Mislim da je Tradicija jako fluidan pojam, koji obje strane tumače kako im odgovara.




Govorim iz perspektive tradicionalista.

"Papa je nužan za očuvanje vjere i nauka" i "Šačica tradicionalnih biskupa/vjernika bolje čuva vjeru i nauk od zadnje šestorice papa" su tvrdnje koje se ne mogu pomiriti.

Vatikan opet petlja i mulja oko Franjinog zdravlja. Prema vatikanskom glasnogovorniku Matteu Bruniju, Franjo je ušao u kliniku Gemelli 29. ožujka poslijepodne "na neke unaprijed planirane preglede". Da je to istina, ne bi zakazao TV intervju za taj dan koji je naglo otkazan nakon sto je Franjo primljen u bolnicu.

Ako umre franjo videćemo koga će izabrati kardinali. Najbolje bi bilo nekog tradicionalnog vernika iz Afrike, njega neće moći da napadaju pe.deraši jer bi to bio rasizam.

mislim da će Franjin nasljednik, sudeći po sastavu kardinalskog zbora kojeg je ovaj sastavio, biti zadnji čavao u lijes pravovjernosti KCa.

Malahijino proročanstvo se možda obistinjuje

Ma neće vam taj bez glogova kolca, nemojte se previše uzbuđivat. Predviđam mu bar još 5 godina pontifikata.

A sam je rekao da ne planira dati ostavku.

Zlo nikad nije lako otislo
Moramo pojacati molitve

Salu na stranu ne izgleda Franjo smrtni ali me stvarno cude stalne i ocite lazi koje dolaze iz njegove okoline

Ja se Franjinu odlasku ne veselim, jer ono što slijedi je puno gore.

Ne mora znaciti da ce biti gore. Istina kad pogledas vecinu kardinala izbornika je promovirao upravo Franjo. Medjutim dosta tih kardinala je s onoga sto on zove "periferijom", a oni koji su stvarno sa periferije cesto nemaju ni priblizne stavove Franjinim. Franjine stavove vecinom djele kardinali bogatog djela svijeta koji nemaju vecinom veze sa stvarnoscu, tako da moze biti i iznenadjenja

iz tvojih usta u Božje uši, jer samo Duh Sveti može spasiti Crkvu.

Americke tajne sluzbe vrbuju i ucjenjuju svecenike da prekrse tajnost ispovjesti te spijuniraju na katolike koji imaju stavove kriticne prema rezimu.

Demonska amerika

Zašto je pola milijuna Nijemaca napustilo Katoličku Crkvu – i što to znači

Rekordan broj vjernika napustio je Katoličku Crkvu u Njemačkoj prošle godine, i to prema upravo objavljenim podacima Njemačke biskupske konferencije. Ukupno se 522.821 osoba isključilo, što je povećanje od 44% u odnosu na gotovo 360.000 koji su otišli godinu prije, što je bio prethodni maksimum.

U nekom smislu, brojke za 2022. jednostavno su dio šireg trenda. Ali s brojem godišnjih odlazaka koji prvi put u povijesti prelazi granicu od pola milijuna, brojka ima otrežnjujući značaj, naglašavajući ozbiljne izazove s kojima će se njemački katolicizam suočavati u nadolazećim godinama.

Također dolazi usred takozvanih reformskih napora Sinodalnog puta u Njemačkoj, višegodišnjeg, višefaznog pokušaja da se crkveno učenje i praksa prilagode progresivnim društvenim standardima. Zagovornici kontroverznog procesa često navode potrebu za liberalizacijom Crkve kako bi se održao broj članova.

Evo što trebate znati o odvajanju od Katoličke Crkve u Njemačkoj i što to znači za tamošnju vjeru u budućnosti.

Objašnjenje ‘napuštanja Crkve’

Brojevi koje je podijelila Njemačka biskupska konferencija nisu, strogo govoreći, podaci o njemačkim katolicima koji pripadaju Crkvi kao duhovnoj stvarnosti. Umjesto toga, oni odražavaju broj ljudi u Njemačkoj koji su službeno registrirani u državi kao katolici – građanski status koji unatoč tome ima vrlo stvarne sakramentalne i duhovne posljedice.

Polazeći od Weimarskog ustava nakon Prvog svjetskog rata (i vjerojatno s korijenima u drevnoj njemačkoj praksi), njemačka država nalaže da vjerske organizacije financiraju njihovi članovi. Stoga njemački katolici po zakonu moraju platiti kirchensteur, ili crkveni porez, koji iznosi dodatnih 8%-9% onoga što već plaćaju porezom na dohodak, a ta brojka varira ovisno o regiji.

Proces je automatski. Kad se Nijemac krsti u Katoličkoj Crkvi, ne samo da se dodaje u crkvene knjige, već se upisuje kao katolik kod lokalnih vlasti. Kada počnu plaćati porez, država automatski naplaćuje crkveni porez iz njihovih mjesečnih prihoda i preraspodjeljuje ih njihovoj biskupiji – uz malu “naknadu” koju država uzima za objavljivanje transakcije.

Stoga je jedini način da se prestane plaćati crkveni porez prekinuti članstvo u Katoličkoj Crkvi kao pravno priznatom entitetu u njemačkom društvu – što se postiže odlaskom pred suca lokalne uprave i javnom izjavom da osoba više nije katolik. Taj potez ne poništava nečije krštenje, ali tehnički znači da su oni koji to čine nepodobni za primanje Euharistije i ostale sakramente, pa čak i kršćanski ukop, barem prema sadašnjim standardima njemačkih biskupa, pojačanim dekretom iz 2012. Zapravo, odvajanje od crkvene strukture naširoko se opisuje kao “de facto samo-izopćenje” među njemačkim katolicima.

Tko odlazi i zašto?

Iako Njemačka biskupska konferencija nije otkrila tko je istupio i zašto je to učinio, izvještaji i studije o napuštanju Katoličke Crkve u Njemačkoj posljednjih godina daju prilično dosljednu sliku: većina ljudi koji istupaju ne žele nastaviti plaćati za religijski entitet kojem ili više ne vjeruju ili koji predstavlja vjeru u koju više ne vjeruju niti je prakticiraju.

Kakav je potencijalni učinak?

U neposrednom smislu, pola milijuna isključenja znači gubitak stotina milijuna eura prihoda od crkvenog poreza za Katoličku Crkvu u Njemačkoj.

Njemačka je Crkva prošle godine primila 7,32 milijarde eura od crkvenog poreza, što znači da prosječni njemački katolik godišnje plati oko 350 eura u kirchensteuru. Na temelju te brojke, gubitak 520.000 članova koji plaćaju porez iznosi procijenjeni godišnji manjak od gotovo 183 milijuna eura.

Učinak posljednjeg kruga odlazaka razlikovat će se od biskupije do biskupije. Ali pomalo znakovito, Berlin, Hamburg i München iskusili su stope napuštanje znatno više od nacionalnog prosjeka.

Dugoročno gledano, ovi brojevi i trend koji oni predstavljaju naglašavaju već strašne projekcije, poput jednog izvješća koje procjenjuje da će 40.000 župa, samostana i drugih katoličkih struktura u Njemačkoj morati biti zatvoreno do 2060. godine zbog nedostatka sredstava. Već osjećajući neugodnosti, mnoge biskupije su usred značajnih okrupnjavanja, zatvarajući pojedine župe i škole. Nastavak zapošljavanja oko 800.000 ljudi koji trenutno rade za Katoličku Crkvu u Njemačkoj očito je neodrživ.

Dugoročna perspektiva za Katoličku Crkvu u Njemačkoj je značajno smanjenje javnog položaja, veličine i institucionalnog utjecaja. U isto vrijeme, kolaps sadašnjeg sustava može biti upravo ono što je potrebno da se Crkva oslobodi prevelikog utjecaja crkvenih organizacija za zapošljavanje, financiranje profesionalnih zajednica laika i teološkog establišmenta koji očito ne dijele osnovna opredjeljenja katoličke vjere. Sve manji broj članova mogao bi potaknuti Njemačku katoličku Crkvu da se isključi iz kirchensteura, manje se oslanjajući na obvezno financiranje članova, a više na dobrovoljne donacije onih koji su najviše predani i uključeni u katolički život u Njemačkoj.

Reforme su potrebne — ali koje?

Zagovornici kontroverznog sinodalnog puta nisu oklijevali u tumačenju nedavnih brojnih isključenja prema vlastitom planu.

Irme Setter-Karp, predsjednica Središnjeg odbora njemačkih katolika (ZdK), rekla je da je “tužna, ali ne i jako iznenađena” rezultatima, tvrdeći da vodstvo Crkve “trenutačno nije dovoljno odlučno da provede vizije za budućnost kršćanstva u Crkvi.”

“Hitno su nam potrebne reforme u Crkvi”, rekla je Stetter-Karp, koja je vodila proces Sinodalnog puta s predsjednikom Njemačke biskupske konferencije biskupom Georgom Bätzingom iz biskupije Limburg, opisujući kao “sramotno” da se sinodalne reforme trenutno ne mogu dostatno financirati.

Biskup Bätzing podijelio je slično tumačenje: “Postavili smo si važna pitanja i razvoj događaja na Sinodalnom putu”, rekao je. “Većina nas je pronašla odgovore i želi promicati promjene.”

Promjena koju Stetter-Karp i biskup Bätzing smatraju ključnom za održivu “budućnost kršćanstva” izgleda uključuje reforme koje potiče Sinodalni put: laičko upravljanje, blagoslov istospolnih zajednica, uključivanje rodne teorije u crkveni život i praksu, pokušaj zaređivanja žena i oslobađanje od svećeničkog celibata.

Ali kao što su kritičari Sinodalnog puta stalno naglašavali, tražene reforme su već godinama u praksi u liberaliziranoj luteranskoj Crkvi u Njemačkoj, ali bez vidljivog uspjeha. Prošle godine objavljeno je da je luteranska Crkva u sjevernoj Njemačkoj izgubila 18,5% svojih članova u proteklih 10 godina.

Na kraju, kao što kritičari Sinodalnog puta tvrde, možda je najbolji pristup prihvatiti novopronađenu vjernost katoličkoj vjeri, vjerujući da će ako i dođe do bilo kakve stabilizacije, a kamoli rasta broja katolika u Njemačkoj, to biti jedino moguće milošću Božjom – a ne spletkama ljudi.

Evo, covek rece da nijedna reforma nije nista dobro donela. Forma je stvaranje, a reforma razaranje.
On prihvata onu crkvu koja se nije menjala od apostolskih vremena.

Progovorio je o nameri da Vatikanom zavlada Satana.

Pitanje za pravoslavne: treba li spasti RKC od Satane ili je prepustiti?
Pitanje za katolike: da li bi prihvatili ruku spasa od pravoslavlja?

Pravoslavlje treba spasiti samo sebe pa tek onda može pomoći katoličanstvu.

Admiral DDL misli da treba se okrenuti Moskvi i pravoslavlju zbog nastupajuce borbe protiv hriscanstva na zapadu.
Tvoj odgovoror je oholost: neka hriscanstvo propadne kod nas, ali necemo kao vi, tj. nrecemo da vama dajemo znacaj.

Znači, biti pravi kršćanin je tako da mrzimo druge ,,izmišljene'' narode (a posebno Ukrajince, a logično i Hrvate i Crnogorce)? Ili ima još nešto što bi o pravom kršćanstvu mogli naučiti od pravoslavne braće?

O čemu to ti trkeljaš? I Ukrajinci su pravoslavci.

I Rusi ne mrze Hrvate već ih smatraju slavenskom braćom.

Ne moze slijepac slijepca voditi ni spasavati, a jos bi bio ludji slijepac koji od slijepca pomoc trazi

Moj odgovor nije odgovor oholosti već odgovor razočarenja. Upoznao sam ruske pravoslavce (obične ljude) i ostao razočaran s njihovim odnosom prema pravoslavlju.
Ja sam jedan od onih koji se nadao da pravoslavlje može donijeti promjene u kršćanstvu ali nakon šta sam upoznao Ruse vidio sam da je to kršćanstvo u Rusiji nažalost показуха.

Možda nam dane želi reć da budemo kao Ukrajinci pa da mrzimo druge Ukrajince koji pričaju različitim jezikom i imaju drugačije političko mišljenje. :)

Od svih Nijemaca koje upznam su mi oni s istoka nekako najblizi i najdrazi. Jest da je tamo ksenofobija mnogo jaca nego na zapadu (ima to svoje razloge i kompleksna je stvar ali uglavnom socio-ekonomske prirode) ali tacno osjetis tu nevidljivu nit koja proizilazi iz zajednickog socijalistickog naslijedja. Dakle nikad i nigdje nisam upoznao Nijemce koji imaju slican pristup vjeri kao ja.

Kad kazem kao ja, onda bukvalno mislim na to da cak i ne cestitam vjerske praznike osim iz kurtoazije ako neko vec cestita meni. I ovaj bajram nekidan sam skuzio preko fejsa jer su se neki naslikavali u svecanim odijelima.

U Austriji npr. imas masu, zaista sve vise takvih ljudi koji se ne smatraju vjernicima i koji su napustili katolicku crkvu, ali svi ce ti oni pak za bozic otici kod roditelja na rucak ili veceru, zavisno od toga kakve su im familijarne strukture i ta uhodanost. Meni je to nedovoljno konzekventno i cesto s prijateljima vodim upravo takve rasprave i objasnjavam im da im to i nije bas neki ateizam - jos ako uz sve to kupe i prime i po poklon. U nekadasnjem DDR-u je mnogo vise ovakvih poput mene (doduse moze biti i da je malo do protestantizma koji je per se najtolerantnijji monoteizam trenutno).

Socijalizam je - dakle - zaista predivna stvar jer veze ljude hiljadama kilometara udaljene jedne od drugih. Dozivih slicno i na Kubi, a dje je - "katolicka" - Kuba..?!

Tako da, ko god od vas od RUSA ocekuje SPASENJE i nove krscanske pohode ko onomad prije 1000 godina na jeruzalemske pustinje, taj nek se sjeti da su Rusi najduze i najjace zivjeli socijalizam. Te vjerske zaebancie im mogu u vrh glave biti neka vrsta nacional(istick)nog folklora.

pobogu dane, zašto Hrvate trpaš u te novkomponirane kategorije????

nažalost, takve ruke zasad nema, jer se pravoslavlje svelo na pokaznu vježbu.

ja bih prihvatio, ali pravosalvne su Crkve postale ceremonijalne pojave.

Aleksije kako ti možeš pričat o kršćanstvu dok podržavaš četnike?
To nikako ne ide jedno s drugim.

ne, njegov odgovor je da te ne može gladan od gladi spasiti.

da je u Moskvi pravosalvlja, ne bi se vako kilavila godinu i pol dana.

iako je Putin učinio korake u pravom smjeru, Rusija je još uvijek itekao poganska zemlja daleko do svojih pravoslavnih tradicija. Nažalost.