Pa koji je onda razlog podrške konzervativaca i evangelista Izrealu??
Hrišćani iz Amerike nikad nisu bili proizrealski do pre 20 godina , tj.jesu ali iz praktičnih naftaških razloga.

Izrealski lobi je davno prosuo priču o tome da je Jerusalim kao glavni grad Izreala osnov da bi NOVI IZREAL opstao , u prilog tome govori da nikad u istoriji nije bilo više tamo evangličkih turista nego u zadnjih 20 godina , dakle poenta je da su protestanti po priv put popušili jevrejsku propagandu o svetosti Izreala u smislu da bez njega i Novi Izreal propada.

Taj love-hate odnos traje jako dugo. Radi se o novcu. U tom odnosu su Židovi instrument a ne manipulatori. Kad im se duguje previše novca tad im se sugerira odlazak iz zemlje.

koje profaniranje Božje riječi

Židovi više nisu izabrani narod. Zapravo već 2000 godina nisu. Odbijanjem Krista to prestaju biti.

Što se tiče Hrama

"...primjer rimskog cara Julijana Apostata (4. stoljeće) koji je, u inat kršćanima, pokušao dopustiti Židovima da obnove Hram. Povijesni izvori iz tog doba (poput Amijana Marcelina) bilježe da su se dogodile čudne prirodne katastrofe, potresi i "vatrene kugle" koje su izbijale iz temelja i tjerale radnike, dok projekt nije propao..."

Ovo govori Prvi i Posljednji, Onaj koji bijaše mrtav i oživje: Znam tvoju nevolju i siromaštvo – ali ti si bogat! – i pogrde od onih koji se nazivaju Židovima, a nisu, nego su sinagoga Sotonina.

– Otkrivenje 2:8–9

Jesu. Židovi ostaju Njegov narod i Njemu će se okrenuti u posljednja vremena.

Kad se obrate opet će biti, dotad su odlomljene grane, koje Bog ne poštedje, osim ostatka po milosnom izboru.

Kad se obrate, biti će opet pricijepljeni, po obećanju datom patrijarsima.

Ivan Pavao II;
Pitanje postojanja Izraela i njegovih političkih opredjeljenja
treba promatrati kroz prizmu koja nije sama po sebi religiozna, nego se ravna
načelima priznatim u međunarodnom pravu. Trajanje Izraela (dok su toliki
stari narodi bez traga nestali) povijesna je činjenica i znak koji treba tumačiti
u planu Božjem. U svakom se slučaju treba osloboditi predodžbe o kažnjenom
narodu, koji je sačuvan kao živi dokaz za kršćansku apologetiku. On ostaje izbrani narod, ’prava maslina na koju su nakalamljene divlje masline, tj. pogani’

može jednom neki citat koji nije potkoncilski, tipa recimo crkveni oci? Jesi li ti uopće svjesna da je Katolička Crkva tu od vremena Krista, a ne od vremena drugog vatikanskog koncila?

recimo sv, Augustin:
(De civitate Dei, XVI, 35):
"Quod autem dictum est. 'Maior serviet minori' (Gen. 25, 23), nemo fere nostrum aliter intellexit, quam maiorem populum Judaeorum minori populo christiano serviturum."

("A ovo što je rečeno: 'Stariji će služiti mlađemu' (Post 25, 23), gotovo nitko od naših nije to drugačije shvaćao, nego da će stariji narod židovski služiti mlađemu narodu kršćanskom.")

(De civitate Dei, XVII, 7):
"De qua re non dubito intelligendum esse quod sequitur: 'Et dividetur Israel in duo', in Israel scilicet inimicum Christo et Israel adhaerentem Christo; in Israel ad ancillam, et Israel ad liberam pertinentem. Nam ista duo genera primum simul erant, velut Abraham adhuc adhaereret ancillae, donec sterilis per Christi gratiam foecunda clamaret: 'Eiice ancillam et filium eius' (Gen. 21, 10)."

("O kojoj stvari bez sumnje treba razumjeti što slijedi: 'I podijelit će se Izrael na dvoje', to jest, na Izraela neprijatelja Kristova i Izraela koji pristaje uz Krista, na Izraela koji pripada sluškinji i Izraela koji pripada slobodnoj. Naime, ova su dva roda prije bila zajedno, kao što je Abraham držao sluškinju, sve dok nije neplodna [Sara] koja je postala plodna po milosti Kristovoj, uzviknula: 'Otjeraj sluškinju i njezina sina' (Post 21, 10).")

"Nihil enim prodest Testamentum Vetus de monte Sina in servitutem generans (Gal 4, 24), nisi quia testimonium prehibet Testamento Novo."

("Ništa, naime, ne koristi Stari savez sa brda Sinaja koji rađa za ropstvo (Gal 4, 24), osim što daje svjedočanstvo za Novi zavjet.")

nekako mi sv. Augustin veći autoritet, ali eto svatko sam bira

Odabrani narod valjda treba biti uzor, oličenje Božje ljubavi.

Isusov najmlađi učenik je sve rekao: Bog je ljubav.

Kad to vidite znat će te odgovor, božji narod ne traži zemaljsku slavu.

Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati. Židovima je najviše dano. Zato i imaju najveću odgovornost.
.

Tako je, možda ne znamo što gledati i što slušati ili jednostavno ne vidimo.

Hoce li kad ta posljednja vremena? Vi vjerski fanatici ćamite evo 2000 godina.
Židovi su uzabrani ali od Amerike a to nece trajati vjecno. Vidjet ces knda kako su izabrani

Moraš uzeti u obzir da je to relativno mali narod koji ostaje toliko dugo, da je to stvarna rijetkost.

Postojali su oni prije Amerike i postojat će nakon, njima je osiguran opstanak do kraja vremena, po obećanju praocima.

sve je to vrlo jednostavno:
https://www.youtube.com/shorts/TPGX06hep6k

Pitanje je da li je to taj narod a i da jest, to nije nikakav argument da ga se proglasi izabranim.
Sam taj koncept da Bog izabere sebi drage i manje drage je odbojan.

Nisam rekao da su oni Bogu više dragi, samo da će biti očuvani do posljednjeg vremena, zbog obećanja datog patrijarsima.

A da su dragi, ne bi ih zadesilo toliko zla koja su ih zadesila. Zbog svoje nevjere i oholosti su zapravo pod teškom osudom.

Vecina danasnji Jevreja i nisu pravi Zidovi.

Hazari / Askenazi su primili vjeru mnogo kasnije.

Hazari su danas glavni medju Jevreja

Izabran narod je vjeran narod. Nikakva krvna linija.

Označeno, tebi je autoritet bloger o kojem samo znamo da je muškarac. To je jedino što se može saznati s bloga s kojeg si ovo kopirao:
https://murusinexpugnabilis.blogspot.co ... 25-23.html

Nadalje, O državi Božjoj očito ni ti ni ovaj bloger na koijeg se pozivaš niste pročitali jer bi u suprotnom znali da država Božja označava Crkvu a zemaljski grad politički sustav.
Nadalje, evo samo jedan primjer izvlačenja iz konteksta tog tvog autoriteta:

Tvoj, autoritet bezimeni bloger citira ovaj dio:
("Kao što su dva Izakova sina, Ezav i Jakov, pružili sliku dva naroda u židovima i kršćanima... tako je također i u dvojici Josipovih sinova: naime, stariji čini sliku židova, a mlađi kršćana. Koje dok je blagoslivljao Jakov, stavivši desnu ruku na mlađega, koga je držao slijeve; a ljevicu na starijega, koji mu je bio zdesne: što nije bilo drago njihovom ocu, i upozorio je oca kao da ga ispravlja i pokazao mu koji je stariji. Ali, on nije htio zamijeniti ruke, već je rekao: 'Znam, sine, znam. I od njega će postati narod i bit će velik. Ali njegov mlađi brat bit će veći od njega, i njegovo će potomstvo biti mnoštvo naroda.' (Post 48, 19).")

A sada pročitaj cijeli tekst
Now, as Isaac's two sons, Esau and Jacob, furnished a type of the two people, the Jews and the Christians (although as pertains to carnal descent it was not the Jews but the Idumeans who came of the seed of Esau, nor the Christian nations but rather the Jews who came of Jacob's; for the type holds only as regards the saying, "The elder shall serve the younger"[340]), so the same thing happened in Joseph's two sons; for the elder was a type of the Jews, and the younger of the Christians. For when Jacob was blessing them, and laid his right hand on the younger, who was at his left, and his left hand on the elder, who was at his right, this seemed wrong to their father, and he admonished his father by trying to correct his mistake and show him which was the elder. But he would not change his hands, but said, "I know, my son, I know. He also shall become a people, and he also shall be exalted; but his younger brother shall be greater than he, and his seed shall become a multitude of nations."[341] And these two promises show the same thing. For that one is to become "a people;" this one "a multitude of nations." And what can be more evident than that these two promises comprehend the people of Israel, and the whole world of Abraham's seed, the one according to the flesh, the other according to faith?

Evo ti i poveznica na drugi svezak., za prvi si sam potraži i pročitaj a ne bezimene blogere uzimati zdravo za gotovo
https://www.gutenberg.org/files/45305/4 ... 5305-h.htm

p.s par riječi(ne mojih nego pametnijih od mene) o knjizi O Državi Božjoj:

Značajke
Dok je prvih deset knjiga značajno za
polemiku kršćanstva s poganstvom (političkim i filozofskim), drugih je dvanaest
knjiga posvećeno teološkoj problematici,
gdje je polemika doduše prisutna, ali ovaj
puta ne toliko s poganskim umovanjima
koliko s kršćanskim mišljenjima i autorima koji krivotvore kršćansku istinu. Od
XI. knjige, Augustin snažnim porivom suprotstavlja civitas terrena i civitas Dei,
državu Božju i državu zemaljsku, ali i đavolsku, terminologijom koju je crpio od
Tikonija, donatističkog laika, kojega je
Augustin veoma cijenio. Ta mu je terminologija poslužila da njome zahvati sve
etape profane i svete povijesti, kako bi dokazao da su se ljudi, počevši od zločina
Kainova nad bratom Abelom svjesno ili
nesvjesno svrstali pod jedan od dvaju stjegova, a izvorište toga svrstavanja jest u
dvije ljubavi:
>>I tako dvije su ljubavi stvorile dva
grada: zemaljski grad ljubav prema sebi,
sve do prezira Boga, i nebeski grad ljubav
prema Bogu, sve do prezira sebe. Pa se
stoga zemaljski grad slavi u sebi samome,
a nebeski u Gospodinu. Prvi traži slavu od
ljudi, dok je drugomu najveća slava Bog,
svjedok savjesti. Prvi diže glavu u svojoj
slavi, drugi każe Bogu svojemu: 'Slavo
moja, ti mi glavu podižeš' (Ps 3,4). U
prvome gradu, żudnja za vladavinom vlada
knezovima njegovim kao i narodima koje
svladava; u drugome, služe jedan drugomu
u ljubavi i pretpostavljeni savjetom i podređeni posluhom. Prvi u svojim moćnicima ljubi svoju snagu, drugi kaže Bogu
svojemu: 'Ljubim te, Gospodine, snago
moja<<(De civ. Dei, XIV, 28).
Zemaljska odnosno Đavolska dražava, ovdje opisana, uspjela se u jednom vremenu organizirati, postala je velika u raznim poganskim državama koje su nastajale jedna za drugom sve do uspostave rimskog Imperija koji u zemaljskom gradu
predstavlja vrhunac. Država Božja, međutim, u počecima predstavljena u patrijarsima izraelskog naroda i potom prerasla u
izabrani narod, solidan je temelj postigla
tek dolaskom Kristovim utemeljenjem
Crkve.
Na zemaljskom proputovanju dvije
države nisu potpuno razlučene, već izmiješane međusobno. Koliko god Augustin nije uvijek precizan u određivanju odnosa
između Crkve i države Božje, bjelodanim
se čini da za njega dobri ljudi pripadaju
državi Božjoj, a identifikacija države Božje i Crkve bit će tek na kraju svijeta u konačnoj pobjedi civitas Des i jednako tako
konačnom porazu civitas terrena.
Koja će sudbina biti rimskog Imperija
u toj grandioznoj rekonstrukciji Augustin
nije želio pojasniti. Pa ipak, u drugom dijelu nazrijeva se stalan njegov proturimski
duh tipično afričke kolorature koji ga je
nosio u prvom dijelu, a ovdje mu još nadodaje kruti stav koji ga je vodio u pelagijevskoj polemici, obeshrabren u svaku snagu
ljudske moći. Zato nema razumijevanja za
državu kojoj upravo ljudska moć predstavlja bit njene snage. Augustin zaključuje:
dok civitas terrena svoj smisao gradi na
redu i miru, ona u stvari pobunom protiv
Boga prepušta čovjeka vlastitoj oholosti.
Daleko smo od optimističkih koncеpcijа
jednog Ambrozija ili Euzebija ne tako davno ranije, ili njegova prijatelja Pavla Orozija. Augustin se ne trudi kako da sastavi
interese Crkve i Države, već na radikalan
način određuje njihov nesklad

https://hrcak.srce.hr/file/50962

Pisano je poslije Drugog Vatikanskog, ne znam koliko će novosve ovo uvažiti, al eto ako je nekom drugom zanimljivo makar ukratko, poveznica je tu.

Eto napokon se ti i ja lajkamo