Ustavni amandman LX

Skupština (parlament) Bosne i Hercegovine, kojim je dominirao Savez
komunista, donijela je 31. jula 1990. godine navedeni ustavni amandman
kojim se radikalno mijenjao konstitutivni status etničkih nacija.

Navedenim amandmanom Bosna se definiše kao „suverena demokratska
država ravnopravnih građana, naroda Bosne i Hercegovine - Muslimana,
Srba i Hrvata i pripadnika drugih naroda i narodnosti...” Vladajuća partija je
kroz Skupštinu izvršila ustavne promjene prvog temeljnog člana koji
definiše titulara suverenosti. U definisanju nacionalne i građanske
suverenosti primat je dat građanskoj čime je poremeđen balans etničkog i
građanskog.

Ustavna formula o zajedničkoj suverenosti nacija i
konstitutivnosti građana bila je prisutna i u ranijim ustavima, kao što je
Ustav iz 1974. godine: „Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina je
socijalistička demokratska država... radnih ljudi i građana, naroda Bosne i
Hercegovine - Muslimana, Srba i Hrvata...” (član 1), ali je, takođe, bilo
definisano

„...U Socijalističkoj Republici Bosni i Hercegovini zajamčena je
ravnopravnost naroda i narodnosti...” (član 3. Ustava). Razlika između dva
temeljna ustavna određenja je u balansu građanskog i nacionalnog
ustavnog sadržaja. Ustavom iz 1974. godine naglašena je konstitutivnost
radnih ljudi i građana, ali je istovremeno definisana i konstitutivnost
naroda kroz određenje o zagarantovanoj ravnopravnosti. Amandmanom iz
1990. godine narušen je demokratski balans nacionalnog i građanskog
kroz odvajanje suverenosti od naroda i vezivanje ovog pojma za državu.

Definiše se, prvo, suverenost države kao njeno izvorno svojstvo na
građanskoj osnovi, a zatim narodi i narodnosti. Navedenom izmjenom
ustavne norme izbjegava se identifikacija nosioca - titulara suverenosti, jer
ako je država suverena i demokratska, pitanje je: ko je tu državu osnovao,
ko je subjekt državotvorne vlasti? Ustavni amandman definisao je
ustavnu osnovu da je Bosna „starija od njenih naroda” i služio je kao jedan
od osnovnih pravnih argumenta za međunarodno priznanje Bosne i
Hercegovine.

Ustavnim promjenama uspostavljena je cjelovitost i
nedjeljivost državne teritorije, kao i „...srazmjerna nacionalna zastupljenost
u svim organima državne vlasti, osim gdje je Ustavom predviđeno jednako,
paritetno predstavljanje konstitutivnih naroda”.165 Iz navedene ustavne
norme proizilazi da narodi ne mogu imati državotvorni karakter constituo,
u smislu da su svi narodi ravnopravni, već se ravnopravnost redukuje na
određena, Ustavom definisana pitanja. Suština Amandmana je u činjenici
da ovaj dokument u prvi plan stavlja državnu suverenost na građanskoj
osnovi, a u drugi plan etničku suverenost i ravnopravnost. Ovim
dokumentom utemeljena je mogućnost preglasavanja u raznim
varijantama, što je jednu od etničkih nacija moglo dovesti u
neravnopravan položaj.

Posebno sporan aspekt bilo je određenje da je
Bosna, kao država, suverena sama po sebi, jer onaj subjekt koji vlada
suverenom državom i sam poprima svojstvo suverenog subjekta. U
donošenju navedenog amandmana Skupština Bosne i Hercegovine je imala
legalitet, ali je legitimitet bio sporan iz nekoliko razloga.