Čisto da dodam, pravoslavci priznaju i papu, ali samo kao rimskog biskupa, ne kao vođu svih hrišćana.

https://narod.hr/kultura/video-damir-bo ... nom-crkvom

Više od stoljeća prešućuju se činjenice, krivotvore se dokumenti i povijesni spomenici, izmišljaju se cijeli dijelovi povijesti s ciljem stvaranja veličanstvene srpsko-jugoslavenske povijesti te ponižavanja hrvatske povijesti i slobode mišljenja. Krivotvoritelji su nastojali izbrisati neke događaje iz prošlosti hrvatskog naroda i zato su nametnuli obrazac po kojemu su svi pravoslavci Srbi. To jednostavno nije točno. Najdublje skrivena tajna u suvremenoj demokratskoj Hrvatskoj jest ona da je nekoć postojala pravoslavna vjeroispovijest i Pravoslavna crkva u Hrvata. No ona je jednostavno zbrisana s lica zemlje Hrvatske, kao i iz memorije naroda, propagandnim i represivnim djelovanjem srpsko-komunističke vlasti koja je ispirala mozak naroda u vrijeme tog režima.

Zato većina običnih ljudi, pa i stručnjaka, ni danas se ne želi upoznati s okolnostima o prošlosti Hrvatske pravoslavne crkve, vjerujući samo onom što su učili u školama i fakultetima po jednostranom krivotvorenom komunističkom obrascu. Posebice se to odnosi i na vlastohlepne političare, koji iz prilagodljivosti raznim koalicijskim partnerima, čine sve po onoj poznatoj – ‘ne talasaj’. Na simpozijima HPC-a održanima od 21. ožujka 2018. do 29. svibnja 2019. u Zagrebu, Splitu, Osijeku i Rijeci nepobitno je dokazano i potvrđeno da su Hrvati pravoslavci oduvijek bili i ostali dio hrvatskoga naroda. Arhiepiskop †Aleksandar ukazao je da je autokefalna Karlovačka arhiepiskopija sa sjedištem u Srijemskim Karlovcima bila zapravo pravoslavna Crkva u Hrvatskoj, odnosno suvremenije – Hrvatska pravoslavna Crkva. Njezina dijeceza bila je upravo teritorij Hrvatskog Kraljevstva.

Karlovačka arhiepiskopija dobila je autokefalnost od Carigradske patrijaršije godine 1707. i postojala je više od 200 godina. Njezin poglavar nosio je titulu patrijarh Hrvatske. Toj je Crkvi namijenjeno pet odluka i dva zakona, koje je donio Hrvatski sabor u 19. st., temeljem kojih je dobivala novac iz hrvatskoga državnog proračuna za gradnju crkve i podmirivanje troškova poslovanja. Temeljem tih činjenica patrijarh Nikolas І. dodijelio je autokefalnost Hrvatskoj pravoslavnoj Crkvi potpisivanjem Tomosa dana 1. prosinca 2013.

Zanimljivo je da su popisi stanovništva 2001. i 2011. godine pokazali suvremeno postojanje hrvatskih pravoslavaca. Prema podatcima Državnoga statističkog zavoda popisano je 195.969 hrvatskih građana pravoslavne vjeroispovijesti bez nacionalnoga predznaka, što je činilo 4,42 posto tadašnjega stanovništva. Tim se popisom ujedno 40.433 hrvatskih stanovnika izjasnilo kao Srbi pravoslavne vjeroispovijesti. Prema podatcima Državnoga statističkog zavoda iz popisa stanovništva 2011. godine bilo je moguće upisati nacionalnost i vjeroispovijest, pa je postalo posve razvidno da Hrvati pravoslavci postoje. Primjerice, u Zagrebu se upisalo 2.844, u Splitu 401, u Osijeku 739, u Rijeci 1.218, primjerice i u drugim gradovima, u Bjelovaru 492, u Brodu 498, u Dubrovniku 327, u Puli 298, u Sisku 443, u Šibeniku 253, u Velikoj Gorici 215, u Zadru 320, itd. No činjenica jest da oni danas nemaju svoje crkve, pa su većim dijelom ‘nevidljivi’ ili prestrašeni, jer su od hrvatskih vlasti u samostalnoj hrvatskoj državi već tri desetljeća ostali nepriznati.

Zabilježena je zgoda iz 1908. godine kad je hrvatski hajduk Andrijica Šimić nakon višedesetljetnog tamnovanja obilazio Zagoru. U jednoj su ga gostioni između Ciste i Lovreća zapitali kakav mu je pouzdanik u hajdučkoj družini bio Srbin Jovo Kadijević, na što im je Šimić odbrusio da Jovo Kadijević nije nikakav Srbin, nego Rvat rišćanske vire. Zgoda je oživljena proljećarskih 1970-ih i prepričavana po Zagrebu. To se toliko raširio da je reagirao brat generala JNA Veljka Kadijevića, koji je zaiskao od narodnog heroja Pavla Loze neka spriječi da se te priče šire dalje. Oživljavanje te priče koje je svjedočilo o hrvatstvu Kadijevića nije bilo oportuno, jer je škodilo usponu Veljka Kadijevića u hijerarhiji ondašnje JNA.
Izvor: Nacionalna svijest hrvatskih pravoslavaca. Preživjeli unatoč posrbljivanju. Piše Mate Kovačević. Hrvatsko slovo, str. 17, petak, 28. lipnja 2013.


„Braćo moja Nemili dogadjaj, što se je ovih dana Vašom krivnjom dogodio pred našom svetom pravoslavnom crkvom, sili me da na Vas upravim nekoliko iskrenih i ozbiljnih riječi. Nigdje na svijetu nema sablazni, da se vjera istovjetuje s narodnošću, samo su tako zvani srbi kadri bili da takova što izmisle. Ali Vi, braćo moja, niste tomu krivi. Vi ste samo žrtva kobne predsude i licemjerne nauke, koja se je izvana uvukla u naš čestiti pravoslavni narod u Hrvatskoj, da nas razdvoji i da oslabi našu narodnu snagu. Ako je to, na žalost, kod nas donekle uspjelo, tomu su krivi oni, koji su se za svoje sebične svrhe poslužili vjerskim fanatizmom, pa su našoj svetoj pravoslavnoj vjeri nametnuli tudje narodno ime. A nije tomu davno, što se za to kod nas u Hrvatskoj još nije znalo. Meni je već evo pedeseta godina, a još imam, hvala Bogu živa otca, koji mi danomice veli: “Sinko, ovo je sramota! Kakovo srbstvo i kakova srbska vjera? Što su onda Rusi, koji su takodjer pravoslavni”? I to mi veli priprosti krajišnik Ličanin, koji nije učio nikakovih visokih školah. Na našu svetu pravoslavnu crkvu izvješavala se politička zastava tudje države, a mi ne znamo da smo ikada bili Srbi ili srbske vjere. A i nama je braćo moja, najveći je amanet naša sveta pravoslavna vjera, koje se mi ne odričemo za nikakovu cijenu na svietu. I mi ljubimo našu pravoslavnu crkvu i o sigurno više nego Vi, jer nećemo, da nam služi kao političko oružje proti našoj otačbini i proti onom narodu kojemu smo svi, i mi i Vi, rodjeni sinovi. Samo naši dušmani šire klevetu, da nas naša braća katolici mrze rad toga, što smo pravoslavne vjere. Ja sam već blizu trideset godinah na čelu obćini od kojih petnaest tisućah dušah, sve samih katolikah, pa ipak nisam doživio ni jednog jedinog trenutka da mi je itko moje vjerske običaje povriedio, nego se dapače mogu ponositi, da sa svima živim u najdivnijem skladu i u najvećoj ljubavi. Okanite se dakle i Vi krivoga puta, kojim ste zašli pa se smatrajte onim, što jeste i što morate biti. Jedno je vjera, a drugo je narodnosti tko mieša jedno i drugo, taj mora doživiti ovakve žalosne posljedice kao što ste i Vi doživili. Nu, ja sam uvjeren da još i danas imade mnogo pravoslavnih, koji se poput mene i moga otca sa ponosom nazivlju Hrvati, kao što smo se nekoć svi zvali, a bit će ih s vremenom još i više, koji će se odreći opasne i zlokobne igre s našim vjerskim svetinjami, jer bi nam se inače moglo dogoditi, da ćemo biti izključeni i u tudji i u svom rodjenom narodu.” U Maksimiru 18. listopada 1895. Marko Mileusnić, pravoslavni Hrvat

Nek im vrate crkvu koja im je ukradena 1918.te... Žalostno je da je HPC u svojoj zemlji podzemna crkva...

Vise o srbokomunistickim i partizanskim zlocinima nad Hrvatskom pravoslavnom crkvom, https://narod.hr/kultura/video-damir-bo ... nom-crkvom

Poslije II. svjetskoga rata ubijeno 70 svećenika Hrvatske pravoslavne crkve

Malo je poznato da mitropolit SPC-e Josif Cvijović u Drugom svjetskom ratu djeluje kao zamjenik srbijanskoga patrijarha Gavrila Dožića te 1941. i daje prisegu Nijemcima. No on u lipnju 1945. ima takav utjecaj na ateističke komuniste da traži od jugoslavenskog ministra unutarnjih poslova potrebu ispitivanja patrijarha Germogena.

Dakle, jedni su kriteriji prema SPC-u drugi prema HPC-u, sto dokazuje tezu Stjepana Loze da je tu bilo rijec o srbijanskom genocidu nad Hrvatima po projektu Stevana Moljevica 'Homogena Srbija'. Takav odnos prema HPC imaju ubojite protivnike i srbocetnike i nekoministe odnosno neopartizane koji nisu okajali strasne zlocine prema Hrvatima koje su pocinili. HPC to simbolizira.

Hrvatska pravoslavna crkva je šarlatanska organizacija, zapravo postoje dvije (struje) jednu vodi ustašofilni laik katolik, a drugu raščinjeni bugarski pravoslavni svećenik.

(S)PC u Hrvatskoj pokreće projekt kojim želi približiti pravoslavlje Hrvatskoj i Hrvatima. Plan je da se s vremenom Zagrebačka mitropolija uzdigne na razinu autonomne HPC, podređene autokefalnoj (S)PC u Beogradu.

Od prošle godine imaju i blog o pravoslavlju na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu.

http://orthodoxhr.blogspot.com/

Blog "Upoznaj pravoslavlje - pravoslavna vjera i duhovnost na hrvatskom jeziku" je stranica o pravoslavlju, Pravoslavnoj Crkvi, teologiji, i duhovnosti, na hrvatskom jeziku. Članovi smo zakonite SPC, koja ima kanonsku jurisdikciju u Republici Hrvatskoj, i predstavljamo pravoslavlje na standardnom hrvatskom jeziku i na način prilagođen nepravoslavnima i nesrbima, pogotovo katolicima.
Na stranici možete naći linkove svih važnijih pravoslavnih ustanova u Hrvatskoj, kao i službene stranice pravoslavnih Crkava u svijetu.

Tko zna da nije bilo priče o HPC-u, da li bi se uobće i oko ovoga maskiranja potrudili...
Uglavnom, SPC nikad ne će biti HPC, ter ne samo da će ignorirati hrvatstvo, već će ga suštinski mrziti. Mržnja Hrvata unutar SPCa je višestoljetna tradicija koja unutar SPCa prenosi kano svetinja s koljena na koljeno...

Koliko god možda HPC bila šarlatanska, ne vidim da je šarlatanskija od SPCa po pitanju kršćanske vjere...
S obzirom da su 1945-te pobijeni svi hrvatski pravoslavni svećenici, logično je da danas HPC kreće od čiste nule.