Kršćaninu musliman nemože biti brat u vjeri ali bi mu trebao biti bližnji.
U ono vrijeme,kad je Isus bio na zemlji,Samarijanci i Židovi su bili neprijateljski raspoloženi jedni prema drugima kao danas Židovi i Palestinci.A Isus reče ovo:
U ono vrijeme: Neki zakonoznanac usta i, da Isusa iskuša, upita: »Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?« A on mu reče: »U Zakonu što piše? Kako čitaš?« Odgovori mu onaj: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!« Reče mu na to Isus: »Pravo si odgovorio. To čini i živjet ćeš.«

Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: »A tko je moj bližnji?« Isus prihvati i reče:

»Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: ’Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.’«

»Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?« On odgovori: »Onaj koji mu iskaza milosrđe.« Nato mu reče Isus: »Idi pa i ti čini tako!«

Cure pokazale šta misle o kuranu.

Glupače.
Isti stav imaju sigurno i prema Bibliji.

Ako uspiješ pronaći video stavi tu da vidimo. Jel tako zeleni ? Dabome da jest.

Što si danas ? "Hrvat" ili Bošnjak.

Baš su mnogo postigle time i dokazali nešto. Vidi se da su white trash.

Neznam kome si se obratio?Meni?
Glupače obične,oni koji neznaju poštivati tuđe svetinje neće ni svoje.

Koji si ti pacijent! Pa ako nepoštuju neke određene svetinje znaci da nisu njihove!Kako ja mogu imat nešta za svetinju a da to nepoštujem?Ocito mi to nije svetinja i ako baš ništa nepoštujem znaci da nemam svetinje! Ti nikad u životu nisi razmislio o icemu jel tako?

Šta je momak pale te ove polupane white trash kamenjarke?

o cemu ti?
opet si nepismen hahahahah pa nemoj onda pisat!

Cure to ne vole i što se sad može. "Allah" je svakako mukijeva izmišljotina za jebačinu, ubojstva i pljačke.

Di si kmekaç, hoš biti za vikend na forumu? Kme kme

Tu sam Skandinavac. Gledam koju od jeftinih kuća muslimana "Norvežana" da kupim. Masovno prodaju, ali zakasnio sam. Najbolje se već pokupovale, ostalo smeće za renoviranje.

Tko ne poštuje moje svetinje ne poštuje ni mene.Kapiši.
Ja nikad neću prihvatiti Islam ali nikad nebih radio ove blasfemije kao ove kučke.Kako ih drugčije nazvati,neznam.

A što smo ljuti.
Jihad test za forumaše koji glumataju "Hrvate".

Dati versku slobodu islamu je kao poništiti zabranu korišćenja nacističkih simbola i retorike i dati sve slobode neonacistima u današnjim uslovima ove liberalne demokratije.
Zapravo, islam je gori od nacizma, zato što svaki pripadnik neke nacije prilagodjava neonacizam ili nacionalizam svojim nacionalnim interesima i okolnostima, dok kod muslimana toga nema jer kuran je napisan i njegovi zakoni se ne mogu menjati i prilagodjavati muslimanskim nacijama i okolnostima, jer na kraju krajeva cilj je uništiti nacije i stvoriti naciju islama.

U Albaniji već postoji 3% Albanaca koji su potpuno odbacili svoj nacionalni identitet i koji se deklarišu kao muslimani i postoji oko 35% Albanaca kojima je islam na prvom mestu, pa tek onda nacija na drugom.
E sad zamislite koliko su poražavajuće činjenice na tzv. Kosovu i Makedoniji, gde su svi šiptari muslimani i gde nema Albanaca hrišćanske vere.

U poredjenju sa bosanskim muslimanom koji tumači kuran 100%, oni zgubidani bošnjački neonacisti koji se lože na handzar diviziju su čak daleko prihvatljiviji, jer su se daleko udaljili od islama, odnosno izvora zla.

Zapad želi bošnjački i albanski nacionalizam, jer oni su ih i stvorili, ali ne žele bošnjake i albance kojima je islam važniji od nacije i koji na kraju odbacuju naciju, kao naš bivši muftija u Beogradu, koji je znao da kaže da je i Srbin, jer mu to ništa ne znači, to je kao odelo.

Nacija, jezik, tradicija, koreni su prelazna faza, islam je večan i krajnji cilj ... tako se razmišlja i radi u Mordoru.

Čekaj,tebi je u redu da svetu knjigu Muslimana ,neke listove trpaju u šupak?Gaze i pišaju po tim listovima iz Kurana?
De pamet u glavu.
A Papa je negdje poljubio Kuran ...čini mi se.Bilo to nekima pravo ili ne.
Vidiš raskorak?

Ko gazi Kur'an gazi i Toru jer u Kur'anu se nalazi Tora.

"Sveto" što ? Ta knjiga mi nije vrijedna papira na kojem je napisana. Nešto kao Alan Ford strip.
Zaboli me kurac što je muslimanima sveto.

"Crkva Bosanska i islam
Autor: Husein Ajkunić Maj 21, 2015 0
Printaj E-pošta
Sa dolaskom Osmanlija na prostore Bosne i Hercegovine otpočelo je institucionalno širenje islama i njegovih učenja. Međutim, prvi susreti stanovnika Bosne sa islamom sežu dalje u prošlost (koja je mračna u pogledu izvora, ali ne i u pogledu konkretnog sadržaja toga vremena, tj. događaja kojima je obilježena)

Naime, već od sredine trinaestog stoljeća na prostorima Balkana je zabilježeno djelovanje različitih derviških redova koji su bili prethodnica osmanskih vojnih akcija. Ti redovi su imali funkciju upoznavanja lokalnog stanovništva, njihovih vjerovanja i običaja, a uporedo s tim zadatak širenja islama među narodom, više djelom a manje riječju. Samo prisustvo islama oličeno u praksi derviša – a sve to prije vojnih osvajanja – ukazuje na činjenicu da su oni naišli na dobar prijem kod domicilnog stanovništva, da su bili prihvaćeni kao drugačiji, kao neko ko je donosio sadržaje vrijedne pažnje i poštovanja. Sa dolaskom Osmanlija i vojnim širenjem na prostore Balkana počinje masovno prihvatanje islama od strane bosanskog naroda – prihvatanje koje je kroz literaturu problematizirano kao fenomen u smislu njegovog karaktera i uzroka koji su doveli do njega. Jedan od uzroka koji se spominje kao mogući, a koji je doprinio lahkom i brzom primanju islama od strane bosanskog stanovništva jeste sličnost između učenja islama i bogumilskog vjerovanja koja je primjetno i na teorijskoj i na praktičnoj ravni.

U tom smislu, jedan od najljepših historijskih romana koji tretira sudbinski trenutak dolaska Osmanlija na prostor Bosne i ukupnu promjenu modela kulture i poetike življenja je roman „Ajvaz-dedin san“, historičara i publiciste Envera Imamovića. Kroz roman se provlači već spomenuta ideja o osmanskom osvajanju srca, pa tek onda teritorija. U središtu radnje ovog romana nalazi se život Ajvaz-dede, šejha koji skupa sa svojim dervišima dolazi u Prusac kako bi upoznao lokalno stanovništvo, te vjersku i kulturnu tradiciju Bosne. Ajvaz-dedo u Pruscu zatiče već izgrađene religijske institucije, te se počinje interesovati za specifičnosti u vjerovanju i obredima Bogumila. Na jednom susretu, kako to roman opisuje, Ajvaz-dedo je predstavnicima Bogumila izložio osnovna učenja islama koja su iskazana na ravni vjerovanja kroz imanske šarte, te na polju prakse ili obredoslovlja kroz islamske šarte. Bogumili predvođeni gostom Radinom potvrdno i blagonaklono su prihvatili Ajvaz-dedin govor, uviđajući mnoge zajedničke crte između vlastitog vjerovanja i vjerovanja muslimana. U atmosferi jednog međureligijskog dijaloga praćenog obostranim uvažavanjem i razumijevanjem upoznali su se jedni s drugima – Ajvaz-dedo je predstavio islamsko učenje, a gost Radin bogumilsko vjerovanje, kao i njegove razlike u odnosu na istočnu i zapadnu verziju kršćanstva – pravoslavlje i katoličanstvo. Nijedan roman, naročito ako on predstavlja lirsku poetizaciju nečijeg života, ne treba uništiti sa puno teorije. Zbog toga, i zbog želje da čitaoci osjete jezik i stil ovog izvanrednog djela, u nastavku donosimo izvadak iz romana „Ajvaz-dedin san.“ Jedna od značajnih stavki bogumilskog vjerovanja je stav o Isusu kao čovjeku, a ne Bogu (kada Allah dž.š. u Kur'anu naređuje Muhammedu a.s. da pozove jevreje i kršćane na okupljanje, zapovijeda mu da ih upozori kako je u svrhu toga nužno da napuste praksu uzimanja jednih drugima – ljudi međusobno - božanstvima). Na tom tragu je i izjava gosta Radina koju nam Enver Imamović donosi u svom romanu – umjetnički oblikovanu:

Osnovno pitanje oko kojeg su se vodile rasprave, pa čak i sukobi, jeste tumačenje suštine vjerovjesnika Isusa. Po Ariju, crkvenom ocu koji je djelovao dvije stotine godina poslije rođenja Isusa, u božanskoj trojici samo je Bog-otac vječan. Prva njegova tvorevina bio je Sin, ili Logos, a tvorevina Logosa bio je Sveti Duh. Zato Sin ne može biti ravan Ocu, već samo sličan njemu. Po tom učenju Krist, odnosno Isus, nije imao božansku, nego prividnu ljudsku narav. Naglašavajući potrebu za ustezanjem od ljepota ovog svijeta jer je on , kako Bogumili vjeruju, mjesto gdje Sotona neprekidno djeluje zavodeći ljude, gost Radin ističe razne prakse kojih se u životu imaju pridržavati posebno stariji Bogumili, iako su ti propisi općenitog karaktera, tj. važe ta sve: Vjera nam zabranjuje razmetanje i razbacivanje.U hrani smo krajnje skromni. Našim vjernicima zabranjeno je jesti svinjsko meso. Onim koji se drže strogo propisa, zabranjeno je jesti svaku hranu koja potječe od životinja: meso, mlijeko, jaja i maslo. Tih propisa se ne moraju pridržavati stroga svi, ali se pod starost mora povesti više računa o svemu. Za nas bogumile veliki je grijeh da jedan ima jesti i piti, a drugi da gladuje. Onaj ko ima više, dužan je dati onome ko nema. Vjera nas uči da se treba uzajamno pomagati i zajednički dijeliti dobro i zlo.

Sličnosti su i više nego očigledne: skromnost u jelu i piću, međusobno pomaganje kao obaveza, davanje bogatih siromašnima i njihovo podupiranje - sve su to osobine kako bogumilstva, tako i islamskog učenja. Gost radin na nekoliko mjesta u romanu govori o obredima koji su karakterizirali Crkvu bosansku. U razgovorima sa Ajvaz-dedom, on uočava sličnosti izmeđi islamskog i bogumilskog obredoslovlja. Tako se u romanu navodi da su Gost Radin i njegovi prijatelji sa velikim čuđenjem slušali Ajvaz-dedino izlaganje o postu i njegovim propisima. Nakon što je završio svoj govor, Ajvaz-dedo je upitao za razlog njihovog čuđenja, na što mu je gost Radin kazao: To što smo čuli o vašem postu začudilo nas je jer i mi u našoj vjeri imamo nešto slično. Ne znam da li ti je poznato da post imaju i kršćani, ali to se kod njih ni po čemu ne može porediti s onim kako je kod vas i kako si opisao. Kod njih je za to vrijeme dozvoljeno skoro sve jesti i piti, mora se suzdržavati samo od nekih jela. Ali post kod nas bogumila skoro je skroz-naskroz kao kod vas, s tim da kod nas traje punih 40 dana godišnje. Zato smo se iznenadili kad smo čuli da smo i u tome slični – objasni gost Radin. Navedeni primjeri, ali i mnogi drugi spomenuti u romanu „Ajvaz-dedin san“ (čije čitanje ovom prilikom toplo preporučujemo) navode nas na potrebu da tezu s početka teksta, koja sličnost između islama i bogumilstva uzima kao ključni razlog masovnog prihvatanja islama stanovnika Bosne, uzmemo ne kao nečiju puku želju ili izmišljotinu, već kao objektivnu istinu. Istinu koja potvrđuje činjenicu da se islam širio mačem – ali ne ratnim, već mačem istine i pravednosti koja je osvajala ljudska srca otvarajući im vidike istine i života kojim je Bog zadovoljan.
https://www.preporod.com/index.php/sve- ... ka-i-islam

Muslimani uvik lazu!

http://torontosun.com/opinion/columnists/furey-hijab-hoax-girl-family-owe-canadians-an-apology

Ako je njima sveto a meni nije(a nije) ja ću radi njih imati respekt prema toj knjizi.Niti ću je štovati a bome ne ni gaziti.To je ljudski.
Ako se slažeš sa ovim kurvetinama koje tu knjigu blate,niti si dobar čovjek niti si Kršćanin.