Evo malo o pravoslavnima koji ne vjeruju u torinsko platno.

O ČUDESNIM ISCELJENJIMA

U Bibliji - u Svetom pismu Starog zaveta i Svetom pismu Novog zaveta - opisani su mnogi događaji koji su iznad prirodnih zakona, i njih nazivamo čudima. U srednjevekovnim rukopisima opisana su čudesa svetih: čudo o nerukotvorenom liku Hristovom, Veronikin ubrus ili čudesno isceljenje edeskog cara Avgara, Plaštanica (Torinsko platno), verige apostola Petra, čuda svetog oca Nikolaja, svetog velikomučenika Georgija i drugih svetitelja. U srpskim žitijama - žtiju Svetog Simeona Mirotočivog (Nemanje) od Stefana Prvovenčanog, žitijama od Domentijana, Teodosija, arhiepiskopa Danila II, Grigorija Čamblaka… - čitamo izuzetno lepe životopise sa čudesnim događajima kao iz Biblije.

O čudesnim isceljenjima i znamenjima u starim srpskim životopisima pisali su nasi istoričari, o starim čudesnim ozdravljenjima i svetim lekarima u starom srpskom slikarstvu kod Srba pisali su i medicinari. U Ohridskom prologu od Vladike Nikolaja imamo pregled godišnjeg kruga svetaca, ceo kalendar, sa mnogim čudesima. U svojoj Nomologiji ili nauci o zakonima vladika Nikolaj izlaže svoja kazivanja o Zakonu Božjem, i tamo gde hoće Bog uklanjaju se zakoni koje je On sam stvorio, menjaju se onako kako On hoće. (…) U apologetici, bogoslovskoj nauci o dokazivanju postojanja Božjeg, ima nomološki dokaz u kome se ukazuje na Zakonodavca u svetu, u svemiru, u materiji, u živim bićima. Ko posmatra slučaj sa vodom primetiće da je ona neposlušna, da izlazi iz okvira fizičkih zakona, jer prelazi iz tečnog stanja u paru prilikom zagrevanja, a na hladnoći se mrzne i širi; đaci onda u školi pitaju svoje učitelje: pa kako to, kada se sva tela na toplini šire, a na hladnoći skupljaju? Zar to nije čudo?
Pa to često gledamo! Jedino to može za utehu da se odgovori. Ovo je teška i odgovorna tema i nije lako dati potpun i zadovoljavajući odgovor, pogotovo onima koji su skloni da se opterećuju okultizmom, astrologijom, magijom, kartama, sanovnicima i stogodišnjim kalendarima, hiromantijom, čitanjem sudbine iz dlanova i kojekakvih crta ("životnih krivulja"), fakirima, dervišima, spiritističkim seansama, somnabulizmom (mesečarstvom), crnom magijom, urokljivim očima i slično.
U isceliteljnim molitvama - molitvama duhovne medicine, kada se sveštenik moli Bogu za svoje verne koji stradaju od duhova nečistih, kad vrši egzorcizme (izgoni nečiste duhove iz onih koji su im se prepustili da ih opsednu) - sveštenik se moli Bogu, Presvetoj Bogorodici i Svetima da isteraju nečastivog iz bolesnika, iz svih delova njegovog tela, i unutra i spolja, i da zlog i lukavog satanu Gospod otera na dno adovo, u bezdan ada, jer je nečastivom najteže tamo gde ne može da sablažnjava, bilo da je posredi jedan ili ceo legion. “Ovaj se rod ničim ne može istjerati do molitvom i postom” (Mk. 29), rekao je naš Spasitelj.
Ako nas snađu nevolje i stradanja, bolesti bilo telesne ili duševne, poslušajmo pouku svetog apostola Jakova kada kaže: “Boluje li ko među vama? Neka dozove prezvitere crkvene, i neka se mole nad njim, pomazavši ga uljem u ime Gospodnje. I molitva vjere će spasti bolesnika, i podignuće ga Gospod, i ako je grijehe učinio, oprostiće mu se”. A ako nam je teško da poverujemo, onda usliknimo sa ocem onog evanđelskog bolesnog mladića govoreći: “Verujem, Gospode, pomozi mome nevjerju!” (Mk. 9, 24).

Evo jos malo. Bitno je sao da su latini oteli ali da su rusi potvrdili. Pravoslavnom svetu ostalo nije potrebno za veru

PLAŠTANICA Gospodnja je platno kojim je bilo obmotano pogrebeno Hristovo telo, pre vaskrsenja.

U Nedelju kada je Gospod Vaskrsao plaštaica je nađena lepo savijena na grobu od strane žena ravnoapostolnih i Apostola koji su došli prvi na Grob.
*
DUŽINA PLATNA OD DAMASKA JE 4 METRA A ŠITINA 1METAR, I SA NjIM JE BILO OBAVIJENO TELO HRISTOVO SA OBE STRANE, TAKO DA JE LIK NA PLAŠTANICI SIMETRIČAN I ODSLIKAVA SKORO SVE HRISTOVE RANE.
*
PLAŠTANICA JE SVOJEVRSNO SVEDOČANSTVO KAKO JE HRISTOS BIO MUČEN I ŠTA JE SVE PRETRPEO.
*
OVA PLAŠTANICA JE BILA NA EKSPERTIZI KOD RUSKIH NAUČNIKA.

Nauka je potvrdila čudo vaskrsenja Gospoda Isusa Hrista.Zapanjujuće saznanje ruskih naučnika kroz ekspertsku analizu plaštanice JE TO POTVRDILO.
*
Inače plaštanica je ukradena u ČETVRTOM KRSTAŠKOM RATU, JER SU TADA KRSTAŠI PO PAPINOJ NAREDBI OPLjAČKALI CARIGRAD, A ZAVRŠILA JE U TORINU KOD LATINA TEK U OSAMNAESTOM VEKU.

Nisam baš siguran da nije, sudeći po reakcijama crkve.

https://www.express.co.uk/news/world/991403/turin-shroud-shroud-of-turin-catholic-church-fake-claims-jesus-pope-francis

Ne sluzbenog priznanja nema. Zbog toga je Crkva nekoliko puta davala dopustenja znanstvenicima istrazivati platno da bi se otkrila istina. Doduse pape su se takodjer molile pred platnom medjutim to ne znaci priznanje

Platno je nebitno.

Ona se mogu moliti i pred automatom za Coca-Colu.

Stotine milijuna kršćana ne slažu se s tim. Jeste bitno.

A viđam ljude što glancaju auta čitav dan, umiru za fensi uređenjem dnevne...njima su bitne banalije.
Btw, brojnost nikad nije bila pokazatelj ispravnosti nečega.

Većina ljudi smatra da je abortus ubojstvo. Da je krasti sramota i grijeh. Da je dostojan život onaj od svojega rada, a ne od tuđeg znoja i muke.

Ali to je samo većina, ne znači ništa. Postoje uvijek i kreativna tumačenja, bitno je imati medije a ne većinu.

Vjerujem da smatra. Ali ništa neće učiniti da spriječe pljačku npr.
Platno je apsolutno nebitno, relikvije generalno. Biznis.

Sveci i relikvije su rimski paganski dodatak.

To mahanje otkinutom nogom neke mrtve svetice je pak čisti šamanizam.

Pred par godina kad je posvećena nova crkva u Zadru, Stepincu je prigodno otkinut kažiprst i ugrađen u crkvu
http://www.znet.hr/2011/08/zadarske-rel ... poluotoku/

Ako ovo nije vještičarenje, onda ne znam šta je.

Evo da se i ja jednom složim s tobom oko kršćanstva. Ako su zaista Stepincu otkinuli prst da ga ugrade u crkvu onda jednostavno nisu normalni.

Komadanje i rasparčavanje je standardna procedura kad sveci umru.

Što misliš što se u Dubrovniku slavi na blagdan "Ruke Svetog Vlaha"?

To bi trebalo kažnjavati.

Sve te aktivnosti su upražnjavane davno prije Rima...

Hteo je da kaže da su ih Rimljani inkorporirali u hrišćanstvo. Rimljani su i odlučili šta će da se ubaci u Novi Zavet, a šta ne.

S obzirom da se vjerovalo da relikvije liječe, potpuno je očekivano da su u Srednjem vijeku neki bogataši sebi privatno kupovali, razvilo se cijelo tržište relikvija.
Najveći kolekcionar je bio Filip II, španjolski kralj. Posjedovao je preko 7000 dijelova (relikvija) raznih svetaca.

Kakvi te Rimljani snašli?

Ma što kaže joe enter, ostataka krsta na kojem je Hrist razapet ima dovoljno da napraviš 1000 vikendica. A tek ove lobanje, prsti, zgrušana krv i ostale morbidnosti nad kojima se ljudi mole i veruju da imaju magičnu moć su vrhunac veštičarenja, kao što si napisao. I stotine miliona budala i dan danas veruju u to. Kako sami sebi mogu da objasne vezu između te vudu idolatrije i hrišćanstva, ne može da mi uđe u glavu.

Pa car Konstantin npr. Barem što se tiče Novog Zaveta, ne mislim da je zaslužan za relikvije. Ali njegova komisija je bila glavvni i odgovorni urednik Novog Zaveta. Kao kad filmski studio izmontira film kako oni hoće, a ne kako je režiser zamislio i hteo. Snimci su režiserovi, ali studio ima zadnju reč.

Pa i Židovi su imali relikvije, to je njihova izmišljotina.
Ne znam da je koja rimska religija to imala.

Obožavanje predmeta i pridavanje istima magičnih moći, seže i do samog neolita.

Oltar se ne moze napraviti bez relikvija

Nisam to znao. Ali u pravu si.
https://en.wikipedia.org/wiki/Altar_in_ ... rch#Relics

A ovdje piše i da ne smiju biti malene, simbolične, nego prepoznatljiv dio ljudskog tijela.



Ako se oltar ne može napraviti bez relikvije, onda se crkva ne može napraviti bez relikvije, i onda postoji i ekonomska potražnja za relikvijama, i potreba za proizvodnjom/proglašenjem novih svetaca. To je onda građevinski materijal ko i beton.

Od dijelova Stepinca se može napraviti ne više od 100 crkava, pogotovo ako mora biti "prepoznatljiv dio tijela". Od prstiju se može napraviti 20 crkava. Da, nije 10 nego 20, zar ste zaboravili na nožne prste?

I sad sve gore navedeno usporediti sa Kristovom posljednjom večerom, za koju se smatra da je uspostava Euharistije.