Čekaj,tebi je u redu da svetu knjigu Muslimana ,neke listove trpaju u šupak?Gaze i pišaju po tim listovima iz Kurana?
De pamet u glavu.
A Papa je negdje poljubio Kuran ...čini mi se.Bilo to nekima pravo ili ne.
Vidiš raskorak?

Ko gazi Kur'an gazi i Toru jer u Kur'anu se nalazi Tora.

"Sveto" što ? Ta knjiga mi nije vrijedna papira na kojem je napisana. Nešto kao Alan Ford strip.
Zaboli me *** što je muslimanima sveto.

"Crkva Bosanska i islam
Autor: Husein Ajkunić Maj 21, 2015 0
Printaj E-pošta
Sa dolaskom Osmanlija na prostore Bosne i Hercegovine otpočelo je institucionalno širenje islama i njegovih učenja. Međutim, prvi susreti stanovnika Bosne sa islamom sežu dalje u prošlost (koja je mračna u pogledu izvora, ali ne i u pogledu konkretnog sadržaja toga vremena, tj. događaja kojima je obilježena)

Naime, već od sredine trinaestog stoljeća na prostorima Balkana je zabilježeno djelovanje različitih derviških redova koji su bili prethodnica osmanskih vojnih akcija. Ti redovi su imali funkciju upoznavanja lokalnog stanovništva, njihovih vjerovanja i običaja, a uporedo s tim zadatak širenja islama među narodom, više djelom a manje riječju. Samo prisustvo islama oličeno u praksi derviša – a sve to prije vojnih osvajanja – ukazuje na činjenicu da su oni naišli na dobar prijem kod domicilnog stanovništva, da su bili prihvaćeni kao drugačiji, kao neko ko je donosio sadržaje vrijedne pažnje i poštovanja. Sa dolaskom Osmanlija i vojnim širenjem na prostore Balkana počinje masovno prihvatanje islama od strane bosanskog naroda – prihvatanje koje je kroz literaturu problematizirano kao fenomen u smislu njegovog karaktera i uzroka koji su doveli do njega. Jedan od uzroka koji se spominje kao mogući, a koji je doprinio lahkom i brzom primanju islama od strane bosanskog stanovništva jeste sličnost između učenja islama i bogumilskog vjerovanja koja je primjetno i na teorijskoj i na praktičnoj ravni.

U tom smislu, jedan od najljepših historijskih romana koji tretira sudbinski trenutak dolaska Osmanlija na prostor Bosne i ukupnu promjenu modela kulture i poetike življenja je roman „Ajvaz-dedin san“, historičara i publiciste Envera Imamovića. Kroz roman se provlači već spomenuta ideja o osmanskom osvajanju srca, pa tek onda teritorija. U središtu radnje ovog romana nalazi se život Ajvaz-dede, šejha koji skupa sa svojim dervišima dolazi u Prusac kako bi upoznao lokalno stanovništvo, te vjersku i kulturnu tradiciju Bosne. Ajvaz-dedo u Pruscu zatiče već izgrađene religijske institucije, te se počinje interesovati za specifičnosti u vjerovanju i obredima Bogumila. Na jednom susretu, kako to roman opisuje, Ajvaz-dedo je predstavnicima Bogumila izložio osnovna učenja islama koja su iskazana na ravni vjerovanja kroz imanske šarte, te na polju prakse ili obredoslovlja kroz islamske šarte. Bogumili predvođeni gostom Radinom potvrdno i blagonaklono su prihvatili Ajvaz-dedin govor, uviđajući mnoge zajedničke crte između vlastitog vjerovanja i vjerovanja muslimana. U atmosferi jednog međureligijskog dijaloga praćenog obostranim uvažavanjem i razumijevanjem upoznali su se jedni s drugima – Ajvaz-dedo je predstavio islamsko učenje, a gost Radin bogumilsko vjerovanje, kao i njegove razlike u odnosu na istočnu i zapadnu verziju kršćanstva – pravoslavlje i katoličanstvo. Nijedan roman, naročito ako on predstavlja lirsku poetizaciju nečijeg života, ne treba uništiti sa puno teorije. Zbog toga, i zbog želje da čitaoci osjete jezik i stil ovog izvanrednog djela, u nastavku donosimo izvadak iz romana „Ajvaz-dedin san.“ Jedna od značajnih stavki bogumilskog vjerovanja je stav o Isusu kao čovjeku, a ne Bogu (kada Allah dž.š. u Kur'anu naređuje Muhammedu a.s. da pozove jevreje i kršćane na okupljanje, zapovijeda mu da ih upozori kako je u svrhu toga nužno da napuste praksu uzimanja jednih drugima – ljudi međusobno - božanstvima). Na tom tragu je i izjava gosta Radina koju nam Enver Imamović donosi u svom romanu – umjetnički oblikovanu:

Osnovno pitanje oko kojeg su se vodile rasprave, pa čak i sukobi, jeste tumačenje suštine vjerovjesnika Isusa. Po Ariju, crkvenom ocu koji je djelovao dvije stotine godina poslije rođenja Isusa, u božanskoj trojici samo je Bog-otac vječan. Prva njegova tvorevina bio je Sin, ili Logos, a tvorevina Logosa bio je Sveti Duh. Zato Sin ne može biti ravan Ocu, već samo sličan njemu. Po tom učenju Krist, odnosno Isus, nije imao božansku, nego prividnu ljudsku narav. Naglašavajući potrebu za ustezanjem od ljepota ovog svijeta jer je on , kako Bogumili vjeruju, mjesto gdje Sotona neprekidno djeluje zavodeći ljude, gost Radin ističe razne prakse kojih se u životu imaju pridržavati posebno stariji Bogumili, iako su ti propisi općenitog karaktera, tj. važe ta sve: Vjera nam zabranjuje razmetanje i razbacivanje.U hrani smo krajnje skromni. Našim vjernicima zabranjeno je jesti svinjsko meso. Onim koji se drže strogo propisa, zabranjeno je jesti svaku hranu koja potječe od životinja: meso, mlijeko, jaja i maslo. Tih propisa se ne moraju pridržavati stroga svi, ali se pod starost mora povesti više računa o svemu. Za nas bogumile veliki je grijeh da jedan ima jesti i piti, a drugi da gladuje. Onaj ko ima više, dužan je dati onome ko nema. Vjera nas uči da se treba uzajamno pomagati i zajednički dijeliti dobro i zlo.

Sličnosti su i više nego očigledne: skromnost u jelu i piću, međusobno pomaganje kao obaveza, davanje bogatih siromašnima i njihovo podupiranje - sve su to osobine kako bogumilstva, tako i islamskog učenja. Gost radin na nekoliko mjesta u romanu govori o obredima koji su karakterizirali Crkvu bosansku. U razgovorima sa Ajvaz-dedom, on uočava sličnosti izmeđi islamskog i bogumilskog obredoslovlja. Tako se u romanu navodi da su Gost Radin i njegovi prijatelji sa velikim čuđenjem slušali Ajvaz-dedino izlaganje o postu i njegovim propisima. Nakon što je završio svoj govor, Ajvaz-dedo je upitao za razlog njihovog čuđenja, na što mu je gost Radin kazao: To što smo čuli o vašem postu začudilo nas je jer i mi u našoj vjeri imamo nešto slično. Ne znam da li ti je poznato da post imaju i kršćani, ali to se kod njih ni po čemu ne može porediti s onim kako je kod vas i kako si opisao. Kod njih je za to vrijeme dozvoljeno skoro sve jesti i piti, mora se suzdržavati samo od nekih jela. Ali post kod nas bogumila skoro je skroz-naskroz kao kod vas, s tim da kod nas traje punih 40 dana godišnje. Zato smo se iznenadili kad smo čuli da smo i u tome slični – objasni gost Radin. Navedeni primjeri, ali i mnogi drugi spomenuti u romanu „Ajvaz-dedin san“ (čije čitanje ovom prilikom toplo preporučujemo) navode nas na potrebu da tezu s početka teksta, koja sličnost između islama i bogumilstva uzima kao ključni razlog masovnog prihvatanja islama stanovnika Bosne, uzmemo ne kao nečiju puku želju ili izmišljotinu, već kao objektivnu istinu. Istinu koja potvrđuje činjenicu da se islam širio mačem – ali ne ratnim, već mačem istine i pravednosti koja je osvajala ljudska srca otvarajući im vidike istine i života kojim je Bog zadovoljan.
https://www.preporod.com/index.php/sve- ... ka-i-islam

Muslimani uvik lazu!

http://torontosun.com/opinion/columnists/furey-hijab-hoax-girl-family-owe-canadians-an-apology

Ako je njima sveto a meni nije(a nije) ja ću radi njih imati respekt prema toj knjizi.Niti ću je štovati a bome ne ni gaziti.To je ljudski.
Ako se slažeš sa ovim kurvetinama koje tu knjigu blate,niti si dobar čovjek niti si Kršćanin.

NE

Kao buntovnik nabijem sve-tinje na k....
ultimativna sloboda nezna za svetinje i tradicije

To šta je netko tisucu godina klao pilice i bacao ih u vatru da bi zadobio milost nekakvog bradatog krkana na nebu nekom normalnom netreba znacit ništa!

Moj stari uvjek prigovara na tako neke stvari i kaže pa ako su mi roditelji i praroditelji tako i tako radili pa necu se ja pravit pametniji od njih
Cisto jer iz poštivanja neželi se pomirit sa tim da su naši preci idioti pa živi u njihovo doba te zavarava sebe. Tipicni tradicionalist tako neodraslo.

Vama yugoisima je sve teško priznat.Vaš sistem je stvarno bolestan bio.
Vi ste skroz nekako neodrasli ljudi.Mislim jake ste generacije za tegljit i trpit sranja ali nikoji *** nemožete sebi priznat nego automatski u neke svijetove tonete ili u one neke "pa i oni su isti" šeme!

Jadan si ti,tako nedorastao,čudo jedno.Mozak tinejdžera.Mi nismo mogli mjenjati sistem jer je bio prejak,ako si kontra u najbolju ruku dobiješ 30 pendreka po guzici pa shvatiš da je bolje držati jezik za zubima.Još gore,završiš u zatvoru,najgore dobiješ metak u čelo.A svega je toga bilo.Lako ti se sada buniti kad smo baš mi stariji a ne vi mulci ipak dogurali do demokracije.Uz puno krvi.
Pričao bi ti drugu priču prije 50 g. tj. šutio bi ko zaliven.
Lako ti je danas glumiti heroja i buntovnika.
Glede tuđih svetinja,ta zašto bih pljuvao po njima?Mogu ih neprihvaćati,ne slagati se sa njima ali neću vređati čovjeka tako što ću pišati po onom što on poštiva.Bezobrazluk je to,niš drugo.Gdje ti je kultura.U riti.

"Narrated: Asma bint Abu Bakr
I came to 'Aisha the wife of the Prophet during the solar eclipse. The people were standing and offering the prayer and she was also praying. I asked her, "What is wrong with the people?" She beckoned with her hand towards the sky and said, "Subhan Allah." I asked her, "Is there a sign?" She pointed out, "Yes." So I, too, stood for the prayer till I fell unconscious and later on I poured water on my head. After the prayer, Allah's Apostle praised and glorified Allah and said, "Just now I have seen something which I never saw before at this place of mine, including Paradise and Hell. I have been inspired (and have understood) that you will be put to trials in your graves and these trials will be like the trials of Ad-Dajjal, or nearly like it (the sub narrator is not sure of what Asma' said). Angels will come to every one of you and ask, 'What do you know about this man?' A believer will reply, 'He is Muhammad, Allah's Apostle , and he came to us with self-evident truth and guidance. So we accepted his teaching, believed and followed him.' Then the angels will say to him to sleep in peace as they have come to know that he was a believer. On the other hand a hypocrite or a doubtful person will reply, 'I do not know but heard the people saying something and so I said the same.'""
Narrated: Asma bint Abu Bakr From Sahih Bukhari

Nisam reko za tada nego za sad.
Dan danas držite do prazbovjerja i miskoncepcija.
Da sistem je kriv jer vas nije odgojio da budete racionalni a to je zato jer taj sistem nije bio cist sam sasobom(kriminalan) i nije bio racionalan vec j e bio vjerski.Nepogrešivi tito i ta sranja.

Sistem vjerski?Za Tita?Jesi li ti lud ili ti noge smrde?Tito je bio ateist i izrazito antivjerski nastrojen.Tko danas misli da je vjerovanje u Boga iracionalno,obična je budaletina.
https://www.bitno.net/academicus/znanos ... li-u-boga/

Meni je najsmješnije kako se Alah, u biti, stalno podređuje Muhamedu, kao njegov potrčko. Muhamed poželi ženu posvojenog sina, misli se što će ljudi na to reći ali dođe Alah i objavi mu da se ne suzdržava. Ili Muhamedu smeta kad mu se gosti zadržavaju previše po kući, sram ga je reći, pa nastupi Alah i objavi gostima da se ne zadržavaju previše. Alah pjeva kako Muhamed svira

''O vjernici, ne ulazite u sobe Vjerovjesnikove, osim ako vam se dopusti radi jela, ali ne da čekate da se ono zgotovi; tek kad budete pozvani, onda uđite, i pošto jedete, raziđite se ne upuštajući se jedni sa drugima u razgovor. To smeta Vjerovjesniku, a on se stidi da vam to rekne, a Allah se ne stidi istine. A ako od njih nešto tražite, tražite to od njih iza zastora. To je čistije i za vaša i za njihova srca. Vama nije dopušteno da Allahova Poslanika uznemirujete niti da se ženama njegovim poslije smrti njegove ikada oženite. To bi, uistinu, kod Allaha, bio velik grijeh! ''

Vjerovanje u nevidljive ljude iznad duge je iracionalno.
Titin sistem je iracionalan.Nije se dalo prostora racionalnom razmišljanju vec se dojilo ljude glupostima.Bog je titi bio konkurencija a tito je bio obican seljacic.
Tito nepogrešiv,pas spasio tita i ta preseravanja i ciganluci.
Yuga je sva bila ciganska pa meinstream pop glazba je imala harmonike i one romske trube,đurđevdane,kurce,palce :)

https://www.bitno.net/academicus/znanos ... li-u-boga/

Albert nije vjerovao u boga

a ovi ostali---

1. Nikola Kopernik (1473.-1543.)
2. Sir Francis Bacon (1561.-1627.)
3. Johannes Kepler (1571.-1630.)
4.Galileo Galilei (1564.-1642.)
5. Rene Descartes (1596.-1650.)

Su odprije 500 godina kad ateizma nije bilo.

7. Isaac Newton (1642.-1727.)
E ovaj ovdi je utemeljitelj prave znanosti i tek iza njega pocni brojat!
Inace sinjski biskup je u njegovo doba postavljao zanimljive teze o plimi,oseki a i o svijetlu.Isaac je bio oduševljen radom našeg biskupa.

Jebote tad svijet nije znao za srbe,bosnjake niti išta a hrvati su imali gigante koji su hodali sa isaacom.

nisam nikad cuo da je max planck bio vjernik to cu sad proucit a se javim

Nije nikakva slučajnost što su upravo najveći umovi svih vremena ujedno bili i duboko religiozni.
Max Planck
“Onima koji Boga ljube, svaka stvar mora služiti za nešto još bolje! Onog kome uspije da se podigne do takva pogleda na život, treba vrednovati kao doista sretna čovjeka”, riječi su Maxa Plancka – jednoga od najvećih znanstvenika 20. stoljeća i dobitnika Nobelove nagrade za fiziku. U članku kojega prenosimo, dr. Ante Kusić oktriva nam duboku i zrelu vjeru ovog glasovitog fizičara – vjeru koja se nije ugasila ni u najtežim trenutcima njegova života.
https://www.bitno.net/academicus/znanos ... -znanosti/

Kod muslimana je problem što nemaju balansa, puno se bace u religiju ili su derviši ili su vehabije ili petljaju ko Baliye i škakljivo je išta raspravljati zbog haridžizma pa valja se zamarati mezhebskim sitnicama, jel ovako Muhamed a.s klanjo ili onako, a te sitnice oko sunneta treba Bogu ostaviti, ironija je da oni sto stalno citiraju hadise u dzamijama ne klanjaju Sunnetu, nego odu, a Hanefije ostaju, a stalno pričaju sunnet ovo sunnet ono.

Vrlo bitan u AbdulVehabizmu.

Ibn-Tejmije (ar. ابن تيمية) je rođen 10 Rebiul Evela, 661. po Hidžri, (1263) u gradu Harranu u provinciji Džezire. Porodica mu je bila veoma poznata po nauci. Njegov otac Abdul-Halim je bio učenjak hadisa, a njegov djed Medždudin Abul Barakat je pisac Muntakha Akhbar. Ibn Tejmija je rođen u vrijeme velikih vjerskih i političkih događanja. Samo pet godina prije njegovog rođenja, tatari su razorili i opustošili Bagdad, a njegova familija je morala da se preseli u Damask, dok je on još bio mali dječak. Zvjerstva mongola je bez sumnje ostavilo dubok uticaj na dječaka, koji je od tada duboko zamrzio tlačenje, koje ga je tada poticalo na hrabrost u borbi protiv neprijatelja. Život ibn Tejmije se odlikuje u njegovim nastojanjima da se razvije u mnogim oblastima nauke. Ibn Tejmija je bio bistre naravi i jakog karaktera. Njegova nauka i primjena vjere se ne odnosi samo na jedan mezheb,iako je prema porijeklu pripadao hambelijskom mezhebu, već pokušaj utjelovljena svih pravaca u fikhu i akaidu u jedan pravac i time ujediniti zajednicu muslimana u borbi protiv tatara.Ibn Tejmije je bio filozof, teolog i logičar.


Ibn Tejmije
Rođenje
22. januar 1263.

Haran, Turska
Smrt
20. septembar 1328.

Damask, Sirija


https://bs.m.wikipedia.org/wiki/Ibn-Tejmije


Ovog čovjeka istražiti i Muhameda AbdulibnVehaba vidit Ce se arapski nacionalizam, koji je u suprotnosti sa Islamskim hadisima :" Nema prednost Arap nad nearapom"

On je šejhul-islam, Ahmed b. Abdul Halim b. Abdus Selam b. Abdullah b. Muhammed b. Hudr b. Ali b. Abdullah b. Tejmijje Nemiri Harrani zatim Dimeški, Ebul Abbas Tekijju Din. Rođen je u Harranu, u ponedeljak, desetog rebiul evela, 661 h. godine. Nakon što su tatari okupirali države Šama, Ibn Tejmijje je zajedno sa svojim ocem preselio u Damask i to 667 h. gdje je i odrastao. Šejhul-islam je odrastao u lijepoj okolini, u okrilju svoga oca, koji je bio imam, veoma dobar i bogobojazan čovjek, pa se njegov otac posvetio njegovom odgoju lijepo i naučno.

Zehebi govoreći o odgoju Šejhul-islama kaže: „Odgojen je u potpunoj zaštiti i čednosti, robovanju i pobožnosti, umjerenosti u odjevanju i hrani. Prisustvovao je dersovima i proslavama u djetinjstvu. Raspravljao se sa velikanima, tako da ih je znao sa dokazima ušutkati. Izgovarao je riječi zbog čega su se čudili veliki uglednici nauke u njegovom mjestu. Donosio je fetve a imao je samo devetnaest godina, čak i manje. Od tada se posvetio pisanju i sakupljanju nauke. Posvetio se velikom radu, ali nakon što je njegovo otac umro, a bio je veliki imam i učenjak hanbelijskog mezheba, Ibn Tejmijje se posvetio podučavanju i preuzeo na sebe njegove obaveze a bilo mu je samo dvadesetjedna godina. Nakon toga je postao poznat, a njegov udio u nauci se proširio“

Ibn Abdul Hadi u „Ukud derije“ kaže: Posvetio se pravu, proučavao je arapski jezik kod Ibn Abdul Kavijja, pa ga je naučio. Zatim se posvetio knjigama Sibevejha, pa je naučio gramatiku. Nakon toga se u potpunosti prepustio proučavanju tefsira, sve dok nije dostigao vrhunac znanja u tefsiru. Savladao je nauku osnova šerijatskog prava (usulu fikha) i drugo. Sve ovo je proučavao dok je imao malo više od desetak godina. Stanovnici Damaska su bili zapanjeni njegovom bistrinom, oštroumnošću i snagom moći zapažanja i pamćenja...“

Zehebi, takođe, kaže: Jako je čuvao namaz i post, pridavao je veliku pažnju vjerskim obredima u javnosti i tajnosti. Nikada nije loše shvatao, na pretek je bio oštrouman, nije oskudijevao znanjem jer je upravo on predstavljao more nauke.“

Hafiz b. Hadžer El Askelani u „Biografiji Šejhul-islama“ – rahimehullah – kaže:“Njegov otac iz Harrana preselio se sa njim 667 h. godine. Uzeo je nauku od Abdu Daima, Kasima Erbelija, Muslima b. Allana, Ibn Ebu Omera, Fahra i drugih. Također je i sam proučavao Sunnen od Ebu Davuda kojeg je prepisao sam svojom rukom, neke od njegovih dijelova je zapamtio i provjeravao prenosioce i slabosti u hadisima.“

Šejhul-islam je bio izvrstan imam, alim. Svoj život je uložio u posvećivanju nauci i pozivanju na nju. Njegova preokupacija je bila širenje tewhida, pomaganje sunneta i njegovih sljedbenika. Borio se protiv novotarija, novotara i onih koji su ih podržavali. Upućivao je zalutale, tako de je Allah podario velikom broju stvorenja da se okoriste od njegove nauke. Raspravljao se i podučavao, tako da je predstavljao čudo svog vremena.

Hafiz Mizijj o tome kaže:“ Nisam vidio osobu sličnu njemu, niti je on vidio sebi sličnog. A nisam nikoga vidio da je bio bolji u poznavanju i sljeđenju Allahove Knjige i sunneta Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, od njega.“

Ibn Dekik El-Id – rahimehullah – kaže:“Kada sam se susreo sa Ibn Tejmijjom, vidio sam čovjeka između čijih su očiju bile sve nauke. Uzimao je od njih ono što mu je trebalo a ostavljao je ono što je htio.“

Ibn Abdul Hadi kaže:“Hafiz Fethuddin Ebul Feth b. Sejjidinnas Je'amuri, opisujući Šejhul-islama, kaže: ''Ako progovori o tefsiru on nosi njegovu zastavu. Ako iznese fetvu u fikhu on spozna njegov cilj. Ako govori o hadisu on je od njegovih nosilaca i prenosilaca. Ako govori o sektama i vjerama biva viđen kao da ne postoji niko od te sekte ko je poznaje bolje od njega niti zna njene biti. U svakoj umjetnosti se ističe nad ostalim njenim učenjacima. Oko noje vidjelo njemu sličnu osobu...“ (Ukud Derije, str. 5).

Šejhul-islama je bio iskušan kao što su iskušani oni koji su bili prije njega, koji su koračali putem istine. A razlog tome je bio što su se pridržavali sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i zbog iskazivanja ljubavi i ne dodvoravanja na račun Allahove istinske vjere. Šejh – rahimehullah – se nije na Allahovom putu boja nikoga ko mu se suprostavljao, tako da se uvijek borio i branio istinu, što je bio razlog da više puta bude pritvoren.

Rahimehullah teala je bio zatvoren u zatvoru „Kula“ u Kairu u noći ramazanskog bajrama a oslobođen je u Rabiul evelu 710 h. Zatim je bio pritvoren u zatvoru „Hazanetu bunud“ u kairu mjeseca Sefera 711 h. a zatim bio oslobođen i vraćen u Kairo (Pogledaj djelo „Očite zvijezde“ 8/227).

U Damasku je bio zatvaran dva puta. Prvi put: od Redžepa 720 h. sve do Ašure 721 h. Drugi put: Od Šabana 726 h. pa sve dok nije preselio na ahiret u istom zatvoru i to dvadeset prvog Zul Ke'adeta 728 h. (El-Bidaje ve nihaje, 14/97).

Šejhul-islam je napisao veliki broj djela, za koja Zehebi kaže da su dostigla broj preko hiljadu različitih djela, a mi navodimo samo neka:

• Medžmua fetava u 35 tomova.

• Knjiga „Iman“

• Knjiga „Robovanje“

• Der'u te'arudi akli me'a nakli

• Knjiga „Istikame“ u 2 toma

• Knjiga „Sefedije“

• Ispravan odgovor onome koji je izmijenio Mesihovu vjeru, u 7 tomova

• Minhadžu sunne nebevije, u 7 tomova

Šejhul-islam je preselio na ahiret u zatvoru „Kula“ u Damasku u noći dvadeset drugog Zul K'adeta godine 728 h., da mu se Allah smiluje.







Koga zanima može tražiti Ibn Tejimiju na engleskom jeziku kako su mu se drugi muslimani protivili, kako je bio totalitaran u svojim pogledima i diktatorski nastrojen.

Ovo nije moj tekst prekopirao sam ovo dugačko.

Odlomci iz knjige :" Ne tuguj"