Čovjek ima težnju da teži božanskom. Neki put zaluta u smjeru da želi glumit samog Boga...

Isto kao što se ti nisi udubio u njihovu, nego ih promatraš isključivo iz katoličke perspektive.

Sve vjere logički same sebe isključuju. Osim jedne.

Kršćanstvo podučava savršen odnos prema Bogu, čovjeku, prirodi, samom sebi...
Kad sam bio mlađi, činilo mi se pretjeranim i bezpotrebnim post, odricanje, volit one koji tebe ne vole... Ali na kraju vidiš da te te stvari dugoročno izgrade i na duhovnom i tjelesnom planu. Podilaženja oholosti, užitku, željom za moći... dugoročno te unište i umno i tjelesno. Također, imat u sebi mržnju na nekog te strahovito obterećuje bez obzira o manjoj ili većoj opravdanosti te mržnje. Uzvraćanjem sile ne mienjaš neprijatelja, već postaješ kano neprijatelj. A ljubav je dokazano učinila čuda po tom pitanju.
Na žalost u svemu ovomu ima jedna caka, a to je da živiti kršćanstvo (savršenstvo) ne može čovjek sam po sebi, već samo po Duhu Svetom, inače kršćanstvo postaje karikatura i licemjerje (tradicija).

Pomozi bliznjem svom

Meni je zanimljivo, a vjerujem da bi to trebalo biti zanimljivo i psiholozima i sociolozima, zašto veliki dio ateista ima veliku potrebu secirati život katoličkih svećenika, a i vjernika, tražeći bilo koji mogući grieh ili neki neprimjereni primjer. Tu bude onda izražena tolika sreća i gušt, kano da je čovjek dobio dobitak na nekoj nagradnoj igri. Što je odkriveni grieh kod nekog svećenika veći, to je ateist sretniji. Da li vi ateisti podsviestno mislite da ako dokažete da su svi ljudi grešni, a pogotovo da su grešni vodeći ljudi Crkve, kako će onda Bog (ako postoji) primiti u Raj i vas deklarirane grešnike, koji se ponosite svojim griesima, jerbo eto inače ne će moć primiti niti nikog drugog? Je li to možda podsviestni pritisak na Boga, da popusti masi grešnika? O čemu se tu radi?
Stvarni ateist, je valjda siguran u to da Bog ne postoji, da poslije smrti postaje NIŠTA (gnojivo), ter čemu zamaranje s time ako neki svećenik u svojoj slabosti postane isti kano ateist. Zašto bi ateist trebao biti sretan ako nekog vjernika uvjeri da Bog ne postoji? Je li se nada nekoj nagradi od nekoga ili kako drugčije objasniti tu sreću?
Više mi je logično, da ako neki katolički svećenik sgrieši, da onda oko toga galami neki pravoslavac ili protestant, jerbo eto dokaza da je njihovo kršćanstvo bolje, ali za ateista stvarno ne vidim svrhe da ga to usrećuje....

Da se sutra otkrije da je Richard Dawkins pedofil ili da Porfirije spava s kozama, ti bi se pretpostavljam iskreno ražalostio nad tom vijesti i ne bi ju dijelio ni sa kim...




Zašto bi ti trebao biti sretan ako nekog mitomana uvjeriš da u Jasenovcu nije ubijeno milijun Srba? Nadaš se nekoj nagradi od nekoga?

Pedofilija je jedna od najgorih stvari, a i jedan od najvećih griehova koju čovjek može napraviti, tako da ju u tim trenutcima ne bi nikomu naturao. Takve stvari bi mi palo na pamet spominjat jedino u slučaju kano spominjanje protuprimjera nekomu s kim razpravljam... Da, takve stvari me iskreno razžaloste i zgroze, bilo da je rieč o pravoslavcu ili ateistu, ter mi ni na kraj pameti nije s time se naslađivati bilo u javnosti bili privatno. Ako mi se ikad i dogodilo da upadnem u tu zamku da se naslađujem slabošću nekoga koga baš ne volim, nakon nekog vremena osjećam gadost prema samom sebi zbog toga...

Uvjerit mitomana oko Jasenovca bi međuostalim značilo smanjiti njegovu bezpotrebnu mržnju na Hrvate... A što se tiče nagrade, Bog čita tvoje misli, tvoje namjere, vidi tvoja djela, tako da nagrada ne gine ako je nešto napravljeno čista srdca, bez nekih primsili.

10 zapovjedi u kur'anu:

Sura 6:151-153:

Reci: “Dođite da vam kažem šta vam Gospodar vaš propisuje;

1. da Mu ništa ne pridružujete,

2. da roditeljima dobro činite,

3. da djecu svoju, zbog neimaštine, ne ubijate – Mi i vas i njih hranimo –

4. ne približujte se nevaljalštinama, bile javne ili tajne;

5. ne ubijajte onog koga je Allah zabranio ubiti, osim kada to pravda zahtijeva – eto, to vam On preporučuje da biste razmislili –

6. i da se imetku siročeta ne približavate, osim na najljepši način, sve dok punoljetno ne postane,

7. i da krivo na litru i na kantaru ne mjerite – Mi nikoga preko njegove mogućnosti ne zadužujemo –

8. i kad govorite, da krivo ne govorite, pa makar se ticalo i srodnika,

9. i da obaveze prema Allahu ne kršite – eto, to vam On naređuje da biste to na umu imali.

I doista, ovo je Pravi put moj,

10. pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova; – eto, to vam On naređuje, da biste se grijeha klonili.” (El-En'am, 151-153)

I to iskopirali od Židova, pa mogli su Arapi staviti da je 8 ili 12 zapovjedi nego eto baš 10.

Pa nitko normalan se ne naslađuje i ne raduje stvarima poput pedofilije, nego ih samo koriste kao protuprimjer u društvenim raspravama. Meni osobno je to malo ofucana priča.



Ja ne vidim po čemu su religijske rasprave puno drugačije od toga.

Porodicne vrijednosti. :)

Mi kršćani, a i neki drugi vjernici, možda znamo biti licemjeri, ter možemo i izokrenuti svoje vriednosti bilo sviestno ili iz neznanja, ali ipak imamo vriednosti kojima se možemo vratiti kano izgubljene ovce, dok vi ateisti nemate neke određene vriednosti. Kod vas je vriednost relativna stvar koja se prilagođava ovisno o osobnim potrebama ili družtvenim pojavama...

Na hrvatskom se piše Božjih.

Slažem se s ovim, bez definiranog sustava vrijednosti po kojem živi, čovjek nije puno više od pametnog živinčeta.

Priznanjem da je u poretku stvaranja vidljivog i nevidljivog svijeta Tvorac najviša instanca, tvoj život, tvoja patnja, ali i tvoje pobjede, time dobivaju svoj puni smisao.

Sve vrijednosti su plod ljudske rasprave i ljudskog dogovora, pa tako i vjerničke. U suprotnom bi kler, koncili i teološke rasprave bili suvišna stvar.

A ako misliš da su vjerničke vrijednosti nepromjenjive i da se ne prilagođavaju društvenim promjenama, onda si u deluziji.

Postoje teoložke razprave i postojat će, ali glavna stvar, a to je kako čovjek treba živjet, ter što je dobro a što loše je poprilično jasno napisano ponajviše u Evanđelju, središtu kršćanske misli i života. One stvari koje nisu toliko jasne napisane u Evanđelju, a to je možda nebeska hijerarhija, ter možda pojedine rečenice uzete izvan konteksta. Oko toga će vjerojatno biti razprava, bez obzira koliko su one više ili manje bitne za naš život, jerbo mi ljudi smo takvi i volimo se pravit pametni i s nečime se izticat iznad drugih...
Vriednosti iz Evanđelja su nepromjenjive, a druga stvar je što su ljudi prevrtljivi i promienljivi, ter majstori za izmišljanje rupa i zaobilaznih tumačenja svih pravila koja im ne idu na ruku ili pod guzicu...

Ti vjerojatno misliš na općenita načela (ne ubij, ne ukradi, ne čini drugima što ne želiš sebi...) koja su plod razvoja ljudske civilizacije i bez kojih ne bi bilo moguće organizirati društvo. Nisu izmišljene u evanđelju i ne nalazimo ih samo u kršćanstvu.

Čim se malo maknemo od općenitog prema specifičnim pitanjima, dobijemo razilaženja i beskrajne teološke rasprave. Da je evanđelje po tom pitanju jasno, ne bismo imali bezbroj kršćanskih denominacija ili još bolje, bezbroj internih frakcija unutar svake od njih. Svi čitaju isto evanđelje, a tumače ga na bezbroj različitih načina.




Nisu nepromjenjive.

Robovlasništvo, abortus, ratna etika... Mnogo je stvari u kojima je crkveni nauk bio jako šarolik kroz povijest, a uvijek se pozivao na isto evanđelje.

A koja su to objektivna moralna i etička načela? Tko ih je "izmislio"?

..jako dobro oblikovana misao…slažem se …pogotovo mržnja koja bi tribala bit strana svakom kršćanu.,zavidnost..ljubomora..

Pitaj vukove tko je izmislio hijerarhiju i pravila u čoporu.

Instinkt. Pitanje za tebe, podrijetlo instinkta...

Ovo obćenito što si spomenuo (ne ubij, ne ukradi...) je u Evanđelju dovedeno do savršenstva. Ljubi svog neprijatelja! Ako tebi netko uzme nešto ti mu daj još dodatno. I umjesto ne samo sagriešit bludno, niti pogledom i mišlju nemoj sagriešiti...

Nauk može biti svakakav. Ljudi su takvi da od kršćanskog nauka mogu napraviti i suprotnost onome što je u Evanđelju. Ali, makar Katolička crkva dopušta pravo na samoobranu (nije grieh ubiti nekog u samoobrani ili obrani nedužnog), ipak nije svetcima proglašavala vojskovođe za vjeru, već mučenike za vjeru.

.
1. Božja Zapovjest –
DA LI JE POŠTUJEŠ?
========
IZLAZAK 20,2
"Ja sam JAHVE, BOG tvoj,
koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva.
,,,,,,,,,,,,,,,,
YHVH JE BOG Otac, A NE SIN Gospodin Yehoshua
YHVH je izveo iz Egipta, a NE SIN Gospodin Yehoshua
-------------
IZLAZAK 20,3
Nemoj imati drugih bogova uz mene.
,,,,,,,,,,,,,,,,,
NEMOJ IMATI SINA Gospodina Yehoshuu
KAO BOGA - UZ BOGA Oca YHVH
---------------
Svak onaj koji NE poštuje 10BZ,
a naročito NE poštuje 1.BZ
sigurno neće do Raja doč!
-----------
.
DA LI POŠTUJEŠ SUBOTU – 4.BZ?
-------------------
Da li Subotu posvećuješ Božjem Sinu G Yehoshui pomazaniku ?
ili - kako kaže ZAKON:
IZLAZAK 20,10
A sedmoga je dana subota, počinak
POSVEĆEN JAHVI, BOGU tvojemu.

POSVEĆENA BOGU OCU jedinome YHVH !
?????????
=========
Da li naučavaš da je Božji Sin G Yehoshua = Stvoritelj, ?
ili - kako kaže ZAKON:
IZLAZAK 20,11
Ta i JAHVE je šest dana STVARAO
nebo, zemlju i more i sve što je u njima,

YHVH BOG OTAC JE STVORITELJ !
?????????
=========