U starijem ruskom jeziku najpopularnija riječ za novac je „kuna“, „kuny“, koja se,
uključujući i izvedenicu „kunica“, izvorno odnosila na kunu. [14] Također na ruskom "bӗlka",
vjeverica, koristi se za označavanje jedinice novca. Ruski "vékša", koji je vjerojatno kućni
ljubimac oblika "vӗverica", vjeverica, naziva rasprostranjenim sredstvom razmjene u
staroruskom jeziku koje je imalo monetarnu funkciju. [15] U novijoj Pravdi iz 13. stoljeća
spominje se svojevrsna promjena, takozvani "Rjesanen" (od "rӗzanʺ" do staroslavenskog
"rӗzati", što znači rezati), to su bili izrezani komadi krzna s različitim imena. U tom su
se smislu njuške od kuna ("mórdki"), čela vjeverica ("lobki") i drugi komadi krzna koristili
kao općenito popularna sitnica i promjena u velikim trgovačkim centrima Novgorodu i Pskovu.
[14] Kože zeca korištene su i u barteru u Rusiji kao razdjelni novac, najmanji bakreni novac
tamo dobio je ime Polutska, od Poluschken, pola kože zeca. [16] [17] Novac za pomirenje
se naplaćivao s kože, plaćali su se putarine, mostovi i trgovačke pristojbe, a svećenici su
također korišteni za održavanje duhovnih misa za pokojnike pomoću kože. [18] Do 1910 -ih
godina sojoti iz rudnika Jeniseja i dalje su morali plaćati Kini porez svake godine u obliku
kože od kune i samura, koji su u tu svrhu prikupljeni od njihovih plemenskih poglavara. [19]

Od 14. stoljeća metalni se novac koristio u zemljama Ruskog Carstva. Konačno, njuške vjeverice i
kuna korištene kao valuta, koje su bile u optjecaju ne manje od 500 godina, zamijenjene su za
srebro. No, bilo je i kožnih "kunena" iz državne riznice, koji su ipak pali na vrijednost, jer ih
Mongoli nisu htjeli prihvatiti umjesto srebra. Zato više nisu priznavali Ruse Velikog Vojvodstva,
pa su tamo opet nestali iz opticaja. U drugim dijelovima Rusije ti su novčani žetoni bili u upotrebi
duže vrijeme. U 16. stoljeću izaslanik cara Maksimilijana I., koji je bio u Rusiji 1517. i 1518. godine,
izvijestio je da su Rusi do nedavno umjesto novčića koristili njuške i uši vjeverica i drugih životinja.
Početkom 15. stoljeća još je bilo moguće plaćati kunenom u zemlji Dvine. Ukinula ih je vlada u
Novgorodu oko 1410. i uveden je bakreni novac, a srebrni 1420. [20]


Baš kao i zapadnoslavenski knezovi, koji su se u velikoj mjeri odali počast njemačkim carevima
u obliku koža, više od tisućljeća kasnije pokoreni narodi Sibira i dalje su plaćali danak ruskim osvajačima.
U trgovini krznom izraz krunasti sable i danas se koristi za najfinije samurove kože, "Bargusinski" s
planina Bargusin, zapravo naziv za danak plaćen caru (Jassak, Yassak ili Iassak), ili danak koju je
ruska kruna plaćala stranim uglednicima poklanjala kožu ili krzno od samura. Godine 1610. zarobljena
je ratna škrinja koja sadrži 5450 rubalja u srebru i 7000 rubalja u krznu. [19] Godine 1920. koža od
samura bila je praktički novac među stanovnicima Kamčatke. Sav posao se odvijao u koži, čak i "školarine".
Poučavanje dječaka koštalo je kožu od samura. /wiki

Povijest ukrajinske grivne

Povijest ukrajinskog grivne se odnosi na više od 1200 godina od knezovi Kijev osnovana srebrne
ignots zove hryvnias kao srednja vrijednost novca i mjere težine za vrijeme ranog Kijevu Rus' .
Grivna je nacionalna valuta u Ukrajini od 1996. godine.

Riječ " grivna " u Kijevskoj Rusiji "prvo je značila ukras koji se nosio na potiljku za vrijeme
Kijevske Rusije i često je u to vrijeme služio kao mjera težine. Prvi spomen "grivne" u značenju
valute nalazi se u " Priči o prošlim godinama " između 8. i 9. stoljeća. [1] Kronika govori: Knez
Oleg prorok , koji je došao sa sjevera, počeo je vladati u Kijevu i "osnovao se da daje Vikinzima
iz Novgoroda tristo grivna godišnje, za mir. To jest, već u 8-9 stoljeću pri obavljanju trgovačkih
operacija ili plaćanju danka, grivna se koristila kao mjera težine i brojanja.

U 11. stoljeću riječ "grivna" dobila je drugačije značenje - težinu . Tijekom 11. stoljeća srebrna
grivna teška između 160 i 205 grama, ovisno o vrsti koja se pojavila u Kijevskoj Rusiji.

Bilo je nekoliko vrsta grivna. Najčešći u optjecaju zvao se Kijevska grivna. Imao je šesterokutni
oblik i težio je 150 grama srebra. Taj je novac postojao prije tatarske najezde. Osim toga, postojale
su novgorodske grivne , u početku poznate samo u sjeverozapadnim zemljama. Novgorodske
grivne imale su izgled dugih srebrnih štapića i bile su teške 240 grama. Černigovska grivna bila
je prijelazna iz kijevske u novgorodsku. Imala je vrlo sličan oblik kijevskom i po težini je
bila novgorodska grivna.

Proizvodnja kovanica

Prvi ukrajinski novac od zlata i srebra proizveden je za vrijeme vladavine kijevskog kneza
Vladimira Velikog . Ti su novčići imali sliku trozupca koji je bio simbol kijevskih knezova. Naziv
kovanica bio je zlatnik (zlatnik) i sriblianyks (srebrnjak). Na dvije strane zlatnog novčića
prikazani su princ Volodimir i Isus Krist. Srebrni novac kovali su kijevski knezovi, kao i
u drugim kneževinama (npr. Černihiv, Novgorod).

U 12-14 stoljeća Kijevska Rusija se pojavila u padu i nije kovala novčiće. Stanovništvo i
feudalci počeli su koristiti srebrne ingote zvane grivna za zamjenu nedostatnog zlatnog ili
srebrnog novca koji su prije kovali knezovi Kijevske Rusije.

Sredinom 14. stoljeća novi su novčići počeli kovati lavovski i kijevski vladari. Tako je grivna
(srebrni ingot) polako izlazila iz opticaja i ostala kao jedinica za brojanje. /(wiki)


Chernihiv hryvnia, 11 century

Kovani proizvodi starog Rima mnogo su češći u ukrajinskim zemljama . Prije svega, to su srebrni
denari iz carske ere, osobito u vrijeme vladavine careva Trajana, Hadrijana, Lucija Vere, Marka Aurelija
i Komoda (2. stoljeće poslije Krista). Ti su novčići bili u opticaju do 5. stoljeća. Nalazi kasnijeg doba rijetki su.
Opseg uporabe rimskih denara bio je vrlo značajan. Ponekad se nekoliko tisuća ovih kovanica zabilježi u blagu,
a ukupno je zabilježeno oko 1500 nalaza kovanica u kojima su prisutni.

U 6-7 stoljeća. mali broj bizantskih kovanica pojavio se na ukrajinskim zemljama - srebrni i brončani, rijetko zlatni .

Ajmo malo o strukturi vlasti.

Pretpostavlja li se išta o tome tko je bio sudac, i je li uopće postojao sudac ili su se sporovi rješavali sjekirom ?

Teško je imati puno zakona ako ih ne možeš zapisati. A ako nema zakona nema ni suca u pravom smislu.

Ali neki recimo, seoski pomiritelj.

U abrahamskim religijama religijski djelatnik je ujedno bio sudac. U slavenskom paganizmu, gdje moral i religija nisu jedna te ista stvar, očekujem da seoski šaman nije bio i sudac.

Možda neka ugledna osoba kojoj vjeruju i koju svi u selu dobro znaju (jer svi koriste njene usluge), tipa kovač.

Čovjek koji je pravio i obrađivao metal (željezo, broncu), tada je bio u rangu čarobnjaka ili danas znanstvenika, imao je znanje i moć preobražavati materiju.

Ili bi sudac jednostavno bio "politički lider" sela, koji određuje i koordinira neke stvari od javnog značaja, koji predstavlja selo u pregovorima sa susjednim selom i slično.

Što se tiče sudstva zapisano je jedino da se preljub kažnjavao smrću.
Sudstvo je kao i kod ostalih indo-europljana vezano za svećenike.

Što se tiče sudstva zapisano je jedino da se preljub kažnjavao smrću.
Sudstvo je kao i kod ostalih indo-europljana vezano za svećenike.

Znači, Slaveni nisu ostavili nijednu riječ pisma, praktički nijednu građevinu, samo nešto lončarije, i ništa se ne zna.

Nisu
Ja ih zamišljam kao veliko bajkovito pleme dobrica , puno sklonijih metafizici nego fizici'. To je možda zbog toga .
I danas su pomalo takvi ,mnogo više nego ostala evropska ''plemena''.

Hm, kad čuješ naziv boginje Mati Vlažna Zemlja , koju su poštovali jednako kao Svaroga ili Peruna , iako su oni bili bogovi višeg ''ranga''..ne možeš da se ne zamisliš

Svarože , malo je nategnuta ta priča oko osećaja kad čujemo ta neka imena , ja npr.sam uvek svršavao na naša stara srednjovekovna tipa Vragooča,Golozlo,... ,prosto moraš da se zamisliš , ali to je kao kad se zamisliš i kad čuješ ime indijanskog poglavice Bik Koji Sedi jer zaista zvučni neobično moćno , međutim nezahvalno je to posmatrati iz naše našeg konteksta vremena i našeg pogleda na izgovorenu reč i njeno značenje.

Što se tiče slaovenskih imena pogotovo kod Srba i Hrvata , očito je da velika većina njih sadrže u sebi koren "Milo i Drago" , i ja mislim da to dosta govori o mentalitetu i kulturi starih Slovena gde suštinski nije postojala ambicija osim pukog preživljavanja tj.bio je veliki manjak ratničke kulture koja je ipak osnova civilizacije , pa su imena doslovno nadevale majke,babe i tetke tepajući bebama "mili moj,dragi moj,....).

Gde je zapisano?? , jel to neki spis o životu paganskih Slovena ili prosto rekonstrukcija na osnovu hrišćanskih spisa??

Znači, Slaveni nisu ostavili nijednu riječ pisma, praktički nijednu građevinu, samo nešto lončarije, i ništa se ne zna.

Vrlo primitivan narod, zamisli ljude koji u vrijeme klasične civilizacije žive na stupnju prapovijesti željeznog doba u plemenskoj organizaciji u kolibama sa stokom u kući.
Oni su bili nešto što su danas Bušmani. Germani bi bili Bantu koji ih genocidišu.

Imena gradova kao Lübeck, Berlin, Leipzig su slavenskog porijekla, zivotni prostor Slavena je bio od Hamburga na sjeveru sve do duboko u Bavarsku na jugu, postoje mnogi slavenski toponimi istočno od te granice, odtuda i Njemačka rijeć „Grenze“, koju su od slavena preuzeli, teško da bi primitivni bušmani pola kontinenta drzali da su bili toliko zaostali naspram superiornih Nijemaca.

Kako su godine brojali stari Slaveni, i jesu li ih uopće brojali kao apsolutne brojke, kako im je godina bila podijeljena (koliko sezona, mjeseci?, tjedni?).

Skoro sve kulture u svijetu imaju godinu i mjesec, jer su to astronomski preočiti ciklusi koje svatko lako vidi. Cikličnost astronomskih pojava je bila prvi prirodni sat.

Tjedan (ciklus od 7 dana) je abrahamska tradicija, to očito nisu imali, pa tako ni nazive dana u tjednu. To se vidi po npr. nazivu nedjelja, koji je očito post-slavenski odnosno kršćanski (zabrana rada na 7. dan), kao i nazivu subota koji je varijanta od šabat.

Kako im je dan bio podijeljen, podjela na 24 sata isto očito nije postojala. Vjerojatno samo jutro, dan, večer, noć, i trenutak zalaska i izlaska sunca kao dva najvažnija i najpreciznija trenutka u danu. Brojke 60 i 24 dolaze od kultura s Bliskog Istoka, ako se ne varam Egipat, Babilon itd.

Koliko dobro su znali astronomiju, jesu li razradili koncept podneva (maksimalna visina sunca tijekom dana, i središnji trenutak između izlaska i zalaska sunca), ekvinocija, solsticija, jesu li imali zviježđa?
Kako su bili poljodjelsko stanovništvo, kako su određivali kada će saditi usjeve ? Greška od samo 2 tjedna može skupo koštati i drastično smanjiti prinose.

Kakve su im bile mjerne jedinice za udaljenost, težinu itd. i jesu li ih upoće imali? One nastaju kod iole razvijene trgovine, gradova, centralizirane vlasti, određenog pravnog sustava (zakona i sudova) itd.

Jesu li imali monetarni sistem, odnosno valutu? (ne mora biti nikakav mali token, taman da se radi i o npr. krznu, metalu i slično odnosno više takvih "valuta" koje su lako prenosive, ne propadaju, svak ih prima, i čuvaju vrijednost)

Evo istraživah ovo Berlin. Pišu da riječ dolazi iz staroslovenskog birl i sufiksa -in. Riječ birl označava močvaru. Tražio sam po internetu nekakvu sličnu riječ što još uvijek postoji, i nađoh "bara".

U čemu su u to vrijeme živjeli Germani?