Ne treba potanko objašnjavat o čemu se radi. Kršćani su više-manje upoznati s ovim pojmom, i vjerojatno je ova ideja prihvaćenija među katolicima nego srpskopravoslavnim.

Za analfabete - radi se o međukršćanskoj suradnji, krajnji ideal je uspostava jedinstvene Crkve. Međuvjerski dijalog se odnosi na međuvjersku suradnju, nije isto što i ekumenizam.

Vrlo jednostavno je ovo rijesiti.RKC odbaci stvari koje su promijenili i koje su i dovele do raskola originalne Isusove crkve, i dobijemo ekumenizam.

Ovo je vrlo zanimljiv citat jer pokazuje kako se percepcija ekumenizma promijenila u krivom smjeru u zadnjih par desetljeća. Bit ekumenizma s katoličkog gledišta je težnja da se odijeljene ili potpuno odmetnute crkve vrate u jedinstvo s Katoličkom odričući se svojih grešaka i prihvaćajući katolički nauk. Taj neki novi ekumenizam potpuno ignorira bitne razlike i teži nekakvom umjetnom staranju jedinstva gdje jedinstvo ne postoji. Kao da se želi napraviti kompromis sa svima pa će nam onda svima biti dobro. Ali istina se ne može očuvati kompromisima s neistinom. Recimo mnoge protestantske crkve, osim očitih teoloških zastranjenja potpuno su zastranile i u moralnom nauku pa dozvoljavaju abortus, istospolne brakove i sl. i onda se dešava da na ekumenskim susretima predstavnici tih crkava mole zajedno s katolicima, slikaju se, grle i prave da je sve uredu i svi zajedno mole Boga da ih što prije ujedini umjesto da katolici mole da ovima prosvijetli pamet, što bi bilo ispravno.

S te strane mi je potpuno jasno zašto pravoslavci zaziru od tih stvari i tu bismo se trebali ugledati na njih. Možete li zamisliti nekog bradatog vladiku kako sjedi za istim stolom sa švedskom lezbijkom, pardon, nadbiskupicom Stockholma i ravnopravno s njom raspravlja o kršćanstvu? Ja ne mogu...

Kad su apostoli uocili da im je potrebno jedno zajednicko polaziste za sirenje vjere, molili su se zajedno sa Marijom i zazivali su Duha Svetog. Duh Sveti je sisao nad njih i svaki apostol je izrekao po jedan dio apostolskog vjerovanja. Tako je jedan od njih rekao: 'Vjerujem u Duha Dvetoga, svetu crkvu katolicku...'. Sve to je po viziji Marije Agredske u knjigi 'Zivot BDM' zapisano. Crkva knjigu nije zabranila a i u uvodu je jedan svecenik napisao da se knjiga moze mirne duse procitati. Koje su promjene proveli pravoslavci poslije raskola? (prije njega su bili katolici)

Kakva i koja to crkva katolička postoji u apostolsko vrijeme!?Nema govora ni o kakvoj Crkvi u ta doba,niti se uopće spominje i koristi ta riječ.

I sad mi trebamo prihvatati neke "vizije" kao mjerodavne u našem vjerskom životu,a Bibliju preskočiti??

Evo upravo o ovome ja govorim. Na ekumenskim susretima nikad nećete naći ovakve ljude koji će raspravljati, svađati se i tražiti objašnjenja nego će se svi praviti da je sve divno i krasno i da su razlike beznačajne.

Razlike nisu beznačajne i guranje pod tepih ih nikada neće riješiti, a čitav moderni ekumenizam počiva upravo na tome - ignoriranju i omalovažavanju razlika. To je nešto kao bratstvo i jedinstvo u Jugoslaviji, neodrživa priča.

I zato sam protiv takvog modernog ekumenizma. Iluzoran je i izaziva više štete nego koristi.

Ili KC sačeka dok takvi kao ti ne izumru i dobije ekumenizam - jednostavno. Kakve idotluke ti pričaš. Grigorije i Jovan Ćulibrk se ne slažu s tobom...

Problem je što su (skoro) sve Crkve odbacile Isusov "originalni" nauk,(veći dio nauka).

Plus,politička razmimoilaženja,koja su čini mi se i kudikamo bitnija od teoloških.

Nisu Crkve odbacile Kristov nauk već su se usvajale pojedine dogme na
svakom od kršćanskih koncila isto tako i odbacivale.
Zato mislim da se razmimoilaženja ne nalaze unutar vjerovanja u Isusa Krista,
a to je ono najvažnije.
Sva ostala vjerovanja pa i ostaci u tradiciji nisu poganstvo već različitost u
učvršćivanju svoje vjere u Isusa Krista.

I politika je odigrala svoje kroz povijest što je već naveo Markan.

Pravoslavci ne priznaju nikakve odluke dalje od 4. stoljeća.

Šta se smijete gospodine Aga? Ja sam mislio da ste vi u srcu najveći ekumenista.

Jesam, ali u k*, gospodine Tuta.

Teoretski, da se ujedinimo, jel bi mi morali priznati sve srpske sveće, među njima i skoro sve Nemanjiće i onog naciku?

Nema sanse da se to desi...

Postoje neke malo liberalnije struje u SPC koje su za odredjenu vrstu dijaloga, ali to je daleko od vecine... jos uvek se ne dozvoljava da Papa uopste dodje u Srbiju, a kamoli da se uspostave tako tesni odnosi koji bi u perspektivi doveli do ujedinjenja...

SPC je u najsnaznijim vezama sa RPC, maltene bratskim...



SPC je najvaznija istorijska institucija za identitet srpskog naroda... a RPC za izlazak Rusa iz mraka komunizma i ateizma... Srbi u Rusima vide najvecu snagu i potencijal za opstanak pravoslavlja i panslovenske ideje o bratstvu svi slovenskih naroda koje su seobe i stoleca istorije razdvojile...

Nije ekumenizam cisto religijsko pitanje, nego viseslojno religijsko-istorijsko-kulturno-ideolosko... u svakoj toj ravni postoje milenijumski problemi i izazovi, i rasplitati i poravnavati danas... sizifov posao, i rekao bi utopija...

Dijalog se treba voditi, ne sme biti direktnog sukoba, posto se radi o hriscanskim crkvama koje u odnosu na proestante imaju dosta zajednickog u verskom smislu... ali ne vise od toga...

Moze neko reci da je to uskogrudi nacionalizam... kakogod, hocu da mi Patrijarh bude duhovnik iz mog naroda, da prica mojim jezikom, da razume ljude kojima se obraca... ne bi mogao da imam takav odnos sa Papom Poljakom, Nemcem ili Argentincem... to mi je daleko i solidno strano...

Srbi su pravoslavlje prilagodili svojim potrebama i stremljenjima, ima tu i deo paganstva kao sto je slavljenje krsnih slava, i Svetog Save kao olicenja vizantijskog modela jedinstva crkve i drzave... sve je to jedan spoj koji nas cini posebnim... ni boljim ni gorim od drugih, ali posebnim... rusenjem tradicija i tekovina SPC mi bi srusili sami sebe, i svoju drzavu... a drzavotvorna misao nam je nekad vaznija i od religije...

Ti sad govoriš o pravoslavnima ali u svim crkvama je nešto posebno,
jednostavno rečeno bili su raskoli.

Armenska crkva ima svoj kvart u Jeruzalemu a potpuno je zasebna Crkva.
Jesu li onda oni pravovjerni ili krivovjerni?

Ili pak blaženog vikara s uzdignutom desnicom?

A možda se samo retorika promijenila a krajnji naum ostao isti.

Neki ovdje samo znaju provocirati bez ikakve osnove. Pa Stepinca i dalje blate gdje god stignu. @DzoniBG Ipak sto je ljudima nemoguce Stvoritelju je moguce pa tako i povratak raskosnih sinova u krilo jedne svete univerzalne majke Crkve. Svi bi 'profitirali' od toga. Nikad ne znas sto ce se sutra desit. Bozji putevi nisu nasi putevi. Oni su cudesni. +

A ko bi kao bio na čelu te mitske "svete univerzalne majke Crkve"?
Po gospodinu Bogdanu, to bi bio rimski biskup

Naslijednik Petrove stolice u vjecnom gradu Rimu. Tako to bijase od pocetka. No Stvoritelj ce odrediti kada i kako ce se to zbiti. Problem je eto u nama ljudima sto ne gledamo prvo na sebe.

Previše žurite s tim katoličenjem, gospodine Eternity, a to nije dobro. Ugledajte se malo na one sladunjavce iz RKC kad krenu sa pričicama o "lijevom i desnom plućnom krilu", "hiljadugodišnjoj ljubavi rastavljenje braće", kako oni to perfidno i mudro rade, a vi bi da nas pokatoličite za dva dana

Nije točno. Priznaju prvih 7 koncila (zadnji bio u 8.stoljeću) a ove kasnije ne priznaju jer na njima nisu sudjelovali predstavnici istočnih crkava.



Kamo sreće da je naum ostao isti. Modernim ekumenistima je glavno da se svi lijepo slažu, potpisuju zajedničke izjave, održavaju zajedničke molitve i sl., a tko će u što vjerovati za njih je drugorazredno pitanje i to je zapravo najgore od svega. Za njih pravovjerje ne postoji, sve je isto - biskup, vladika, biskupica lezbijka... glavno je da vjeruju u Isusa, a što vjeruju i kakva je ta vjera nije bitno.

Da sam ja srpski nacionalist iz 19. stoljeća - ja bih najsnažnije priglio ekumenizam. Kako to da je ekumenska ideja raširenija među Hrvatima - čiji je nacionalizam po prirodi zatvoren, a dost nepopularna među Srbima čiji je nacionalizam otvoren? Ili bar se kao takav predstavljao.