Zašto bi mu pravili spomenik? Lik nije radio za Hrvatske interese već za Srpske, druga stvar što se zajebao pa umjesto velike Srbije odabrao još veću srboslaviju koju nije mogao kontrolirati. Dakle trebali bi ga slaviti što je svojim postupcima nehotice pomogao Hrvatima iako nas je planirao uništiti?

To je kao da Židovi naprave spomenik Hitleru uz natpis, baš lijepo od tebe Adolfe sad imamo državu.

Svijesno ili nesvjesno,preveo vas je na pobjedničku stranu 1918.,isto ko i tito 45. Dobro je reko Mesić,Hrvati su pobjedili 2 puta,svi drugi samo jednom.

Ponavljam opet on nas nije spasio s dobrim namjerama, naprotiv. Spasio nas je od Talijana da bi nas sve posrbio.

Nije on ni prema svom sopstvenom narodu koji je iskrvario u 1.svj.ratu imo dobre namjere. Zbog njega i proklete loze Karađorđevića ispaštamo i danas.

Zanimljivo je kako Francuzi krajem 18.st i početkom 19.st u Vojnoj Krajini (,,La Croatie militare'') vidi samo Hrvate:

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.121)
Za Vojnu krajinu francuzki Napoleonov general Auguste de Marmont (1774.-1852.) u svojim memoarima je zapisao da je ona ,,divno hrvatsko ustrojstvo koje je istovremeno načelo civilizacije kao i sredstvo obrane i sigurnost zemlje'' (Marmont 1984: 69). Marmont hrvatske graničare izključivo zove narodnim imenom Hrvat. U odnosu na Hrvate u sklopu francuzke vojske bilježi da mu je Napoleon po povratku iz Rusije rekao ,,da nikada nije imao hrabrijih i boljih vojnika u svakom smislu'' (Marmont 1984: 172).

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.121, 122)
Hrvatska vojna Krajina zvala se je na francuzkom tiekom okupacije službeno ,,Vojna Hrvatska'' (,,La Croatie militare'') i obuhvaćala je šest pukovnija kako ih je ustrojio general Marmont. U svim važnijim francuzkim vrelima njezini vojnici i stanovničtvo zvali su se izključivo ,,Hrvatima''.
Napoleonov tajni agent Pellenca iznosi u svojim opažanjima u izvješću iz 1811.: ,,Hrvati su Hrvati i dovoljno im je samo da znaju da su i dalje Hrvati, bez obzira na silu kojoj se moraju pokoriti. Priznajem jedino da ćemo ih u početku vrlo težko poslati na udaljena ratišta i da se dugo ne ćemo moći osloniti na njihovu odanost kad se radi o pohodu protiv Austrije.'' (Boppe 2004: 68, usp. i Marmont 1984: 203).

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.137, 138)
Drago Roksandić, jedan od najpoznatijih povjestničara posebniziranih na poviest Vojne krajine, u predgovoru prievoda knjige francuzkoga konjičkoga zapovjednika Paula Boppea ,,Vojna Hrvatska (1809-1813). Hrvatske pukovnije u Napoleonovoj Velikoj armiji'' koja je na francuzkom objavljena 1900., iznosi razloge zašto je knjiga već tad početkom 20.st. bila prešućivana na našem području. U knjizi se inače Srbi uobće ne spominju, a bosanskohercegovački muslimani se istoznačno zovu ,,Bosanci'', ,,Turci'' i ,,osmanski Hrvati'' (Boppe 2004: 73).

Ne, to je krivo. Karlo II. Španjolski (čijom je smrću počeo navedeni rat) umro je tek početkom studenog 1700., a mir u Srijemskim Karlovcima potpisan je godinu prije, 1699. godine.

Istina je da je Luj XIV. već 1689. počeo napadati habsburške posjede na Zapadu kako bi olakšao položaj OC koje je tada bilo doživjelo niz teških poraza i potisnuto u južnu Srbiju, ali isto tako su se i Habsburzi logistički previše rastegnuli, izbila je i neka zaraza, a i ništa se nije dogodilo od njihove ideje nekog općeg protuosmanskog "ilirskog" ustanka na Balkanu. Uglavnom od kraja 1689.-1690. nastupa sad habsburško rasulo u Srbiji i brzo povlačenje.
Do 1690. je osmanska vojska već zauzela natrag Beograd koji je izgubila 1688. i više do kraja rata nije puštala, samo više nije mogla natrag na sjever/Mađarsku tj. izgubila bitke kod Slankamena 1691. i Zente 1697. u tim pokušajima, nakon čega se počeo pripremati mir.

Sve to nema veze s ovim Karlom koji je umro tek godinu kasnije od mira.

Sad ne navodim tu nikakve izvore jer mi se ne da, ali provjerljivo online ili u udžbenicima/enciklopedijama.

Na temi o Srbiji ima i danas forumaša koji bi htjeli njihovi povratak u Srbiju, premda sam im ja napisao isto ono što i ti.
Jedino je sigurno, eventualni povratak tih ekstrema na vlast u Srbiji, pa makar ta vlast bila samo simbolična (mada je šansa za to mala) bi samo dodatno antagoniziralo Srbe sa ostalim narodima u "regionu", obzirom da Srbi ionako ne uživaju neku popularnost na ovim prostorima.

To je vaša Post hoc ergo propter hoc mitologija.

Kralj je bio vaš i za vas je učinio maksimum što je mogao. Sve drugo je naknadna pamet ne utemeljena u stvarnosti.

Budi sretan što ovo nije istina. Sad bi se zvao Milorad i piso bi iz Karlobaga zapadne Srbije.

Pereci i ovo doveli na Srbiju i Beograd.

Sjetih se pozitivnog utjecaja Francuske, oni su proslavili i dali naziv našem izumu, Kravati, koju su naše pukovnije nosile po Europi dok su žarili i palili.

Od "croata" do Kravata.

Pa to je sve relativno kako gledaš. Možda se iz današnje perspektive čini da si u pravu, ali onda se činilo da se država širi do Alpa, a ne Karlobaga.

Ma daj ne pričaj gluposti, jedno su vaše velikosrpske želje, a drugo je realnost, po tebi je ukidanje Hrvatskog sabora nakon više stotina godina bio potez na dobrobit Hrvata? . A ako su se moji za vrijeme najveće jugo tiranije potpisivali Hrvatima poprilično sam siguran da bi i da je dan danas ta neka srpska država

Opet ti kažem, koristite post hoc ergo propter hoc "logiku" za forsiranje mitologije.

Ništa nije moglo puno drugačije niti bolje po vas. nikakva zapadna Srbija u Karlobagu nije bila moguća. Da jest, bila bi uspostavljena. Kralj je napravio sve što je mogao, napravio je maksimum.

Ono gdje se vi jeste syebali je 27.3.1941., ali to je druga tema i za to nije kriv nikakav kralj, već zaluđene mase i oficiri pučisti.

Tijekom 90-ih su vodili vrlo anti-hrvatsku vanjsku politiku, kao i Britanija. Osobito ne volim njihove turiste, osobito njihove crnce jer očekuju da znaš francuski jer je "svjetski jezik". Ako pak ne znaš gledaju te kao na nekakvu seljačinu.

Hrvatska je svoj prvi politički sustav doslovno pokupila od Francuza (polupredsjednički sustav i tadašnji izborni sustav). Razlog tome je što je tadašnji kreator ustava Smiljko Sokol bio veliki obožavatelj svega francuskog

Moguće da je tada. Bilo je oko 10 000 Hrvata u Napoleonovoj kampanji protiv Rusije. Od tamo dolazi ona njegova čuvena izjava o Hrvatima.

Taj sustav je za nas bio idealan, šteta što su to uopće mijenjali.

Hrvatima paše kada jedan čovjek može preuzeti za cijelu državu, tako da si u tom smislu u pravu. Što se tiče polupredsjedničkog sustava, sjećam se da sam čitao kako je de Gaulle pravdao ga tijekom jedne sjednice u Skupštini.

Zastupnicima je rekao da su njih izabrali pojedine izborne jedinice, dok je njega izabrao cijeli narod. Time je htio reći predsjednik>skupština.

Pa i kod nas je sabor zapravo fikus, 76 njih rade što im kaže šef a ostalih 75 laje na mjesec. Francuzi su se kroz povijest ispraksirali što valja od sustava a što ne, i to su skupo platili na svojoj koži.

Ha nije baš. Premijer ovisi o parlamentarnoj većini i koalicijama, dok u Francuskoj predsjednik je taj sa apsolutnom vlašću i ne ovisi o nikome.

Francuski sustav je užas, svi narodi koji se lože na nekakvog vođu su sjebani. Parlament mora biti jak i centar politickog zivota.

Parlament se u kancelarskom sustavu svodi na pazar. Stranke selektiraju na liste samo potkupive ljude i ucjenjive, koje lako dre na stezi stranačke discipline.

U suštini ne donosi nikakve odluke, samo su glašalka mašinerija.

Sumnjam kako bi se danas Tuđman uopće snašao u ovakvoj ustavnoj strukturi kakvu su 2000. dogovorili Mesić i Račan, a aminovao jedan od najpreveslanijih političara u hrvatskoj povijesti Dražen Budiša. Sustav u kojem jedan čovjek nosi svu vlast ali i odgovornost u svojim rukama omogućuje puno lakši proces donošenja samih odluka a samim time i brži napredak društva i država. Isto tako u takvoj ustavnoj strukturu imaš i veću vlast u rukama naroda za razliku od ovog danas gdje se praktično stvarna vlast nalazi u rukama duboke države koja kontrolira procese ali naravno bez ikakve odgovornosti.

Zapanjujuce je koliko su kongresmeni a posebno senatori u USA nezavisni.
Najnormalnije je da idu protiv Predsjednika, ili protiv stranacke vecine.

Vecinom odgovaraju okrugu iz kojeg su izabrani, a manje stranci. Sa strankom ih veze gruba, vrlo uopcena ideologija.

Kod nas ako neki zastupnik jednom ne digne ruku za nesto sto predsjednik stranke naredi, izbacuju ga iz stranke uz gnusanje za izdaju i niski moral.