92 su možda mogli više da nisu zapeli na Vukovaru

Priča iz Holbrookovih memoara.
S obzirom da nam je vojska bila par km od BL nekako sumnjam u tu vašu "ratničku" narav
Srbi su (u tom trenutku) realno mogli izgubiti sve što su držali zapadno od Drine.
Budi realan, država pod sakcijama, a infrastruktura u BiH pod NATO napadima. Čak su vas i Muslimani (a svi znaju kakvi su oni vojnici) potjerali iz jedne Vozuće (mislim da im je to jedini samostalni vojni uspjeh u cijelom ratu!). Nakon toga, mislim
Da su vam maknuli sankcije, a avijacija se okrenula na drugu stranu, bojim se da bi stanje bilo drugačije. No opet, s obzirom na moral istočnu slavoniju biste vi vjerojatno popušili, a zapadno od Brčkog bi svejedno dobili po piksi. Čak mislim da bi Burin i u tom okruženju bio odrađen. Eventualno bi mogli dobit Tuzlu, Sarajevo ili neko drugo selo s one moje karte podjela u dvoje.

Di su ti tenkovi bili 95? Imam feeling da si pogriješio riječi...
Sve gorivo vam je zbrisalo u traktore

Dakle, Bosanski Novi, Prijedor, Kostajnica... šta je bilo?

A ovo ostalo, zvučiš kao da čitam Klix. Mislim, istina je da bi se Srbi teško branilil kad bi nas napali zajedno HV, HVO, muslimanska vojska i NATO pakt, s ciljem da unište RS i spale Beograd, ali to su već malo mokri snovi.

Sankcije su qrac od ovce, u svijetu imaš gerilske pokrete koji su solidno snabdjeveni, a ne cijela jedna solidno organizovana država, koja se posle nosila sa NATO agresijom.

Jedina neuspjela ratna operacija '95 sa hrvatske strane je Operacija Una, sad zašto nije uspjela, nema smisla diskutirati na ovoj temi.
Novi Grad su također i muslimani mogli zauzeti da su bili nešto produktivniji na svome dijelu bojišta.

Sa geopolitičke strane, da su Hrvati i muslimani uspjeli "odsjeći" cijeli dio RS zapadno od Banja Luke, pa da ih je tek onda međunarodna zajednica zaustavila, tko zna što bi bilo, možemo samo nagađati.
Npr. RS vjerojatno nebi u tom slučaju dobila 49, nego nešto manji postotak teritorija.
Hrvatske enklave oko Prijedora, možda i Banja Luke bi vjerojatno i dan danas opstale (ovako su praktično nestale).
No taj teritorij bi vrlo vjerojatno danas većinski bio naseljen muslimanima (nešto kao Sanski Most i Ključ), tako da je neki smisao ulaska u takav poduhvat sa hrvatske strane prilično upitan.
Ako ćemo još dublje zaći u špekulacije, možda bi se i dio muslimanskih izbjeglica iz Podrinja naselio nakon rata tamo, te možda srednja Bosna nebi bila toliko islamizirana kao danas (što bi bilo pozitivno za nas).

No ovo je već duboka ŠBBKBB zona, tokom rata ste uspjeli nešto osvojiti, nešto ste potkraj rata i obranili, RS je sad na teritoriju kakvom je i to se trenutno nemože promjeniti.

Bili su tamo gde je trebalo da budu. Ili misliš da ste stali iz dobrote duše i velike ljubavi Amerikanaca prema Slobici i partiji?

Što kaže Metemma, nešto mi se čini da ste zaglavili čim ste prišli iole naseljenijoj teritoriji. Istina, to nije ni bitno, pošto je Harmija zamalo ušla u Banja Luku i Niš, ali opet...

OK, nemoj sad da kvarimo geostrateški zanos. Ja sam iz pouzdanih izvora čuo da se spremala operacija zauzimanja Boke i Podgorice, odmah posle istočne Hercegovine.

A gle, plan za oslobađanje istočne RH (znan kako Manjinjorgo, Vatrene kočije ili kako god već), te ovaj plan za stvaranje zaleđa Dubrovniku i južnom dijelu RH (Burin) su zaista postojali, te da dogovor na diplomatskom planu nije bio ostvaren (Dayton, mirna reintegracije okupirane istočne RH), oni bi zaista bili sprovedeni, sa kakvim uspjehom, o tome danas možemo samo nagađati i teoretizirati u ŠBBKBB zoni.

Jednako tako su vjerojatno i sa vaše strane postojali neki planovi (kao onaj sa početka rata o presjecanju RH na par mjesta), itd. itd.

Na stranu forumaši koji su previše zaglibili u jebenu geostrategiju i politiku, i imaju žestoku glad za teritorijem (iako nam je glede brojnosti naroda, dovoljno i pola današnje Hrvatske, i to bez da se guramo), računica je financijska. Hrvatska bez turizma, sa ugroženim Dubrovnikom je nedonošče, propala država, koja jednostavno ne može priuštiti bilo kakvu ugrozbu Dubrovnika. Ova operacija i razmišljanja su bila dugoročna (ko je 1995. mogao predvidjeti da će ovdje zaživjeti regionalno carstvo u kojem vlada drugarstvo), gdje država jednostavno nije mogla dopustiti nekom krkanu iz Trebinja da sebe proziva i djeluje kao "hrvatski ministar turizma", ako se sjećate te izjave.

Riječ je o sigurnosnom pitanju. Tu nije stvar samo Dubrovnika, nego, recimo, i Like, koja je poveznica sjevera i juga Hrvatske, a izuzetno rijetko naseljena. Ako je odmah s druge strane granice brojan i neprijateljski nastrojen drugi narod, a nema velike prirodne prepreke (kao što je, recimo, Sava), onda to može postati sigurnosni problem.

Sličan odnos kao Izrael-Zapadna Obala. Samo usporedi odnos Izraela prema njoj i odnos prema Gazi, iz koje se Sharon odavno povukao.

Previše ste opsjednuti tom geopolitikom i oblikom kifle. Tih par desetina kilometara tamo ili ovamo vam u nekom opštem ratu svakako ne bi puno značilo.

Sigurnosni problemi nisu samo ratovi.

Pa sad je to rešeno. Tri dana kroz pustinju dok ne izbiješ na obalu ili do Zagreba.

Ma da, i sve je počelo u Mačvi 1914.

Ja ne. Ja sam samo konstatirao da je 1995. hrvatska država uvidjela da je financijski gubitak vezan uz iracionalne i ratoborne krkane koji imaju Dubrovnik na topničkom dometu ipak neprihvatljiv. Na kraju je sve odlično ispalo, da bolje nije moglo, nitko nije nastradao, svi ostali na svojim ognjištima, a cijeli ovaj trokut Ston - Trebinje - Herceg-Novi postade turistička Mecca i krava muzara od koje preživljava i Hrvatska, a od toga zarađuje i privređuje i Trebinje. Zato sukoba barem na ovom lokalitetu nikada neće biti, sve je u nekom ekvilibriju koji odgovara svima.

Eto kakav si, ja iznesem poetski ulepšanu činjenicu, a ti odma' 100 godina u prošlost. Mada bi mogli i dalje ići.

Pa nije taj rat počeo u tom trouglu, niti je mogao završiti se isključivo u tom trouglu, niti se taj trougao pita u vezi nekog budućeg rata :)

Ubrzavam besmislenu raspravu tako da ju odmah prebacim na kraj, odnosno početak.

Ma rata na ovim prostorima nikad neće biti, no to je jedan malo duži elaborat i zaključak kojeg sam razradio tek prije par mjeseci (postoji jedna nit koja je vezala sve sukobe koja je skoro bespovratno prekinuta), no baš u ovom spomenutom trokutu postoji jedan savršen ekvilibrij kojeg ništa ne može poremetiti, i koji bi u čak nekom nevjerojatnom sukobu bio pošteđen "dejstvovanja".

Nisam znao ni da imamo raspravu.

U svakom slučaju, kukanje o kifli je sada "out" zato što je sa jedne strane Sava i Una (a preko pomalo pusti predeli Hrvatske), sa druge jedno 70 km vukojebja i planina. Osim ako vas ne straše ljuti krajišnici, Atifovi i Babini.

Otkrio si kao Đoković budističke hramove? :)

Care to share?

Rat i ovaj trenutni oblik RH.
I vaš početni plan je bio presjeći RH u 3 točke (kod Zadra, Karlovca i Virovitice), tako da nema smisla pričati kako ovakav oblik teritorija ne stavlja državu u ranjivu poziciju u nekom možebitnom budućem sukobu (to je kao da ti kažeš da ono usko grlo kod Brčkog uopće nije problem RS).

Gospodarstvo i ovaj oblik.
Teško je cestovno povezati državu kada najkraći put između istoka i juga države vodi kroz drugu državu u kojoj postoje 2 odvojena entiteta (dok je put kroz samu RH skoro duplo duži).
Da niti ne pričamo o nemogućnosti dogovora o izgradnji koridora, graničnih prijelaza i uredbi prilikom prijevoza robe (pogotovo u trenutnoj situaciji kada je RH u EU, a BiH nije, no to bi trebalo doći na svoje kada BiH jednog dana uđe u tu zajednicu europskih zemalja), itd.


No također treba napomenuti da ovo nema izravnu vezu sa operacijom Burin, nego više sa onim operacijama u zapadnom dijelu RS.
Burin je kao što smo već utvrdili, bio planiran da bi se trajno otklonila srpska prijetnja Dubrovniku i cijelom tom najjužnijem dijelu RH.



Mislim da od "slovenskih najam radnika" ne trebamo brinuti...

Skoro svi sukobi koji mi padaju na pamet su se dogodili između zemalja sa jako niskom razinom isprepletenosti privatnog vlasništva kapitala i nekretnina, i sa skoro nikakvom razinom inozemnog vlasništva i kapitala. Kratko rečeno, oni koji su pokretali ratove su iza sebe imali moćne industrijaliste u zemlji "A", koji nisu gubili ništa razaranjem zemlje "B", štoviše, vjerojatno ih je čekala masna zarada u poslovima vezanim uz državu i rat. Nepostojanje stranih investicija je takođe značilo da političari u tim većim zemljama koje bi mogle zaustaviti sukob između zemalja "A" i "B" nisu bili suočeni sa moćnim lobijima koji bi trebali garantirati sigurnost njihovog kapitala, pogona i nekretnina u zemljama A i B.

Suma sumarum, prisustvo srpskog kapitala u Hrvatskoj, hrvatskog kapitala u Srbiji, kao i još veće prisustvo stranog kapitala u obje države, u globalu garantira da rata između ove dvije države nikada neće biti (ne računajući na wildcard globalne kataklizme ili rata). To je na globalnoj razini, a na lokalnoj što se tiče Trebinja, Dubrovnika i Boke Kotorske, tu čak mogu zamisliti združene antiratne demonstracije jer im svim kruh naš svagdašnji ovisi o miru i percepciji stabilnosti.

Malo prenategnuto. Baš netko Todorića pita hoće li biti rata ili ne. Ili Hypo banku.

Ima smisla, svakako, ali se i meni čini prenategnuto.

Ovo ministrovo donekle vrijedi za RH i Srbiju koje su otišle na jedan nešto viši gospodarski nivo i između kojih gotovo da više nema etničkih sporova.
No u okvirima BiH realnosti (niske gospodarske razine i niza neriješenih etničkih pitanja) je upitno koliko tako nešto vrijedi.

Ovo bi po meni prije značilo da bi RH i Srbija u slučaju nekog novog možebitnog sukoba unutar BiH stajali sa strane u pat poziciji, kao "nebi se štel mešati", dok bi ljudi unutar BiH ratovali, no što znači da rata u BiH gotovo da nemože biti (što bi, da razvijem misao, išlo na ruku muslimanima, protiv kojih bi se onda Hrvati i Srbi morali udružiti u sukobu).

Da, zato vama krajiški koridor uopće nije bitan.