Kakvo religiijsko usmerenje?? , daj objasni gde su tu bogovi koji svojim pretpostavljenim moćima čine čuda ili usmeruju?? , i da od njih zavisi to usmerenje i umrtvljenje?!

Kad kreneš sa tvrdnjama onda ih potkrepi argumetnima i dokazima.

OD 9 vijeka nema ništa zbog bojazni od novotarija BIdata. Imaš samo četiri pravne škole dalje se nije smjelo dirati.
Vidi Idžtihad.https://bs.wikipedia.org/wiki/Id%C5%BEtihad

Pa ovako kad već moram. Zapadnjaci vole tumačiti budizam kao nereligiju, već filozofiju života i svršavaju na meditacije i ta budistička sranja u biti ni ne razumijevajući sam budizam, već eto pali ih to življenje u skladu s prirodom ili šta već. Međutim to življenje u skladu s prirodom nije nikakva budistička filozofija već popratni proizvod budističkog vjerovanja.

Budisti istina u velikoj većini ne vjeruju u vrhovno biće koje bi se moglo nazavi bogom već budizam zovu putom življenja. Međutim i kao tako definiranog kao putom življenja se ne može reći da je nereligijski jer da bi živio taj put moraš obdržavati itekako silne obrede, procese i vjerovati u određene natprirodne sile. Dakle samim tim ga i bez vjerovanja u vrhovno biće čini religijom, jer se ponašaš u skladu određenih propisa i pravila.

Čitavi budizam se temelji na jednoj stvari a to je kako se osloboditi patnje (mogo bi ja pričati o istinama o stazama blabla neću dužit) Uglavnom sve se svodi na jedno riješiti se patnje. A to se svodi tome da se umrtvljuju osjećaji odonsono da se oslobađaš osjećaja i to je ono što zapadnjaci obično odbace i dalje se tješeći da je to neka filozofija dobrote blabla bla... Sidhartin cilj je bio jedan i to je osloboditi se patnje i svega u ovome svijetu... Njegovo prosvjetljenje je da će se osloboditi toga i dušu dovesti u stanje nirvane samo ako vježbama ubije takoreći osjećaje i pokori i oslobodi se svih strasti i osjećaja...
I to je jedno veliko sranje koje nema nikakvog smisla, patiti se cjeli život (ne radovati se, ne plakati, ne zalovati, ve veseliti se, ne osjećati jednom rječju) da bi dušu oslobodio od sveza
A da to nije sve ako ne uspiješ u ovome životu, moraš se patiti i u sljedećim životima jer se duša samo reinkarnira

Dakle to je religija iako bez boga i nimalo ne zahtjevna, štoviše jako naporna a prije svega besmislena

Ali zasto?

Svo prokletstvo danasnjeg islama lezi u dogmatickom pristupu jednog podobrog dijela vjernika i veceg dijela uleme.

Sad sam ti rekao nema više tih ljudi koji bih mogli na nešto uticati.
To doba ta 3 vijeka nakon hidžre i jesu "islamsko zlatno doba" i filozofija islama.
Dalje su pokušavali ali su se bojali novotarije u vjeri, i nisu dalje smjeli zazirati.
During the early years of Islam, when religious law was first being formulated, ijtihad was a common process practiced by trained jurists and recognized as "ra'y". Jurists used ra'y to help reach legal rulings, in cases where the Qur'an and Sunna did not provide clear direction for certain decisions. It was the duty of the educated jurists to come to a ruling that would be in the best interest of the Muslim community and yet still promote the public good.

As religious law continued to develop over time, ra'y became insufficient in making sure that fair legal rulings were being derived in keeping with both the Qur'an and Sunna. However, during this time, the meaning and process of ijtihad became more clearly constructed. Ijtihad was "limited to a systematic method of interpreting the law on the basis of authoritative texts, the Quran and Sunna," and the rulings could be "extended to a new problem as long as the precedent and the new situation shared the same clause."[5]

As the practice of ijtihad transformed over time, it became religious duty of a mujahad to conduct legal rulings for the Muslim society. Mujahad is defined as a Muslim scholar that has met certain requirements including a strong knowledge of the Qur'an, Sunna, and Arabic, as well as a deep understanding of legal theory and the precedent; all of which allows them to be considered fully qualified to practice ijtihad.[2]

Around the beginning of the 10th century, most Sunni jurists argued that all major matters of religious law had been settled, allowing for taqlid, "the established legal precedents and traditions," to take priority over ijtihad.[2] However, the Shi'i Muslims recognized "human reasoning and intellect as a legal source that supplements the Quran and other revealed texts," thus continuing to acknowledge the importance of ijtihad.[6] Due to the Sunni movement towards taqlid during this era, some Western scholars today argue that this period led to the notion of the "closure of the doors of ijtihad" in Islam. Joseph Schacht, a well-known Western scholar argued, "closure of the door of ijtihad" had occurred by the beginning of the 10th century: "hence a consensus gradually established itself to the effect that from that time onwards no one could be deemed to have the necessary qualifications for independent reasoning in religious law, and that all future activity would have to be confined to the explanation, application, and, at the most, interpretation of the doctrine as it had been laid down once and for all."[7] (Other scholars believe that debates about the "closing of the gate of ijtihad" "were not apparent in legal literature until the end of the eleventh century, and even then only as a theoretical issue".[8][9]) This move away from the practice of ijtihad was made by the Hanafi and Maliki law schools, and the majority of Shafiis, but not by Hanbalis or a number of prominent Shafis jurists who believed that "true consensus (ijma), apart from that of Muhammad's Companions, did not exist" and that "the constant continuous existence of mujtahids was a theological requirement."[8]
Današnji "predci vehabija"
During the turn of the 16th to 17th century, Sunni Muslim reformers began to criticize taqlid, and promoted greater use of ijtihad in legal matters. They claimed that instead of looking solely to previous generations for practices developed by religious scholars, there should be an established doctrine and rule of behavior through the interpretation of original foundational texts of Islam—the Qu'ran and Sunna.[2]

However, in more recent years, ijtihad has been the center of public discussion as reformers argue for the "replacement of taqlid with ijtihad as a way to confront legal issues raised by contact with modern Western society."[2] Many jurists have attempted to revise certain laws that are associated with modern issues, in light of the fact that the overall legal philosophy necessary to alter the foundations of Islamic law remains completely unchanged. Thus, this has caused many individuals to question whether or not these new rulings can be fully considered ijtihad, and if the doors of ijtihad are still in fact closed.


Ijtihad (Arabic: اجتهاد‎ ijtihād, "diligence") is an Islamic legal term that means "independent reasoning" or "the utmost effort an individual can put forth in an activity."[1] It is recognized as the decision-making process in Islamic law (sharia) through personal effort (jihad) which is completely independent of any school (madhhab) of jurisprudence (fiqh). As opposed to taqlid, it requires a "thorough knowledge of theology, revealed texts and legal theory (usul al-fiqh); an exceptional capacity for legal reasoning; thorough knowledge of Arabic."[2] By using both the Qu'ran and Hadith as resources, the scholar is required to carefully rely on analogical reasoning to find a solution to a legal problem, which is considered to be a religious duty for those qualified to conduct it. Thus, a mujtahid is recognized as an Islamic scholar who is competent in interpreting sharia by ijtihad. Today, there are many different opinions surrounding the role of ijtihad in modern society.

U koje natprirodne sile "MORA" verovati?? , i kako to obred određuje jel nešto religijski ili ne??
Nema z budizmu koncepta verovanja u više sile , jer za budiste one samo postoje i ništa više , i to nije nikakav dokaz za više biće koje ima svoj moćni karakter kojem moraš biti pokoran i klanjati mu se.

Tebi smeta to što niko nikada nije ubijao,porobljavao,.... u ime budizma , a tvoja relgiija jeste, pa iz petnih žila hoćeš nešto popljuvati što definitvno u svakom smislu moralnije od tvoje relgiije i tvoga koncepta za koplje.

Ti ovde pljuješ budizam kao o nekom paćenju u reinakarnaciji ako ne uspostaviš nirvanu za svoga života , a to što hrišćanstvo doslovno naređuje odricanje od svih čula i materijalnih stvari i što ćeš završiti u paklu i večnoj vatri ko jebe , jel??

Budisti ne vjeruju u Boga. To je više filozofija nego religija.

Zašto je religija samo ona koja vjeruje u Boga? Ako moram obdržavati obrede i držati se određenih pravila zar to nije religija? Oćeš reći da je to filozofija? OK. Onda je i kršćanstvo filozofija i islam je filozofija.

Što se tiče ubijanja u ime budizma haha informiraj se malo. Ne samo da se ubijaju međusobno različiti pravci i škole već kolju i kršćane a pogotovo muslimane jer ih je u tim zemljama više a i radikalniji su

Već sam objasnio ako si dužan obdržavati određene propise i vršiti određene obrede da bi nešto postigao to je čista religija. Samo što je u ovom slučaju bog čovjek a ne neko više biće. Dakle usmjeren si na sebe kao na boga. Dakle nikakve razlike što se tiče religije

Sebe nazivaš krstjaninom a pitaš me ovako nešto?!

Religija je sistem verovanja u pretpostavljeno nadnaravno biće i nadnaravne sile od kojih zavisi ljudski život i ljudski moral , a budizam to nije.

U budizmu postoje sile , ali se u njih ne veruje već samo postoje , tj.ti ne vršiš obred da bi umilostivio prestpostavljenog boga, već je obred u budizmu isključivo čin dosezanja samog cilja budzima , nirvane.

Zato postoji "mantranje" da bi se došlo do nirvane , tj.non-stop ponavljanje određenih reči koji dovode osobu do nirvane.

Određeni vid mantranja postoji u religijama takođe(liturgija i misa je imaju) , ali ono služi zarad sjedinjenja čoveka sa bogom a ne zbog poboljšanja,umrtvljivanja čovečjih strasti ogoljene od više sile kao što je to slučaj u budizmu.

Ti imaš problema s pojmom religija. Nigdje nije rečeno da je religija samo vjerovanje u određeno nadnaravno biće niti se religijom to smatra. Religija je skup vjerovanja i obreda koji to vjerovanje prate. U šta se vjeruje ili ne vjeruje to je apsolutno ne vazno za pojam religije.
Samo vjerovanje da duša svjest treba doseći nirvanu čini je religijom nirvana jest krajnost u slučaju budizma što je kod drugih religija bog. Apsolutno nikakve razlike što se tiče pojma religija.

Čak je i animizam koji jednostavno vjeruje da u svim stvarima živi duh jest primitivna religija, a ne filozofija

Moralnije po čemu?




Netočno.Bog je stvorio namjenska materijalna dobra da ljudu u njima uživaju.Ne da ih zloupotrebljavaju.
Btw,nema vječne vatre.Osim po posljedicama.

Kad se neko izlupeta a neće to da prizna , onda i dalje MANTRA iste glupsti jer mu to teško pada , i to definitvno nije religija već kao što rekoh mantranje gluposti.

Daklem:

Religija

Sustav vjerovanja u kojem je središnje mjesto nadnaravno biće, duh ili svemoćna sila, u monoteističkim religijama Bog, u mnogobožačkim više raznih božanstava ili nadnaravnih sila; u većini religija Bog, odnosno bogovi, ujedno je i stvoritelj svijeta i onaj koji određuje opća zbivanja i sudbinu svijeta, sudi o granicama dobra i zla; religije su ob. povezane i s vlastitim moralnim kodeksom i čvrstim obrednim zakonima, kod nekih i kultnim obožavanjima o čijim pravilima i provođenjima brinu duhovni religijski vođe i njima podređeni svećenici.

Slušaj pajdo nismo ni mi glupi toliko kad već citiras wikipediju onda dodaj šta stvarno piše a nemoj svoje gluposti pokušavat potkrepljivat prilagođenim citatima. Daklem piše Za većinu osoba religija...

Za većinu osoba religija je organizirani sustav vjerovanja i bogoslužja koje stavljaju Boga u središte.

Za druge, religija označava vjerovanje u veći broj bogova a postoje i osobe koje ne posjeduju neku tradicionalnu vjeru ili religiju već prakticiraju neku vrstu vjerovanja na svoj osobni način, nevezano od organiziranih religija. Ipak većina zemaljskog stanovništva vjeruje da je nekakva vrhunaravna sila utjecala na stvaranje svijeta i da ima bar donekle utjecaj i na život pojedinaca. Svaka religija podrazumijeva više ili manje jednostavno učenje koje se odnosi na svrhu i podrijetlo svega postojećeg.

U današnje vrijeme religija je sistematizirana na primitivne religije: animizam i supernaturalizam te svjetske religije: teizmi i sustavi apstraktnih vjerovanja (taoizam, budizam).

Organizacije koje se javljaju unutar religije su: crkva, sekte, denominacija i kult.

Filozofija se može definisati kao pokušaj razumjevanja misterija egzistencije i stvarnosti. Također, filozofija pokušava razumjeti prirodu istine i znanja ali i pronaći osnovne ljudske vrijednosti u životu. Odnos između ljudskog društva i prirode je isto bitan dio filozofije koja pokušava iskoristiti ljudsku sklonost ka čuđenju, zanimanju i želji za razumjevanjem, kako bi se došlo do bitnog, kako bi se došlo do istine.

Dakle onog trena kad ja svoju filozofiju pokušam živjeti i svoju istinu i vjerovanje pokušam doseći određenim radnjama to prestaje biti filozofija, a postaje religija.

Dakle, filozofija je proces analiziranja, kritiziranja, interpretacije i špekuliranja, ali ne življenje jer življenje filozofije postaje religija bila ona usmjerena na Boga mene samog ili Boga mistično nadnaravno biće

Da rezimiramo: Ako postoji nirvana kao kraljni cilj ljudskog bivstvovanja i ako ja moram raditi određene stvari da bih postigao taj krajnji cilj to je religija, a ne filozofija

Moralnije po konceptu sistema vrednosti.
Budizam niti preti niti bilo koga negira , a tvoj bog samo preti i sve negira oko sebe što nije po njegovom.

U budizmu nema toga da postoji obaveza , tj.ako eto jutros nisam mantrao celo selo ima pravo da me proglasi nevernikom i spali me.
Budizam niit osuđuje niti tera niti išta radi , to je prosto tvoja volja i sve je do čoveka a ne nikakovog nekog boga.

Dok hrišćanstvo se zasniva na tome da svoju "istinitost" zasniva na negiranju drugih i pretnjama.

Još nam nisi rekao zašto je budizam istina, zasto je reinkarnacija istina
Ti samo mantraš cjelo vrijeme da nema prisile
Pa nema prisile ni kod Krista

Ništa nije tačno što si naveo.

Ne kaže se zaludu da tamo gde prestaje filozofija počinje religija i obrnuto.

Ta tzv,konačna istina nije niti može biti produkt filozofije već samo religije, jer to je ZADANA STVAR , a zadana stvar kao što je famozna konačna istina može samo doći od prestpostavljenog nadnaravnog bića i sile.

Dosezanje nirvane isključivo zavisi od samog čoveka i tu nema nikakve konačne istine koju fura monotezam koja uvek kao što sam rekao dolazi od nadanravne sile , zato budizam nije religija već filozofija.

Hoću li dostići nirvanu bez budizma?

Kakva crna istina??, ti sve posmatraš iz tvog hrišćanskog ugla uvek tražeći neku istinu , toga u mnogih religijama anaročito filozofijama nema kao koncepta.

Meni lično budizam je bezveze zbog koncepta reinkarancije , ali ako poredim sa hrišćanstvom i islamom , mislim da je miljama moralno bolji od njih , a nadasve je manje tako besramno lažan kao što su ove tri monoteističke vere.

Kako nema prisile kod Hrista?? , kako nema kad je sam bog ljubomorni siledžija koji će sve jednom kazniti ako ne budemo verovali u njega.
Sama pretnja paklom je prisila , a da ne govorim da je ta prisila trajala 2000 godina , i odjednom se ti nađe da kažeš kako nema prisile a sam si član najveće siledžijske religije ikada , katoličke crkve.

Mada u Budizmu ima Pakao i Raj.
Ali u u Budizmu to se odnosi na moralne propuste nije kao u Abrahamskim religijama direktno vezano za Boga.

Pa zanima me šta je istina? To ljudi postavljaju od kad su nastali i logično je da postavljaju? Kakav mi odgovor na to daje budizam?

Gdje je Krist ikoga inašta prisilio?

U budizmu nema ni raja ni pakla. Duša se samo može kazniti reinkarnacijom u nižem biću od čovjeka

Bistar si kao boza.

Ovo ti je pitanje kao kad bi me pitao jel može neko biti navijač Zvezde ako ne navija za Zvezdu.

Nirvana ne postoji kao nešto posebno van budizma , to je Buda smislio i to je njegov recept za život.

Ima.