarm slovenskog, hrvatskog, bosansko-mus-limanskog i, danas, albanskog nacionalizma, osuðujuñi jedino srp-ski nacionalizam, sve u potpunom zaboravu promatraça sloæene cjeline jugoslavenskog pitaça.

Na istoj strani ovoga pariãkog dnevnika i tekst povjesniåara Maxa Galloa, posve drugaåijih tonova. Duboko sam skandaliziran nato-ovim udarima, ali ne treba se zadræati na emotivnoj reakciji...

Ovo je prvi put od 1945. da je napadnuta neka suverena zemýa. I taj na-pad je organizirala i odluåila jedna skupina sila u okviru nato-a, dak-le, pod vodstvom usa, koje su marginalizirale un, funkcija kojih je up-ravo da sprijeåavaju sukobe.... Marginaliziraçem prava veta u Vijeñu sigurnosti, Sjediçene se Dræave ponaãaju kao hipersila koja se ne obazire na meðunarodno pravo.
Takoðer sam skandaliziran hipokrizijom ili slijepilom onih koji sa-da u prvi plan istiåu moralna naåela, ýudska prava, sve moguñe hu-manitarne izgovore, ãto je zapravo puko opsjenarstvo – kao na primjer kad to izlazi iz Clintonovih usta. Da to nije to, veñ bismo ga bili åuli u sluåaju Kurda, Tibetanaca, stanovniãtava na jugu Sudana ili u Indoneziji. Zadræimo se na sluåaju Kurda: trebalo je bombardirati Tursku bar prije nekoliko desetýeña. “Velike humanitarne stvari” posta-ju takvima tek kad koincidiraju s interesom Sjediçenih Dræava. U


18

ovom sluåaju ameriåka strategija ciýa na fragmentaciju ili uguãivaçe svake zemýe koju dræi za neprijateýsku ili za potencijalnu opasnost.

Kosovari imaju pravo na svoju autonomiju, ako ne i na svoju neza-visnost. Miloãeviñev se reæim u najmaçu ruku odreðuje kao autori-taran. Ali strategija Sjediçenih Dræava u ovoj regiji se oslaça na Tursku, na naftne monarhije i Izrael, sve to da bi se osigurala kontrola nad izvorima energije i oko Rusije stvorio svojevrsni sanitarni kordon (uz podrãku muslimanskih stanovniãtava).

Radi se dakle o tome da se sprijeåi jedan broj naroda – ukýuåujuñi i Francusku – da imaju nezavisnu politiku. Ovakovo staçe Evrope zadovoýava Sjediçene Dræave: Francuska je dostatno vezana Evropom da bi mogla voditi autonomnu vaçsku politiku a Evropa dostatno zabravýena nato-om da se naðe u istoj situaciji. U godinama pred na-ma, odluåujuña ñe crta podjele u Evropi biti ona izmeðu pristaãa na-cionalne nezavisnosti i onih koji se toga odriåu. Kod naãih elita prevla-dava napuãtaçe suvereniteta, ono ãto je De Gaulle nazivao ‘ãkolom na-cionalnog odricaça’.

Bio sam ipak jedan od prvih intelektualaca koji je pokuãao posjetiti Dubrovnik na poåetku rata u Jugoslaviji. No, zauzeo sam potom pozici-ju protiv ideoloãkog ‘ludila’ koje je zahvatilo intelektualce koji su us-poreðivali Sarajevo s Madridom. I tu nas je evropska politika sprijeåila da igramo svoju ulogu: prikýuåili smo se na remorker çemaåke politike...

U redovitoj rubrici petkom u istome pariãkom dnevniku, Alain Duhamel – bez sumçe najzaposleniji francuski novinar, sposo-ban u isto vrijeme biti u dva-tri razliåita radio i tv studija, kao i na stupcima razliåitih dnevnika i tjednika, u kolumni reformisti-åkog naslova: Luterizirani, objavýuje jedan drugi rat – kao da ovaj na Balkanu nije dostatan: Ako ostavka Edith Cresson i odlazak na prinudni odmor Rolanda Dumasa imaju ipak nekakvo znaåeçe, onda je to slijedeñe: mi prisustvujemo zakaãçeloj protestantizaciji pravila


19

politiåkog æivota u ovoj zemýi. Åetiristo åetrdeset i åetiri godine nakon Augsburga i tristo pedeset i jednu godinu nakon Westfalskog mira, ovaj bunovni propovjednik Reformacije, rukama uzdig-nutim k Sjeverçaåi, navijeãta novu zoru: Luteranska Sjeverna Evropa vrãi preobrañeçe svekolike Evropske Petnaestorice na vlastite zahtjeve i norme, koji su kudikamo stroæiji od veoma kaveýerskih tradi-cija rimokatoliåkih ili pravoslavnih zemaýa juga Evrope. Moralna raspojasanost, arogancija, nemar i nekaæçivost zlouporabâ politiåke moñi povlaåe se pred strogim kontrolorima u crnim odorama i s bijelim plastronima, koji dolaze iz Skandinavije, Saksonije ili Prusije i traæe poãtovaçe tekstova i ispuçeçe etiåkih normi. Kako je to lijepo reåeno – neumoýiva strogost, udarniåko ispuçeçe etiåkih nor-mi – sve “sjeverne” vrline koje treba da iskorijene katoliåku hipokriziju, korupciju i juæçaåko dolce far niente.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Povijesne knjige
PostPostano: 30 stu 2010, 23:33 
Offline

Pridružen/a: 13 ožu 2010, 16:39
Postovi: 2989
27. oæujka...

I vijest koja kao da je pala “s neba”. Njemaåki kçiæevnik Ernst Jünger – umro 17. veýaåe 1998, u 103. godini (i s kojim sam povre-meno vodio korespondenciju posýedçih petnaest godina çego-va æivota) – preobratio se s protestantizma na katolicizam, dvije godine prije smrti, prenosi afp pisaçe çemaåkog nedjeýnika Welt am Sontag, informacija koju potvrðuje æupnik u seocetu Wil‡in-gen, u kojem je Jünger proveo zadçih pola stoýeña æivota. Bar na ovom dijelu fronte, za sada, stojimo post-humno dobro.

Pierre Hassner, ålan Komiteta Kosova i jedan od vodeñih francuskih teoretiåara meðunarodnih odnosa – koji je zajedno s Pierreom Bourdieuom bio dugogodiãçi asistent Raymonda Arona – pita se u Le Mondeu o opravdanosti nato-ove strategije koja iskýuåu-je slaçe kopnenih trupa te govori o golemom pogreãnom koraku u dobrom pravcu. Verbalna doskoåica u semantiåkom pravcu koja jedino vodi u eskalaciju. Istodobno, u rubrici Obzori–Rasprave u istom listu nailazim na dva kritiåka glediãta: prvo ono Marie-

France Garaud (bivãe savjetnice Georgesa Pompidoua i Jacquesa

Chiraca) i ono generala Jeana Cota. Za Marie-France Garaud, francuska se politika prema Balkanu svodi na poslovicu: Tko dru-goga slijedi, ne samo da niãta ne nalazi, veñ niãta i ne traæi. General Jean Cot – bivãi zapovjednik francuske Prve armije i unprofor-a

– govori o ãtetnosti i bezizlazima jedne strategije savezniãtva ko-ja odgovara samo interesima dominantnog aktera (åitaj: usa!).

Tony Blair: Napadi protiv diktature Miloãeviña vrãe se u ime åov-jeånosti i stabilnosti u regiji. “Nisam znao da je nato postao najveña


21

humanitarna organizacija na svetu”, komentira Stojan Ceroviñ priåu o humanitarnim razlozima vojne intervencije.

Oko 22 h oboren F-117. Izvinite, nismo znali da je nevidýiv! ko-mentar je anonimnog beogradskog duha. Noñni sokol iz eskadrile Crna ovca 49. puka ameriåkog ratnog zrakoplovstva pao nedaleko od jednog sviçca.

Izjava Aleksandra Saãe Ðorðeviña za rfi, u kojoj bodri branioce do-movine i upuñuje im pozdrave.

Iz manastira Visoki Deåani e-mailom ãaýe mi poruku otac Sava, poruku namijeçenu svjetskoj javnosti. Objavýujemo u vijestima slijedeñi dio: Napadi nato-a su barbarska agresija u kojoj su ærtve nevini civili Srbi i Albanci. Nastavak napada samo ñe pojaåati odluånost jugoslavenskog naroda da se odupre tomahawk-demokraciji koja pokuãava donijeti mir kriminalnim åinom. Ovakva je akcija sramota za zapadne demokracije i cio svijet.

Naæalost, veliki broj ýudi na Zapadu joã uvijek æivi u iluziji da çi-hova velika moñ i precizni zraåni napadi udaraju na vojne ciýeve u Jugoslaviji. Istina je, meðutim, da ima sve viãe civilnih ærtava i ãtete na iskýuåivo civilnim ciýevima. Zato zapadne vlade snose pred Bogom i historijom veliku odgovornost za svoje zloåinaåko djelo. Ironiåne izjave da je ciý operacije da se sprijeåi patça civila sasvim su hipokritske i tragiåne. Predsjednik Clinton govori slatke rijeåi srpskom narodu dok bombe nemilosrdno uniãtavaju ãkole, djeåje vrtiñe i srca pune djece pune mræçom protiv naroda za kojeg su vjerovali da predstavýa çihova pri-jateýa i da su pobornici pravog mira i demokracije.

U ime Boga i mojih prijateýa Albanaca i Srba, mojih susjeda, pozi-vam sve ýude dobre voýe da zaustave barbarske napade odmah. Mir se ne gradi smrñu nevine djece i gordoãñu onih najjaåih.


22

28. oæujka ...

Manifestacija Srba na trgu Trocadero. Mnoãtvo Miloãeviñevih sli-ka i patetiåni govori jedne uspaýene “drugarice”: Plaåite, plaåite Srbi !” Tu je i portparol srpske stvari u cijeloj zapadnoj hemisferi

– Daniel Schi•er. S Trocadera, uveñana “urbanijim” prinovama, povorka krenula put ameriåke ambasade, gdje je doãlo do “blis-kog susreta” sa snagama reda.

Francuski ministar obrane Alain Richard: Srpski vojni aparat slabi.

The Sunday Times piãe da jedna austrijska obiteý – potomci in-dustrijalca Karla Nebricha – tuæi Madeleine Albright i çena bra-ta, Johna Korbela, da se za stolom sluæe srebreninom koju je çi-hov otac pokrao u Pragu i prenio u Ameriku. “U slast, gospoðo Albright!”.

Mi ñemo nastaviti postupati tako da ñe Miloãeviñ platiti visoku ci-jenu – govori, preko cbs, Albrightova, kao da predsjeda javnoj draæbi na kojoj Christie’s rasprodaje praãko pokuñstvo!

Pierre Vidal-Naquet, poznati francuski povjesniåar stare Gråke, daje kratku, ekskluzivnu, izjavu za rfi. Posjetio sam ga u çegovu stanu u ulici Cherche Midi – “najýepãoj pariãkoj ulici”, rekao bi drugi veliki prijateý Koråule, spomenuti Ernst Jünger. Dajem mu primjerak tjednika Vreme (od 21. oæujka) u kojem je objavýen duýi intervju ãto sam ga s çim vodio 15. veýaåe, u vrijeme “pregovo-ra” u Rambouilletu. Traæi da mu prevedem rijeå po rijeå. Izraæava veliko zadovoýstvo objektivnim prenoãeçem onoga ãto je rekao. Vidno potresen ãto çegova zemýa sudjeluje u “agresiji”, moli me da ga dræim u toku. Daje mi niz imena koja su na naãoj strani –


23

dakle, odavno protiv Miloãeviña i çegove zloåinaåke politike, ali dovoýno razboriti da vide da ovo nije naåin na koji se mogu rjeãiti sporovi. Evo çegove izjave:

Ovaj rat je golema katastrofa za sve one koji poput mene poznaju i vole Jugoslaviju. To je katastrofa i za sve one koji sada sluæe kao izgov-or ratu: Kosovske Albance koji su, nakon odlaska promatraåa iz Orga-nizacije za sigurnost i suradçu u Evropi, izruåeni potpunoj samovoýi srpske vojske i policije. To je katastrofa za srpski narod koji je stavýen na meðunarodnu optuæeniåku klupu i tako gotovo primoran da se okupi oko tiranina koji ga ugçetava, hoñu da kaæem – oko Slobodana Miloãeviña. To je katastrofa za Evropu koja je nesposobna sama djelo-vati, koja je ekonomski div i politiåki patuýak, i koja slijedi ameriåkog diva kao pudlica svoga gospodara.

Moæemo poæeýeti samo jedno: da se ovo zaustavi ãto je prije moguñe!
























24

29. oæujka...

Francuski tisak veñ danima piãe o priãtinskom stadionu koji sluæi kao koncentracioni logor, informacija koju objavýuju neiscrpni izvori nato-a. I Marie-France Allain – iz pariãkog Komiteta Ko-sovo – u intervjuu za rfi prihvaña tu informaciju o zatvaraçu ýu-di po stadionima. ‘Komitetlije’ ne mogu izañi iz pojmovne sheme ‘åileanske’ vojne hunte. Kao da Balkanci nemaju dostatno dara i imaginacije za nanoãeçe zla na sebi svojstven i izvorni naåin, veñ moraju oponaãati latino-ameriåke pronunciamentose. To je jedini razlog zaãto, u nedostatku drugih, zazirem od ovakvih ‘infor-macija’.

U redakciji me åeka jedna od prvih e-mail kritika na raåun ureði-vaåke politike rfi. Stiæe iz Bristola, Engleska (u potpisu: Svemirka Mijatoviñ):

Dragi prijateýi,

Oslovýavam vas ovako jer ste mi upravo svi vi pomogli da u toku posýedçih skoro desetak godina koliko vas sluãam saåuvam zdrav razum... Svakako da sam u toku rata u Bosni, u toku dugih veåeri bez struje, imala priliku da sluãam i druge radio stanice na srpsko-hrvatskom kao ãto je Glas Amerike ili Deutsche Welle ili bbc, ali moje simpatije su uvijek bile na strani vaãeg radija, na strani novinara kao ãto su Stanko Ceroviñ i Frano Cetiniñ. Niko nije tako duboko razumi-jevao i osjeñao situaciju u Bosni i åitavoj bivãoj Jugoslaviji kao vaãa redakcija, a posebno komentari ove dvojice novinara...Zato me i åudi danaãçe ustupaçe prostora Aleksandru Saãi Petroviñu... Ja znam da profesionalno novinarstvo podrazumijeva sluãaçe i drugaåijih stavova i sl. ali çegov komentar nije bio ‘vijest’, on ga je dao u formi angaæ-mana ne samo vlastitog veñ bojim se i rfi-ja...


25

Hvala na komplimentima. No koãarkaã Aleksandar Saãa Ðorðeviñ nije Saãa Petroviñ, a çegov osobni komentar (koji ‘ni-je bio vijest’ – kako bi i mogao biti ?) obavezuje samo çega. A drugaåiji stavovi – u odnosu na ãto i koga drugaåiji? – nisu razlog za zabrinutost. I tako je mnogo stavova koji su drugaåiji od ovih jedino drugaåijih.

Razgovor s Madelaine Rébérioux, profesoricom povijesti i poåas-nom predsjednicom Lige za ýudska prava. Izrazila æeýu da se putem programa redakcije rfi na hrvatskom i srpskom jeziku obrati javnosti iduñih dana i moli me da prevedem çen tekst.




























26

30. oæujka ...

International Herald Tribune objavýuje preko cijele prve stranice: “Pet kosovskih lidera ‘ubijeno’ – tvrdi nato”, poprañeno slikom ‘ubijenog’ Fehmija Aganija. Ostali ‘ubijeni’ kosovski lideri su

Baton Haxhiu – jedno kratko vrijeme i Veton Suroi – te Aluã Gaãi, Rugovin savjetnik, Din Mehmeti, pisac – sve to po vojnom gla-sonoãi nato-a, Britancu Davidu Wilbyju. Jedva sam smogao snage da proåitam ovu vijest. Demanti smrti Vetona Suroia stigao, s is-toga izvora, dva sata kasnije, ãto poveñava moju sumçu u istini-tost cijele nekroloãke ‘informacije’.

Samuel Huntington, teoretiåar ‘sraza civilizacija’, objavýuje u iht

ålanak rjeåitog naslova: Imajte samilosti prema jedinoj supersili ko-ja ne moæe bogznaãto uåiniti.

Hôpital Necker, odlazak kod oftalmologa. “Veñ dva dana ne vidim nevidýive avione”, odgovaram lijeåniku na pitaçe “Kakve imate probleme?”. “Nije straãno! Jugoslavenska protuzraåna obrana ih, na sreñu, vidi!”, kaæe kao vojni ekspert, rabeñi kraticu dca – la-défense-contre-aérienne – i mirno nastavýa pretrage. Njegova je zemýa ipak ukýuåena u vojnu intervenciju protiv Jugoslavije. Galski duh joã
æivi.











27

31. oæujka...

Le Monde, poput nekog specijaliziranog vojnog glasila, predstavýa “Clintonovo tajno oruæje” – çegovu omiýenu igraåku – bom-barder b-2 koji je oborio, bar za sada, sve rekorde u cijeni : u poåetku planirani troãkovi od 240 milijuna dolara po primjerku dostigli su stratosfernu sitnicu od 2 milijarde i 300 milijuna dolara. U istom broju i ålanak: “Nato je izgubio rat rijeåi i slika”.

Uobiåajeni portparol generala Clarka, çemaåki potpukovnik Freytag, ukloçen je sa svakodnevnih brie†nga i na çegovo je mjesto imenovan Britanac David Wilby (“Air Commodore” – zrakoplovni bri-gadni general) koji sada koncelebrira nato-ove konferencije za ãtampu u druãtvu drugog Britanca, Jamie Shea, glasonoãe Javiera Solane. Ne bi bilo u redu, tjeãi nas Le Monde, da vojni vid akcije “Savezniåka sna-ga” utjelovýuje predstavnik nacije koja je veñ bombardirala Beograd pri-je pola stoýeña. Nijemci su se, dakle, ispucali, na redu su sada Britanci. (Prisjeñam se podatka da je u Francuskoj tijekom Drugog svjetskog rata, a ni u Jugoslaviji nije bilo mnogo dru-gaåije, poginulo u savezniåkom bombardiraçu oko 150 tisuña Francuza, ãto je bilanca ærtava veña od one koju su zabiýeæili Britanci za svekolikog nacistiåkog bombardiraça otokâ tijekom rata.) Ovo britansko zauzeñe “ratne komunikacije” svakako ñe zadovoýiti anglo-saksonske medije, poglavito cnn, koji je istinski “rat-ni dnevnik” Pentagona, ali ñe zato uveliko izgledati kao paravan amer-iåke voýe da nadzire ratni diskurs. I daýe: Joã teæe je semantiåko lu-taçe koje vlada oko de†niraça razmjera nasiýa kojemu je izloæeno civilno stanovniãtvo na Kosovu. To je poåetak genocida!- prvi su pro-govorili George Robertson i Rudolf Scharping, dotiåno britanski i çe-maåki ministar obrane.... To je najveña humanitarna katastrofa od kon-ca Drugog svjetskog rata, ocijeçuje pak Jamie Shea – i zaboravýa


28

na preseýeçe 12 milijuna Nijemaca, progon milijun i pol pieds noirs iz Alæira, brojne mega-katastrofe u Crnoj Africi, Kambodæi, Indoneziji, Turskoj ili na Tibetu... Prisustvujemo tek prvim naz-nakama operacije etniåkoga åiãñeça veñih razmjera, prenosi pak par-iãki veåerçak trezvenije rijeåi jednog evropskog diplomata u srediãtu nato-a. I novinar zakýuåuje: Prigovorit ñe se da naåin na ko-ji se imenuju uæasi nema veñeg znaåeça za one koji ih trpe, ali, u rat-nom kontekstu, rijeåi imaju takvu teæinu da se moraju pomno birati. Hoñemo li imati joã prilika da u ovom pariãkom veåerçaku åita-mo ovakove analize staça stvari na bojiãnici i oko çe, i da zam-jetimo toliko semantiåkih obzira pri rabýeçu pojmova? Imam razloga za sumçu.

Jacques Chirac primio u Elizejskoj palaåi izaslanstvo Komiteta Kosovo, osnovan 1993. i, kako nas obavijeãtavaju komitetlije – od-vjetnik Antoine Garapon i †lozof Alain Finkielkraut, francuski je predsjednik “odluåno” iskýuåio bilo kakvu ideju o podjeli Ko-sova. Ovaj ugodni razgovor trajao je sat vremena, naãli su za shodno precizirati spomenuti izvori. S çima je joã bio i Pierre

Hassner, zatim Pascal Bruckner – s Finkielkrautom koautor “novog ýubavnog nereda” – kao i glavni urednik åasopisa Esprit, Olivier Mongin. Doãli smo izraziti podrãku odluånosti koju je Zapad izabrao, i mi smo bili prijemåýivi na govor predsjednika Chiraca...

Htjeli smo doznati je li predvidio bio posýedice, to jest ubrzaçe et-niåkoga åiãñeça koje veñ dugo traje, precizira †lozof “novog

ýubavnog nereda” i obavijeãtava nas da je Predsjednik republike golistiåke inspiracije (shvatiti ovo kao antifrazu) odgovorio kako su ove posýedice bile predvidýive, te da operacija, koja je u toku, tre-ba da bude trajnije naravi, i da je potrebno imati strpýeça.



29

1.travça ...

Jean Daniel, kolumnist Le Nouvel Observateura, oblaåi maskirnu uniformu i kreñe u totalni rat. Åovjek svih pariãkih intelo-kuhiça, koautor (zajedno s Bernard-Henri Lévyjem) one sramne: Radije biti u krivu sa Sartreom, nego u pravu s Aronom, dakako u vrijeme dok je Sartre æario i palio na pariãkoj intelektualnoj sceni, a Aron nazivan “faãistom”* – izdaje dnevnu zapovijest: Da bismo spasili Kosovare, åiju smo sudbinu oteæali, ne moæe se viãe iskýuåiti totalni rat protiv onih Srba koji i daýe ostaju zaåarani Miloãeviñem. Totalni rat protiv zaåaranosti!

U L’Expressu kronika André Glucksmanna. Nekadaãçi ideolog tri M (Marx, Mao i Marcuse), koji je u svojoj broãuri (1968.) o re-volucionarnoj strategiji snivao o pobuni koja bi zapalila cijeli kon-tinent, od Lisabona do Moskve, piãe iznova u ritmu ratnih dobo-ãa. Revolucionar koji do svoje tridesete godine nije bar jednom bio lakãe mrtav, u dvaput starijoj æivotnoj dobi doimýe se kao voj-ni bjegunac. Sve je tu – i borba protiv barbarstva, i kuga (ovo ñe biti zbog Camusa, moæda) i klonirani Miloãeviñi ãto u hodnicima

* Bilo je to 1976. Raymond Aron je tada odgovorio na tu åuvenu dilemu: Sartre ili Aron ( inaåe drugari iz ãkolskih klupa na L’Ecole Normale Supérieure) sli-jedeñim rijeåima: Smatram straãnim to ãto ñe mu se jednoga dana spoåitnuti da je rabio svoje dijalektiåko umijeñe i svoje velikoduãne osjeñaje samo zato da bi oprav-dao ono ãto se ne moæe opravdati. Ãto je trezore svoje ingenioznosti uloæio u pokuãaj da pokaæe da se ne moæe biti protiv Staýina i da, u najmaçu ruku, treba biti blizak s çim. Doåim ñe se jednoga dana reñi, ako joã bude vladalo zanimaçe za ç i mene, da nikada nisam, radi dijalektiåkog razloga, opravdavao ono ãto se ne moæe oprav-dati. Nikada nisam opravdavao Pinocheta. Nikada nisam opravdavao Staýina ili Hitlera (R.A., Mémoires,str. 721.).


30


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Povijesne knjige
PostPostano: 30 stu 2010, 23:36 
Offline

Pridružen/a: 13 ožu 2010, 16:39
Postovi: 2989
Kremýa bruse svoje noæeve. Ima proze koja odaje duboke duãevne i psihiåke poremeñaje. Ova je od te vrste.

Asocijacija Sarajevo – u svom biltenu za mjesec april – donosi ålanak-tjeralicu pod naslovom: rfi-rts? – uz, dakle, ogradni upit-nik, posve nepotreban, jer kad se proåita ovaj letak, primjereniji je bio znak jednakosti. Stanko Ceroviñ je napadnut jer u svojim re-portaæama iz Srbije i Crne Gore otvoreno naziva gestu francuske dræave besmislenom operacijom. Nakon ãto se tako Asocijacija uzdigla u za-ãtitnika francuskih dræavnih interesa – jer o çima nema tko dru-gi da misli? – za moju je malenkost napisano da bijesno laje na sve ãto dolazi sa Zapada. Kako je dirýivo åitati ovu optuænicu iz ‘av-av-socijacije’ koju vodi ‘bivãi’ komunistiåki ambasador, a koji se zbog dugogodiãçe ‘borbe protiv Zapada’ nije imao kad cijepiti protiv zapadnih bogiça.

Régis Debray objavýuje, u Le Mondeu, svoj prvi ålanak suprotiva jednoumýem: ‘Mjeseåarska Evropa’. Åe Guevarin suborac iz bo-livijske praãume, koji je, dakle, “omirisao barut”, oåituje hrabrost da bude inakomisýaãåi, kako se govorilo u vrijeme breæçevýevske political correctness i humanitarne teorije o “ograniåenom suve-renitetu”. Neka je glava amerikanizirana onda kad vrijeme zamjeçuje prostorom, historiju tehnikom a politiku Evanðeýem. Ili joã i ovo: Ono ãto omoguñuje uspjeh ovog westerna jest opña kriza evropske transmisije
– kriza ãkole, nakladniãtva, spektakla, svih oblika pamñeça.

Afp izvjeãtava o podjeli meðu francuskim intelektualcima. Uz veñ spomenute kosovarske komitetlije navodi se i akcija Ne ratu – peti-cija koju su do danas, izmeðu ostalih, potpisali: Gilles Perrault,

Max Gallo, Gisèle Halimi, Jean Dutourd, Jean Raspail, Dominique


31

Jamet, Vladimir Volko•, Alain de Benoist, general Pierre-Marie Gallois i çemaåki (zaãto çemaåki?) pisac Peter Handke, zahtije-vajuñi bezodvlaåan prijekid bombardiraça i otvaraçe istinskih pre-govora. U jednoj drugoj peticiji, koju su potpisali sociolog Pierre Bourdieu i povjesniåar Pierre Vidal-Naquet, napomiçe afp, takoðer se traæi bezodvlaåni prijekid bombardiraça i odbijaju argu-menti kojima se opravdava nato-intervencija.

32

2. travça...

Ujutro na France-Info sluãam intervju s Bernardom Kouchnerom, s French Doctorom. Zatraæio sam kopiju i evo nekih ulomaka. Posebnu pozornost obratiti pitaçima koja to nisu.

Pitaçe: Humanitarno je, joã jednom, pozvano danas u pomoñ. Vi, kao osnivaå Lijeånika bez granica i Lijeånika svijeta, znate o åe-mu se zapravo radi.

Odgovor: Da, ali nema humanitarne katastrofe, ja ne bih rabio tu ri-jeå. Ponajprije, zato ãto je to politiåka gnusoba, moralna kriza, dopustiti usred Evrope da provaýuju vrata kuña, jedna po jedna, na osnovu us-tanovýenih lista, kao ãto to sada znamo, i zatim da protjeruju æene i djecu, ubijajuñi muãkarce ukoliko pruæaju otpor, bacajuñi ih na put bez prtýaga, bez iåega, u jednoj sekundi, u dvadeset minuta. O tome se ra-di. To nije humanitarno pitaçe, to je politiåko pitaçe. To je åak faãi-zam. Dosta je bilo toga!

Pitaçe: Ovo je svakako prvi put da svijet, Zapad [znakovit zab-orav preostale åetiri petine svijeta – f.c.], intervenira protiv neke dræave koja nije povela rat, bar ne za sada, izvan svojih granica, i po prvi put da se na neki naåin ispuçava duænost mijeãaça u un-utraãçe stvari, principa kojem ste vi uveliko kumovali.

Odgovor: Da, i vjerujte mi da se ne stidim toga, prije bih rekao da se time ponosim i, da nije bilo osporavano ovo pravo mijeãaça, i to pona-jprije u naãim zemýama, i åak od strane humanitaraca, ne bismo bili izgubili toliko vremena.... Znate, to je vrlo jednostavno. To nije paåaçe u stvari drugih, radi se o tome da se zna hoñe li se odgovoriti s Da ili Ne na poziv ærtava i nikoga drugog, radi se o univerzalnoj savjesti. Mi civ-ilizirani [!!!] i bogati na neki naåin [ovdje se bivãi komunista æacn-uo i postavio blagu ideoloãku ogradu koje nema u sluåaju çe-gove hipostazirane civiliziranosti – f.c.], ýudi koji vjerujemo u pra-


33

va åovjeka, moæemo li zaãtititi izrabýivane maçine prije no ãto one nes-tanu. To je pravo na mijeãaçe. To je napredak åovjeånosti, ukoliko do toga doðemo. Treba to pravo kodi†cirati.

...Znam ulogu koju su Srbi igrali tijekom rata, poznata mi je çiho-va hrabrost, çihov heroizam, znam i çihovu nepopustýivost, çihovu historiju. Znam da oni sebe smatraju vratima krãñanskoga Zapada, da su se borili kroz stoýeña i stoýeña, i da su, na Kosovu posebno, izgubili bitku protiv onih koje oni nazivaju Turcima, protiv muslimana [!!!], znam ja sve to. Ali mi ne vodimo rat protiv Srba demokrata, mi, uo-stalom, ne vodimo rat ni protiv Srba, mi uostalom ne vodimo rat ni pro-tiv koga [nevjerojatna humanitarna i åovjeåno-pravaãka pozicija: bije te ratnim strojem i pritom ti ne daje ni minimalno seman-tiåko pravo da to nazoveã ratom – f.c.], mi hoñemo samo da spri-jeåimo da ýudi Kosova ne umru, da ne budu muåeni, da ne budu pro-tjerani, da ne budu streýani na ulici, da ne budu ostavýeni mrtvi pred oåima svojih obiteýi, a sve to pod izgovorom da su veñinski i da su mus-limani. To je to ãto mi hoñemo. Moæe li se sred Evrope dopustiti da se åine takve gadosti, takvo barbarstvo? Ma nemojte! Joã jednom, nisu udari nato-a pokrenuli zbjegove. Mi o tome sada znamo dosta.

French doctor ima iza sebe veñ trideset godina humanitarnog staæa i suosjeñaça na distanci, ili kako bi to rekli sýedbenici naj-slavnijega beåkog doktora, entlehntes Schuldgefühl, posuðeni osjeñaj griæçe savjesti: Bijafra, Bejrut, Afganistan, Sudan, Somalija i vreña riæe na leðima pred tv kamerama... Jednu treñinu terco-mon-den i dvije treñine monden, ãapñe se u hodnicima ministarstava, ili joã: Dandy humanitarne stvari. Kouchner samo preuzima koncept koji je ranije skovao Jean-François Revel, o mijeãaçu u unutraãçe stvari. No, ovaj su koncept rabili mnogi, i ne znajuñi, kao ãto gospodin Jourdain nije znao da je cijelog æivota govorio u prozi.*

* Lik iz Molièreova Bourgeois gentilhomme.


34

U ovom su se stoýeñu çime sluæili i Mussolini, prigodom rata u Abesiniji, i Hitler, u povodu aneksije Sudeta. Kouchner ga pret-vara u parolu: Osnivaçe internacionalnih brigada za unesreñene i za borbu protiv faæizma, koji svuda diæe glavu, ako je suditi po takvim izjavama. Ovom åesto rabýenom obrednom psovkom prikriva se danas nova socijalno-kulturna uravçilovka ili Gleich-schaltung. To je i oklada na sigurno – jer faãizam je pobijeðen pri-je viãe od pola stoýeña, zato ih tako ‘dobro sluæi karta’ – oklada brojnih anarhista-funkcionara viãeg platnog razreda, pobuçeni-ka iz rezervnog sastava ili subverzivnih apologeta, koji podgri-javaju strah od proæivýenih zala i odaju se nemilosrdnoj kritici svega proãloga, kako bi se boýe etablirali u postojeñem “neredu”. I za tu svoju neåuvenu hrabrost i aposteriorni historijski traumati-zam traæe od nas da im se divimo.

* * *

Pier Paolo Pasolini pisao je sredinom sedamdesetih godina o arhe-oloãkom antifaãizmu koji je dobar izgovor da se pribavi spomenica stvarnog antifaãizma. U oåima Pasolinija, kojega bi bilo teãko op-tuæiti za desna skretaça, radi se o antifaãizmu svekolikog komfora i odmora. Novi istinski faãizam, tvrdi Pasolini, bio bi ono ãto soci-olozi vrlo uåtivo nazivaju ‘potroãaåkim druãtvom’, rezultati koje-ga su na putu da preobraze ýudska biña do najdubýeg sloja çi-hove duãe, i to tako vjeãto da i ne znaju. Faãizam je zavrãen (a time je i antifaãizam postao isprazan), jer ga je zamjenilo neãto joã gore: potroãaåka moñ i çena hedonistiåka ideologija!

* * *




35

Humanitarna kriza, faãizam kao horresco referens, koliko samo povoda da bi se opravdao rat koji je – po informacijama koje sve viãe cure iz ‘sluæbenih izvora’ – nametnula Madeleine Albright, a za teorijsku logistiku pobrinuo se pan Zbigniew Brzezinski, åiji je opravdani antisovjetizam dugo prikrivao bolesni antirusizam.

Dovoýno je åitati çegovu posýedçu kçigu Velika ãahovnica.

Nakon Lijeånika bez granica, oglasila se i organizacija Postolari bez granica (tko ne vjeruje neka provjeri: sjediãte je organizacije: 7, rue Ste Eugénie, 3000 Nîmes) i, u komunikeju s danaãçim na-dnevkom, çeno vodstvo naglaãava da je stupilo u kontakt s Quai d’Orsayom radi pokretaça akcije Cipele za Kosovo, poåev od 6. ovo-ga mjeseca, te stoga – buduñi da se iza ovakvih i drugih human-itaraca krije uvijek neki uzviãeni razlog – mole graðane da isprazne svoje plakare, podrume, suãe i drugo, sve u okviru, dakle, proýetnog åiãñeça potkrovýa i podrumskih prostorija. Io voglio una...
frontiera !

Na Gare de Lyon åekam Ãnajdera koji se vraña u Pariz, nakon bo-ravka u La Chartreuse. Iako se nalazimo desetak metara jedan od drugog, u neopisivoj guævi, pronalazimo se tek tako ãto i jedan drugi zovemo moj kuñni telefonski broj i dobivamo neophodne koordinate. Ponovno provjerena vrijednost uputstva velikog is-traæivaåa: Kad si izgubýen, ne pitaj gdje si, veñ gdje su drugi! A dru-gi su u Train Bleu – raskoãnom kolodvorskom restoranu u stilu belle époque.

Veåera kod Veliåkoviña – ‘gost veåeri’ jeune homme, Slobodan

Ãnajder.



36

Velika subota, 3. travça...

Po povratku od Veliåkoviñevih, oko 2h ujutro zovemo – Ãac i ja

– Borku Paviñeviñ. Borka daje live komentar bombardiraça Beograda.

U Sarajevo zovem s.p. U juåeraãçem prilogu za rfi govori o Boãçacima koji æive u Sandæaku. Priznajem, prvi put åujem da se narodi i etniåke zajednice de†niraju, poput indijanskih pogla-vica, s odnosnom zamjenicom koji. Nakon ãto su se sarajevski “nezavisni” Dani – åiji je on glavni urednik – pojavili s naslovni-com Lepa sela lepo gore, s projektilom ispaýenim s ameriåkog ratnog broda, ova mi se bik-koji-sjedi apelacija kontroliranog et-niåkoga porijekla smuåila. Rekoh mu, da me to podsjeña na Dal-matinca koji æivi u Ãumadiji. I, u okviru svojih nadleænosti,otkazu-jem daýu suradçu.

afp javýa: Francuski ministar unutarçih poslova Jean-Pierre Chevè-nement indirektno je kritizirao nato-intervenciju u kojoj sudjeluje i Francuska, dijeleñi svojim kolegama iz vlade fotokopiju teksta çe-maåkog pisca i †lozofa Hansa Magnusa Enzensbergera (Pogledi na graðanski rat).

Moral je posýedçe utoåiãte evrocentrizma. Vrijeme je da se odrek-nemo tih fantazma o svemoñnom moralu, piãe Enzensberger. Po izlasku sa sjednice vlade, proãlog åetvrtka, kojoj je predsjedao premijer Lionel Jospin, Chevènement je samo kratko potvrdio da je imao priliku iznijeti nekoliko razmiãýaça †lozofske naravi.

Njegov mdc (Pokret graðana) izjasnio se protiv nato-ove akcije i pozvao na manifestacije koje su se odræale u Parizu u åetvrtak. Za rata u Perzijskome zaýevu (1990-91), Chevènement je, kao


37

tadaãçi ministar obrane, podnio ostavku u znak neslagaça s fran-cuskim sudjelovaçem. Le Monde ocijeçuje da takve kakve su, ove reåenice predstavýaju æestoku kritiku intelektualnih i moralnih osnova akcije koju su odluåili Chirac i Jospin. Iznoseñi ih na ovaj naåin, Che-vènement pokazuje rastuñu unutarçu napetost: posve protivan akciji koja se odvija, on ne moæe kriti svoje osjeñaçe, ali, za trenutak, radije bira za politiåara bolnu gestu, da nametne sebi ãutçu nego da izazove vladinu krizu. Veåeras je Chevènement, u posebnom komunike-ju, istaknuo slijedeñe: Komentari koje je objavio le Monde... pred-stavýaju ekstrapolaciju koja obvezuje samo taj dnevnik a ne i ministra unutarçih poslova koji je na etiåki plan postavio problem granica naãeg angaæmana.

Vlado Veliåkoviñ daje ekskluzivnu izjavu za rfi:

Smatram neodræivim i skandaloznim ponaãaçe takozvanih velikih sila, koje mora da baã to i nisu, toliko velike i snaæne, kad im je potre-ban ceo taj cirkus da bi jednu malu zemýu stavili na koýena, s obra-zloæeçima koja to nisu i koja su, moglo se i predvideti, proizvela pot-puno suprotan efekat. Lepo je i lako znati gde su ciýevi koje treba gaðati, ponekad bi trebalo posvetiti malo paæçe i zaviriti u duãe i os-eñaça ýudi, ãto je, naravno, ameriåkim stratezima potpuno strano.

Ono åega mi je posebno æao, i ispuçava me i te kakvim besom, to je da smo u prilici, mi koju smo ovu zemýu, Francusku, izabrali kao svo-ju drugu domovinu, da konstatujemo, prvo, çenu sramotnu posluãnost, a zatim i prelaz na samu akciju koja ñe uåiniti da petnaest miliona Srba ãirom sveta posumça u tu dugu ýubavnu priåu, pa åak i prekinu je, ra-zoåarani.

Ubeðen sam da nema sukoba, opravdanog ili ne, koji se ne da, pogo-tovu danas, reãiti dogovorom, dobrom voýom. Suviãe su svi ovi narodi, i srpski, i jugoslovenski, ukýuåujuñi i Albance, trpeli, patili, stradali


38

moralno, emocionalno i materijalno. Po koji put ñemo morati ponovno da diæemo zemýu iz pepela i ruãevina? Nismo li se kroz istoriju i suviãe time bavili. Dosta je bilo.

A grýeçe i ýubýeçe Holbrooka i Solane, poãto su obelodanili od-luku, mimo svih meðunarodnih pravila i konvencija, da napadnu Jugoslaviju, ostaje kao sramotan dokument kraja ovog veka. Ovo ãto se noñas dogodilo je po svemu dijaboliåno, sliåno onome ãto se dogodilo – dan u dan skoro – 6. aprila 1941. godine. Hitler je napao Jugoslaviju, bila je nedeýa, Uskrs!

39

Uskrs, 4. travça...

Happy birthday to you, nato! Osam roðendanskih projektila pogo-dilo minule noñi “srce Beograda”, kako kiruãki precizno naslov-ýuje Le Monde.

U istom listu oglasila se i Njegova Uzoritost, kardinal Jacques Delaporte, nadbiskup Cambraia i predsjednik Komisije za Pravdu i Mir francuske biskupske konferencije s naslovnom porukom: Nametnuti mir oruæjem. Blagoslov, s odveñ istaknutim galikanskim tonovima, pravednog rata! Ni rijeåi o papinoj osudi rata, joã maçe o åetiri uvjeta pravednoga rata, koje je Toma Akvinski odredio, a koji su i danas aktualni kao u 13. stoýeñu (legitimnost autoriteta koji ga pokreñe, ispravýaçe krivice ili nadoknada ãtete koju je neprijateý prethodno poåinio, razmjernost odgovora u odnosu na agresiju i potraga za mirom), ali zato se unaprijed daje vrhu-naravna indulgencija i za eventualnu kopnenu intervenciju radi razoruæaça agresora. Kad Crkva luta, pometça je potpuna i dubo-ka. I to na Uskrs. Uskrãça propovijed monsiçora proåelnika kon-gregacije za pravdu i izvjestije.

40

5. travça...

Dok laiåki Le Monde objavýuje propovijed biskupa u odori, u veo-ma politiåko-korektnom katoliåkom dnevniku, La Croix, nailazi-mo na intervju s vrhovnim zapovjednikom savezniåkih snaga u

Evropi, generalom Wesleyem Clarkom (beogradski kçiæevnik Predrag Åudiñ ga zove Veseli Klark), u kojem – na veoma ka-toliåko pitaçe: Je li nato sposoban sprijeåiti Srbe da pobiju Kosovare?

– general odgovara: Ne, nismo sposobni. I nikada nismo ni vjerovali da ñemo biti sposobni. Naãa je savjest na velikoj muci zbog straãne sud-bine izbjeglica. Prema Clarku, srpska je vojska istroãena, umorna, i motivirana fanatiånim ãefovima. “K’o da strepi mrki vuåe s planin-skoga gladna miãa”, rekao bi pokojni ban puåanin.

Od Libérationa, urednika Pierrea Haskija, traæim tekst Paula Quilèsa, bivãeg francuskog ministra obrane i sada Predsjednika komisije Nacionalne skupãtine za obranu. Na pitaçe o tome kako znam da je Paul Quilès poslao prije samo pet minuta svoj tekst redakciji, odgovaram da kao novinar nisam duæan odati svoje izvore, ali, ipak, kaæem kako je porijeklo informacije “iz kruga

Quilèsovih prijateýa” i svojom rjeåju jamåim da neñu zloupora-biti tekst i otkrivati çegov sadræaj prije sutraãçeg objavýivaça. Zadovoýan je i ãaýe mi faksom tekst u kojem Quiles, izmeðu os-talog, predlaæe prijekid bombardiraça i pokretaçe mirovnih pre-govora.

Na izlazu iz Maison de la Radio susret s Pierreom Hassnerom, ålanom Komiteta Kosovo, sjediãte kojeg je u uredima åasopisa Esprit (od personalizma do uåekizma!). Iz prvih reåenica razgovora biva razvidno da se nalazimo na suprotnim pozicijama, ãto kod çega


41

izaziva ne malo åuðeçe, buduñi da “znam otkad dræite da je Miloãeviñ najodgovorniji za katastrofe koje su pogodile narode Jugosla-vije”. “Da, baã zato”, odgovorim. “Jer, kako mi kaæe ovih dana pri-jateý, nisam znao da se luðak lijeåi udaraçem motkom po glavi”. I nas-tavim u drugom registru: “Ne åudim se ostalim ålanovima Kosovskog komiteta ãto brane dvije logiåki proturjeåne pozicije: ‘multikultural-izam’ i ‘multikonfesionalizam’ u Bosni, a sada separatizam Kosova na osnovu mono-etniåkoga principa. Ali vi biste bar to proturjeåje trebali vidjeti. Jedino ãto je tu konstantno, jest uvjereçe da su Srbi uvijek bad boys.” Hladan i vjerojatno konaåan rastanak. Ne bih ovo bio ni rekao, da on nije bio taj koji me je 1988. pozvao, da u okviru çe-gove Radne grupe za odnose izmeðu istoåne i zapadne Evrope, pri Ãkoli za visoke studije u druãtvenim znanostima, odræim predavaçe o Miloãeviñu, ãto mi je tada donijelo niz neugodnosti. Ne i od strane Hassnera. Dapaåe.

Francuska povjesniåarka Madelaine Rébérioux – bivãa predsjed-nica Lige za ýudska prava, i sada çen poåasni predsjednik, daje ekskluzivnu izjavu za naã program:

Prijateýi Jugoslavije, prijateýi Srbi! Ãaýem vam ovaj pozdrav dok bombe nato-a uniãtavaju, noñ za noñ, vaãe aerodrome, vaãe mostove, vaãe tvornice, uskoro i vaãe gradove...

Zdaçe pogoðeno bombom, to su zidovi ãto krvare. Ono malo snage koju ste sakupili poslije borbe protiv Hitlera sada nestaje. Ako je rijeå o javnoj nekoj zgradi, onda time nestaju i vaãi arhivi, u kojima je upisana proãlost vaãeg nesalomýivog naroda. Vi odgovarate koncertima, ãala-ma, pjesmom, da biste nadvladali strah.

Kao historiåar bavila sam se balkanskim ratovima 1912-13. i znala ukazati na çihova barbarstva.



42

Bombe danas padaju s neba i oni koji ih izruåuju ne riskiraju svoje æivote. Ipak, æelim da vam kaæem, åak i ako su informacije koje ãiri na-to pogreãne, pokadãto i laæne – kako da ne budemo potreseni pred sud-binom koju, u vaãe ime, nanose milicije Albancima s Kosova.

Mnogi, mnogi – nedvojbeno – bjeæe od bomba. Mnogi, isto tako, bjeæe od etniåkoga åiãñeça – tog beãåaãña! Mræça prema Albancima koji æive u vaãoj zemýi loã vam je savjetnik. Na Kosovu mora da se uspostavi graðanski mir! Ujediçenim se narodima mora ponovno dati rijeå. Zraåni udari moraju prestati.

Kao mnogi Francuzi, djelujem tamo gdje mogu: na ulici, u svojoj or-ganizaciji – Ligi za ýudska prava – kod prijateýa koji su na vlasti u Francuskoj, da bih im uputila ovaj vapaj!...


43

6. travça....

Iz Struge se javio Fehim, nakon 12 dana bez glasa o sebi. Ovo odsustvo, jer sam krio informaciju o çemu, protumaåeno po nekim kolegama kao uguãivaçe glasa druge strane.

Akademik Jean-François Revel odbija dati intervju za rfi. Nije po-moglo ni zajedniåko prijateýstvo s pokojnim Brankom Laziñem.

Åeka me dalek put, a u sebi mislim kako je to samo izgovor. Iako glavna tema veñ dva tjedna, u svojim kronikama Revel izbjegava da se izjaãçava o nato-intervenciji.

Svjetska trgovinska organizacija potvrðuje da je zakonodavstvo Evropske unije glede uvoza banana protivno pravilima meðu-narodne trgovine. Tako je danaãçom ameriåkom pobjedom okonåan viãegodiãçi rat izmeðu usa i eu. Preostaje joã pobjeda nad balkanskim barbarima, kad su majmuni Eurolanda tako na-graðeni za svoju servilnost.

44

7. travça....

Pascal Bruckner, u Le Mondeu, u samom naslovu se veñ pita: Zaãto ovo anti-ameriåko bjesnilo? Stara je francuska izreka, kad åovjek hoñe ubiti psa, proglasi ga bijesnim. Bjesnima su proglaãeni redom: ured-nik tjednika Marianne, Jean-François Kahn, sociolog Pierre Bour-dieu, historiåari Pierre Vidal-Naquet i Max Gallo, politiåar Charles Pasqua i, medijolog, Régis Debray. U peticiji koju su posebno pot-pisali Pierre Bourdieu i Pierre Vidal-Naquet, zahtijeva se bezodvlaåni prijekid nato-misija i, istodobno, samoodreðeçe Kosova. Kojim bi se to magijskim skokom preãlo s jednoga na drugog? Tajna. Bitna je samo anti-imperijalistiåka poza, ma koliko bila djetiçasta. Amerika: treba biti protiv. Tako zahtijeva intelektualni konformizam, na ýevici kao i na desnici. Nakon ãto je nato ostavio tako u ‘misionarskom polo-

æaju’ – pogledati u Figuræ Veneris – Bruckner je sam uzjahao na anti-konformistiåkom krilu i dao se u ýuti boj s lijevim i desnim anti-yankee fanaticima.

Vijest koju objavýuje zagrebaåki tisak, Jutarçi list, da je u Lon-donu, 4. ovoga mjeseca umro, u 86. godini, Vane Ivanoviñ. Ni nad otvorenom rakom ne moæe bez podvala, laæi i objeda: Premda ju-goslavenski orijentiran, Ivanoviñ je nakon uspostave Hrvatske jasno dao do znaça da prethodne Jugoslavije nisu bile çegove Jugoslavije i prem-da sve do trenutka smrti iz çegova duha nije izblijedjela ta vizija, neko-liko je puta pohodio Hrvatsku za vrijeme rata, oåito ne samo zato ãto je oboæavao Dubrovnik, veñ je kao ålan najviãeg engleskog druãtva po-magao hrvatskoj diplomaciji u kontaktima s engleskom vladom i ålanovima Parlamenta. Jedva da je iãta toåno, osim onog o Dubrov-niku, u ovom nekrologu-smjernici za naprednu i nacionalnu bud-nu mladeæ. Piãem vijest iz glave, u kojoj pokojniku izraæavam


45


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Povijesne knjige
PostPostano: 30 stu 2010, 23:38 
Offline

Pridružen/a: 13 ožu 2010, 16:39
Postovi: 2989
duboku zahvalnost u ime redakcije, te molim Jelenu Lovriñ da za sutra napiãe krañi komentar o “posýedçem velikom Jugoslavenu”.

Vijest afp: Ameriåka pomorska baza Guantanamo – na jugois-toånoj obali Kube – spremna primiti 400 kosovskih izbjeglica i prvi ñe “stiñi veoma brzo”, istaknuo je general Chuck Wald. Smjeãtenu oko tisuñu kilometara juæno od Havane, pomorsku bazu Guantanamo – suverenitet nad kojom polaæe Kuba – ameri-åki Useýeniåki odjel ne smatra ameriåkim teritorijem. Tu su zadçi put – iza bodýikavih æica – bile smjeãtene izbjeglice iz Haitija, kao i Kubanci koji napuãtaju svoju zemýu. Reuters javýa da su vlasti jednog zapuãtenog rudarskog naseýa iz kanadskog Velikog
Sjevera predloæile kanadskoj vladi da predvidi naseýavaçe 5000 kosovskih Albanaca. Sredça sijeåaçska temperatura u podruåju Yukona varira izmeðu -17° i -30°C. Slike kosovskih nesretnika ko-je ubacuju u avione k “Velikom kanadskom Sjeveru i Guantana-mu” – tih nesretnika koji pred kamerama pokazuju znak kao da su im ruke svezane – samo smo jednom vidjeli na francuskoj tele-viziji. Ne treba uznemiravati mirnu humanitarnu savjest bez granica!

Iz Novoga lista dobio Ãacovu kolumnu, objavýenu dan ranije, pod naslovom “Kome zvona zvone?”

Dakle, ostavili smo ‘La Closerie des Lilas’, prijateý i ja, u najboýem raspoloæeçu. Mnogo je svijeta ãetalo ulicama. Niãta nije najavýivalo da bi dan prije no ãto se skloni kraju, mogao izañi kao osobito vaæan. Onda je u veåerçim izdaçima osvanulo slovima koja su vikala: “Rat!” U subotu veñ pisalo je u istim tim novinama: “A ãto sada?”... U meðu-vremenu, sjetimo se kako je Hemingway, sa slavnim svojim pitaçem,

46

osluhnuo zvona koja moæda zvone na apokalipsu. Na evropski Veliki petak i opet gore evropski gradovi, i to je, naæalost, jedini pravi evrop-ski kontinuitet od 1914. do danas. Kao ni onda, 1914, ni danas Evropa nema ni snage ni voýe da neãto odluåno poduzme u vlastitoj stvari. A zvona zvone. Red zvona, red bombi!

Austrijski pisac Peter Handke napuãta katoliåku crkvu u znak prosvjeda protiv dræaça Crkve prema nato-intervenciji. Papa u svojoj uskrãçoj poruci, dvanaestog dana rata protiv Jugoslavije, osuðuje ‘bratoubilaåki sukob’, ali ne i napad nato-a protiv jedne male zem-ýe... Ja, pisac Peter Handke, krãten, najavýujem svoj izlazak iz ove sadaãçe katoliåke Crkve. Prema istom izvoru, Handke je osudio i pisaçe nadbiskupa Cambraia, Monsignora Jacquesa Delaportea, u ålanku (na koji smo se osvrnuli pod nadnevkom od 4. travça) u Le Mondeu, posebno çegovu ocjenu da je u sadaãçem sluåaju postojao izbor izmeðu juridiåki korektnog nedjelovaça i etiåki nuænog djelovaça.

Afp prenosi iz Washingtona sve oãtrije kritike na raåun dræavne tajnice Madeleine Albright. Prema pisaçu Washington Posta, ko-ji se poziva na visoke izvore iz State Departmenta, vaçskopolitiå-ka vizija Madeleine Albright je pod utjecajem çene osobne æivotne stori-je: djevojåica koja sa svojim roditeýima (i srebreninom – dodali bis-mo) bjeæi iz Åehoslovaåke tijekom Drugog svjetskoga rata, dvaput iz-bjeglica... Ona stalno okreñe raspravu k moralnim i historijskim pitaçi-ma. Prema kolumnistici, Arianne Huf†ngton, uspomene na Hit-lerovo uniãteçe çene rodne zemýe åine je slijepom za stvarnost svijeta.

Juåer je sama Albrightova indirektno odgovorila na neke od kritika na svoj raåun. U govoru u Brookings Institution ona je

47

borbu protiv totalitarizma ocijenila sastavnim dijelom svoga æivota i ameriåkih vrednota, te tvrdi da je ponosna ãto je mogla doñi u usa, i tako sudjelovati u borbi za ove vrednote.

George Robertson, britanski ministar obrane, govori da nato ratuje protiv ZLA!!! nato kao egzorcist. Kad su poveåerali, uvedoãe Tobija k Sari. On se, ulazeñi k çoj, sjeti Rafaelovih rijeåi: uze tam-janova pepela, metnu na ç ribýe srce i jetru i okadi. Tek ãto demom oñutje voç, pobjeæe u Gorçi Egipat...(Tb, 8,2)

Naveåer me zove Pierre Vidal-Naquet i savjetuje mi da ne prih-vatim unakrsni intervju s “ekspertom za Balkan” iz ifri-ja –

Institut Français des relations internationales – ãto ga predlaæe tjed-nik L’ Evénement.

Kod mene na improviziranoj veåeri – Saãa Serdar, Nevena Janaå, Vladan Joåiñ, Irina Deåermiñ i Miãa Obradoviñ... Razgovor o moguñim akcijama tipa “skupýaça lijekova”. No veåera stalno skreñe u vode canzone i humora. Visoka koncentracija humani-tarnog neposluha na malom prostoru.

48

8. travça....

Zove televizijski kritiåar Le Mondea, Daniel Schneiderman, i moli da nastupim u çegovoj emisiji L’Arrêt sur image na kanalu La Cinquième.

Stanko javýa iz Beograda o heroju u jednom od najprýavijih propa-gandnih poteza u ovom ratu – o Robinu Cooku, ãefu britanske diplomacije – koji je u dva navrata javno prozvao poznatu radio-postaju b-92 i çenog glavnog urednika. Rijeå je o bezobzirnoj de-nuncijaciji. Cook je svoju izjavu tako sroåio da izgleda kao da ova radio-postaja malne radi za britansku vladu i da je †nancira çe-govo ministarstvo. Åisti poziv na linå u ratnim uvjetima. Bivãa Cookova supruga veñ se poæalila na çegovu sklonost k alko-holizmu, ali ne i na denuncijaciju kao hobby.

I ameriåki tajnik za obranu William Cohen utekao se ãpaget-egzorcizmu te u govoru pred vojnicima u talijanskoj bazi Aviano izjavýuje: Kao ãto ste sami mogli vidjeti, Miloãeviñ nas je povukao na dno pakla, gdje vlada zakon dæungle i gdje se pravda svodi na metak u potiýak. I daýe, ali sada prenijeto na kolektivni plan: Oni (Srbi) se odaju silovaçu, pýaåkaçu i kolektivnim ubojstvima i to u razmjerima koji nisu viðeni od Drugog svjetskog rata...Oni su bacili na putove pak-le milijun lica nametajuñi im nazamislive patçe i sada Miloãeviñ pere svoje krvave ruke da bi rekao kako ga je nato na to prisilio (afp). Dok u Avianu ãef Pentagona govori kao tv-evanðelist, u Londonu, bri-tanska ministrica za meðunarodni razvitak, Clare Short, govori

– posve suprotno – o uznemirujuñoj promjeni strategije srpskih snaga na Kosovu, koje su poåele skupýati izbjeglice koji se spremaju pobijeñi i prisiýavaju ih da ostanu... Poruka britanske vlade Miloãeviñu

49

je jasna: ograniåavati kretaça stanovniãtva na bilo koji naåin jest nepri-hvatýivo! I jedno i drugo, i ono na ãto ukazuje Cohen i ono ãto uznemiruje ministricu Short, jest neprihvatýivo i za osudu, ali u istom trenutku, u istome danu – bacati na putove pakla milijun ýudi i prisiýavati ih da ostanu na Kosovu – jest, logiåki i stvarno, neizvodýivo. Dogovorite se.

Egzorcizmu se odaje i Bernard-Henri Lévy koji s Le Mondeove propovjedaonice poruåuje: Istjerati Chevènementa iz naãe glave...

Vade retro satana! Chevènement, Le Pen, ista borba? Ne kaæem to. Ali da meðu svim ovim ýudima postoji identitet refleksa, da dijele istu pri-jeku viziju Francuske, Evrope i morala, to je neosporno. Izmeðu b.-h.l. i napasnog obada na koçskome stegnu takoðer postoji identitet refleksa, ali...

U istom dnevniku objavýen i ålanak Jacquesa Atallija – bivãeg Mitterrandova savjetnika – åiju sam kçigu, Kanibalski poredak, u svojstvu pisca pogovora, ocijenio bio kao bezvrijednu (Globus, Zagreb, 1986), punu plagijata i napisanu s jednom jedinom ide-jom u glavi: ýudi se ubijaju jer im je potreban protein, ili po starins-ki, na malo modi†cirani naåin: Si vis panem, para bellum. Oklije-vam åitati çegov ålanak, ali me privukao naslov i entre-†let: O opasnosti poniæeça Rusije – Umjesto da ýubazno zamole Ruse da pomognu saveznicima da se Miloãeviñ primora na povlaåeçe, Amerika im daje na znaçe da moraju zatvoriti gubicu ako æele da im nastavi pruæati †nancijsku pomoñ kako bi sastavili kraj s krajem. Kad ne prepisuje, Jüngera na primjer, Atalli je puno zanimýiviji.

Françoise Giroud, bivãa ministrica u vrijeme Giscarda d’Estainga, prijateýica François Mitterranda, bivãa urednica L’Expressa, i odnedavno prijateýica Bernard-Henri Lévyja, piãe u Nouvel

50

Observateuru tv kritiku pod naslovom: “US, go!”– u prijevodu: “Forza America”. O samim operacijama, televizijski kanali daju obaz-rive informacije, uz puno kondicionala. Ne moæe im se zamjeriti. Rade s onim åime raspolaæu.... Joã viãe nas uznemiruju slike iz Pariza. Ove male skupine koje spaýuju ameriåke zastave i viåu: “Zaustavite bom-bardiraça!” ali nikada “Zaustavite deportacije!”, to je onaj dobri stari “US go home” u Bourdieu* umaku. Åujemo i gledamo åudne stvari. Pierre Vidal-Naquet, åovjek u svakom pogledu dostojan poãtovaça, iz-javýuje na lci da je ‘ovaj rat akcija Amerike protiv Evrope, planirani udarac organizaciji Evrope’. Njegov sugovornik, Pierre Hassner, ostao je zaprepaãten. I slijedi ono glavno: Kad vidimo izbjeglice kako umiru i Srbe kako pjevaju i igraju na ulicama Beograda, osjeñamo kako posta-jemo zloåesti, veoma zloåesti. US go! Nijedan argument, samo åu-vstva i rjeånik nogometnih huligana. Zapaçujuña sliånost u slo-ganima, u odabiru ærtava, u obrani iste svete stvari – Amerike. Gospoða ex-ministrica ne pokuãava ni artikulirati francuski na-cionalni interes, nezavisno od ameriåkog, joã maçe analizirati sukob u svjetlosti makar i elementarnih historijskih i drugih rel-evantnih spoznaja.

U The Guardianu, britanski dramaturg Harold Pinter daje “soånu” de†niciju ameriåke vaçske politike: Ameriåka vaçska politika se odreðuje na slijedeñi naåin: poýubi me u guzicu ili ñu ti razbiti gubicu. Miloãeviñ je odbio da poýubi ameriåku guzicu, i otada Clinton razbija gubicu srpskom narodu (ne Miloãeviñu) s katastrofalnim posýedicama po kosovske Albance. Operacija nato-a je maloumna, nepromiãýena, pogreãno proraåunata, prava propast. Ona je takoðer posve nezakoni-ta i predstavýa zabadaçe posýedçeg åavla u kovåeg preminulih Ujediçenih naroda. Opravdaçe ove akcije – ‘humanitarni obziri’ – je

* Pierre Bourdieu, francuski sociolog, profesor na Collège de Franceu.

51

oåigledno veoma loãa ãala. Ona oåituje duboku hipokriziju Sjediçenih Dræava i Ujediçenog Kraýevstva....Miloãeviñ je zacijelo divaý i ne-milosrdan. Kao i Clinton koji mirno nastavýa perverznu tradiciju Reagana i Busha. Ali, dakako, tome on dodaje svoj nedotupavni osmi-jeh i svoj juæçaåki prijetvorni naglasak. On je veoma simpa na tele-viziji. Blair je taj koji ýubi Clintonovu guzicu sa najveñim moguñim æarom – saça da je gospoða Thatcher. Nivo inteligencije koja je na djelu u cijelom ovom poduhvatu je patetiåan, ako ne i infantilan. Sjediçene Dræave predstavýaju sada opasnu silu koja je potpuno izmakla kontroli.

52

9.travça

Snimaçe emisije u 15 h. Pored Schneidermana, voditeýa i ured-nika emisije, tu su joã kao gosti, osim mene, pozvani Jean-Pierre Galois, urednik evropske i afriåke redakcije Agence France Presse, te Musa Jupolli, su-osnivateý Komiteta Kosovo, koji kasni i dolazi sluæbenim autom i tjelobraniteýem, te joã dva mlada novinara, Aude Dassonville i Benoît Van de Steene. Govorim kako su slike o izbjeglicama potresne, ali da se cijelo to humanitarno pitaçe postavilo na uistinu dramatiåan naåin, i moglo predvidjeti, tek nakon nato-intervencije; da se u toj humanitarnoj histeriji – ko-ja samo æivi od istinske tragedije izbjeglica – ide dotle da novinari djeci postavýaju pitaje jesu li za nastavýaçe ili prijekid nato-bombardiraça? U reportaæi je prikazana novinarka rts koja to pitaçe postavýa jedanaestogodiãçem djeåaku, Albancu, koji se sklonio s obiteýi u Srbiju. Tvrdim da je to skandalozno, ali da sam gotovo u rijeå istu reportaæu vidio na cnn, dva dana ranije, samo odgovor desetogodiãçe djevojåice iz Kukeãa je bio, dakako, drukåiji. To je nulta toåka novinarstva. Vidjevãi da sam se zahuktao, kao “parni stroj”, puãtaju me da kaæem i dvije tri reåenice koje se svakako neñe svidjeti francuskoj javnosti. Prvo, da je ratno nov-inarstvo palo na razinu najgore manihejske propagande, i drugo, da je srpska publika, jer je izravno zainteresirana, boýe informi-rana od Francuza koji gledaju samo francusku televiziju. I za-kýuåujem prvu svoju intervenciju pitaçem: Zaãto nato bom-bardira ponajviãe Priãtinu? U podsvijesti mislim: Da je isprazni i da tako post eventum pronaðe legitimitet za svoju brzopletu, glupu i opasnu avanturu.

Musa Jupolli, pozvan da neãto kaæe, rekao je kako rts rabi za

Albance iskýuåivo uvredýiv naziv Ãiptari. Vidim da su francuski


53

kolege zbuçeni, jer ne znaju o åemu se radi, upadnem u rijeå, te ga upitam: A kako sami Albanci nazivaju sebe na svom jeziku? – “Pa Ãiptari”!

Po zavrãetku snimaça, razgovor u redakcijskoj sali, uz petits fours i champagne, ali bez Jupollija, kome se æuri.

U 17 h kod akademika Alaina Besançona, Rue du Bac. Dug raz-govor. Bio sam postdiplomac na çegovu seminaru ãkolske 1983/4 godine u pariãkoj Ãkoli za visoke studije u druãtvenim znanostima, kad je çegova analiza sovjetskog sistema bila na vrhuncu slave. Daje mi i intervju, mada se ispriåava ãto nije detaýno upoznat sa situacijom, buduñi da se prekjuåer vratio iz bolnice. Krañu verzi-ju intervjua, rekao sam mu, dat ñu ruskoj i poýskoj redakciji.
Suglasio se.

Gospodine Besançon: Koji su po vama ulozi i moguñe posýe-dice ovoga sukoba na Balkanu?

Uzmimo çegove glavne aktere, jednoga za drugim. Miloãeviñeva vla-da ima jasno odreðene ciýeve: Ne prihvaña da Kosovo postane viãe ili maçe nezavisna pokrajina i pod vlaãñu Albanaca; odbija da se ona pripoji Albaniji; istiåe da Srbija ima historijska prava nad Kosovom. Kako je Miloãeviñ komunistiåki diktator, on upotrebýava sredstva ko-munistiåke diktature – ãto znaåi da izbacuje kosovske Albance na naj-suroviji naåin.

Sada pogledajmo meðunarodni vid cijele situacije. Uzmimo Zapad i potom Rusiju.

Zapadçaci, ponajprije, Evropýani poglavito, koji teãko mogu prih-vatiti åiçenicu da Evropa uopñe ne postoji s vojnog motriãta, da ne igra nikakovu, a najmaçe aktivnu, ulogu u toj regiji, koja je evropska regi-ja, ili, u najmaçu ruku, regija na obodu Evrope, zatraæili su pomoñ od Amerikanaca, koji jedinu imaju dostatnu projektivnu i interventnu

54

snagu. Problem je u tome ãto je tu ameriåko-evropsku strategiju Miloãeviñ predvidio. Ameriåko-evropska strategija sastoji se u tome da se unaprijed kaæe kako se neñe voditi rat, to jest da se neñe poslati kopnene trupe, ãto bi neminovno povuklo za sobom gubitke u ýudstvu. Prema tome, da neñe biti niãta viãe do jedna kaznena mjera (...)

Ãto se Evrope tiåe, ona je takoðer ispala smijeãna. A povrh toga, joã i podijeýena. Val antiamerikanizma je zapýusnuo Evropu, i postoje struje javnoga mnijeça koje su nezadovoýne tim smjerom kojim se na-to zaputio svojim operacijama. I vidimo one koji poåiçu govoriti: tre-ba zatraæiti dobre usluge od Rusije i tako daýe.

A sve dosad, kakve je bila uloga Rusije? Po mom miãýeçu, ruska je igra veoma breæçevýevska u klasiånom znaåeçu tog izraza. To za-pravo znaåi slijedeñe: pomoñi kradimice Srbima i, istodobno od Evrop-ýana i Amerikanaca dobijati razliåite politiåke i ekonomske prednosti i koristi. Ekonomske: to je Meðunarodni monetarni fond i çegovi kred-iti, politiåki: to su vjerojatno ustupci oko pitaça Kavkaza, Bjelorusije, Ukrajine i tako daýe. Rusi neñe pomoñi Srbima viãe od onoga ãto su dosad åinili, suprotno svim nadama ãto ih oni sami pobuðuju.

Drugim rijeåima, Rusi pomaæu Srbe i od protivnika Srba naplañaju ãto ih joã viãe ne pomaæu.

To je, dakle, posve klasiåna breæçevýevska pozicija. (...)

Gospodine Besançone, odavno veñ æelim, toåno deset godina, da vama – svjetski poznatom autoritetu u pitaçima komunizma, autoru klasiånih djela iz te oblasti – postavim slijedeñe pitaçe: Ãto je za vas znaåio kraj komunizma, ãto je to izmjenilo u glo-balnoj slici o svijetu, u ustroju svjetske moñi, na planu samih takozvanih post-komunistiåkih zemaýa? Ne usuðujem se åak ni dodirnuti sve çegove moguñe aspekte.
Obruãavaçe komunizma, u mjeri u kojoj komunistiåka ideologija viãe nije kôd tumaåeça i izraæavaça, tu je maçe-viãe sve jasno. Osim

55

Sjeverne Koreje, Vijetnama moæda, i donekle Kine, nema viãe vladinih politika koje bi se na tome zasnivale.

A glede obruãavaça komunizma, recimo ponajprije to da nigdje ni-je doãlo do obruãavaça komunista. U svim tim zemýama, nijednom se komunistu nije sudilo za zloåine koje je poåinio. Ona slavna damnatio memoriæ, kao u sluåaju nacizma, posve je izostala u sluåaju komu-nizma gdje vlada neãto tome posve suprotno – amnezija i amnestija ko-munizma. I oko toga su svi suglasni: ne samo komunisti, naravno, veñ i çihove ærtve, kao i sami protivnici komunizma. Svi se slaæu u tome da treba okrenuti novi list i da je poæeýna aamnezija. Praktiåki, doãlo je do proglaãeça amnestije komunizma.

To je pak u zemýama gdje se komunizam kao ideologija sruãio dovelo do zadræavaça na vlasti komunistiåkih ekipa: ekipa koje su djelovale i koje joã uvijek djeluju na osnovama koje su one izgradile prije joã dvadesetak godina. To jest na osnovama akumulacije i monopolizacije bogastva, sve to pojaåano sada reæimom privatnog vlasniãtva i, koliko je moguñe, monopolizacijom vlasti, ãto je, joã i to, pojaåano viãepartij-skim izbornim sustavom (...)

U vaãoj posýedçoj kçizi Zla kob stoýeña (Le Malheur du siècle)

– koja uskoro izlazi u prijevodu u Srbiji i Hrvatskoj – govorite o jednoj, åini mi se, plodonosnoj ideji: o usporedbi komunizma s krãñanstvom s jedne, te judaizma i nacizma, s druge strane, dakako kroz odnos perverzne imitacije – imitatio perversa, kako su govorili sredçovjekovni teolozi.

Nije lako odgovoriti na to pitaçe u nekoliko rijeåi. No, vjerujem da treba naglasiti upravo taj pridjev perversa.

Stari zavjet poåiva na izvanrednoj formaciji izraelskog naroda, na izabranosti – boæanskom izboru koji taj narod uæiva, posve bezrazloæan kao svaka Boæja milost. Ovaj izbor i ova izvanrednost æidovskoga nar-

56

oda je prevedena kod nacista u naturalistiåke pojmove, bez ikakva Boæjeg posredovaça, i prenijeta na çemaåki narod.

U tom sluåaju imamo iste uåinke izabranosti, ali ona viãe nije boæan-ska, ona je naturalistiåka, neka vrsta posve maloumnog darvinizma, ali, naposýetku, rezultati su nalik onome ãto je znaåila imitatio per-versa krãñanstva u komunizmu!

U komunizmu imamo patvoreno, falsi†cirano tumaåeçe univerzal-nog spasa koji je ovaj put posredovan jednom klasom, koja je na neki naåin i sama neka vrsta novog Izraela, tako da imamo perverznu im-itaciju istodobno Staroga i Novoga zavjeta!

Ali, na koncu konca, nije to lako objasniti u nekoliko rijeåi, bez rizika da se moja misao krivotvori, da se moji stavovi oko ovoga os-jetýivog pitaça ne preokrenu u smjeru koji nema niãta s çihovim istin-skim znaåeçem. Zato preporuåam da se priåeka dok ne izaðe srpski i hrvatski prijevod ove moje kçige: Zla kob stoýeña.

57

10. travça....

Juåer je ameriåka diplomatija uputila jedan neobiåan zahtjev srpskom reæimu. Izgleda da je taj zahtjev brzo povuåen, ali svejedno, ukazuje na veliko nerazumjevaçe i nesporazume u odnosu na ovaj rat. Dakle, za-htjev je bio da jugoslovenski mediji preuzmu dijelove programa zapad-nih medija, a ako to odbiju, çihova ñe tehniåka postrojeça biti bom-bardovana. (Stanko javýa u dopisu iz Beograda).

Albanski kçiæevnik Ismail Kadare piãe, u Le Mondeu, o potrebi evropeizacije Balkana.. Iako je tu udrobýeno svega, od Poncija Pilata preko Slavena i slavjeno†la do Winstona Churchilla, ni spomena o paranoiånoj diktaturi çegova prijateýa Envera Hodæe, obiýeæena i izgradçom 70 tisuña bunkera, po principu ekstenzivne hortikulture: gdje çivu vidiã, tu bunker posadi. Po nekima, radi se o poluotoku koji je u veñini nastaçen Slavenima, pre-mda oni predstavýaju tek treñinu od 7o milijuna Balkanaca. Ova po-toça laæ, koju su indirektno ãirili sami Slaveni, posluæila je i nastavýa sluæiti kao opravdaçe toboæçeg prava Rusije da intervenira na Balkanu. Da bi postala uvjerýivija, prisutnost Slavena na polutoku je pogreãno poistovjeñena s mjestom koje ima pravoslavýe ili joã s pros-torom na kojem su se rasprostirali komunistiåki reæimi. Do te mjere, da su za one koji neñe kasniti da se suoåe s balkanskim rebusom, pravoslav-je, komunizam i slavizam bili rastvoreni u istom trinomu ãto je dovelo do roðeça ‘geopolitiåkog åudoviãta’, one vrste kakvu sreñemo u fan-tastiånim priåama.

Le Monde u rubrici Kiosque, gdje Alain Rollat piãe sve ãto mu leæi na srcu, objavýuje, pod ýupkim naslovom Peta kolona, portret mo-je goãñe od prije tri dana. Ona se zove Irina. Kako biste je opisali?


58

Veoma je lijepa: Ima velike crne oåi, kosu boje medeçaka, lice opal-no...Sreo sam je, u åetvrtak naveåer dok sam, incognito, u civilu pra-tio kamere France 2 kod Srba iz Pariza. Rekla mi je da je pijanist. Pri-premali su pakete namijeçene stanovnicima Beograda... Profesionalci humanitarizma aktivirali su se na drugoj strani. Ãto ja ovdje traæim?

... Ona je rekla o svojim prijateýima iz Beograda: ‘To su ýudska biña, kao i drugi. Oni su takoðer ærtve ovoga rata’. Prevodim: ako smo svi mi albanski izbjeglice, mi smo svi, isto tako, bombardirani Srbi. Shvatili smo poruku, Irino. Vaãu Srbiju volimo.

Gilles Schneider – direktor Informacija rfi – odgovara na pitaça novinarke Le Mondea, Sylvie Kerviel: Kakvu kontrolu vrãite posebno nad srpskim novinarima? Kako moæete biti sigurni da nisu pristrasni? Raspolaæete li s prijevodima informacija koje oni daju?

Schneider daje pribran odgovor na tu pregrãt slobodarskih pitaça: Novinari nam kaæu o åemu ñe se govoriti u emisiji. No, ja nisam nadzornik opñe prakse, ja sam novinar i imam povjereçe u çih. Sve dosad, ovo povjereçe nije bilo dovedeno u pitaçe.

Iz Sarajeva primio dopis Media Plan Institut-a iz kojega izdvajam slijedeñu reåenicu: Takoðer Vam prilaæem noticu iz naãe redovne rubrike ‘Oko monitora’ od 5. aprila, gdje sam odmah ukazao na huã-kaåko-pogramaãki karakter naslovnice u Danima (“Lepa sela lepo gore”), ali je glavni urednik odbio da je objavimo.

59

11. travça...

Pijaca na bul. Raspail. U redu za bioloãki kruh i Juliette Binoche, s pletenom koãarom u ruci. Sreñem Pierrea Vidal-Naqueta i obi-lazimo zajedno “tezgu” sa kozjim sirom. Razgovor s nogu. Åudi se neobiånim savezniãtvima koja se osnivaju u Parizu, i ãire, za i protiv intervencije. Nikad nisam mogao ni saçati da ñu se nañi u is-tom taboru sa Chomskym, aludira na svoju polemiku sa glasovitim ameriåkim lingvistom iz 1981–1982. Suglasni smo oko Atallija, ko-ji je i çega iznenadio. O Bruckneru ne æeli ni govoriti, samo je odmahnuo rukom. Uz kafu i cigaretu, koju Pierre uzima nakon trogodiãçeg nepuãeça, po nareðeçu lijeånika, prelistavamo Journal du dimanche. Neprobavýivi uvodnik Alaina Genestara trebalo bi åitati sa åaãom sode bikarbone u ruci. Tu je i komentar o Kosovu iz pera kçiæevnika Jorge Sempruna. Bivãi ålan Politbiroa KP Ãpaçolske hvali na sva zvona ålanak monsignorea Jacquesa Delaportea, nadbiskupa Cambrai-a “Nametnuti mir oruæjem”.

Da sam ministar prosvjete – i da se ne bojim da ñu izazvati rat oko laiciteta, ovaj bih tekst dao izlijepiti po svim ãkolama u Francuskoj.

Po povratku s trænice åestitam uskrs Miroslavu Karaulcu i Branku Kukiñu – Hristos Voskrese! Amerikanci odustaju od vojnih akcija zbog loãih klimatskih prilika, ne i zbog najveñeg krãñanskog blagdana. Nepogodno vrijeme za tv-evanðeliste i kambrejskog nadbiskupa! U sluåaju nepovoýnih klimatskih uvjeta, bombardiraçe ñe se odræati u dvorani – naãli su Beograðani odgovora na ovakove biltene.

Le Monde objavýuje intervju s Davidom Albaharijem, srpskim pis-cem, izmeðu stida i ponosa, kako je predstavýen. Albahari naglaãa-


60


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Povijesne knjige
PostPostano: 30 stu 2010, 23:40 
Offline

Pridružen/a: 13 ožu 2010, 16:39
Postovi: 2989
va kako su najnoviji dogaðaji samo posýedica pogreãnih jugosla-venskih, evropskih i svjetskih politika. Vapaj u pustiçi. Novinar, Le Monde i bezobliåna masa ovisnika o dnevnim informativnim overdozama æele druge, jednostavnije poruke.

U istom listu pojavýuje se redakcijski, nepotpisani, uvodnik s naslovom Dr Strangelove u Kremýu. Nekoliko nekontroliranih Jeýcinovih ratobornih gestikulacija, u petak naveåer na ruskoj televiziji, e da bi se primirilo rusko javno mnijeçe, posluæilo je ovoj neotrockistiåkoj sýedbi koja se udomila u uredima Le Mondea, da ispiãe brevijar mræçe prema svemu ãto je rusko. Kao da je Rusija pokrenula ratni stroj, a ne turbo-liberalne demokraci-je. Nije poãteðen ni Solæeçicin, u koga su se kleli sredinom sedamdesetih godina.

61

12. travça...

Sastanak urednika programa na stranim jezicima. Ñutim neku izo-liranost, ali ne znam da je to zbog juåeraãçe televizijske emisije.

U tjedniku Marianne pronalazim indirektno objaãçeçe za svo-je slutçe. Pascal Delannoy, direktor radio postaje France-Info (ko-ju mnogi nazivaju nato-Info) kaæe: Novinari su dobili preporuku da se ne izraæavaju u svoje vlastito ime, da ne prave ‘editorijalizam’.

Drugim rijeåima, zaveæi gubicu, u ime pluralizma informacija. U Figarou, novinar koji je iz hrabrosti i dara za proturjeåje æelio os-tati neimenovan, piãe: Mi smo odraz debate koja postoji [!] u javnos-ti... Dostatno je proåitati ono ãto piãu specijalni izvjeãtaåi ‘Mondea’, ‘Libérationa’ ili ‘Figaroa’: svi su podudarni.

U Feralu izlazi tekst Metak, Meta, Metastaza Slavenke Drakuliñ, uz redakcijsko nadnaslovno uputstvo za upotrebu: “Nepodnoãýiva lakoña ciniånosti ili groteska pod nato bombama”.

Nitko razuman ne oåekuje od tih graðana da se vesele bombardiraçu vlastite zemýe. Ali autizam koji demonstriraju posve je straãan, nesh-vatýiv. K tome, staviti metu na dijete i zamiãýati da tako ãaýeã poruku svijetu o svojoj nevinosti jest groteskna laæ. Veñi dio srpskoga naroda joã se uvijek ne pita: ãto smo uåinili? Jesmo li moæda ipak negdje pogri-jeãili?. Autizam koji ãaýe poruku svijetu jest, uistinu, neobiåan kliniåki sluåaj! Naslovnica pak Ferala, od prije dva tjedna: Nato nad Srbijom – Doýe ameriåke bombe! ispod je feralovske kote, ko-lateralno navoðeçe na ciý. Poåiçem se pitati o smislu daýe surad-
çe s Feralom.

Iz Ferala dobio fotokopiju ålanka s.p. – glavnog urednika sara-jevskih nezavisnih Dana – objavýena u Danima, dakako.

62

Frani [ja bih rekao Franu – f.c.] Cetiniñu niko ne moæe zabraniti da se osjeña ‘ãumadinskim Dalmatincem’. No, s druge strane, to mu ne daje za pravo da negira identitet ýudi koji se osjeñaju Boãçacima a æive u Sandæaku, naroåito ako radi u redakciji Meðunarodnog francuskog radija. I ja se danas osjeñam, feelings, oh feelings... U razgovoru s çim rekao sam: Boãçak koji æivi u Sandæaku isto je kao kad bih ja rekao Dalmatinac koji æivi u Ãumadiji. No, nakon muñkaça, ispao je oksimoronski Ãumadinski Dalmatinac, ãto nije isto, ali ovo nezavisnom novinaru viãe odgovara za potrebe neo-etno-argu-mentacije. Druga polovica razgovora naknadni je monoloãki au-toportret. Buduñi da s.p. ne spori jednakost osjeñaja, suglasan sam u potpunosti s çim kad izjednaåava, po çemu meni pripisano pravo da se osjeñam ãumadinskim Dalmatincem s çegovim pravom da se osjeña Boãçakom koji æivi u Sandæaku, ili bilo kako drugaåi-je. Osjeñaji bez granica!

Ali i ova znakovita opaska: Na koncu, francuska vlada, koja plaña rfi i Cetiniña, aktivno sudjeluje u napadima na Miloãeviñevu vojnu maãineriju. Na Cetiniñevu mjestu ja bih dao otkaz tom nepravednom poslodavcu... Objasnite Chiracu da ste çegovim postupcima glede Miloãeviña Vi i Vaãa redakcija ogoråeni. Iz ovoga, iako se osjeñam pos-panim, zakýuåujem da nezavisni novinari i demokratåici poznaju

ãefove svojih dræava, da im mogu telefonirati ili svratiti kod çih na kahvu kadgod oñute potrebu, da su duæni misliti i pisati ono ãto im oni kaæu, jer, u demokracijama, treba da djeluje, zar ne, di-jalektiåki zakon o jedinstvu misli i akcije. Sve je to, zapravo, i svejedno tko to plañao, samo zakon oåuvaça ideoloãke magle koja æivi u...

63

13. travça...

Primio Besançonovo pismo koje ñe kao proslov biti tiskano u pri-jevodu çegove kçige Zla kob stoýeña, prijevod koje sam veñ predao nakladnicima: Gradcu iz Åaåka i Feralu iz Splita.

Dva su razloga koja me raduju ãto ñe se ovaj moj kratak ogled po-javiti na srpskom i hrvatskom jeziku. Prvi je razlog taj ãto narodi koji govore ovim jezikom poznaju daleko prisnije i dubýe nego Francuzi zlu kob stoýeña. Na svojoj su koæi iskusili zvjerstva nacizma u çihovoj krajnosti i, tijekom jednoga ili dva naraãtaja, niãta maçe okrutna zv-jerstva komunizma. Poglavýima: †ziåko uniãteçe, moralno uniãteçe i politiåko uniãteçe ne treba nikakav komentar da bi bila shvañena. To ãto su ovi narodi, koji su pretrpjeli takva iskuãeça, joã uvijek æivi, i æeýni æivota, svjedoåi o åudesnoj izdræýivosti ýudske naravi.

Drugi moj razlog jest taj ãto moje obrazovaçe u ovim pitaçima pon-ajviãe duguje jednom izvanrednom åovjeku – Branku Laziñu. Ne znam kolika je çegova slava u rodnoj zemýi, ali ona zasigurno ne moæe biti na visini çegovih zasluga. Nas nekolicina u Francuskoj znamo i priz-najemo koliko mu dugujemo. Cijeloga svoga æivota on se je borio protiv dva åudoviãta ovoga stoýeña. Godinama se boriti s oruæjem u ruci pro-tiv nacizma obiåno je za sobom donosilo zasluæena priznaça. Koliko je meni poznato, on nije imao nijedno, buduñi da je poåinio “greãku” ãto se, s istim æarom, inteligencijom i hrabroãñu, borio protiv komuniz-ma – tog blizanca nacizma. To mu nisu mogli oprostiti svi oni kojima je bilo viãe stalo do neznaça i laæi. No, za one koji su æuðeli za znaçem, on je bio neiscrpan izvor znaça i mudrosti koje je dijelio s drugima, s izvanrednom velikoduãnoãñu, samozatajnoãñu i skromnoãñu. Unatoå uæasu na koji je nailazio u svome poýu znanstvenoga rada, çe-gov se karakter nije mijeçao, zato ãto je çemu, kao opreznom i uåenom povjesniåaru, jedino bilo stalo do analize dogaðajâ i ãto se çegova in-

64

teligencija bez muke uzdizala iznad gaðeça i gnuãaça. Kad je vidio Srbiju, svoju domovinu, kako je krenula opasnim stazama, saåuvao je istu postojanost svoje duãe i praviånost svoga suda. Okrutna bolest pridruæila se svim ovim nedañama i on ju je trpio s istom tihom blagoãñu. Nekolicina nas çegovih prijateýa koji smo se okupili oko çe-gova groba, na grobýu Montmartre, 10. sijeåça 1998. bili smo tuæni ãto smo ga izgubili, i ponosni ãto smo poznavali i voýeli tog åovjeka
—Alain Besançon

Figaro objavýuje pismo Aleksandra Solæeçicina, datirano: Mos-kva, 8. travça 1999. a naslovýeno Zakon dæungle.
Nakon ãto je odbacio Organizaciju ujediçenih naroda, pogazio çenu Poveýu, nato je pred oåima cijeloga svijeta, i za nastupajuñe stoýeñe, obnarodovao stari zakon dæungle: najjaåi je u svemu u pravu. Protivnika kojeg osuðujeã nadmaãi u nasiýu pa i sto puta viãe, ako ti to tvoja tehnologija omoguñuje. I pozivaju nas da u tom svijetu ubuduñe æivimo.

Pred oåima åovjeåanstva zbiva se uniãteçe divne jedne evropske zemýe, i civilizirane vlade pýeskaju. Kad ýudi, u oåaju, napuãtaju skloniãta i stvaraju æive lance, da bi spasili, riskirajuñi æivot, mostove na Dunavu, zar to nije dostojno junaåkih djela Antike? Ne vidim ãto bi sutra moglo zaustaviti Clintona, Blaira i Solanu da ih poæarom i po-topom istrijebe do posýedçeg. Ni rijeåi, dakle, o metastazi, veñ o hipostazi antiåkoga ‘groznokaza’.

Pismo od Schneidermana koji mi zahvaýuje na sudjelovaçu u çegovoj emisiji.

Zovu s Canal Plus da sudjelujem u emisiji Le Vrai journal i da pred-loæim joã nekoga, dobro bi bilo nekoga tko je imao izravan susret s

65

Miloãeviñem, tko bi mogao o çemu reñi neãto iz vlastita iskustva. Predlaæem slikara Ljubu Popoviña.

Direktor programa rfi, Gilles Schneider, zakazuje mi susret za sutra. Oåekujem ribaçe i ribarsko prigovaraçe.

Odlazeñi na ruåak s prijateýem Eliom izvan Maison de la Radio,u liftu sreñem Alaina Finkilekrauta. Na pitaçe Finkielkrauta – Kako je? – odgovaram: Odliåno, dok i Pariz nije bombardiran. I zahvaýu-jem mu ãto mi çegov otvoreni angaæman pomaæe da se lakãe ori-jentiran u jugoslavenskom kaosu. Zamjeñujem åuðeçe i pre-ciziram. Gdje ste vi, tu nisam ja. Prvi i zadçi put smo bili suglasni tijekom vaãe emisije posveñene Danilu Kiãu, u prosincu 1989. Tada ste bili za Kiãa i jugoslavenski mozaik. Od tada, dogurali ste do Komiteta Kosovo. Do vaãe iduñe pravedne stvari!

66

14. travça...

Zove me Pierre Rigoulot, jedan od autora Crne kçige komuniz-ma. Dugogodiãçi suradnik Branka Laziña, proãle godine pre-minulog historiåara komunizma o kojem govori Besançon u svome pismu. Poznanstvo od 1984. Razgovor o pozicioniraçu francuskih intelektualaca oko “rata na Balkanu”.

Sastanak kod Schneidera. Sa mnom i pomoñnik direktora za emisije na stranim jezicima, Ian Noble. Schneider mi pruæa pis-mo u kojem, kako kaæe, stoji ono isto ãto mi kaæe usmeno. Uz puno ograda i ýubazno, spoåitavama mi dvije ocjene koje sam iznio u emisiji l’Arrêt sur image: onu o medijima u Francuskoj, kao i onu o nato-ovu bombardiraçu Priãtine. Ubuduñe, a tiåe se vas kao i svakog drugog suradnika, potrebno je od Direkcije Informacija i Di-rekcije Komunikacija zatraæiti dozvolu za javni nastup, ili intervju u kojem bi se na bilo koji naåin obvezivao rfi...
Schneider zove direktora Canala Plus i otkazuje snimaçe emisije zakazano za danas u 17h. Pristajem na takav prijedlog, jer su, doista, neki od mojih kolega na terenu, a tema je Miloãeviñ. Tim viãe je uvjeren kako bi trebalo da odustanem kad sam iznio ãto bih æelio reñi o drugu Slobi. Po izlasku iz Schneiderove kancelari-je na hodniku me zaustavýa T. i predlaæe da doðem kod çega. Åovjek zaduæen za nabavku potroãnog materijala govori mi kako ima poznanika u gråkoj ambasadi koji bi htio stupiti u kontakt s novinarima koji kritiåki misle o nato-intervenciji. Odbijam pri-jedlog rijeåima da ne posjeñujem nikakva poklisarstva bez sluæbe-nih razloga. Je li to bila probna “udica”? – drugog objaãçeça ne vidim. Ipak, ostaje muåan dojam o cerebralnoj ograniåenosti ovakova “obavjeãtajnog” djelatnika.

67

Pierre Vidal-Naquet mi ãaýe pismo s manuskriptom ålanka ãto ga je objavio u Le Mondeu. “Za uspomenu”.

Satiriåni tjednik Le Canard enchainé donosi vijest o odnosima unutar francuske vlade i meðu socijalistiåkim prvacima. François Hollande – prvi åovjek francuskih socijalista – komentira govor francuskog ministra obrane, Alaina Richarda – rokarovske sýed-be* – koji se obratio pred jednim skupom socijalistiåkih funkcio-nara: Alain Richard ostavýa dojam da je posve obuzet svojom velikom misijom, te ñe – kladim se – prije kraja neprijateýstava, doñi govoriti pred nama obuåen u maskirnu uniformu.

Richardov kolega iz vlade, ãef diplomacije, Hubert Védrine, ima joã kolegijalnije miãýeçe: Glava Alaina Richarda je poput ‘mon-gol†jera’.

U Libérationu dosje o “intelektualcima i ratu”. Staçe na intelek-tualnoj fronti u Njemaåkoj, Velikoj Britaniji i Italiji. Handke, pro-srpski mutikaãa, razgorjeva debatu, naslov je osvrta na staçe u Njemaåkoj. Richard Herzinger, u Die Zeitu, pokuãava objasniti

Handkeov angaæman za Srbiju na slijedeñi naåin: Handke je izabrao Srbiju kao platno na koje projicira svoju potragu za moralnom åistoñom i autentiånoãñu koja ne bi bila zaprýana zapadçaåkom potroãaåkom groznicom i medijskom dekadencijom... pitajuñi se ne ra-di li se u tom sluåaju o bizarnom odjeku çemaåkog apokaliptiånog idealizma ili o prvim znacima çegova uskrsnuña. Iako kritiåan prema Handkeovu angaæmanu, Herzinger ne ãtedi ni taktiku nato-a: E†kasni poduhvat usluænog poduzeña, nato se povinovao æeýa-ma potroãaåa i pokuãava iznañi kvadraturu kruga... On razvija novu formu rata, u kojoj se, dakako, puca na veliko, ali se, koliko je moguñe,

* Po Michelu Rocardu, bivãem francuskom premijeru.

68

ne umire; neka vrsta rata koji ima policu osiguraça od svih rizika

Christa Wolf osuðuje bombardiraça: Sada bombardiramo posýe-dice naãih vlastitih ogluha i greãaka, tako ih samo umnaæamo. Osu-ðuje, isto tako, i uæase srpske soldateske ali tvrdi da nema nikako-vu alternativu koju bi mogla predloæiti. Günther Grass brani nato-intervenciju, do koje dolazi kasno, odveñ kasno.

U Velikoj Britaniji, glavni urednik kulturne rubrike The Inde-pendenta, Boyd Tonkin, æali ãto rat na Balkanu ostavýa britanske intelektulce ravnoduãnim. Nije to nedostatak hrabrosti, veñ mislim da britanski intelektualci dræe da je cijela stvar veoma sloæena, veoma konfuzna, da bi se mogli izjasniti; Kosovo je dosje koji se ne moæe ob-jasniti na manihejski naåin... i zato ima maçe izraæenih stavova nego za rata u Zaýevu. U nedostatku intelektualaca, moæe i Bianca Jag-ger (Svako oklijevaçe omoguñuje Miloãeviñu da nastavi ubijaçe) i Va-nessa Redgrave (cjelokupnu srpsku vladu treba optuæiti za genocid i ratne zloåine – ponajprije jugoslavensku, gospoðo, jer Miloãeviñ je sada na toj adresi). Ipak, navodi se izjava Harolda Pintera i po-datak da su uz çega Norman Stone, povjesniåar, koji usporeðuje Kosovo sa situacijom u Sjevernoj Irskoj, Alain Clark, bivãi ministar u vladi æeýezne lady, koji ne vidi zaãto bi nato intervenirao u jednom balkanskom graðanskom ratu, ili joã spisateýica Julie Burchill, koja dræi da pretvaraçe Srbije u ruãevine, uz pomoñ naãih drugara iz Luftwafe-a, åini od nas faãiste.

U Italiji, paci†sti su u prvim redovima, ocijeçuje pariãki dnevnik. Dvadesetak univerzitetskih profesora i umjetnika, meðu kojima pisac Stefano Benni, sineasti Dario Argento, Pappi Corsicato i Gabriele Salvatore, prikýuåili su se manifestaciji koju u Rimu,u subotu, organizira komunistiåki dnevnik Il Manifesto. Jedanput je i papa u pravu, kaæe fotograf Oliviero Toscani, treba bezodvlaåno suspendirati bombardiraça. Filozof Norberto Bobbio je potpisao,

69

zajedno s dvojicom najpoznatijih talijanskih novinara, Indro Montanelli i Eugenio Scalfaro, appel u prilog pruæaça pomoñi izbjeglicama s Kosova.

U poãtanskom pretincu åeka me treña sveska åasopisa Carnets, ãto ga izdaje Centar za istraæivaça i dokumentaciju Ernst Jünger. Piet Tommissen, u ogledu Ernst Jünger i Carl Schmitt: Privremena bi-lanca, piãe: Zavrãimo ovu privremenu bilancu – dakle nepotpunu i moæ-da prijepornu – jednom veselom notom. Nedavno je Erich Kock otkrio da se Ernst Jünger preobratio na katolicizam 26. rujna 1996. godine i da je çegova sahrana odræana u jednoj katoliåkoj crkvi i po katoliåkom obredu. Ova vijest me podstakla na jedno od onih “razmiãýaça koji-ma se odajemo u kutu pored vatre ili da bismo budni proveli noñ”. Za-miãýam kako Ernst Jünger i Carl Schmitt raspravýaju u kutu Onostra-nosti, ovaj put bez ikakve prisile ili ýutçe, a zahvaýujuñi postojaçu zajedniåke teoloãke platforme koju odsad dijele s Léonom Bloyom. A za-ãto ne? Ãto bi na ovo rekao zagovornik luterizacije juæne Evrope, Alain Duhamel?

70

15. travça...

U Figarou, niz uglednih javnih osoba upuñuje otvoreno pismo pre-mijeru Lionelu Jospinu, traæeñi od çega da organizira ozbiýnu raspravu kako bi se uklonila klima netolerancije u kojoj neki ne okli-jevaju iznositi i uvrede kako bi uãutkali one koji se makar i malo udaýu-ju od vladajuñih ideja.

Pitaça koja postavýaju Jospinu i traæe od çega odgovor jesu ona koja i mene salijeñu od poåetka vojne intervencije:

• Je li istina da su napadi nato-a pojaåali i ubrzali tragiåni egzod Kosovara?

• Je li istina da je francuska vlada, oslaçajuñi se na nato-ove proraåune, vjerovala da ñe se beogradska vlada sruãiti u “nekoliko dana” pred impozantnom armadom koju je okupi-lo 19 zemaýa Alijanse?

• Je li istina da su velika uniãteça i ýudski gubici nanijeti srp-skome narodu, umjesto da oslabe çegovu vladu, izazvali moñni domoýubni zanos, ili nacionalistiåki, ako tako netko hoñe?...

• Je li istina da je nastavýaçe udara, do u beskraj ako treba, motivirano u prvom redu nuænoãñu spaãavaçe “kredibil-nosti” nato-a u novoj ulozi koju je sam sebi dodijelio da brani, izmeðu ostaloga, i ugçetene maçine?...

U potpisu: Lucie i Raymond Aubrac (poznati ålanovi francuskog

Pokreta otpora), Hélène Ahrweiler, predsjednica Evropskog uni-verziteta, fotogra† Henri Cartier-Bresson i Martine Franck, Claude Cheysson, bivãi ministar inozemnih poslova, profesor Marcel-Francis Kahn, generali Pierre Gallois i Henri Paris, sineast Costa Gavras, kçiæevnici Edmonde Charles-Roux, Paul Lainé, Gilles Perrault i Jean Vautrin, slikar Ernest Pignon-Ernest i ambasadori:

71

Serge Boidevaix, Gisèle Halimi, Pierre Maillard, Gabriel Robin, Fernand Rouillon, Eric Rouleau i Henri Servant.

Nastavak dosjea o “intelektulcima i ratu” u Libérationu. Rusija i Ãpaçolska. Stav ruskih intelektualaca je zaveden u rubriku pan-slavizma i teãkog sovjetskog bremena. Nasuprot tom bremenu ruskog åovjeka, iznosi se miãýeçe stanovitog Grigorija Daãevskog koji govori o ‘frojdovskom transferu’ koji vrãi Rusija na Srbiju, koja

‘sluæi kao slika nas samih’, ãto pak dijelom objaãçava, po çemu, zaãto je antiameriåki diskurs postao histeriåan. Ovo joã nije Freud, tek doktor Charcot. U Ãpaçolskoj je oãtrije. Poåetni je ton dao poznati katalonski kçiæevnik Manuel Vazquez Montalban: Ova mi inicijativa izgleda æalosna, ne samo zato ãto neñe niãta rijeãiti, veñ zato ãto, povrh toga, ona uveliko ãteti Albancima s Kosova. Nakon ãto je uklonio un i postao oruæana ruka meðunarodne represije, nato daje Miloãeviñu svu slobodu da vrãi odmazde, bez svjedoka, ne protiv saveznika, veñ protiv civila.

I pariãki dnevnik ocijeçuje: Iza Montalbana je cijela kohorta ko-ja izraæava svoje gnuãaçe, poput kazaliãnog rediteýa Adolfa Marsillacha, ravnateýa Cristobala Hal•tera, pjevaåa Joana Manuela Serrata.

U Le Monde-u Alain Rollat – koji voli “Irininu Srbiju” – piãe tekst pod ekumenskim naslovom: Manastiri protiv katedrala.

Ne proðe ni jedan tv dnevnik a da neki srpski intelektualac ne izrazi svoj æar za Francuskom i zaæali zbog çena sudjelovaça u ovom ratu. Tako je bilo i u utorak naveåer, u jednoj reportaæi na France 2, o Srbima koji æive u Parizu. Jedan kçiæevnik s pro†lom kçiæevnog orla kazuje: ‘Mi smo odgojeni na francuskoj kulturi. Za milijune ýudi u Srbiji Fran-cuska je isto ãto i pravda. Za nas je nepojmýivo da je Francuska mogla

72

stupiti u ovu koaliciju protiv naãeg naroda, koja je najveña moguña nepravda. Francuska protiv Srbije, to je protuprirodno’. Protivnik Miloãeviña [ãto je viãe govorniåka †gura nego istina, kad se zna o kome se radi, ali novinar Le Mondea to uzima za gotovo – f.c.], on ipak opravdava reakciju svog naroda strastvenom privræenoãñu za Kosovo, gdje poåivaju najsvetije relikvije srpske baãtine: ‘To su naãi ko-rijeni. To je kao kad bi netko traæio od vas da se odreknete gotskih ka-tedrala’. Izrazio je svoju muku patetiånom iskrenoãñu.

Åovjek je imao potrebu da zagrli ovog pisca, da dnevnik France 3 nije neãto ranije emitirao reportaæu koja je izazivala æeýu da izvadimo revolver protiv ovih izopaåenih nuzprodukata srpske kulture. Vidjeli smo tu ponajprije jednu sjenu. Sjenu jedne albanske izbjeglice. Ova cr-na silueta priåala je kako je bila silovana. ‘Muãkarac je bio iz mog sela. Rekao je mom ocu: Tvoja ñe kñerka biti dobra supruga nekom Srbinu. Svezali su mi ruke, jedan me je silovao, drugi su me udarali’... Zatim jedna druga æena, otkrivena lica, priåa jedno drugo silovaçe: Rekli su djevojci: ‘Ti si lijepa, ti si za nas. Neñemo te ubiti, ali tvoja ñe obiteý gledati ãto ñe ti se dogoditi... Bacili su je na zemýu i svi su skinuli svo-ju odjeñu’...

Porijeklo ovih slika nije bilo precizirano, ali one ne åude. Zna se, joã od Bosne, da je sistematsko silovaçe bilo dijelom arsenala pojedinih srpskih jedinica. Sve je veñ reåeno o ovom poniæeçu koje ide dotle da se ponekad dræalo silovane æene u zatoåeniãtvu da bi do kraja nosile i rodile dijete koje mogu samo mrziti....

Kad bi gotske katedrale moje zemýe vidjele ove stvari bez gunðaça, gospodine piãåe, ja bih ih sruãio vlastitim rukama.

I doista, nijednog trenutka nisam ni sumçao da je gospodin

Rollat spreman to uraditi. Ostavimo po strani lakrimoznu lite-raturu o silovaçu – iznoãeçe tvrdçi koje se kose s istinskim ma-terinskim (svejedno je li u pitaçu Albanka, Srpkiça ili...), a ne

73

epruvetskim instinktom. Najbitnije u kunst-historiåarskom ogle-du Mondeova novinara o manastirima i katedralama jest vandalis-tiåki odnos ãto ga novinar odræava s francuskim povijesnim nasýeðem, a koje je posve u funkciji çegovih osobnih luckastih oklada, politiåkih ili ideoloãkih interesa i predrasuda.

Repriza emisije Arrêt sur image. Neki kolege iz svjetskoga servisa mi govore kako rfi-jem kruæi kaseta te emisije. Sprema se
“obraåun” s narodnim neprijateýem.

Ian Noble, zamjenik direktora programa na stranim jezicima, dolazi u redakciju da provjeri sadræaj emisije. Pitam zaãto ga to zanima. Zato ãto te moram braniti desetak puta na dan!

Good morning Yougoslavia – Madeleine Albright ima sjajnu ideju: svakoga ñe se dana obrañati srpskome narodu na pidgin-srpskom jeziku, preko Voice of America. “Sva sreña da nas ovoliko voli, ãto bi bilo da nas ne voli?” – reakcija je Beograðana koji su æeýeli os-tati neimenovani.

Zove neka anonimna osoba koja ima prijateýe ãto govore serbo-croate i koji se åude mojim stavovima. “I ja se, gospoðo, stalno åudim”, te spuãtam sluãalicu. Zove opet i kaæe mi da je snimila prethodni razgovor i da ñe ga poslati u nadleæno ministarstvo. “Poãaýite ga gdje hoñete. Puca mi lajbek i za vas, i za vaãe prijateýe koji govo-re serbo-croate i vaãe nadleæno ministarstvo!”

E-majliranom porukom javýa se Sreñko Mihailoviñ, kolega sa studija sociologije: ...Naravno svake veåeri sluãam ono ãto mogu åu-ti, i uporeðujem: Glas Amerike, Slobodnu Evropu, Dojåe Vele, pa åak i

74

Radio Peking (izvini zbog srbiziraça) i rfi – najboýi ste i takvi kakvi ste! (...)

Moj broj telefona je... (ne znam one prethodne, pozivni za yu i sliåno). Moæeã me nañi samo nakon 20h – do tada se bavim †ziåkim poslovima – to je opijat koji sebi ne mogu svi priuãtiti. Treba da vidiã tu seýaåku zanesenost svojim poslovima. I logiku. Kaæe åovek koji je jut-ros orao moju çivu, da bi posejao kukuruz, sledeñe: ‘Jebote, ako poånu da nas ovako pojedinaåno gaðaju po çivama, propaãñe i pored sveg svog bogatstva!’

Berlin postaje nova çemaåka prijestolnica. Premjeãtaçe Reich-staga iz Bonna u Berlin! Dogaðaj povijesnih razmjera koji je pro-ãao gotovo nezabiýeæen. Pomiåe se samo srediãte çemaåkoga svijeta. Bonn je bio dvaput bliæi Parizu nego Berlinu. Umjesto jednodnevnih novina radije uzimam u ruku, tko zna po koji put, kçigu Jacquesa Bainvillea: Politiåke posýedice mira, objavýenu 1919. godine. Povijest je zamarajuñe monotona.

75


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Povijesne knjige
PostPostano: 30 stu 2010, 23:42 
Offline

Pridružen/a: 13 ožu 2010, 16:39
Postovi: 2989
16. travça ...

U Maison de la Radio doruåak s kolegama iz novoosnovane al-banske redakcije: s Klarom i Altinom. Jedina çihova briga koliko ñe trajati program na albanskom jeziku, jer i prije nekoliko god-ina, ukinut je bio nakon godine dana. Dotiåemo se i informacije koja veñ danima kruæi, nato je taj nepresuãni izvor, a po kojoj je veñ na Kosovu oko 100.000 mrtvih! Nepovjerýivi, koliko i ja, bar mi se tako åini.

Zovem u Beograd gospoðu Fanulu Papazoglu – udovu glasovi-tog bizantologa Georgija Ostrogorskog. Prenosim joj pozdrave i izraze solidarnosti Pierrea Vidal-Naqueta. Potresena, kaæe da je to od Pierrea ne åudi i da je proãlih dana na çega åesto mislila.

Britanska vlada optuæuje dopisnika bbc iz Beograda, Johna Simp-sona, da “ãiri srpsku propagandu” – piãe londonski Times. Bbc svim silama brani svoga dopisnika – “veoma profesionalnog novi-nara” i glavnog urednika meðunarodne politike. Zamjenik di-rektora informacija bbc-a, Richard Ayre, izjavýuje za Times:
Pohvaýujem hrabrost Johna Simpsona i objektivnost çegovih reportaæa. Bitno je da javnost ima na raspologaçu vjerodostojan opis atmosfere u Beogradu, a ne samo ono ãto bi vlade zemaýa nato-a htjele åuti!

Lider golista, Philippe Seguin, podnosi ostavku na poloæaj pred-sjednika rpr. U obrazloæeçu odluke ne govori se, ako ne o osno-vnom, ono barem o najaktualnijem – o odnosu prema kosovskoj krizi – kako biýeæe mnogi mediji.

76

U belgijskome gradiñu Ostende izloæba nakita i broãeva ameri-åke dræavne tajnice, Madeleine Albright. Izbija afera pred sam vernissage. Gradski vijeñnik, Daniel Verleye, dræi da je to neprimje-reno i traæi zabranu odræavaça izloæbe. Lokalna udruæeça na-javýuju za petak manifestacije, kad izloæbu posjeñuje belgijski ministar inozemnih poslova, Eric Deryck. Madeleine Albright je imala sjajnu ideju – Ljeta Gospodçega 1997: zatraæila je od “um-jetnika” iz cijelog svijeta da çene politiåke ideje pretvore u umjet-niåka djela. Åetrdesetak “umjetnika” iz 14 zemaýa odgovorilo je na çenu molbu i ova izloæba je obiãla svijet. Kristalno drvo æivota

– simbolizira nadu u boýu buduñnost – a koje je nosila na reveru na poåetku kosovske krize, ustupilo je mjesto crnoj kameliji, æu-toj osi, zmiji ili obadu. U kçizi koju joj je posvetila Ann Blackman

– Seasons of her life – doznajemo da se u sta•u Bijele kuñe istiåe svojim mediokritetstvom, koje objaãçava nadimak koji je dobi-la u State Departmentu, nakon imenovaça za stalnog pred-stavnika sad u Ujediçenim narodima: Halfbright. Jedan od naj-boýih çenih portreta dao je Charles Krauthammer, u iht (9. oæ-
ujka 1999): Okruæena uobiåajenom pratçom i koåopereåi se majeste-tom najveñe sile svijeta, Madeleine Albright je dvaput navratila na kon-ferenciju u Rambouilletu, uvjerena da ñe sama çena prisutnost donijeti mir na Kosovo... Uspjela je da se uz çu priýubi kukavni lider uåk, te anarhiåne gomile naoruæanih Albanaca pored koje jedna ira poprima izgled elitnog korpusa... Nepokolebýiva, dræavna je tajnica otpremila Boba Dolea, koji je naãao vremena da, u pauzi, kad ne reklamira Via-gru, uvjeri nezahvalne gerilce da prihvate plan o autonomiji. Tako bi usa mogle bombardirati Srbe u çihovu interesu...Eto staça ameriåke vaçske politike pod Albrightovom...Uopñe nije galantno ustvrditi da je çena vladavina samo gomila mediokritetstva. Da je Warren Christop-her poåinio takvu glupost kao ona u Rambouilletu, on bi bio privezan

77

na stup sramote... Christopher je imao bar tu prednost da nije pre-tendirao na nepopustýivost. Samo-proglaãena kñerka ‘Münchena’, specijalizirala se u politici autoritarnog blefa. Ono u åemu je ponajviãe uspjela jest to ãto æalimo za Christopherom...

Gensek Solana je izrazio svoju veliku bol zbog pogibije kosovsko-albanskih civila prilikom joã jedne teãke kolateralne greãke, te op-tuæio Miloãeviña da je krajçi krivac za tu tragediju.

Pilot jedne evropske demokratske zemýe, vjerujuñi da napada vojni konvoj, izruåio je bombu na traktor. Sretnih li stradalnika, kad je pi-lot porijeklom iz jedne evropske, pa joã i demokratske zemýe!

Poziv iz francuskog Helsinãkog odbora. Kod çih je predsjednik Kosovskog ogranka, dr. Gazmen Puýa. “Jeste li voýni razgovarati s çim?”. “Zaãto ne?”. Gazmen – htio je da odmah preðemo na ti

– hvali naã program.“To je naãa zastava”. Sutra iz Pariza odlazi u

Æenevu, da svjedoåi pred Meðunarodnim komitetom Ujediçe-nih naroda za ýudska prava. Daje mi telefonski broj na koji ga mogu uvijek nañi.

Odlazak kod Ljube u ateýe. Na putu do Val de Grâce, u izlogu kçiæare La Procure, na trgu Saint Sulpice, vidim novo djelo Um-berta Eca: Kant et l’ornithorynque. Kenigsberãki †lozof i mala aus-tralska æivotiça koja zadaje brigu svim klasi†katorima. Kýun poput patka i tijelo pokriveno dlakom, s repom poput dabra, op-nom spojeni prsti, ali s kandæama, æenka nosi jaja, ali doji mladunåad. Nije sisavac, nije ptica – za malo – ali ne leti, nije ni riba, ima kandæe i sise, premda najviãe vremena provodi u vodi.

Åim ga vidiã, odmah ne znaã ko je, rekao bi “balkanski ãpijun”. Gdje

78

ãtrum†rati ornitorinka? pita se, kao Gargamel, Umberto Eco. Na Balkan, nañi ñe se i za ç odgovarajuña etno-klasi†kacija?

Le Monde, u kçiæevnom dodatku, biýeæi pojavýivaçe Andriñeve Mare milosnice, i drugih novela, u prijevodu prijateýice Pascale Delpech, kao i Titanika i drugih æidovskih priåa iz Bosne (prijevod Jean Descat) u izboru Radivoja Konstantinoviña. Za åudo, nitko joã ovdje nije Andriña proglasio izrodom ili srpskim agentom.

Ja se ne bih usudio potpisati tekst – onaj Pascala Brucknera – koji kao da je iz nekih drugih vremena – bogat kao misao generala Pattona i izni-jansiran kao borbeni uvodnik Pravde – odgovara Bruckneru, u le Mondeu, novinar Jean-François Kahn.

79

17. travça....

U 3h odlazak na posao, po dogovoru s kolegom Damirom koji je ove noñi morao odvesti æenu u rodiliãte. Na sreñu, ima i ovakvih ‘kolateralnih’ vijesti, iako padaju najåeãñe usred mrkla mraka.

Zbigniew Brzezinski – bivãi savjetnik za nacionalnu sigurnost ameriåkog predsjednika Cartera – u Le Mondeu, pod naslovom

Totalni rat protiv Miloãeviña! piãe o tome koji je zapravo ulog ovo-ga rata. Brzezinski, za razliku od tolikih intelektualaca u civilu, ne prikriva niãta i ustvrðuje: 23. travça nato ñe u Washingtonu proslaviti 50. obýetnicu svoga osnutka... Åiçenica je da ulog [ovoga rata] beskrajno nadilazi puku sudbinu Kosova... Nije pretjerano reñi da bi poraz nato-a znaåio istodobno i kraj kredibilnosti Alijanse i opadaçe ameriåkog svjetskog liderstva. Hvala Zbig! No, nakon ovog temeý-nog priznaça i sam se do cinizma realistiåni Zbig odaje vlada-juñoj hipokriziji i piãe: Nije bez znaåaja postaviti slijedeñe pitaçe: tko podræava upotrebu sile, da bi se zaustavila ubojstva i etniåko åiãñeçe na Kosovu, a tko se suprotstavýa? Svih devetnaest demokracija nato-a su ujediçene – åak i ako se jedna ili dvije kolebaju – i sve druge evropske demokracije podræavaju, opñenito,sadaãçu operaciju. Ljuti protivnici su luckasti oboæavateý Hitlera iz Bjelorusije i sadaãçi ruski reæim, ko-ji nije uspio u Åeåeniji uraditi ono ãto se Miloãeviñ trudi uraditi na Kosovu. Ne vjerujemo da Brzezinski ne zna da se osim luckastog Lukaãenka, i Jimmy Carter, onaj koga je on savjetovao, takoðer izjasnio protiv upotrebe sile, te joã i papa (poýskoga podrijetla kao i pan Zbig), i poznati “ruski reæimlije”, bivãi çemaåki kancelar,

Helmuth Schmidt, ili Henry Kissinger. Kad je sve tako jednos-tavno i luckasto, zaãto evropske demokratske vlade nisu konsul-

80

tirale svoje parlamente. Ili, moæebiti, demokratski karakter dræavâ ostaje trajnim, neotuðivim dobrom?

Intervju s Gazmenom koji se, nakon juåeraãçeg boravka u Parizu, danas nalazi u Æenevi.

Gospodine Puýa, juåer ste bili u Parizu i svjedoåili pred fran-cuskim Helsinãkim komitetom, u ponedjeýak ñete se obratiti i Komisiji Ujediçenih naroda za ýudska prava u Æenevi. Moæete li za naã program, dati bitne elemente ýudske tragedije koja se odvija na Kosovu?

Tragedija koja se odvija na Kosovu jeste tragedija biblijskih razme-ra... Masakri, ubijaça i svi drugi vidovi, dakle, najsurovijeg ophoðeça prema stanovniãtvu jesu na dnevnom redu i to je prouzrokovalo pro-terivaçe van Kosova oko 560 hiýada Albanaca dosad, a tom broju tre-ba dodati joã nekih 400 do 500 hiýada Albanaca koji su izbegli po ãu-mama... Situacija je katastrofalna, i ovom prilikom apeliram na celu meðunarodnu zajednicu da uåini sve ãto je moguñe da se spasi taj nar-od, jer suãtina cele ove operacije koju je pokrenuo nato, da bi pomogao iznalaæeçu politiåkog reãeça, jeste spreåavaçe humanitarne krize na Kosovu, drugo, prevencija destabilizacije celog regiona i smaçivaçe sposobnosti vojne maãinerije srpskog reæima da ratuje protiv naroda Kosova i naroda u susedstvu. Meðutim, na æalost, moram reñi da pored odgovornosti srpskoga reæima za ovaj genocid i etniåko åiãñeçe koje se sprovodi na Kosovu, jedna velika, ogromna odgovornost leæi i na nato-u i na dræavama çegovim ålanicama, dakle na zapadnim demokraci-jama, u prvom redu na Washingtonu i Londonu, ali, rekao bih, isto tako, i na Francuskoj. (...)

Ovo ãto je nastalo intervencijom nato-ovih snaga, to je tragedija bib-lijskih razmera. To je dovelo do apokaliptiåkih razmera tragedije et-

81

niåkoga åiãñeça, deportacije naroda i, jednostavno, depopulacije Kosova. To se nije smelo desiti, jer je srpski reæim jasno pripretio da ñe u sluåaju nato-napada doñi do takvog odgovora, odnosno udara na al-bansko stanovniãtvo, odnosno da ñe jedan dobar deo çih biti izloæen sudbini kojoj jesu izloæeni. ...nato, dakle, sa svim tim svojim protago-nistima, ponaãa se kao slon u porculanskoj radçi. I tako se razbija sud-bina celih naroda u paramparåad, ne vodeñi raåuna o posledicama, kako kratkoroånim tako i dugoroånim. Ja sam svestan toga da se sve to åini s najboýom namerom, da je to uåiçeno s namerom da se pomogne pronalaæeçe politiåkog reãeça iz Rambuilletea, koje je isposlovano u onoj ãaradi u Rambuilletu, meðutim, naåin na koji je to sprovedeno je apsolutno neodgovoran i tako povrãno planiran da se mislilo da ñe srp-ski reæim posle par dana popustiti. To je toliko neodgovorno da to dovo-di u pitaçe, zaista, pouzdanost i nato-saveza a, bogme, i zapadnih demokratija. (...)

Ljuba me obavijeãtava da su mu javili iz Canal Plus kako je otka-zano emitiraçe veñ snimýenog intervjua s çim.

Zovem lci i France 2 da im predloæim razgovor s Gazmenom.

Ostavio poruku za Vincenta Hervoueta, vaçskopolitiåkog tele-vizijskog novinara.

Åitam ålanak Franz-Oliviera Gisberta u Figaro Magazinu. Nakon

ãto je s razlogom postavio Miloãeviña u kategoriju tiranina koji su “pogrijeãili epohu”, glavni urednik Figaro-a podsjeña da je Miloãeviñeva nesreña u tome ãto je zaboravio da odnedavno svi-jet ima savjest. Ãteta ãto je ta savjest ponajprije ameriåka. usa uvijek vode politiku slona...tim gore za balkanski porcelan.Je li se radi o tome da se organizira podjela, autonomija ili nezavisnost Kosova? Ne zna se.

82

U oåekivaçu, treba slijediti nato-ovu suptilnu politiku: udarati, udarati i samo udarati. Za to vrijeme, naãi mediji, naãi vladari i naãi intelektualci se zadovoýavaju, u najveñem broju, opetovati istu nato-ovsku logomahiju u stavu mirno...Nije trenutak ni za historijske, ni geopolitiåke analize, veñ za nato-vsko puçeçe mozga. Ãto je svijet sloæeniji, to viãe treba pojednostavniti probleme. S tog stajaliãta, tele-vizija nas je u zadçe vrijeme popriliåno razmazila. Ãto se Miloãeviña tiåe, stvar je shvatýiva. Potpuno obliven lustralnom krvýu, balkanski je krvnik iznova oæivio najstariju ideologiju: mræçu Viãeg naroda protiv svih ostalih. Ali, treba li stoga optuæiti, osuditi i kazniti Srbe, sve Srbe? Jesu li svi oni ratni zloåinci? Mediji nas pozivaju da jedemo Srbe za doruåak, za ruåak i za veåeru.

Da ova gastronomsko-kanibalistiåka opservacija nije deplasir-ana, postarao se, upravo danas, Alain Rollat iz pariãkog veåerça-ka: Svaki put kad se prolije malo nevine krvi [ova se otmjena fraza odnosi na desetke kosovskih Albanaca koji su stradali prilikom nato-ovih kolateralnih greãaka – f.c.], oni je (Srbi) skupýaju i puã-taju da curi po televizijskim ekranima. Oni tako kukaviåki napadaju na slabu toåku nato-ovaca, na stomak omlitavýen velikim koliåinama Coca-Cola light. Treba dakle Srbima priznati zaslugu: Oni su veñ do-bili bitku ýudoæderskim slikama. Na kraju teksta, pisac ove rubrike obavjeãtava nas da se çegova kronika prekida do 3. svibça. Treba
åovjeku vremena dok svari ove neandertalske obroke.

Afp: U subotu, u Frankfurtu, oæenio se, po åetvrti put, Joschka

Fischer (51 godina), ãef çemaåke diplomacije, bivãi taksist, zeleni (nemamo niãta protiv auto-taxi-didakta), a izabranica je dvade-setdevetogodiãça Nicole Leske, studentica [!] novinarstva. Svadba u nazoånosti samo desetak zvanica, meðu kojima kance-lar Gerhard Schröder i çegova åetvrta æena, Doris. (Åetiri plus åe-

83

tiri, koliko dopuãta ãerijat, jesu osam). Nekoliko sati poslije cer-emonije izbio je mali incident izmeðu Joschke i novinara koji su se okupili pred çegovom kuñom. Ministar je zahtijevao da se poã-tuje çegov “privatni æivot” i pozvao se na “tragiånu sudbnu prin-ceze Diane”, prije no ãto ñe okupýenim novinarima uputiti lijep kompliment: “skupino imbecila”. Nakon toga, vratio se u kuñu, svojoj buduñoj – novinarki!

Pokretaçe nato-intervencije protiv Jugoslavije primoralo je Joschku Fischera, åelnika zelenih, da odloæi ceremoniju koja je ranije bila zakazana za Uskrs, dodaje afp.

84

18. travça....

Iz Journal du dimanche doznajem da je gost danaãçeg dnevnika na Canal Plus, nakon uklaçaça mene i Ljube, Bernard-Henri Lévy, taj osmi par†mer u sultanovu haremu, kako ga je joã prije dvadesetak godina nazvao Cornelius Castoriadis, vjerojatno jedan od najznaåajnijih francuskih mislilaca ove druge polovice xx stoýeña.

Kome je sluæio vaã posjet Tirani, Vama ili Kosovskim Albancima? bilo je jedno od zanimýivijih pitaça koje je novinar Karl Zero postavio svom gostu. Sluæio je meni jer nisam sobni intelektualac....

Mnogo gluposti se govori o uåk. Ona je, moæda, bila maoistiåka, ali se demokratizirala. To su borci koji æele osloboditi Kosovo. Na pitaçe ko-je nije postavýeno – osloboditi od åega? – b.-h.l. odgovara: Tamo je faãizam, komunizam, logori, deportacija, sve to na koncu ovoga stoýeña. Uopñe, vrijedi zabiýeæiti svaki istup ovog osmog par†mera nezakopåane bijele koãuýe, joã od çegovih jugo-poåetaka, od od-laska u Beograd 1992 – gdje su ga bili pozvali Ñosiñ, Beñkoviñ i Comp. i koji je tada na beogradskom aerodromu promjenio ploåu, a na nagovor, noñ uoåi puta, nekih pariãkih poznanika. Jedno vri-jeme se uæivio bio u ulogu ãefa francuske diplomacije na liniji Izetbegoviñ-Mitterrand, a osnovao je bio i Sarajevsku listu – odus-tao je nakon tri dana! – za posýedçe evropske izvore (1994), i koju sam tada u Feralu bio nazvao Ãvindlerskom listom.

Zvala novinarka France 2 Sandrine Lajus i kaæe mi da se dogovo-rila s Gazmenom za intervju za sutra. Predlaæem joj i Stanka, ko-ji sutra treba da doðe iz Beograda, gdje je proveo viãe od mjesec dana. Ostavýam telefonsku poruku Stanku da s ærodroma izrav-no doðe u studio France 2. Gost emisije bit ñe i francuski ministar

85

za “humanitarnu akciju” – Charles Josselin. Stanko javýa da ne zna samo hoñe li kasniti avion.

Arte kasni dvadeset i pet dana za rts-om. Na programu veåeras Chaplinov Veliki diktator! Veñ je istaknut – po jednom iz Frank-furtske ãkole – znaåaj åiçenice ãto provincijskog brijaåa i diktato-ra Hynkela u †lmu igra isti lik. U prikazu †lma koji objavýuje

Figaro-ci, Figaro-lâ, povlaåi se poãast politiåke korektnosti koje je ært-va sam Chaplin. Chaplinu se spoåitava upravo to “frankfurtsko” otkriñe, to ãto progoçeni æidov i progoniteý predstavýaju dva lica is-tog åovjeåanstva koje u sebi nosi dobro i zlo. Govor koji danas teãko moæe proñi. Veñ je Chaplinu prigovoren çegov indulgentni stav prema dikta-turi, koji je u oãtrom kontrastu spram çegove osude diktatora: u lo-gorima, zatvorenici imaju udobne krevete, redovito im se dotura poã-ta... Felliniju se spoåitava ricinus, Belliniju pustoãeñi humor, Shakespeareu çegov lik mletaåkog trgovca i ‘odvratno hetero-seksulni odnos Romea i Gulliette’ ili Goyi, çegova Maja desnudes, zbog ‘seksualnog napastovaça posredstvom slike’*... Veliko åiãñeçe umjetnosti u ime politiåke korektnosti i svekolike toleran-cije. Divna je tolerancija, snoãýivost, åak i ako, kako je govorio Claudel, za to postoje posebne kuñe.

Bernard Pivot – jedan od najpoznatijih francuskih televizijskih voditeýa – u Le Journal du dimanche – piãe o beogradskim mosto-vima. Åak i oni koji su posve uvjereni u nuænost da se na Miloãeviña i Jugoslaviju sruåi nebeski bijes ne mogu a da se ne dive odvaænoj hrabro-sti Beograðana koji dan i noñ stoje na svojim mostovima na Savi, na

* O ovom i drugom primjerima politiåke korektnosti vid. u kçizi Edwarda Behra: Une Amérique qui fait peur, Plon, 1995. Zanimýivo, mnogi od autora ovih bisera predstavýaju se fob (Friends of Bill).

86

çima pjevaju, pleãu – kao na aviçonskom mostu – po çima spavaju, e da bi tom masovnom prisutnoãñu odvratili nato da ih bombardira i uniãti. Nemamo vijesti da su takvi ýudski ãtitovi stvoreni oko ærodro-ma, televizijskih odaãiýaåa, poãta, telefonskih centrala ili tvornica duhana. Je li ikada bio iskazan oåigledniji i pogibeýniji hvalospjev mostovima? Sjeñam se mostova sruãenih u vodama Rone i Saone. Godine 1944. Nijemci nisu htjeli napustiti Lyon a da grad i narodno veseýe ne presjeku na tri dijela. Tuæno je bilo vidjeti prepolovýene kamene i æeýezne lukove, razbijene nosaåe ãto su joã uvijek priåvrãñeni uz obalu, nosom æalosno zabijeni u vodu, i koji ometaju tok rijeke i stvaraju neobiåne vrtloge i kovitlace. Bolno je bilo vidjeti ove mostove koji viãe nisu sluæili svojoj namjeni...

L’ Humanité Hebdo objavýuje reportaæu o Miloãeviñevim pro-tivnicima u Beogradu koji osuðuju nato-bombardiraçe, kao i in-tervjue s Mikijem Manojloviñem i Konstantinom Obradoviñem.

Kako objasniti ýudima da je demokratski put u çihovu interesu kad im se iz srediãta demokracije, kao ãto je Zapad, na glave sruåuju bombe? pita se moj bivãi kolege iz Instituta za meðunarodnu politiku.

Åestitam Kosti na intervju i kaæem da, kojim sluåajem, nema ni ovo malo slobodne ãtampe u Francuskoj, ukýuåujuñi i komunis-tiåki L’ Humanité, da ne bismo mogli iznijeti ni tako benigne kri-tike na raåun real-demokracije. Visceralni antikomunist, Kosta uzvrati: Kako je vrijeme, joã ñemo pored demokrata ovdje i tamo, za-æaliti komuniste. Sve go demokrata do demokrata. Tjeãim ga da sa-daãçi L’ Humanité nije isto ãto i onaj iz vremena Toreza i Mar-chaisa, i da je “ugledna” pariãka ãtampa sva listom politiåki ko-rektna. Na sreñu, domeñem, Miki Manojloviñ i ti u dobrom ste druãtvu, jer pored razgovora s vama, u istom listu moæemo åi-tati i meksiåkog pisca Carlosa Fuentesa te intervju s Fredom

87

Eckhardom, portparolom Ko† Annana. Zraåni udari nato-a su ne-spojivi s Poveýom Ujediçenih naroda kaæe tako glasonoãa glavnoga tajnika un. Glasoviti meksiåki pisac pak osuðuje nato-ovo bom-bardiraçe Jugoslavije, ocijeçujuñi da ta operacija ustanovýuje veo-ma opasan precedens.
Politiåki gledano, problem je u tome ãto je globalna moñ usredotoåe-na u jednoj jedinoj naciji, u usa... Je li ýudska drama Kurda unutar turske dræave maça? Ne, oåigledno. Ali Turska je ålanica nato i kao takva, bez istoånoga grijeha... Humanitarnih razloga ima u supsa-harskoj Africi napretek, ali u çihovu sluåaju istoåni je grijeh taj ãto su daleko i .. ãto su afriåki. Miloãeviñ vrãi nasiýe, ubija i protjeruje alban-sku maçinu, doåim nato uniãtava jednu zemýu i “sluåajno” ubija ýude. U modernim je ratovima opasnije biti civil nego vojnik, kaæe Fuentes u ålanku ãto je u åetvrtak objavýen u meksiåkom neza-visnom dnevniku Reforma, a prenosi ga danas L’Humanité hebdo.

Le Journal du dimanche objavýuje reportaæu iz srediãta nato-a u Bruxellesu, uoåi ceremonija u povodu 50. obýetnice Sjeverno-atlantskoga saveza ãto ñe se iduñeg petka i subote odræati u

Washingtonu, kod gazde. Bez fanfara i bez balova, a supruge ñe os-tati u kuñi. To ñe biti radni summit na kojem ñe dominirati kosovsko pitaçe, povjerava francuskom novinaru neimenovani evropski diplomat. Veñ je javýeno da je organizator zamolio da gosti ne budu obuåeni u smokinge, a dame u duge haýine, jer bi to mog-lo ostaviti dojam frivolnosti, dok se na ekranima smjeçuju slike albanskih izbjeglica. Rat protiv Jugoslavije razlog je ãto je nato veñ poniãtio sve ceremonije predviðene u Bruxellesu, 8. ovoga mjeseca (nato je osnovan toåno 4. iv 1949).

U glavnom ãtabu nato-a, pak, niãta ne odaje ratno staçe... Vojna lica u odorama i civili s bedæevima hodaju odluånim korakom po lino-

88

leumu dugih hodnika. Betonske zgrade – administrativni stil ãezdesetih godina – isparavaju mirisima hladnoga rata. Nepovjereçe je zakon. Naroåito prema telefonu. NOS – Nato Of†ce Security – juri veñ tjedni-ma za jednom srpskom krticom. Atmosfera iz ãpijunskih romana.

“Æalosna godiãçica” zakýuåuje jdd u entre†leu – list, dakle, koji predçaåi – ako je to uopñe moguñe – u ratobornosti, poglavito u uvodnicima veñ spomenutog Genestara.
89

19. travça...

U Figarou objavýeno Pismo Francuzima Dobrice Ñosiña. Bivãi pred-sjednik Jugoslavije 1992–93, predstavýen kao “najveñi srpski pi-sac”, zalaæe se za podjelu Kosova i Metohije, izbjegavajuñi svaku drugu temu, poglavitu vlastitu odgovornost u godinama koje su pojeli skakavci. Åitajuñi ovu vrstu proze prisjeñam se Kiãova posthumno objavýena teksta Pesnik revolucije na predsednikovom brodu, intervjua ãto ga je “najveñi srpski pisac” dao talijanskom Il Tempo (u kojem velikoduãno daje Dalmaciju Talijanima!) pa do çegova ustoliåeça Slobodana Miloãeviña kao najpopularnijeg srp-skog politiåara xx veka. Ni traga vlastite odgovornosti i kobne uloge koju je ovaj komesar igrao posýedçih desetýeña u Jugo-slaviji. Paralela koja mi se odavno nameñe: Velika Drenova –
Veliko Trgoviãñe. Ñosiñ –Tuðman.

U istim novinama i ålanak dvojice bivãih francuskih ambasadora u Sjevernoatlantskome vijeñu: Jacquesa Tinéa i Gabriela Robina.

Kako u danaãçem nato-u prepoznati onu alijansu åiji je najvjerni-ji pobornik bio general De Gaulle onda kad je prijetça bila na vrhun-cu kao, na primjer, za berlinske ili kubanske krize? Ona danas gazi svo-ju vlastitu poveýu i odriåe se svojih vlastitih obveza.

Ona je uspjela sprijeåiti rat na naãim granicama, i neka joj zahval-nost bude izreåena; ali ona ga danas prenosi na granice drugih, a da se nijedna od çenih ålanica ne usuðuje spomenuti svoje pravo legitimne, individualne ili kolektivne obrane, kako je odreðeno u ålanku 5 çe-na utemeýujuñeg ugovora.

Njene ålanice se obvezuju (ål.1), sukladno Poveýi Ujediçenih na-roda, da rijeãe svaki meðunarodni spor, u koji su ukýuåene, na miran naåin i da se uzdræe od prijetçe ili upotrebe sile. One åine suprotno i

90


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Povjesne knjige
PostPostano: 30 stu 2010, 23:44 
Offline

Pridružen/a: 13 ožu 2010, 16:39
Postovi: 2989
nitko, koliko znamo, nije se joã uvijek usudio objaviti dokumente kon-ferencije u Rambouilletu, neuspjeh koje je uzet kao izgovor za oprav-daçe çihove akcije.

Ålanak 7. Vaãingtonskog ugovora ide toliko daleko da odreðuje kako ovaj ugovor “ne ugroæava i ne moæe biti protumaåen na naåin da ugro-æava... prvobitnu odgovornost Vijeña sigurnosti za odræavaçe meðu-narodnog mira i sigurnosti”. Nato uzurpira odgovornosti za koje se ob-vezao da ñe ih poãtivati.

Nato je bio stvoren da bi zaãtitio Evropu, “çen teritorijalni in-tegritet, çenu politiåku nezavisnost i çenu sigurnost” (ål.4). Nato proãiruje nad çom svoj protektorat.

Nato nas je branio od totalitaristiåke prijetçe Sovjetskog Saveza, on sada uniãtava nadaça u mladu i krhku rusku demokraciju. U svi-jetu pak, nato je utjelovýavao stvar prava: on viãe ne personi†cira niã-ta drugo do moñ sile. Nato je ãirio uvjereçe da ñe se Miloãeviñ predati nakon nekoliko udara; je li predvidio, s istom takvom lucidnoãñu, da ñe srpski narod u tome vidjeti priliku da se ujedini oko Miloãeviña da bi otklonio taj izazov.

U jednom drugom vremenu, dvije su evropske zemýe pokuãale da ga uvuku u Suecku pustolovinu; Amerika je tome stala na put. Kasnije, Amerika je htjela odvesti Evropu u vijetnamski osiçak, ali je doãlo do govora u Pnom Penu. Eisenhower i De Gaulle su, naæalost, mrtvi i ne-maju nasýednika.

Zar ne bi bilo boýe, ipak, ukinuti ugovor koji se gazi pod izgovorom da se poãtuje, i odreñi se Alijanse, koja je bila mudra i spasonosna, ali koja je, oåigledno, izgubila razum?

Zovem generala Jeana Cota radi intervjua. Zakazujemo za iduñi ponedjeýak u redakciji. Mongénéral voli izravni razgovor.



91

Iz Zagreba zvao Ãnajder. Zovem Feral, jer mi Ãac kaæe da nije iza-ãao intervju s Besançonom. Preporuåa mi svoju danaãçu kolum-nu iz Novoga lista, naglaãava çen “muzilovski” naslov: Åovjek bez svojstava. Umjesto o Ulrichu, rijeå je o Miloãeviñu, koji je, bar po meni, mnogo bliæi Moosbruggeru nego li glavnom junaku ro-mana, ali bi Paralelna akcija sasvim mogla posluæiti kao ilustraci-ja velikog nato-va jubileja ãto se za åetiri dana slavi u Washing-tonu. Åitam sa zadovoýstvom:

Bistriji meðu politiåarima i sociolozima znali su, meðutim, da je Kosovo tempirana bomba. Veñ ranih osamdesetih poåeo je kosovski countdown. Moglo se pomisliti, pak se åesto tako i misli, da su sami Kosovari odluåili saåekati da se ‘odvije’ rasap dræavne zajednice, kako bi, u †nalu çezine drame, izaãli sa svojim zahtjevima. To sigurno vri-jedi za çihove fundamentaliste koji su, po de†niciji, jednako tako ‘tvr-di’ kao i svaki drugi.Tragiåni je paradoks, koji dotiåe tragediju cijele naãe raspale, demonizirane sudræave, u tome ãto je kosovski problem mogao biti rijeãen jedino u çezinu sklopu...Åim smo Srbe i Kosovare prepustili çima samima, rjeãeça viãe nije bilo.Doduãe, moguñe je za-misliti ovaj ili onaj politiåki okvir, pak ga oruæjem i osigurati. nato up-ravo to i pokuãava, usred lutaça i nejasnoña u pogledu tih istih ciýeva. Njegovi vojnici veñ pomalo zvone na uzbunu. Politiåki ciýevi, naime, nisu jasno de†nirani, a onda moraju ostati nejasni i vojni...Ja, naravno, dobro znam da ovakvim stavovima ne idem uz dlaku javnom mnijeçu u Hrvatskoj koje je, u pitaçu nato-ove intervencije gotovo jednako on-ako homogenizirano, dakako na suprotnim polaziãtima, kao ono u Srbiji. Ovdje se sada dræi obaveznim izraziti svoju radost ãto negdje gore kuñe i tvornice...Zapad danas kani kazniti Miloãeviña istom onom odluånoãñu kojom kaæçava Saddama, ili do juåer Gada†ja. Miloãeviñ, naravno, mora biti proizveden u javnog neprijateýa No 1, a sam se Miloãeviñ veñ godinama uvelike trudi uklopiti se u kriterije. Miloãeviñ


92

veñ je postao mitska †gura zla kojemu sa svih strana preporuåuju da se ubije. Stvarnost, meðutim, slabo korespondira s ovom potrebom da se zlo hipostazira, te da se umjesto nekog racionalnog objaãçeça ponudi mitska projekcija. Stvarnost otkriva jednog deæmekastog åovuýka go-tovo u musilovskom smislu åovjeka bez svojstava, tipiånog funkcionara unutar partijskih maãinerija u kojemu nema ama baã nikakve demonije. Nikakvog ýudskog suviãka, ni u kojem smjeru. Ako bi to bilo oliåeçe Apsolutnog Zla u planetarnim omjerima, onda bi i sam Satana mogao biti tek neki vrtni patuýak. Gospod Bog bi onda, gledano u tim propor-cijama, bio netko tko radi jogging u Centralparku, New York, i hrani se hamburgerima... nato-ova intervencija åini samoga Miloãeviña jed-nom nevaænom pojavom. On se sada, s dosta uspjeha, moæe sakriti iza masovne nesreñe koja ñe, na paradoksalan naåin, alibirati sve neuspje-he çegova imperijalizma. Zapad propuãta razumjeti da su tipovi pop-ut Slobodana Miloãeviña ipak samo ekrani, zasloni, na koje kolektivna imaginacija samo projicira svoje fantazme... I na ovom se mjestu åov-jek koji tu i tamo misli uistinu mora zabrinuti nad mentalnim vijuga-ma onih u åijim je rukama danas sudbina svijeta”...

Razmiãýaça na muzilovsku temu: Kakanija i Jugoslavija (ne ova danaãça, zaboga!). Zaãto ne? Ukoliko je uopñe moguñe da to u svim oåima postane vidýivo, dogodilo se to u Kakaniji, i u tom je Kakanija, a da to svijet joã nije znao, bila najnaprednija dræava; bila je dræava ko-ja je u samoj sebi nekako samo joã uåestvovala, u çoj je åovjek bio neg-ativno slobodan, bez prestanka sapet osjeñajem nedovoýnih razloga vlastite egzistencije i zapahnut velikom fantazijom nedogoðenoga ili ipak ne neopozivo dogoðenoga kao dahom oceana iz kojih se åov-jeåanstvo podiglo... Jest, moæda je Kakanija, usprkos svemu ãto govori protiv toga, ipak bila zemýa za genijalne ýude; i vjerojatno je zbog to-ga i propala (R. Musil)



93

Radio Bleu – novinarka Anne Jarlan me pita tko bi mogao sud-jelovati u emisiji koju priprema; traæi eksperte za Balkan, pored glavnog gosta koji ñe biti Paul Garde. Odgovaram da, ãto se bar mene tiåe i kad je spomenuti ekspert u pitaçu, nitko. U glavi mi se veñ roje misli o tom velikom ekspertu koji brka Antu Paveliña
Zubara i Antu Paveliña Poglavnika (u kçizi Æivot i smrt Jugoslavije, samo u prvom izdaçu, jer je za drugo izdaçe izvrãio nuæne is-pravke, ali bez ikakovih napomena. Prava znastvena akribija!). Sjeñam se ãto mi je o çemu – o tom velikom ekspertu za Æivot i smrt Jugoslavije – rekao Pierre Vidal-Naquet: Naãao me 1952. u Ateni. Upravo se bio vratio iz Jugoslavije. Kaæe mi, sav razdragan, da je Tito rijeãio nacionalno pitaçe u Jugoslaviji! Prekidam razgovor s novi-narkom pod izgovorom da imam puno posla. Pet minuta posli-je, ona dolazi u redakciju i hoñe upoznati åovjeka koji joj je spus-tio sluãalicu. Predstavýam se i vodim je na kafu. Ukratko, nakon telefonske oluje, veoma ugodan i veseo razgovor sa simpatiånom novinarkom.

Emisija na France 2 koju vodi Paul Amar. Stanko je uspio doñi uz maçe zakaãçeçe. Upoznajem Gazmena. Tu su i ãezdesetos-maãki “pretendenti” na crnogorsko prijestoýe, Nikola i France, aktivni u “humanitarnoj akciji bez granica”. Charles Josselin – delegirani ministar u ministarstvu inozemnih poslova, zaduæen za ko-operaciju i frankofoniju, zaduæen za humanitarnu akciju – iznenaðen izlagaçem Gazmena Puýe, koji ponavýa stavove iznijete u in-tervju sa mnom, posebno onaj o podijeýenoj odgovornosti Miloãeviña i nato-a.






94

20. travça....

Libération objavýuje analizu ameriåke vojne doktrine iz pera Frédérica Fillouxa: Pentagon, glava u nebesima.

U prvoj treñini xxi stoýeña bit ñemo sposobni otkriti, pratiti i gaðati, gotovo u realnom vremenu, bilo koji znaåajni ciý u pokretu na povrãi-ni Zemýine kugle – izjavio je 1997. godine general Fogleman, naåel-nik glavnoga ãtaba US Air Forcea pred ålanovima Predstavniåkoga doma ameriåkoga Kongresa. Proãle srijede u sjediãtu nato-a u Bruxellesu, jedan viãi o†cir, izjavu kojega prenosi ameriåki tisak, priznaje: Performance naãega oruæja visoke tehnologije bile bi uniã-tavajuñe za so†sticirana protivnika koji vodi naã tip rata. Ali naãa oruæ-ja su slabija u politiåki zategnutoj okolini i protiv Srba koji umjeãno rabe zastarjelo oruæje radi ratovaça na naåin koji smo mi gotovo zab-oravili. Izmeðu ova dva stajaliãta nazire se oåevidan poraz ameriåke vo-jne doktrine, åije su dvije temeýne postavke – pribjegavaçe najveñoj moguñoj mjeri high-tech naoruæaçu i voýa za minimalnim brojem vlastitih gubitaka...

Rat u Zaýevu je obiýeæio vrhunac e†kasnosti oruæja visoke tehno-logije, biýeæi vojni analitiåar Edward Luttwak, koji to naziva post-herojskom vojnom politikom. Ovaj se koncept temeýi na oruæju vi-soke tehnologije i na onome ãto stratezi nazivaju informacijskom nad-moñi (information dominance), kao ãto se govori o zraånoj ili kop-nenoj nadmoñi: sve znati, u svakom trenutku, o neprijateýu...

Od 24. oæujka, od ovog lijepog sna nije ostalo gotovo niãta. Na Kosovu, Sjediçene Dræave pokuãavaju voditi clean, brzi i ugovorni rat: takvoj vrsti ciýa odgovara taj i taj tip udara tim i tim sredstvima, kao ãto je predviðeno u vjeæbovnicima.

Ali to ne ide. Koncept informacijske nadmoñi priåiça se gotovo smijeãnim protiv uãanåenih srpskih postrojba, rasprãenih na sve strane,


95

protiv tenkova koji neprimjetno mijeçaju svoje poloæaje prije no ãto se ponovno sakriju, jedinica koje meðusobno komuniciraju putem starih dobrih poýskih radio stanica (i mobilne telefonije) i koje provode etniåko åiãñeçe mræçom uz pomoñ tek nekoliko puãaka...

Proãloga tjedna, doznalo se da vojska u Coloradu gradi poligon koji predstavýa kopiju balkanske regije (veliåine 4% povrãine Kosova). Vrti li se to Amerikancima u glavi ideja o tome da iznova nauåe ãto su uliåne borbe?”

Intervju s Vladimirom Bukovskim. Kod kuñe je u Cambridgeu. Ãto vi, gospodine Bukovski – jedan od najpoznatijih sovjetskih disidenata, autor kçige Moskovski proces, kçige gotovo preãuñene u intelektualnim krugovima Zapada, premda predstavýa jedno od najdragocjenijih svjedoåeça o smrti komunizma – mislite o
vojnoj intervenciji nato-a protiv Jugoslavije?

O tome sam veñ uputio jednu svoju izjavu naãem nar-komu, naro-dnom komesaru u Bruxellesu – u kojem sam ovu akciju nazvao mon-umentalnom glupoãñu. Napisao sam tu izjavu veñ prvoga dana bom-bardiraça, kad sam se nalazio u Italiji. Nisam dobio odgovora. Kao ãto sam se i pribojavao, sve se to razvilo na najgori naåin. Ovo bombardi-raçe, ovi napadaji nato-a, poluåili su rezultate suprotne od æeýenih. I ãto duýe traju, to se sve viãe situacija pogorãava. Potpuno se zaboravýaju

– ako se tako moæe reñi – dodatne ærtve ovoga rata: to jest politiåke ærtve, na primjer, u Rusiji. To dovodi do toga da je javno mnijeçe postalo sve desnije. Takoðer, raãirila su se antizapadna raspoloæeça. Praktiåki, potisnuta je svaka demokratska opozicija. Iste je rezultate ova vojna in-tervencija imala i u Srbiji. Po mom miãýeçu, to je politiåka katastro-fa, koja, uostalom, nije joã zavrãena. A ako sudimo po izjavama glavnog zapovjedniãtva nato-a, ova bi se katastrofa mogla joã pogorãati i poveñati.


96

Nedavno, u intervjuu za naãu radio-postaju, najpoznatiji fran-cuski sovjetolog, Alain Besançon, izjavio je da ñe iz ovoga rata Amerika izañi osramoñena – ãto nije dobro, Evropa osramoñena

– ãto nije dobro, Francuska osramoñena – ãto nije dobro, Kosov-ski Albanci protjerani – ãto nije dobro i Srbija razruãena – ãto ni-je dobro! Dijelite li miãýeçe Alaina Besançona?

Da – ako se radi o ocjeni onoga ãto se veñ dogodilo! Ali postavýam sada slijedeñe pitaçe: Zaãto je to uopñe trebalo uåiniti? Zar sve to nije rezultat upravo bombardiraça. Zaãto sam ja to shvatio veñ prvoga dana

– a oni – mislim na narodne komesare, narkomane, iz Bruxellesa – na zapovjedniãtvo nato-a – tek tri sedmice kasnije! Zar se nije ta akcija mogla predvidjeti bar tri poteza unaprijed, umjesto jedan jedini. Ima li meðu åelnicima nato-a bar jednog koji razumije ãahovsku igru. Uopñe niãta ne razumijem. Zar nema ni jednog jedinog koji åita kçige iz Historije, zar ne znaju da su Srbi bili jedini narod u Evropi koji se suprotstavýao Hitleru za cijelog trajaça Drugog svjetskoga rata i koji nije bio slomýen!

Da li, doista, treba na sve to podsjeñati i joã jednom iznova izgubiti tu igru, ali ovaj put s armijom nato-a?

Zar nato doista misli da moæe primjeniti svoju politiku na joã okrut-niji naåin nego Hitler?

Kakvo je – gospodine Bukovski – vaãe miãýeçe o stavu Rusije prema ovom sukobu?

Rusija nema stava. Danaãça Rusija nije åak ni dræava. Ona pravi mnoge geste, mnogo je tu retorike. Moskva govori o preusmjeravaçu ruskih projektila na ciýeve na Zapadu – ali to su prazne rijeåi.

Rusija se, u stvari, nalazi iza zavjese i pokuãava uspjeãno privesti kraju pregovore sa Zapadom oko svojih uobiåajenih †nancijskih teãkoña. I to je veoma æalosno! Jer Rusija je u ovoj situaciji mogla igrati ulogu protu-vlasti besmislenoj politici nato-a, politici koja je, uostalom, poli-


97

tika ýevice, jer u ovom trenutku u Evropi i Sjediçenim Ameriåkim Dræavama na vlasti su meçãevici – to jest socijal-demokrati!!! Rusija je mogla zaustaviti ovaj rat u jedan dan. Doista, bez mahaça maåem, bez buke i retorike, mogla je pruæiti Srbima svoja sredstva protuzraåne obrane koja su joã e†kasnija od ameriåkih stinger-a ãto su odigrali od-luåujuñu ulogu u ratu u Afganistanu. Sve bi akcije nato-a bile odmah zaustavýene i usijane bi glave nato-a bile primorane stati za prego-varaåki stol i mirno razgovarati o svim tim problemima, mirno i na civ-iliziran naåin traæiti rjeãeçe sukoba.

Gospodine Bukovski, vidite li ishod ovoga sukoba i ako da – koji?

Ma koliko åudno to moglo izgledati, ja dijelim miãýeçe pape: mis-lim da je on jedino trezveno biñe koje joã imamo u Evropi. Njegov stav, od poåetka – bio je slijedeñi: treba zaustaviti vojne operacije i traæite sve moguñe putove koje vode pregovorima.

Ne tako davno u Americi se moglo åuti jedno drugo miãýeçe – bilo je to miãýeçe ýudi koji nemaju moñ odluåivaça – bili su to promatraåi i znalci meðunarodne politike – i koji su govorili slijedeñe: Zar se ne bi mogla izvrãiti razmjena teritorija – dio bivãe Bosne koji se sada nalazi pod srpskom kontrolom bio bi sluæbeno priznat kao teritorij koji pri-pada Srbiji a u zamjenu – jedan bi se dio Kosova , onaj juæni, otcjepio od Jugoslavije i dao muslimanima. Dræim da je to bio zanimýiv prijed-log. Zaãto ne razgovarati, na primjer, o ovom prijedlogu – detaýnije i na diplomatski naåin te u mirnoj atmosferi.

Ali – kako ja sada vidim stvari – sve dok traje agresija nato-a pro-tiv Srbije, za Srbiju uopñe nije moguñe sudjelovati u ovim pregovorima ! Jer, voditi pregovore pod bombama je naprosto uvredýivo!

Zove Pierre Rigoulot i prenosi mi razgovor s Nikolom Miletiñem, dopisnikom France Pressea iz Moskve, ranije ãefom dopisniãtva


98

afp iz Beograda, odakle ga je Miloãeviñ protjerao u lipçu 1994. Rigoulot kaæe da Miletiñ i ja dijelimo sliåne stavove o nato-inter-venciji. Naravno, jer smo odavno protiv Miloãeviña. Pierre mi govori o podjeli unutar skupine autora koji su napisali Crnu kçigu ko-munizma, i uopñe meðu svima onima koji su in illo tempore navrañali u leglo ‘antikomunizma’, u pariãkoj Avenue Poincarré, u

Institut za druãtvenu povijest, kod Borisa Souvarinea i Branka Laziña.

99

21. travça...

Nato priznaje da koristi projektile s osiromaãenim uranom – prenosi afp pisaçe japanske ãtampe. Glasonoãa nato-a, talijans-ki general Guiseppe Marani, potvrdio je ovo dopisniku lista
Mainichi .

Razgovor s Nikolom Miletiñem u Moskvi. Zahvaýujem mu na kçizi koju mi je poslao preko svog nakladnika: Tra†cs et crimes dans les Balkans. Moli me da mu poãaýem intervju s Bukovskim.

Vincent s lci me zove i ne predstavýa se tajnici Biýani, koja ga pi-ta tko je, jer zna da oåekujem çegov poziv i nijedan drugi. To, meðutim Vincent ne zna, i tada shvatim da moram sam uzeti sluãalicu. Kodiranim jezikom zakazujemo sastanak u obliæçem restoranu Les Ondes, izmeðu 14 i 14.30h. Tijekom susreta pitamo se jesmo li postali paranoici, ili nam netko radi o glavi. Te se dvi-je stvari nuæno ne iskýuåuju, volio je reñi Denis de Rougemont.

Posýedçi predsjednik Sovjetskog Saveza i dobitnik Nobelove na-grade za mir 1990, Mihail Gorbaåov, optuæuje jutros u Rimu nato da je pred oåima cijelog svijeta pokazao svoje ludilo i neodgov-ornost. Nato-ova intervencija uåinila je od Miloãeviña nacionalnog heroja, istiåe Gorbaåov uz ocjenu da se drama kosovskih izbjeg-lica, od poåetka nato-intervencije, prometnula u tragediju.

Clinton, moæebiti, nije vidio sve zamke intervencije u Jugoslaviji, ocijeçuje predsjednik talijanske vlade Massimo D’Alema, u intervju za Corriere della Sera.



100


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Povijesne knjige
PostPostano: 22 sij 2011, 18:19 
Offline

Pridružen/a: 11 ruj 2010, 22:35
Postovi: 14
Ima li tko slučajno jednu od ovih knjiga. :HercegBosanac

Ćosić, Povijest DUBROVNIKA, 2006.;Dubrovačka granica i područje Kleka, 1997.

Bjelovučić Nikola Zvonimir, Od kojih vladara kupi ili dobi D.
Republika pojedine svoje krajeve,1930.

Miović-Perić Vesna, Dubrovačka diplomacija u Istanbulu, 2003.; Metode
dubrovačke diplomacije u kontaktima s Osmanlijama, 1998.; Svakodnevnica
dubrovačkih pograničnih sela u doba hajdučije, 1997. :hrvatinic

_________________
Next year this time I will be a milioner....


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Povijesne knjige
PostPostano: 05 stu 2011, 20:25 
Offline

Pridružen/a: 05 stu 2011, 20:14
Postovi: 4
http://www.klub-povratnika.com.hr/index ... 09&lang=hr


Na ovom linku imate za download besplatnih knjiga,za download će trebat dodatak NITRO PDF u mozillu firefox SA OVOG LINKA:
http://www.google.hr/#hl=hr&sugexp=kjrm ... 24&bih=554


Pdf download-Add-ons for Firefox


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Povijesne knjige
PostPostano: 05 stu 2011, 20:43 
Offline

Pridružen/a: 05 stu 2011, 20:14
Postovi: 4
http://www.baneprevoz.com/e-knjige/Nena ... -%29_2450/
http://www.baneprevoz.com/e-knjige/Jerk ... 2-II_1650/
http://www.baneprevoz.com/e-knjige/Jerk ... 92-I_1649/
http://www.baneprevoz.com/autori/davor- ... -loso_398/
http://www.baneprevoz.com/e-knjige/Hrva ... -dom_1407/
http://www.baneprevoz.com/e-knjige/Hrvo ... nica_1408/
http://www.baneprevoz.com/e-knjige/Hrvo ... vije_1409/
http://www.baneprevoz.com/e-knjige/Hrvo ... tske_1410/
http://www.baneprevoz.com/e-knjige/HRZ- ... ratu_1412/
http://www.baneprevoz.com/autori/ivan-muzic_892/
http://www.baneprevoz.com/e-knjige/Mich ... mena_5471/
http://www.baneprevoz.com/e-knjige/Mark ... oban_5309/
http://www.baneprevoz.com/e-knjige/Mart ... nika_4203/
http://www.baneprevoz.com/e-knjige/Mart ... roda_2117/
(Suđenje vukovarcima 1992. u Srbiji)
http://www.baneprevoz.com/autori/ratko- ... klek_2731/
http://www.filestube.com/9R4E2lxTwC0bv0 ... 80%A1.html
ZVONKO BUŠIĆ - 29.03.2011. - OPASNE VEZE TV PLUS - voditelj Tihomir Dujmović - 1. DIO
www.youtube.com
Fran Živičnjak: "U vječni spomen"
www.croatiafidelis.hr
Ljubica Stefan: ANTISEMITIZAM U SRBIJI ZA VRIJEME DRUGOG SVJETSKOG RATA
pasta.cantbedone.org
Hrvatske povijesne odore - Ratnici svjetla
www.youtube.com
http://www.safaric-safaric.si/knjige/19 ... 20Bozo.pdf
www.safaric-safaric.si
Knjiga o ulozi Srpske pravoslavne crkve u ratu u Hrvatskoj i BiH
www.necenzurirano.com
Na ovoj stranici od Googla se može skinit knjiga u .PDF formatu o zločinima partizana u Dalmaciji "ZLOČIN I TEROR U DALMACIJI 1943.-1948."
Google
www.google.hr
Vjekoslav Lujo Lasić - Pakao je počeo na Bleiburgu
Uvod u knjigu | Rat u Gradu
www.rat-u-gradu.alat.hr
benigar02.htm
www.exdeo.com
(Knjiga o Stepincu)
Series: Serija Bleiburg-I « | Rat u Gradu
www.rat-u-gradu.alat.hr


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Povijesne knjige
PostPostano: 04 pro 2011, 13:32 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 11 stu 2011, 14:14
Postovi: 3462
Ako može link za ove knjige:
Neven Budak, Hrvatska i Slavonija u ranome novom vijeku, Zagreb, 2007.
Josip Vrandečić - Miroslav Bertoša, Dalmacija, Dubrovnik i Istra u ranome novom
vijeku. Zagreb, 2007.
Hvala.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Povijesne knjige
PostPostano: 22 pro 2011, 15:47 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 03 ruj 2011, 23:44
Postovi: 212
Život i običaji hrvata katoličke vjere u Bosni i Hercegovini (1908)
Author: Buconjić, Nikola
http://www.archive.org/stream/ivotiobia ... 0/mode/2up

_________________
Old Fridolin: Ali minimalno, da imamo pravo birati svoje kandidate mi sami.
BORG Pakšu Bosnensis: Gdje je to pravo i na cemu se temelji? Jel dovoljno nesto zeljeti da bi bilo pravo?


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Povijesne knjige
PostPostano: 22 pro 2011, 15:50 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 05 svi 2009, 11:02
Postovi: 8044
Lokacija: Banovina Usora
Lijepi je napisao/la:
Život i običaji hrvata katoličke vjere u Bosni i Hercegovini (1908)
Author: Buconjić, Nikola
http://www.archive.org/details/ivotiobi ... 01bucogoog


Jel ima negdje u pdf?


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Povijesne knjige
PostPostano: 22 pro 2011, 16:08 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 03 ruj 2011, 23:44
Postovi: 212
pa spusti se na full text, dodje ti ga isto. kasnije pravi pdf ako oces
http://www.archive.org/stream/ivotiobia ... g_djvu.txt

_________________
Old Fridolin: Ali minimalno, da imamo pravo birati svoje kandidate mi sami.
BORG Pakšu Bosnensis: Gdje je to pravo i na cemu se temelji? Jel dovoljno nesto zeljeti da bi bilo pravo?


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Povijesne knjige
PostPostano: 22 pro 2011, 16:19 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 03 ruj 2011, 23:44
Postovi: 212
Povijest ustanka u Hercegovini i boj kod Stoca
Author: Buconjić, Nikola, 1911

Knjigu Povijest ustanka u Hercegovini i boj kod Stoca napisao je Nikola Buconjić* i objavio 1911. godine u Mostaru. U knjizi Buconjić obrađuje prilike u Hercegovini pred ustanak, događaje u Hercegovačkom ustanku 1875-1878. godine i završne operacije vojne okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine od strane austrougarske vojske po mandatu Berlinskog kongresa.

http://bestbuydoc.com/sr/doc-file/899/p ... tolac.html

_________________
Old Fridolin: Ali minimalno, da imamo pravo birati svoje kandidate mi sami.
BORG Pakšu Bosnensis: Gdje je to pravo i na cemu se temelji? Jel dovoljno nesto zeljeti da bi bilo pravo?


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Povijesne knjige
PostPostano: 11 sij 2012, 22:58 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 11 sij 2012, 22:49
Postovi: 12
slika

slika

download:
Na.Udbini.Heroji.a.ne.zlocinci-zajedno.u.ratu.zajedno.u.miru.rar - 1.8 MB

_________________
slika


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Povijesne knjige
PostPostano: 11 sij 2012, 23:08 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 11 sij 2012, 22:49
Postovi: 12
VATROSLAV MURVAN / NA IZVORIMA SRPSKIH NEISTINA

slika

Izgleda da od tada do danas Srbi nisu ništa naučili, a posebno nisu naučili Srbi u Hrvatskoj, koji su se dali navući na tanak led vekkosrpske politike, koja ih je za svoje ciljeve besramno iskoristila i dovela do masovnog suicida, nagovorivši i naoružavši ih, da se pobune protiv većinskog naroda - Hrvata. Dok su pravi vinovruci sjedi6 u udobnim beogradskim foteljama huškajući srpski narod i "nadobudne buduće velike srpske državnike" u Hrvatskoj protiv Hrvata, meñu Srbima u Hrvatskoj nije se, nažalost, našla ni jedna vremenu dorasla politička ličnost (a bilo ih je na tisuće u prethodnoj državi), da spasi svoje sunarodnjake (ali i sebe) od fizičkog i moralnog sloma. Naprotiv, bilo je više onih koji su podsticali.

download:

1941 Srpski izvori neistina.rar - 11.3 MB

_________________
slika


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Povijesne knjige
PostPostano: 11 sij 2012, 23:09 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 11 sij 2012, 22:49
Postovi: 12
DANIJEL CRLJEN - Čimbenici Bleiburškog sloma
München, 1970

slika

Pred austrijskim gradićem Bleiburgom 15. svibnja 1945. glavnina hrvatske vojske predala se je engleskim jedinicama, čiji je zapovjednik hrvatsku vojsku predao partizanima i svojim oružjem osigurao izvršenje te predaje. Jedan dio zarobljenika pobili su partizani već u okolici Bleiburga; drugi je dio zaglavio u ''marševima smrti'', koji su bili organizirani, da bi se pokolj izvršio na što većem prostoru, te time otežalo utvrdjenje istine i ublažio, ako ne rasplinuo, impakt zločina; treći, najmanji, nakon mjeseci i godina stradanja, preživio je, da svjedoči.

download:
cimbenici_bleiburskog_sloma.pdf - 10.5 MB

_________________
slika


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Povijesne knjige
PostPostano: 11 sij 2012, 23:16 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 11 sij 2012, 22:49
Postovi: 12
slika

slika

download:
VHV 1991-1995.pdf - 16.6 MB

_________________
slika


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Povijesne knjige
PostPostano: 11 sij 2012, 23:18 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 11 sij 2012, 22:49
Postovi: 12
Ivan Muzic - Katolicka crkva Stepinac i Pavelic

slika

Utjecaj Crkava na politička zbivanja u jugoslaviji između dva rata nije bio ozbiljno proučavan. Konkordat između kraljevine Jugoslavije i Svete Stolice sklopljen godine 1935. također nije bio predmet posebnog istraživanja. Autor se zainteresirao za tu problematiku i odlučio je o njoj napisati opsežan preglednik.

Uvez: tvrdi
Godina: 2003
Stranica: 534

download:
http://uploading.com/files/d46a5c45/Kat ... velic.pdf/

_________________
slika


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Povijesne knjige
PostPostano: 13 sij 2012, 18:26 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 11 sij 2012, 22:49
Postovi: 12
slika

Matkovic.Zlocini.i.teror.u.Dalmaciji.1943-1948.rar - 11.4 MB

_________________
slika


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Povijesne knjige
PostPostano: 17 sij 2012, 22:34 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 11 sij 2012, 22:49
Postovi: 12
slika

Hrvoje Matković
POVIJEST NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE

Drugo, dopunjeno izdanje
Zagreb, 2002.


Recenzenti prvog izdanja
Akademik Ljubo Boban
Dr. Franko Mirošević


SADRŽAJ
Predgovor drugom izdanju
Predgovor prvom izdanju
UVOD
► Hrvatska u jugoslavenskoj državi između dva rata
PRIPREMA
► Ustaška emigracija i njezino djelovanje do 1941.
DRŽAVA
► Uspostava Nezavisne Države Hrvatske
► Priznanje NDH i utvrđivanje njezinih granica
► Ustrojstvo države i unutarnja organizacija
► Oružane snage
► Gospodarske prilike
► Vjerske zajednice
► Kulturni život
AKCIJA
► Odnosi Nezavisne Države Hrvatske s Italijom
► Odnosi Nezavisne Države Hrvatske s Njemačkom
► Politika nacionalne i rasne isključivosti
► Snage ugrožavanja Nezavisne Države Hrvatske
► Hrvatska seljačka stranka u NDH
► Politička i vojna zbivanja 1942. i 1943.
► Pokušaj spašavanja Nezavisne Države Hrvatske
SLOM
► Posljednji dani i propast NDH
► Druga ustaška emigracija
POLITIČKI ŽIVOTOPISI GLAVNIH LIČNOSTI U NDH
DOKUMENTI
Literatura
Bilješka o autoru


http://filepost.com/files/34a6214m/Pov.NDH.pdf/

_________________
slika


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Povijesne knjige
PostPostano: 19 sij 2012, 12:09 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 11 sij 2012, 22:49
Postovi: 12
slika

Knjiga je zbirka eseja napisanih između 1995. i 2002. o stradanjima hrvatskog naroda, među ostalima na Križnom putu do Bleiburga. Novak je istraživao pokolje Hrvata u Sloveniji. Zahvaljujući Dragutinu Šafariću, Hrvatu koji tamo živi, označeno je 895 lokacija masovnih grobišta, rekao je Borovčak i ustvrdio da je u Hrvatskoj takve lokacije na području Maceljske šume koja se proteže do Krapine, "za izgradnju autoceste otkupila privatna varaždinska tvrtka Coning".

"Hrvatsku možemo imati samo ako imamo svoju vlast," istaknuo je Piskač i dodao kako "Novak upozorava upravo na ono što nas očekuje ako je izgubimo".

Novakova je knjiga poziv na pamćenje narodnog stradalništva, "jer sami smo odgovorni ako nam se ona bude ponavljala", kazala je Maja Freundlich.

http://uploading.com/files/366em9mb/200 ... atsku.rar/

_________________
slika


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Povijesne knjige
PostPostano: 13 tra 2012, 14:37 
Offline

Pridružen/a: 13 tra 2012, 14:35
Postovi: 1
Ako neko ima NOVI linkove za skidanje ove knige, neka mi posalje!! MOLIM VAS!!!

Josip Lucic - Spisi dubrovacke kancelarije - knjiga 2
Josip Lucic - Spisi dubrovacke kancelarije - knjiga 3
Jorjo Tadic - Pisma i upustva Dubrovacke republike tom I


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Povijesne knjige
PostPostano: 09 svi 2012, 13:30 
Offline

Pridružen/a: 08 svi 2012, 20:02
Postovi: 1
Da li neko ima nešto o Hrvatima u hercegovačkom ustanku, ili slučajno od Marka Vege Historiju Brotnja ili Bekiju kroz vijekove od istog autora?


Vrh
   
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 167 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1, 2, 3, 4, 5, 6, 7  Sljedeća

Vremenska zona: UTC + 01:00


Online

Trenutno korisnika/ca: Jean Luc Picard i 50 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
Facebook 2011 By Damien Keitel
Template made by DEVPPL - HR (CRO) by Ančica Sečan
phpBB SEO