Problem je ako se vjernik ne prekriži samo zato što se boji ruganja ili da nekog ne uvrjedi. Druga je stvar o motivima križanja i što ono tebi znači.
Što se tiče sporta, sigurno da nije kršćanski tražiti od Otca da bira između svoje djece tko će biti bolji. To je isto kano da netko od mene traži da biram koje će mi diete biti važnije. Sportaš se može molit da prihvati poraz, može se molit da ne bude ohol u pobjedi. Može se molit da ga čuva od ozljede.

Antrpomorfno razmišljanje. Npr. Kauffman i slični govoreo self-organizing universe.
https://en.wikipedia.org/wiki/Self-organization
Za postojanje nepotreban je tvorac, i argument Tome Akvinskog i drugih su loši.

No, s druge strane, NDE govore o bogu:

I za Manolića se mislilo da ima izpunjen život na svoj način i vjerojatno da je umro sa 70 godina iznenada od srčanog udara, nikad nam ne bi palo na pamet da bi taj lik ikad mogao tražit oprost od Boga i da ćemo na taj način moć zaključiti da ga je očito kroz život mučilo sviestno ili nesviestno postojanje Boga. Pitanje je što se vrtilo u glavi ovim ljudima koje si nabrojao i sigurno nisu smireno i samouvjereno razmišljali o smrti i što poslije nje.

Logično razmišljanje. Matematika, fizika, kemija...su oštro protiv takvih self organizing teorija.

Religija je ljudska evoluitivna potreba.

Kako reče ateist voltaire, da Boga nema, treba ga izmisliti.

Bez Boga i vez VIŠEG suda i višeg smisla, čovjek neizbježno ide u nihilizam, hedoizma i moralni slom što čitav današnji razvijeni svijet potvrđuje, kao i Kina i Latinska Amerika.

Ljudi ne čine zlo samo ako se boje da će biti uhvaćeni, potpuno su okrenuti hedonizmu i biološki se samouništavaju.

Ne, to je baš prodor u fizici, biologiji, kemiji...

https://www.goodreads.com/book/show/189 ... g_Universe

O cikličkom, isto bez boga, je jasno:

https://www.amazon.com/Cycles-Time-Extr ... 174&sr=1-2

A multiverzum sve ruši:

https://www.amazon.com/Emergent-Multive ... 79&sr=1-19

Teorije. Btw, Penrose je agnostik.


Nego ovo mi je zapelo za oko u opisu knjige koju si linkao The Self-org. Universe.
Svjetonazor, pogled na svijet...


O tome je govorio jedan dr fizike, Lajl, ne znam točno, post je iz 2018.
post1146935.html
Živimo u kulturi u kojoj ljudi misle da Biblija predstavlja antiznanost. Oni misle da biti znanstven znači biti nebiblijski. Neka osoba neće biti ubijeđena samo dokazima, zato što se rasprava ne vodi o tome, već o pogledima na svijet. Dobro je pokazati ljudima dokaze kao i da zbog toga Biblija ima smisla. Ali, to neće razriješiti raspravu glede pogleda na svijet, zato što nam pogled na svijet određuje što da radimo sa dokazom.
Samo biblijske pretpostavke omogućavaju znanje i ako netko želi da sazna bilo što, mora da počne sa Božjim pretpostavkama, sa kršćanskim pogledom na svijet.

Naravno, i ateisti su u stanju da nešto saznaju, razlog je to što oni duboko u svom srcu poznaju biblijskog Boga i Bog ih je opremio kršćanskim pretpostavkama, to je onaj duhovni skelet koji ima svako ljudsko biće, spominjao sam to par puta na forumu. Ateisti poriču Boga koji je ove pretpostavke omogućio. Biblija nam to i kaže, da stvari o Bogu mogu jasno da se vide, tako da nema izgovora i nema opravdanja.Samo Biblija daje smisao stvarima koje su neophodne za znanje. Ako Biblija nije točna, nije moguće dokazati da je bilo što točno.

Ovo moderni duh ne bi progutao.

Npr. neki "smisao" više postoji u Konfucijevoj "Doktrini sredine" ili u dijelovima Upanišada, a kamoli ne u korpusu Platona.

I new ageri su u bolji trenutcima izbacili više od Biblije, iako su imali i niz ludosti, no kaoična genealna slika je prihvatljivija: https://www.ivantic.info/Ostale_knjiige ... oberts.pdf

Kao što je dobro recenzirao pametni filozof:

First, I want to note that I am not a member of the 'new age' movement. That said, I am fascinated by various understandings of reality. I 'read around' as an avocation. Seth/Roberts here (and in the many other books in which Jane Roberts allegedly 'channeled' the Spirit of Seth) demonstrates a philosophical sensibility in that one hears, here and there, echoes of puzzles (aporias) that have haunted philosophy since the beginning. In this review I simply want to mention some of the most typical, but extraordinary, assertions of Seth/Roberts (henceforth I will simply type 'Seth') with some (hopefully useful) comments. This review is intended for people outside new age or occult circles, by someone also outside them, in order to give a brief description and, even more briefly, hopefully to show that there are occasional aspects of this authors work that continue (or derive from) philosophical theories that interest them. Of all the modern occult or new age books I've read (mostly on the floor of the local Barnes & Noble superstore) I've found these books to be the most intelligent and interesting.

Several things will stand out on the first reading of these texts:

1.) The sense of self-empowerment this book intends to bring to its readers is the first thing one might notice. Consciousness makes reality, including the physical world. You are responsible for the world you inhabit. There is no victimization, you chose the scenario you are currently living through. This reminds one of a remark of Nietzsche: "Siamo contenti? Son dio ho fatto questa caricatura!" ('Are we content? I am the god who has made this caricature!') - But, according to Seth we create badly; that is, we make what we did not intend to make. - That is why we incarnate, to learn how to create responsibly. It would seem that the only rule for Seth is don't do anything that brings forth consequences you don't want to face.

2.) According to Seth there is, at the deepest level, no Time. It is an illusion that we (souls incarnating in the material world) have agreed to live by. By 'no time' Seth means that everything is happening simultaneously. Technically, one could perhaps say that every instant is endless, but one must immediately add that every instant brings forth new instances. Or, to put it another way, the absence of Time must not be construed to mean that there is not an accumulation of experience. Also of note, since there is no time one can have 'backwards' reincarnations - that is, you or I could elect, in our 'next life', to reincarnate in the Renaissance!

3.) Creativity is a key concept (if not the key concept) for Seth. At one and the same time the Whole is Itself and It is also changing. Everything happens simultaneously (there is no time) but the contents of this 'everything' is always increasing. In a formula one could say that Being = Becoming + Creativity. In fact, this Creativity seems to demand that ALL possible occurrences will somewhere occur. In other words, everything that can happen will happen; even if only in some alternate (or probable) Reality.

4.) Obviously, as with all reincarnation theories that I am aware of, Seth teaches that we are all immortal. However, one must understand precisely what immortality means for Seth. The appearance of Seth II is wonderfully illuminating in this regard. Seth II (who appears in the 'Seth Material') is a 'later' (or possible) development of Seth himself. But so alien is the Seth II consciousness to the Seth consciousness that Seth II will say that he has never physically incarnated! But of course Seth freely speaks of his previous incarnations. Thus one is perhaps forced to conclude that for Seth 'immortality' means becoming what you absolutely are not. Just think how alien 'Seth 10,002' will be to Seth and Seth II! Or, in other terms, would Alexander the Great recognize himself in my cup because it contains an atom that was once in his body?

5.) From the above (i.e., becoming, creativity) it follows that there are countless 'realities' that are ontologically Real. One has the 'reality' one makes. Obviously, one should avoid making fearfully or stupidly. The centrality of the individual consciousness (or soul) is paramount in Seth. According to Seth, the Truth is truly within because we are all 'Gods'. But since we are all experiencing gods our 'truths' continually evolve. This eerily reminds one that Nietzsche speaks of the 'truth' of perspectivism but, of course, he does so in a non-supernatural manner.

6.) Seth's view of what one hesitantly calls 'physics' is, to many readers of Seth, similar to the 'many-worlds' interpretation and indeterminacy of quantum physics. In Seth's multiverse there are other (probable) selves, alternate pasts and futures, many physical universes and (for Seth) many spiritual realities.

7.) Note also that there are many hierarchies in Seth; not only are their probable selves (instances of the soul in other reincarnational dramas) but there is also an 'oversoul' that stands above the the various probable souls inhabiting different realities and learns from their experiences and also, more or less gently, directs this experience too.

This book represents (as far as I, an outsider, can tell) the bleeding edge of 'new age' speculation. In it, the author (Seth and/or Jane Roberts) introduces a new way of looking at the problem of cosmogenesis. We are all Gods: but this is no mere pantheism; we are all creative gods! Thus even now we all create our reality. Actually, it is better to say realities. Seth teaches that there are 'alternative' pasts and 'probable' futures that actually exist even though none of us ever have or ever will inhabit them. Such is the plenitude of Being for our author(s)! But this echoes, however obliquely, an ancient insight: as Parmenides said so long ago - there isn't anything that is not. I know, one is tempted to sneer at the sheer naiveté of all this. But one hears echos of the history of philosophy throughout the books of Seth. For instance, it was the German Idealists who first stepped beyond pantheism by insisting that Substance must also be active Spirit. Seth merely adds that Spirit must always be God. And what of us? We incarnating souls (Spirits) are now necessarily 'Gods' in training, or so Seth maintains. We are learning, by incarnating in the sublunary (i.e., material) world, to Create responsibly. One does come away, however, wondering exactly what responsibility might mean to Seth. Given the fact of the 'plenitude of Being' there is, strictly speaking, no evil. The spaciousness of the All-That-Is (a term of art in the Seth lexicon that more or less means All/God/Whole) has room enough to Willingly contain anything. To be sure, each existent entity has to deal with the consequences of what it makes - but, strictly speaking, consequences, no matter how unpleasant, are not an evil. Consequences are an educational tool! Indeed, since Seth also teaches that there are probable selves (other instantations of ourselves) living entirely different lives in other realities one wonders whether evil, and its responsibility, has any meaning at all... So, if it is an ontological necessity that every possibility be realized what could the term 'evil' possibly mean? One comes away from the books of Seth (or Roberts) feeling that morality has been replaced by ontology, and the moral imperative -do unto others as you would have them do unto you- has been replaced by an ontological imperative - just do something. The plenitude of Being requires our continual active creation! -

Which means that, for Seth, the only 'Evil' is the Nothing of non-Being cum non-activity. The position of Seth can thus be said to be an inverted Buddhism...

Ono što napišeš da misliš o "svemu", ni manje ni više. Koji je razlog rasprave ako nemaš namjeru dokazati nešto i uvjeriti nekoga, koji je smisao argumenata, dokazivanja, profesorskog izlaganja i gubljenja vremena? Zašto se uopće upuštaš u takve rasprave? Na početku posta si napisao da ne znaš imali li smisla išta pisati, pa sam te dodatno upitao ima li smisla i ako ima zašto ima u moru besmisla i slučajnosti?

Štreberska religija je svakako dosadna i besmislena ako nema istinske vjere. Kao što Pavao kaže, ako Krist nije uskrsnuo onda je beskorisna i naša vjera i propovjedanje. Svrha religije je, barem po Bibliji, uputiti čovjeka prema Bogu. Sama religija po Bibliji ne spašava niti joj je cilj stvaranje nekog savršenog poretka i društva u kojem neće bit grijeha i svi će bit vjernici. S takvim viđenjem religije Bog postaje suvišan, a religija sama sebi svrha.

Što se tiče "modernog" čovjeka, to ne postoji. Ono što se mjenja i postaje "moderno" su tehnologija i kultura. Tehnologija vremenom napreduje akumulacijom znanja, kao i znanost. Nagli tehnološki skok se poklapa s početkom masovnog akademskog obrazovanja koje dovodi do eksponencijalne akumulacije znanja.

Svi obrasci čovjekovog ponašanja, kako individualnog tako i kolektivnog su potpuno isti kao prije tisuće godina. Kad čitaš Bibliju vidiš potpuno iste obrasce koje imaš danas, nema tu nikakve promjene.

I o ovome se može razglabati. Što je uzrok naglog tehnološkog razvoja.

Vjera je osobni odnos čovjeka sa Bogom. I to je od čovjeka do čovjeka. Ne postoje uniformirana svjedočanstva vjere pa da bi se moglo reći evo to i to ljude vraća vjeri.
Koliko vjernika toliko i iskustava.
U mom slučaju povratak vjeri je počeo kada sam samu sebe počela preispitivati. Zanimljivo da su me na to preispitivanje nagnale riječi koje nisu bile upućene meni niti su sa mnom imale veze. Čak mi nije bila namjera ovratak vjeri, nisam o tome ni razmišljala, no dovelo je do toga. Nije se to dogodilo u jednom danu, bio je to malo duži proces
Možda je ponekad potrebno da zavirimo u svoju nutrinu da vidimo; tko smo, što smo, kakve smo osobe, kamo idemo, kamo nas to vodi, koji je smisao našeg života i slično.

Mentalni sklop Jehovinih svjedoka ne može shvatiti da ljudi, zabave radi, mogu izraziti mišljenje, formirano, o nečem i da im je posve svejedno hoće li tko to prihvatiti ili ne.

Glede religijskog fenomena, on je univerzalan. Iz raznih kutova, on je i psihološki, i sociološki, i antropolški, i evolucijski, i ....

Još od kamenog doba sigurno postoje šamani, specijalisti za sveto, kako bi ih nazvao Eliade. Klasik toga fenomena je Rudolf Otto, a to je generalno opisao pred više od 100 godina.

Ljudi, mnogi, imaju snove, vizije- drogirali su se da uzdrže težak život- proroštva itd. Dakle, da ima nešto više, nevidljivo, dobro-zlo,... to imaju i primitivne kulture i civilizacije. Ove religije koje su još žive su takve da odrasla osoba u njih ne može vjerovati doslovno. Ne ide jer je blesavo. Puno kontradikcija i posve u suprotnosti s onim što znamo o kozmosu, galaktikama, zemlji, biologiji i životu.... doslovna vjera je nemoguća osim za hipnotizirani um.

Praktički je nemoguće za nekog normalnog vjerovati da postoji loše mjesto u zagrobnom životu u koje automatski idu drugi ljudi samo zato što vrše neke rituale svojih religiija; nemoguće da bi na teške muke bili osuđeni pojedinci zbog prijestupa koji su tričavi; isto tako da bi tvorac svih galaktika, kvazara, supernova...bio posebno zabrinut za pizdarije nekih živih bića na marginalnom planetu, i to oko nekog beznačajenog komada zemlje.

Doslovna religija je zatucana tupavost.

Pravac u kojem je otisla ova tema je meni licno dokaz za to da vecina ljudi - ili ne zele, ili nisu u stanju, pravilno percepirati procitani tekst.

I sam tezim ka trolanju jer mi je cesto nesto sto otvarac teme spomene sporedno nekako interesantnije, pa se okomim upravo na to nesto sto je za otvaraca teme sporedno, tako da diskusija cesto ode u pogresnom pravcu. To je ok jer teme rijetko i ne preciziraju srz otvaraceve namjere. Za sebe mogu reci da to ne radim iz zlobe, tako da polazim od toga da to ne cine ni drugi.

No, ipak sam veoma jasno naglasio sta me interesuje, a to su LICNA i OSOBNA iskustva ljudi u vezi "pronalazenja boga". I da, ne interesuje me zbog toga sto se sam mislim zaputiti u potragu.

Drug Dane i drug Markan su to djelimicno ucinili. Na obadva posta cu se osvrnuti pojedinacno jer obadva iziskuju zasebne odgovore. Da, i Markanov, iako se radi o kratkoj recenici, ali recenici koja je po mome misljenju potpuno pogresna a mozda cak i ponajbolje oslikava "stanje duha u - nasih - vjernika".

Ono sto me apsolutno ne interesuje - da me interesuje bio bi cesci gost na PDFu "Religija" - su nekakva pseudoteoloska baljezganja, sorry, ekpertize :), ljudi koji zasigurno nisu teolozi, pa tako nisu ni u stanju da tumace "svete knjige" na nacin na koji bi to cinila nauka.

Iako sustinski cijenim dobru volju forumasa koji "iskreno diskutiraju" a ne trolaju onako kako je to drug RobbieMo na pocetku ucinio, napadajuci cak i mene u ad hominem fazonu. A najveci dio se na ozbiljan nacin ukljucio u diskusiju.

Prvo cu dakle da se osvrnem na markanov post jer je on kraci.

Vidis, cvrsto sam ubijedjen u to da vjera nema APSOLUTNO NIKAKVE VEZE sa "razumom" - ni u negativnom a ni u pozitivnom smislu rijeci. Vjeru, ako ne osjecas, onda ti i nisi iskreni vjernik. Jer vjernik ne trazi naucno potkovano objasnjenje za vlastitu vjeru, on boga nikad nije vidio (mozda ga je "osjetio" - i to me interesuje!), niti je ikad vidio da postoje pakao i raj, ali on u to vjeruje. Vjerniku ne treba dokaz.

Ateiste takodjer smatram "vjernicima" jer oni takodjer ne znaju da li postoji bog, ne znaju da li postoje pakao i raj, ali vjeruju bez da su u stanju dokazati da je njihova "vjera" stvarnost. Ni ateisti nikad nisu umrli pa se vratili da nam objasne kako stoje stvari. Zato ne mogu biti ni ateist iako je moj nacin zivljenja "ateisticki" i samo u odredjenim situacijama odskace od onog sto propagira klasicni ateizam. Npr. kad ne ubijem muhu, vec ju uhvatim, pa ju bacim kroz prozor zato sto "ne zelim odlucivati koje stvorenje ima pravo da zivi a koje ne". I kad malo promislim o motivima zasto ja to radim (vecina ljudi se tome smije kad im ispricam), onda moze biti da tu i tamo pronadjem i mrvu onog tipicnog straha od "kazne" kakvim religije strase ljude da bi ih na ovaj ili onaj nacin disciplinovale. "Zar nebi samo bog trebao odlucivati o tome ko smije da zivi a ko ne...?!" Jer ja tu muhu ne bih ubio zato da bih ju pojeo, ili da bih se odbranio, vec cisto zato sto me jebeno nervira..Eh neopisivo dosadna i napasna stvorenja..besmislena..jedu samo gofna.


I tako Markane, ja bih volio znati kad si ti osjetio da bog postoji, kad si postao u to ubijedjen, ili si jednostavno vjernik jer to tako mora biti i jer su te to tako naucili? Ne zamjeri sto sam u najmanju ruku skeptican kad se radi o tvojoj "vjeri u boga" jer je to meni sasvim logicna sumnja kad mi neko pokusava objasniti da "vjeruje" jer mu to "zdrav RAZUM" nalaze.

Ne znam zasto se ljudi na forumu cesto ustrucavaju iznijeti vlastita iskustva..kruhti, pa drug Ateista nam prica kako placa da bi lizao stopala a vama bed ispricati na koji nacin ste "pronasli put do boga". A i ja sam ovde ispricao milion stvari iz privatnog zivota.

A sutra mozda na Danetov post, sad vi se vise neda forumasiti.

Nemaš ti zapravo pravih argumenata, sve se svodi na neku opću naštrebanu kritiku religije i usputni ad hominem. Ali ja ti ne pričam o religiji, nego u prvi plan stavljam vjeru.

Nije problem što ti iznosiš mišljenje, niti sam napadao tvoje mišljenje. Pitao sam te koji je smisao tvog argumentiranja i dokazivanja bilo čega, ne samo ove teme nego i ostalih, u kontekstu nekoga tko smatra da je sve slučajno, besmisleno itd. Zašto potreba za negiranjem nadnaravnog, rasprave o nacionalnim temama, kulturnim prijeporima i slično. Sve je to samo zabava? Nema nikakav drugi motiv ni poriv?

Jehovini svjedoci i slične, veće i manje kršćanske religijske zajednice su nešto na što Biblija upozorava i što nije u skladu s istom, Biblija sve bez problema razotkrije. Kroz cijelu Bibliju se provlači kritika religije, to je nešto što samu Bibliju i biblijsku vjeru stavlja iznad religije i iznad religijskog monopola. Sigurno si čuo ili pročitao bar jednom kako se religijske kršćanske institucije prozivaju i kritiziraju uz biblijske citate, u smislu da se ne drže Biblije. E to je ono što ti govorim.

U Bibliji je doslovno ugrađen mehanizam koji sprečava religiju da je zloupotrebljava i monopolizira. Čim se religija odmakne od Biblije odmah je podložna kritici i ne može pobjeći od toga. Zato i postoji Biblijsko kršćanstvo koje je usmjereno na Bibliju, ne na religiju.

Tvoje mišljnje o znanstvenim teorijama sigurno nije temeljeno na tvom vlastitom dubinskom proučavanju svake od njih nego se uglavnom svodi na povjerenje u one koji su te teorije objavili i vjerovanje da su te teorije točne. Stvar je u tome što ti uzimaš tog nekog znanstvenika za apsolutni nepogrešivi autoritet i vjeruješ u njegovu teoriju dok se ne dokaže kao pogrešna ili je ne zamjeni neka druga. Vjerovat ćeš slijepo u potencijalnu laž samo zato što iza nje stoji autoritet.

Gdje sam ja napisao da postoji loše mjesto na koji neki idu u zagrobnom životu? To što radiš je zapravo većina infantilne kritike kršćanstva, uzmu se neka tradicijska tumačenja ili religijske prakse pa se po tome udara do besvjesti, bez da se provjeri je li to stvarno ima uporište u Bibliji i je li sugovornik uopće zastupa ta stajališta.

Dobra ilustracija da ne treba trošiti vrijeme na asocijativne nesuvisosti i opskurantizam.

Svakako, dosta mistificirana i mitologizirana tema koja se redovito koristi kao apologija ateizma i nekakvog "modernog" doba.

Zašto u čovjeku oduviek postoji nagon za Bogom? Zar nije to pogrješka evolucije ako nema Boga?
Da li su tehnologija i znanost doista ubile Boga ili samo ubijaju obćenito čovjeka prvo fizički, pa onda intelektualno i duhovno... Da li tehnologija zamagljuje čovjekov um ili ga čini pametnijim? Je li doista današnji čovjek pametniji od predtehnologijskog čovjeka ili je današnji čovjek koji prosječno samo koristi tehnologiju sve sličniji majmunu?

Prvo je tehnologija ubila fizički rad. Posljedica, ljudima su atrofirali mišići ter imaju problema s debljanjem.

Zatim tehnologija ubija razmišljanje. Posljedica je da čovjek ne zna ručno zbrojiti dva broja (čak i mnogi inženjeri), ne zna zapamtiti telefonski broj. Ne zna kad popiti tabletu. Ne zna kad treba po diete u vrtić... Uglavnom, pamćenje i razmišljanje je postalo nepotrebno i naravno da ljudski mozak time može sebi dozvoliti da postane gluplji i zatucaniji (Ti Hroboatose baš voliš ovu rieč).

I zadnje, tehnologija hipnotizira čovjeka zahvaljujući uvjerljivim filmovima, igricama i raznim zanimljivim hobijima koje nudi. Čovjek ima toliko prepuno sadržaja kojima zabavlja svoj mozak, da uobće nema vremena a ni volje misliti o životnim pitanjima i obterećivat će što će biti poslije i o smislu života. Moglo bi se reći da tehnologija hipnozom ubija Boga u čovjeku.

Što se tiče tehnologije ja bih pomalo zaključio ovako: Tehnologija je dobra za čovječanstvo, ali je loša za osobni razvoj pojedinca.

Za razliku od mnogih drugih vjernika, da Bog postoji zaključio sam logikom.

Nisam nikad imao neko natrpirodno iskustvo ili doživio neko čudo, pa da mi je to dalo vjeru.

Zapravo je vrlo lako postati vjernik. Samo pogledaš svijet oko sebe. Odakle ja, ovaj forum, ljudi i planete, odakle svemir. Ne možeš gledati u svemir i onda pričati kako su gromovi samo elektricitet. Ostaješ skučen u sustavu, a Bog je po definiciji van sustava.

Postojanje svemira je materijalni dokaz Boga. Jedno alternativno objašnjenje je da je svemir nastao slučajno, ali to je besmisleno. Između te dvije opcije, logičnog i besmislenog objašnjenja biram logično, iako je priznajem i besmisleno rješenje moguće tj moguće koliko i da mačka pređe preko tipkovnice i isprogramira milijunski proizvod. Malo vjerojatno ali moguće. Samo trebaš mačku dovoljno puta staviti na tipkovnicu.

Precizno kalibriranje svemira upućuje upravo na plansku kreaciju. Ili na dobro upornu mačku.

Vidis ja upravo to sto si ti naveo - a sekunda mi je falila da se potegnem "postojanja kosmosa", smatram ultimativnim dokazom za to da "vjeri ne treba ni dokaz a ni logika", posto ti ustvari sve sto nisi u stanju razumjeti (a ja sam toliki nerd ustvari da sam isao cak i na StarTrekConvention - toliko me sve to interesuje), uvijek mozemo pripisati "stvoritelju".

A nekad su se i grom i munja tumacili tako da je sad taj i taj bog ljut na ljude pa izlijeva bijes. Ti si ovo s gromom i munjom samo uzdigao na visi nivo jer nam je (ko? - pa...) NAUKA u medjuvremenu objasnila kako i zasto sijeva..



Jaran, kao sestogodisnjak dosao u svabiju ali je iz Siska, ono, klasicni reper, relativno uspjesan u biznisu, fura privatluke neki digitalni, ali zna fakat pretjerati sa "supstancama" i onda se cesto sjebe...u momentu u kojem mu je bilo pravo lose (kazne neke nadosle, treba ga jebe u mozak, posao nesto nije isao itd.) veli da mu se "ukazao bog" ili Isus, ne znam tacno. Ja vec bio zaustio a on ce: "zar to nije logicno da ti se bog ukaze onda kada ti je tesko i kada ti treba?" Rekoh, pa da, i ima logike jbg.. (a naravno mu nisam htio srati da je osho u kuraz jer znam da ce se 99 posto onih sto vele da su vjernici zbog toga naljutiti ili im u najmanju ruku nece biti pravo).

I onda je sebi nasao nekakvu "Freikirche", frei-slobodno, Kirche-crkva, u koju je isao - ne znam da li jos uvijek ide, jedno vrijeme.

A po meni je tipican primjer hvatanja za slamku.

Problem je što znanstvenici sve liepo pojasne. Zemlja kruži oko sunca zbog gravitacije. Munja sjeva zbog ovog i onog događaja... ali tko je to sve servirao da bude tako. Znanstvenici stalno odkrivaju neke prirodne zakone. Ali eto zakonodavac je slučajnost. Izpada slučajno se tvari privlače umjesto odbijaju (ima ih i koje se odbijaju). Kvačica tu koristi pojam slučajnog hodanja mačke po tipkovnici. Ali stvar je još zamršenija, jerbo prije nastanka prvog života nitko nigdje nije hodao. Kamenčine se međusobno sudarale, plinovi iznenada eksplodirali i eto nas do života nakon milijardi godina nizova slučajnosti. Nekakvi veliki prasci se dogodili opet slučajno. A što je najgore to su već samo teorije na osnovu teorija, tako da ti dokumentarci o velikom prasku više liče na neku bajku nego znanost...

Upravo to, prije par stoljeća su potresi i munje bili jednaka misterija kao što su nam danas kozmička pitanja. "Ne znamo - dakle Bog" je prilično očigledna logička greška.

A "Ne znamo - dakle MOJ Bog" još veća.




Zanimljivo kako u 99% slučajeva vode do religije u kojoj je čovjek odgojen ili koja je većinska u njegovom okruženju.

Meni bi bilo logično da istinski Bog (ako postoji) bude puno efikasniji u privlačenju izgubljenih ovaca k sebi, a ne da toliko ovisi od povijesnih i društvenih okolnosti u kojima se netko rodio.

Npr. netko tko teško sagriješi u Pakistanu, i iskreno se kaje zbog toga, ima puno veću šansu da će se okrenuti islamu i Alahu nego "istinskom Bogu". Alah će mu oprostiti i dati duševni mir, čovjek će mu biti zahvalan i pokoran do kraja života, umrijet će u islamu... "Istinskog Boga" taj čovjek očigledno ne zanima previše.