Ima li rješenja za moju nedoumicu?
Pater Markane, naime radi se o tome da me s vremena na vrijeme neki ljudi, neki događaji dovode u nedoumicu ,,ima li uopšte granice između dobra i zla,,!?
Naš brat Buenos je uvjeren da je dobra i ispravna osoba. Predstavlja se kao religiozna ovca našeg stada, a s druge strane njegov prezir prema ženi je skoro opipljiv. I ne samo prezir, već ide tako daleko da voli namamiti žene u uvjerenje da im je prijateljski naklonjen i onda iz čista mira napada s leđa!
Ima li nade za brata Buenosa?

Diskusija bi bila u redu da naši forumski skeptici proučavaju Sveto pismo, a iz polovice pitanja im se vidi da ga pošteno nisu ni otvorili u životu.

Oni svoju nevjeru temelje na nečemu što je njima osobno nemoguće ili neprihvatljivo, ne ukazujući pri tom na kontradiktornosti u stihovima. I što ću ja sad tu ojačati prepiranjem s takvom osobom?

Apostol Pavle se nije išao svađati s nevjernima među neznobožcima, dapače. Išao je ohrabriti vjerujuće da ostanu na pravome putu. Dobar dio poslanica je u tome duhu.

Da, u pravu si i ti. Zato i pišemo - onima koje iskreno zanima, tragačima za istinom. I teistima i ateistima, "jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima.“

Farizeje čak ni Isus nije preobratio u vjeri, nazvao ih je jednom "grobnicama okrečenim spolja". Da su danas živi, bili bi do jednog na instagramu. Tamo se takvi skupljaju.

I Buenos je čovjek, time i netko tko pravi greške. To što je dobra osoba ne znači da je uvijek u pravu.

Pa tko je kriv za onaj cirkus s jabukom i sva sranja koja su proizašla iz toga nego njezino veličanstvo Žena?

Da stari Adam nije bio papučar i rekao Evi što je ide kad mu je došla s glupim idejama još bi goli i sretni trčali po vrtu...

Pukom srećom je postavio sliku sa partija u vrijeme kad je uptužen za pokušaj silovanja. A njezini ožiljci više liče na ogrebotine mačke nego oštrice...

Bude li se ustanovilo drage dame da lažete o tako ozbiljnim stvarima, VI idete u zatvor. That's justice.

Uništena brilijantna vojna karijera zbog blogerskog posta jedne polovnjače i njezinih erockih vantazija.

I odšteta na sudu u njegovu korist, i to od 8 milijuna dolara.

Buenos, pusti žene, tema je pakao.

Njemu su žene pakao!
Koji isfrustrirani lik, da ne povjeruješ.
Buenos, nije život jedna žena...




Buenos objašnjava pakao!


Macho obožava ženskost i želi gospodariti onim što obožava. Uznoseći arhetipsku ženskost žene kojom gospodari (njeno materinstvo, njenu plodnost, njenu slabost, njezinu kućaničku narav, njenu sentimentalnost, itd.), on uznosi svoju muževnost. Na drugoj strani, ženomrsca užasava ženskost, on izbjegava žene koje su previše žene. Ideal machoa: obitelj. Ideal ženomrsca: neženjstvo s mnogo ljubavnica; ili: oženjen voljenom ženom bez djece.
Kundera

Svi koji su navodno bili u paklu slažu se da se on nalazi duboko pod zemljom, ovdje na ovom planetu. Tako se da zaključiti i iz Biblije. Trenutačni pakao je tamo, a na sudnji dan svi iz trenutačnog pakla bit će bačeni u ognjeno jezero. Možemo li znanstveno provjeriti je li postojanje pakla u podzemlju moguće? Koliko znanost zna o podzemlju? Zemljina kora je oko 2 900 km ispod površine, središnja točka Zemlje preko 6 000 km ispod, a najdublja rupa koju su ljudi iskopali je svega 12.2 km duboko. Izgleda da ne možemo iskopati toliko duboko da znanstveno dokažemo postojanje pakla. Sovjetski znanstvenici su plasirali vijest da su u najdubljoj iskopanoj rupi mogli čuti krikove iz podzemlja. Procjenjuje se da je na Zemlji dosad živjelo oko 107 000 000 000 ljudi. Većina ljudi je završila u paklu, manjina je u raju. Da nekih osamdeset milijardi ljudi stalno vrišti iz sve snage, koliko bi se kilometara daleko njihovi krikovi mogli čuti? Možemo li iskopati dovoljno duboko da čujemo krikove grješnika? Koliko bi trebali iskopati da budemo sigurni da bi se krikovi odatle morali čuti? Kad bi toliko iskopali, a ne čuli ništa, mogli bi odahnuti i znati da ipak pakao ne postoji.

Pakao je pod zemljom, a gdje je raj? Obično se riječ nebo rabi kao istoznačnica za raj. Gdje je točno to nebo? Jurij Gagarin je bio na nebu i nije vidio ništa. Koliko je on daleko bio od raja?

Jesu li i pakao i raj plodovi ljudske mašte? Zašto je pakao predstavljen kao mjesto nesnosne vrućine, žeđi, ognja i plamena? Možda zato što su abrahamske religije nastale na Bliskom istoku, na suhoj i vrućoj zemlji. Najveći strah tamošnjih ljudi bio je umrijeti od žeđi u gorućoj pustinji. U nordijskoj je mitologiji pak pakao zamišljen kao mjesto leda i vjetra, budući da je najveći strah skandinavskih ljudi bio smrznuti se do smrti. Religije ovise o podneblju u kojem su nastale. Ideja o zmiji kao prokletoj životinji nije mogla nastati tamo gdje zmija nema. Ako je kršćanstvo prava religija, grješnici eskimske narodnosti nakon smrti suočit će se s golemom promjenom. Nakon cijelog života provedenog smrzavajući se, provest će vječnost na mjestu strašne vrućine.

Što se tiče duša koje su u paklu, ne znam imaju li one tijelo da mogu vrištati? Tijelo će se "respawn"-ati pri uskrsnuću, zar ne? Naravno, mi znamo ili bar s velikom sigurnošću možemo reći da su misli, osjećaji, svijest itd. produkt mozga odnosno da je tijelo takoreći "hardware", a um "software" (u tom smislu je isto zanimljivo proučavati elektromagnetni/kvantni aspekt moždanih operacija). No isto tako znamo da je materija, onako kako smo je shvaćali u 19./20. st., zapravo neka vrsta iluzije. Kada se ode na dovoljno malu razinu imamo hrpu vibracija, valova, nevidljivih polja, energijski vibrirajućih struna koje je praktički nemoguće prostor-vremenski definirati odnosno locirati. Čak se ide u tom smjeru da je cijeli svemir neka vrsta simulacije iliti holograma. Ispada da je naš svemir "software" upravljan programskim kodovima (matematičkim formulama), a ne "hardware" kako smo mislili. Moguće je da postoji visoka inteligencija iznad tog "software"-a koja ga ujedno i generira. U tom smislu naš svemir je kao kompjuterska igra/engine. Vješt programer lakoćom može konzervirati neke aspekte duše (kao što energija ne može nestati, tako ni informacija na kvantnoj razini ne može nestati) i raditi s "kodovima" za našu "dušu" što god želi. Kasnije može i reasemblirati tijelo bez problema (ljudi već sad pričaju o upload-anju svijesti, kloniranju, bio-inženjeringu itd.). Bog je nad prostor-vremenom, u najvišoj dimenziji. On je takoreći "nad" svemirima, čak i onima s drugačijim konstantama ili onima koji su nam de facto nezamislivi.

Dante je opisao Čistilište/Limbo kao otok u moru (znamo da postoji mnogo vode ispod Zemljinog plašta, a i neke neobične glomazne kamene strukture velikih temperarura?).

U eskimskim tradicijama opet imamo neke elemente zanimljive za komparativnu mitologiju. Podzemlje i zla božica (koja je div) povezana s vodama/morem (generalno uvijek zli bog biva pogođen munjom, padne na Zemlju, prebiva u vodama...). Velike morske zvijeri su produkt njezinih odrezanih prstiju... zatim nebo pa "Veliki duh" (eng. "great spirit") kao i kod Indijanaca... duše nakon smrti idu ili u podzemlje/vode ili u nebo...





U nordijskoj kozmologiji imamo i zamrznuto podzemlje i vatreno podzemlje...



U nordijskoj mitologiji imamo i "velikog gmaza".

Ako postoji vječni pakao, Bog će jednu osobu kazniti patnjom većom od sve patnje u povijesti čovječanstva zajedno. Ne postoji dovoljno snažna riječ kojom bi se opisao užas pakla. To je grozno, strašno, jezivo. Cijelu vječnost biti mučen danju i noću, bez stotinke počinka. Ni danju ni noću nemaju počinka, i dim muke njihove diže se u vijeke vjekova. Petsto kvatrilijuna godina, pa još beskonačno puta više od toga.

Vidjelica Angelica Zambrano tvrdi da je u paklu vidjela žensku osobu koja je u dobi od 15 godina poginula u prometnoj nesreći. Nije se pokajala u svom kratkom životu, samo je 15 godina živjela na Zemlji, a gorjet će cijelu vječnost. Kako je to tužno? Što vrijedi najbolji mogući život u trajanju od 120 godina, ako nakon toga slijede beskonačni kvatrilijuni u paklu? Bolje biti pobačeni zametak, pa završiti u raju, nego živjeti 120 godina, pa završiti u paklu. Bolje umrijeti u dobi od 5 godina, pa ići u raj, nego u dobi od 120 godina, pa baštiniti pakao.

Općenito kršćanska pravda uopće ne djeluje kao pravda. Dobrota uopće nije uvjet. Nisi spašen po svojim djelima i postupcima, nego po milosti kroz vjeru u Isusa Krista kao svog Gospodina i Spasitelja. Svi koji ne prihvaćaju Isusa, idu u pakao, koliko god dobri ljudi bili. Svi hinduisti idu u ognjeno jezero, svi do jednoga, ako umru kao hinduisti. Milijardu ljudi u Indiji je izgubljeno, a još su milijarde Indijaca prije umrle u hinduizmu. Samo iz Indije silne milijarde imaju udio u jezeru koje gori ognjem i sumporom. Svi muslimani su u paklu, svi do jednoga, jer Isus Krist nije njihov Gospodin i Spasitelj.

Netko može biti najgori zločinac. Može biti ubojica, lopov, bludnik, rasipnik, nema grijeha koji Bog nikako ne može oprostiti. Možeš zaklati stotinu ljudi i naći se u raju. Najgori zločinac, ako se pet minuta prije smrti iskreno pokaje i prizove Isusa, te ga primi kao Gospodina i Spasitelja, ide u raj. Njegovi su grijesi oprani u krvi Jaganjčevoj. To je kršćanska pravda. Najbolji mogući čovjek musliman kričat će cijelu vječnost u paklu. Pokvarenjak, koljač koji je primio Isusa pet minuta prije smrti, uživat će cijelu vječnost u raju. Možeš se pokajati dokle god si živ, nakon smrti je prekasno, pet minuta prije smrti može biti trenutak tvog spasenja.

Za neke ljude znamo sigurno da su u raju. Isus je razbojniku koji je bio raspet na križu do njegovog obećao da će još istog dana biti s njime u kraljevstvu nebeskom. Dobrota izgleda nije ključna, razbojnik sigurno nije bio dobar čovjek, a već oko dvije tisuće godina uživa i još će kvatrilijunima godina uživati u raju. U Otkrivenju piše da se sigurno spašava 144 000 djevaca, po 12 000 iz svakog plemena Izraelova. Zasad znamo za barem 150 000 ljudi u raju, te barem osamdeset milijardi ljudi u paklu. Za Judu znamo da je sigurno u paklu, budući da je za njega Isus rekao da bi mu bolje bilo da se nije ni rodio. Juda već nekih dvije tisuće godina kriči i još će kvatrilijunima godina kričati u ognju.

Pakao je neopisivo jeziv, no meni ni raj ne zvuči odviše privlačno. Još bih najradije da je ateizam ispravan i da je smrt konačan kraj svega. Što točno radiš u raju? Nije li na ne znam kako lijepom mjestu pomalo dosadno provoditi petsto kvatrilijuna godina, pa još beskonačno puta više od toga? Sam koncept vječnosti uopće mi ne zvuči privlačno.

Što uopće znači za nekoga tko je mrtav da je mrtav? Postoji li konačan kraj i što to znači? Pazi prošlo je 14 miljardi godina od nastanka ovog svemira, a mi ih ni osjetili nismo prije rođenja, ako nećemo osjetiti ni smrt niti će biti ikakvog protoka vremena za nas nakon smrti, po kojoj logici se isto tako nećemo opet probuditi u nekom drugom životu, svijetu, svemiru? Možda onome koji će nastat nakon ovoga? Mi nemamo teoriju svega, niti znamo što je svemir, kako i zašto je nastao, u čemu se nalazi itd, a njegov smo sastavni dio, više od 10% atoma u našem tijelu su atomi nastali u velikom prasku. Puno toga ne znamo da bi donosili nekakve krupne zaključke. Malo sad zalazim u filozofiju, ali gdje prestaje znanost tu počinje filozofija.

Pakao je glupost. Kao i sva ta mitika u vezi religija. Tesko mi je povjerovati da ljudi stvarno vjeruju u to. Zivotinje mi cak djeluju tu pametnije od ljudi, jer ne vjeruju u magiju.

Nikakve razlike nema izmedju hriscanstva, islama, starogrcke vjere itd kad je u pitanju njihova mitologija, sve su podjednako glupe. Naravno postoje razlike u kulturama, propisima itd proisteklim iz tih religija. Od mitologije, koja je glupa i nebitna, vise je zanimljivo posmatrati uticaj religije na covjecanstvo, tu su mi itekako zanimljive! Takodje uticaj na umjetnost.

Vrtiš se u krug sa strawman argumentima... netočno prikazuješ poziciju koju želiš pobiti...

Prema kršćanstvu pakao je zapravo druga smrt. Ona koja je vječna. Biblija razlikuje sheol/hades što znači grob te The Lake of Fire što predstavlja pakao. Kada umremo odlazimo u grob. Za vrijeme Drugog Dolaska Krista svi ljudi koji su ikada živjeli će biti uskrsnuti te podložni Zadnjem Sudu. Jedni idu u vječni život, a drugi u krematorij zvani Ognjeno Jezero gdje će i duša biti uništena.

Valjda znate engleski:

Tu i je debata između raznih kršćanskih denominacija.

O tome je li pakao, onaj nakon Drugog Dolaska i Zadnjeg Suda, vječna patnja, ili druga, potpuna smrt, smrt i duše i tijela,
što valjda i jest suprotnost naspram vječnog života duše i (preobraženog) tijela. To ima smisla jer teško je ikome od nas pojmiti kako vječna patnja može biti pravedna kazna za vremenitu grešnost, pogotovo jer nismo crno bijeli, svi smo grešnici i ne znam da itko može sa sigurnošću i za koga reći gdje će završiti. (S te strane i ima smisla ovo da spas dolazi po kajanju i milosti Božijoj a ne po našim dobrim dijelima jer svi smo grešnici.)

Uglavnom obično uz to vjerovanje da je druga smrt potpuna smrt duše i tijela ide i vjerovanje da nakon ove prve zemaljske smrti ne postoji ništa, samo ništavilo, duša je u Hadu, svijetu mrtvih, na čekanju takoreći, nema ni vremena ni ničega, čeka se Drugi Dolazak i Zadnji Sud, što umrlome dolazi odmah po njegovoj smrti jer između nje i uskrsnuća na Zadnji Sud za umrloga ne postoji vrijeme.


Ipak, koliko znam, katolici službeno drže kontra obe ove teze,
drže da druga smrt i ognjeno jezero nisu uništenje duše i tijela nego vječna patnja u paklu, nasuprot vječne nagrade raja.,

te da nakon ove prve zemaljske smrti nije Had, svijet mrtvih tj. ništavilo i čekanje Drugog Dolaska, nego da duša odmah ide na Posebni Sud. Samo mi nije jasno što nakon Posebnog Suda? Grešnici tj. nepokajani idu u pakao, da bi nakon Drugog Dolaska opet bili poslani u pakao? A isto tako pravednici tj. pokajani idu u raj pa opet u raj? Može biti da u ovoj zavrzlami i jest uveden koncept čistilišta u katoličanstvu?


U biti ovaj gore prvi koncept usko vezuje dušu i tijelo, praktički duša ne postoji bez tijela, duša i tijelo su jedno, nakon ovozemaljske smrti ide dugme stop/ Had/ ništavilo sve do Drugog Dolaska i Zadnjeg Suda kada duša skupa sa preobraženim tijelom ide ili u vječni život ili vječnu smrt.


S druge strane koliko znam katolici službeno drže da je duša vječna i ne može biti uništena (iako ne znam kako "ne može" ide uz Svemogućeg Stvoritelja) te da kao takva vječno pati tj. pati i nakon ovozemaljske tjelesne smrti i nakon druge smrti vječno u ognjenom jezeru.


Ne znam, možda je na stvari neka kombincija ovih koncepta.


Mada eto, obrni okreni ,totalno uništenje i vječno ništavilo i nisu neka utjeha naspram vječnog postojanja i patnje. Oboje je jezivo. Neki vide ništavilo kao ah sad ću odmorit. Nema tu ni odmora ni ničega. Odmor ide samo uz neku svijest. Nisi odmoran kad spavaš nego kad se probudiš odmoran.

Ali mi nisu jasni ovi koji se kao nešto bune protiv vječnog života i raja. Kao "šta ću ja tu radit cijelu vječnost?" Obično se radi o nekom autističnom pogledu na raj gdje se svi drže za ruke u nekoj velikoj hali ili na oblaku i vječno pjevaju u bijelim mantilima. Tko kaže da u raju neće biti slobodne volje i drugih aktivnosti osim pjevanja? Možda bude cijeli theme park. To je skroz viša razina postojanja, svijesti i slobode. Ova sloboda koju mi ovdje imamo, to nije sloboda nego ropstvo raznim požudama, potraživanjima, funkcijama tijela. Ali tko bi to od vas pristao stisnuti kill switch i sad u ovom takvom nesavršenom svijetu punom patnje da imate nekakvu uvjetno rečeno besmrtnost?

To se i ja pitam.



Zašto ti je nepostojanje nakon smrti jezivo, ako ti nije bilo jezivo milijardama godina prije nego si se rodio?

Pričaš iz pozicije kao da opovrgavaš nekog protestanta

1. Ovisi o djelima
2. Ovisi o vjeri
3. Bog može dati milost i primiti u Crkvu čovjeka koji je živio moralno, ali nije imao priliku saznati o Isusu, upoznati Kršćanstvo...

Opet sotoniziraš patnju kao da u životu postoji lagan put... Već sam to objašnjavao.

Pričaš o bivšem razbojniku Sv. Dizmi, pročitaj o njemu pa vidi...

Pa nije mi bilo jezivo jer me nije bilo, sad mi je jezivo jer postojim, i koliko bi uzaludno bilo da je ovo sve, sva patnja, sreća, svijest, na kraju za vječno ništavilo?
Doduše eto, možete pod ruku sa Budistima, ako se ne varam i oni vjeruju da su mir/sloboda/prosvijetljenje u potpunom nestanku, osnovni postulat im je ne veži se ni za šta, dođe na isto kao i mindset prosječnog modernog liberala ateista.

Nije uvijek bitno što Crkva kaže. Crkva je kao što je netko jednom napisao još uvijek djelo u stvaranju, work in progress. Crkva je stoljećima živjela po Starom Zavjetu, palila vještice, progonila i ljude plašila vječnom patnjom.

Kažem meni taj protestantski pogled o drugoj smrti kao uništenju ima smisla i lakši je za prokljuviti od katoličkog pogleda na drugu smrt kao vječnu patnju, ali eto tko će ga znati, očito nema konsenzusa oko takvih stvari.

Pa ne mora biti uzaludno ako nađeš neki drugi smisao u svemu tome.

Ne znam zašto bi smisao života morao uključivati vječni život mene ili tebe kao jedinki.

smrt je normalno stanje. milijardama godina si mrtav (ne postojiš), pa si onda 80god živ, pa onda opet milijardama godina si mrtav. imati priliku biti živ, što je dakle astronomski mala šansa, je nešto prekrasno. treba bit zahvalan na svakom danu kad si živ i uživati u tome.
s druge strane veći dio našeg društva je u nemogućnosti nositi se sa smrću, pojedine kulture čak i izbjegavaju korisiti termine "umro je" ili "mrtav je" ili "smrt", npr. englezi imaju izraz passed away. mi o smrti ne pričamo, oporuke većinski ne pišemo, s njome se ne suočavamo kad se približi ili dogodi. smrt je za našu kulturu taboo. jednostavno objašenjenje je da je u nama instalirano ono instiktivno da ne želimo umrijeti.
od tog straha od smrti nastale su i čitave religije koje pokušavaju životu i smrti dati neki smisao, pa tako kršćani vjeruju u uskrsnuće i zagrobni život, neki drugi vjeruju u reinkarnaciju, treći u energiju i duhove. ogromnoj većini ljudi je smrt toliko zastrašujuća da odbijaju razmišljati o njoj kao jednostavnoj činjenici koja nas sve čeka. ono, ako je išta sigurno to je da ćeš umrijeti. zapravo, trenutno je to jedino sigurno za sve nas na ovom topiku i na ovom svijetu - umrijet ćemo i više nas neće biti
planino, prolazi li te jeza od te neizbježne činjenice?