Tradicionalisti su kolektivno postali sedevakantisti, samo im je to teško prevaliti preko usta.

Ja ih doduše razumijem. Katoličanstvo iz 1925. i katoličanstvo 2025. nije ista religija.

Malo ću biti papin odvjetnik.
Pisalo je da je do prijevoda.
Sporan dio: ne uvedi nas u napast.
Uvodi li Bog ljude u napast?

Ajde prvo nauci sta je Ekumenizam oduvjek znacio za katolicku crkvu pa se onda vrati komentirati

Opomene Svete Stolice o opasnostima "ekumenskog pokreta" iz 1948. i 1949. godine

Dobro je poznato da je papa Pio XI. u enciklici Mortalium animos (1928. god.) osudio zablude ekumenizma. No, manje je poznato da je i u pontifikatu njegova nasljednika, pape Pija XII., Sveta Stolica donijela dva dokumenta koji vrlo jasno upozoravaju na zablude i opasnosti "ekumenskog pokreta".

Riječ je o upozorenju Cum compertum sit od 5. lipnja 1948. (AAS 40, 1948., str. 257.), te o instrukciji De motione oecumenica od 20. prosinca 1949. (AAS 42, 1949., str. 142.-147.).

Primijetit ćete da su se u službenim dokumentima Svete Stolice riječi "ekumenski pokret" pisale pod navodnim znakovima. Već se time daje do znanja kako je Sveta Stolica gledala taj pokret. I sam ton kojim je pisan dokument Cum compertum sit otkriva da je "ekumenski pokret" gledan kao nešto strano Katoličkoj Crkvi.

Slučaj ekumenskih skupova je zanimljiv, jer pokazuje kako su stvari, koje je Sveta Stolica nejednom strogo zabranila, postale središnja točka reformi nakon Drugoga vatikanskog koncila. Dakle, donedavne teške zloupotrebe postale su reformatorima temeljnom metodom rada.

Od samih početaka u "ekumenskom pokretu" dobru su priliku prepoznali oni koji su htjeli mijenjati nauk Crkve. Modernisti su od svoje pojave početkom 20. stoljeća bili povezani s protestantima. Nije neobično, stoga, da su se brzo povezali i s protestantskim ekumenskim pokretom. Nemojmo zaboraviti da je ekumenizam započeo kao pokret za ujedinjenje raznih protestantskih sekti. Modernistički klerici, koji su težili mijenjanju nauka Katoličke Crkve, počeli posebno nakon Drugog svjetskog rata održavati zajedničke skupove s protestantima.

Dakako, sve je to bilo protivno propisima kanonskog prava. No, modernistima to nije smetalo, jer je upravo to njihova glavna metoda za "mijenjanje nauka": uporno kršiti nauk Crkve, sve dok ga se silom ne "promijeni"... (u njihovim glavama, ne u stvarnosti).

Reakcija Svete Stolice došla je s dokumentom Cum compertum sit od 5. lipnja 1948.







Kako su se gore spomenuti - nezakoniti i zabranjeni - "ekumenski skupovi" nastavili (jer su modernisti uvijek uporni u zloupotrebama), Sveta Stolica bila je prisiljena iduće godine izdati novi dokument.

Taj dokument nosi naziv "De motione oecumenica" ("O ekumenskom pokretu"), a objavljen je 20. prosinca 1949.

U njemu se govori o tome kako i pod kojim uvjetima se mogu održati sastanci katolika i nekatolika. Ukratko: na te sastanke treba poslati učene i prokušane teologe da nekatolicima objasne nauk Katoličke Crkve i da ih pozovu ili potaknu da se vrate u Crkvu.

Kad čitate ovaj dokument zapanjit će vas činjenica da je praktički svaka od temeljnih postavki "modernog ekumenizma" ovdje osuđena.

Na primjer, ekumenisti danas često ističu frazu: "treba gledati ono što nas spaja, a ne ono što nas razdvaja" s drugim konfesijama.

No, upravo je takvo stajalište Sveta Stolica izričito osudila, nalažući biskupima:

"Pariter invigilabunt, ne, falso praetextu potius esse attendenda ea quibus coniungimur, quam ea quibus seiungimur, periculosus indifferentismus foveatur praesertim penes eos, qui minus rebus theologicis sunt instituti et minus in sua religione excitati."

("Neka jednako tako bdiju da se ne bi pod lažnim izlikama kako treba radije gledati ono što nas spaja, nego ono što nas razdvaja, poticao pogubni indiferentizam, posebno među onima koji su manje upućeni u teološke stvari i manje revni u svojoj religiji.")

Također se ne smije odvojenim zajednicama davati lažna nada da one mogu mijenjati Crkvu.
"Arcebunt quoque periculosum illum loquendi modum, quo falsae opiniones gignantur ac fallaces spes, quae nunquam impleri possunt; ex. gr. dicendo quae de dissidentium ad Ecclesiam reditu, de Ecclesiae constitutione, de Corpore Christi Mystico in Litteris Encyclicis Romanorum Pontificum traduntur non ita aestimari debere, quippe quia non omnia sint fide tenenda vel, quod peius est, in rebus dogmaticis ne Catholicam quidem Ecclesiam iam habere plenitudinem Christi, sed ab aliis eandem perfici posse."

("Neka također suzbiju onaj pogubni način govora iz kojeg se rađaju lažna mišljenja i varljive nade, koje se nikada ne mogu ostvariti; npr. govoreći da ono što se iznosi u enciklikama rimskih prvosvećenika o povratku nesjedinjenih u Crkvu, o ustroju Crkve, o otajstvenom Tijelu Kristovu ne treba tako shvaćati, jer da nije sve potrebno držati kao nauk vjere, ili - što je još gore - da u dogmatskim stvarima ni Katolička Crkva još nema puninu Kristovu, nego da je u tome drugi trebaju usavršiti.")

Druga velika opasnost jest kad se pod egidom ekumenizma relativiziraju istine katoličke vjere ili se posve prešućuju. To se pojavljuje i u obliku svojevrsne autocenzure. Na primjer, kad neki klerici ne žele govoriti o čistilištu, o štovanju svetaca, o zaslugama dobrih djela, o ispravnom nauku o opravdanju i sakramentima... kako ne bi "uvrijedili protestante". Ili, kad ne žele iznositi točan katolički nauk o izlaženju Duha Svetoga od Sina, kako se ne bi zamjerili istočnim raskolnicima.

Zato Sveta Stolica u ovom dokumentu ističe:
"Tota igitur et integra doctrina catholica est proponenda atque exponenda: minime est silentio praetereundum vel ambiguis verbis obtegendum, quod veritas catholica complectitur de vera iustificationis natura et via, de Ecclesiae constitutione, de primatu iurisdictionis Romani Pontificis, deque unica vera unione per reditum dissidentium ad unam veram Christi Ecclesiam."

("Treba, stoga, iznositi i izlagati čitavi i cjeloviti katolički nauk. Nipošto se ne smije prešutjeti ili dvosmislenim riječima prikriti što sadrži katolička istina o pravoj naravi i putu opravdanja, o ustroju Crkve, o prvenstvu jurisdikcije rimskog prvosvećenika, kao i o jedinom pravom sjedinjenju povratkom odvojenih u jednu pravu Kristovu Crkvu.")

Riječi koje su možda najvažnije u cijelom tom dokumentu glase: "extra veritatem unio vera obtineri nunquam poterit" ("izvan istine pravo se jedinstvo nikada neće moći postići").

Nažalost, istina je ekumenistima najmanje važna. Pokazalo se mnogo puta da su oni spremni odbaciti istine vjere radi "ekumenskog jedinstva".

Nakon Drugog vatikanskog koncila, ekumenski pokret se kretao u onom smjeru koji su pretkoncilski pape osudili.
Od bezbrojnih zajedničkih skupova, prilagođavanja obreda "senzibilitetima nekatolika", do razvodnjavanja pravila o mješovitim ženidbama. Zaredao je i čitav niz zajedničkih deklaracija s predstavnicima odjeljenih zajednica, koje dotiču razna područja nauka.

No, upravo je na ovu opasnost upozorio papa Pio XI. u enciklici Mortalium animos:

"Num Nos patiemur – quod prorsus iniquum foret – veritatem , eamque divinitus revelatam, in pactiones deduci? Etenim de veritate revelata tuenda in praesenti agitur."

("Zar ćemo mi trpjeti – što bi bilo posve opako – da se istina, i to božanski objavljena, svede na dogovore? Ta ovdje se radi čuvanju objavljene istine.")
To modernistima ništa ne znači. Što njima uopće znači objavljena istina?

Kod modernista se može opaziti jedna stvar koju oni nikada neće otvoreno priznati, ali koja se jasno iščitava između redaka u svim njihovim spisima i govorima... A to je da oni uopće ne vjeruju da su istine katoličke vjere objavljene od Boga. Oni smatraju da su to ljudska iznašašća, pa da se zato mogu mijenjati prema vremenu, mjestu i "kontekstu".

Nasuprot tome, uvijek moramo imati pred očima riječi sv. Pavla: "Obznanjujem vam, braćo: evanđelje koje sam navješćivao nije od ljudi, niti ga ja od kojeg čovjeka primih ili naučih, nego objavom Isusa Krista." (Gal 1, 11-12)

Nauk, koji je Bog objavio, ljudi ne mogu mijenjati.

Potrebno je, stoga, jasno poručiti modernistima i njihovoj "odvojenoj braći" da mi katolici ne smijemo, ne možemo i nećemo odstupiti ni od jednog centimetra, ni od jednog milimetra katoličkog nauka. Nećemo odstupiti ni od jedne dogmatske definicije Tridentskog koncila, ni od jedne anateme koju je Crkva izrekla u svojim najsvečanijim dokumentima.

Što se tiče zajedničkog datuma slavljenja Uskrsa, to neće zaživjeti jer pravoslavci puno rigoroznije drže do tradicije od KC i u pravoslavnim crkvama ne postoji figura poput pape da može direktivom nametnuti neku takvu inovaciju.

Čak i pravoslavne crkve koje su reformirale kalendar i koje slave Božić 25.12. po gregorijanskom kalendaru i dalje Uskrs slave po starom kalendaru. Teško da će se to mijenjati.

Ekumenizam okači mačku o rep, to je frazetina u rangu bratstva i jedinstva.

Sasvim nebitno uvodi li ili ne uvodi bitno je da tako pise i da je tako oduvjek. Zasto nijedan od 200 i nesto papa to nije ni pokusao promjeniti? Nisu bili uceniji od veleucenog teologa Franje?

Pitala sam kada je uveden termin: homoseksualni osjećaji?
Pitanje se odnosi isključivo na taj termin.

Gdje sam spomenula papu, pa da bi ti govorio o papizmu?
Pisala sam o crkvenom učiteljstvu.
I još me proglasiš heretikom

Sasvim nebitno, pravoslavci su kako si i sam rekao na svoju ruku i tesko da ce se doci do kompromisa. Medjutim katoliku je sasvim svejedno slavi li ili ne slavi Uskrs s hereticima protestantima. Zasto bi KC uopce bilo vazno da heretici slave ili ne slave s nama, kad i onako slave djavlu

Uvela si ga ti prije tri posta na ovome forumu Crkva ga nikad nije uvela

Jesam li to dobro pročitala?
Tebi je nebitno uvodi li nas Bog u napast.
Šta piše u originalu?

Pitam te ne odgovaras. Zasto nitko to dosada nije promjenio od tisuca crkvenih otaca, svetaca, ucenjaka vec su svi samo tumacili ali ne mjenjali (jer ni nemozes promjeniti nesto sto stoji kako stoji) vec eto trebao nam je ucenjak Franjo da to promjeni

Et ne nos inducas in tentationem, sed libera nos a malo.

Pišeš neistine.
Citirala sam članak u kojem je papa rekao: osobe homoseksualne orijentacije.
Citiram što si napisao:
To je ono sto zalutala ne konta. KC nikad nije u svojoj povijesti (do pojave Franje) koristila termine "sekusalna orjentacija", LGBTQ+ itd. Uvjek je izricito inzistirala na "ljudima sa homnoseksualnim sklonostima". Zalutala ne shvaca pogubnost preuzimanja te terminologije

Pitanje kada je uveden termin: osobe homoseksualnih sklonosti?
Prije sam pogrešno napisala osobe homoseksualnih osjećaja(jedina greška je u tome).
Molim odgovor: kada je u crkvu uveden termin: osobe homoseksualnih sklonosti?

Otkud ja znam zašto nije.
E sad si se provalio.
Nisu Evanđelja pisana na latinskom. Pitala sam što piše u originalu, a ti postaviš na latinskom

To nije termin, to je opisivanje stvarnosti. Uveden je oduvjek ako se koristi za opisivanje svih pojmova koje sam gore naveo. Inace se koristi izraz sodomija, pogotovo u slucaju opisivanja samog grijeha

Znam dqa neznas. Znam ja. Zato sto KC ne moze mjenjati sto joj je predato. Ocito jedino Franjo misli da moze i ti i tebi slicni
Glupaco za Katolicku Crkvu je Vulgata original i ona je uz Septuagintu sluzbeno Sveto Pismo. Imas cak i saborske dokumente o tome, ali i ja ocekujem puno od tebe ocito

Pitam konkretno za termin: osobe homoseksualnih sklonosti.
Kada je u crkvu uveden termin: osobe homoseksualnih sklonosti?

Eto sad sam i glupača jer sam napisala da Evanđelja nisu pisana na latinskom.
Na kojem jeziku su Evanđelja pisana?

Halo sektasice. KC je Vulgatu proglasila službenim (autentičnim) biblijskim tekstom za Katoličku crkvu. Za KC je nebitno na kojem je jeziku pisana Biblija. Vulgata je sluzbena Biblija KC

statuit et declarat, ut haec ipsa vetus et vulgata editio, quae longo tot saeculorum usu in ipsa Ecclesia probata est, in publicis lectionibus, disputationibus, praedicationibus, et expositionibus pro authentica habeatur; et ut nemo illam reiicere quovis praetextu audeat"

"Si quis autem libros ipsos integros, cum omnibus suis partibus, prout in Ecclesia Catholica legi consueverunt, et in veteri vulgata Latina editione habentur, pro sacris et canonicis non susceperit; et traditiones praedictas sciens et prudens contempserit, anathema sit."

"uf nemo suae prudentiae innixus, in rebus fidei et morum, ad aedificationem doctrinae Christianae pertinentium, sacram scripturam ad suos sensus contorquens, contra eum sensum quem tenuit et tenet sancta mater Ecclesia, cuius est iudicare de vero sensu et interpretatione Scripturarum sanctarum, aut etiam contra unanimem consensum Patrum, ipsam Scripturam sacram interpretari audeat"

Ne znam. Ali je i sasvim nebitno, bitno je da nije uvedena orjentacija

Bitno je, jer je u nekom "trenutku" u crkvu uveden termin koji se do tada nije koristio.

Ali taj termin ne podilazi propagandi koju KC ne moze prihvatiti shvacas li? On je samo opisni ako ti je lakse shvatiti medicinski pojam, a ne propagandni kao sto je orjentacija. Jer orjentacija ne postoji

To su pojmovi nebo i zemlja. Nije isto kad za pedofiliju kazes bolest i orjentacija ili poremecaj. Jer ako kazes orjentacija, a ne bolest onda dikretno prihvacas da je to orjentacija, a ne bolest

Eto sad sam i sekstašica.
Glupača, sektašica, samo iz razloga što sam pitala što piše u originalu, a original je u Evanđeljima, koja nisu pisana na latinskom.
Molim te, glupača sam, ne znam latinski, ako može prijevod tog teksta koji si postavio.
Ne copy/paste nego ga ti prevedi.
Ako bude c/p naći ću
Glupača te moli prijevod na hrvatski ili engleski(odaberi koji ti je lakši, navela sam jezike koje razumijem), ali ne copy/paste s interneta

Shvaćaš li ti da je u jednom "trenutku" u crkvu uveden termin koji se do tada nije koristio?

Zasto bih se trudio prevesti kad ima sve prevedeno.

" određuje i objavljuje da upravo to staro izdanje vulgate, koje je dugom upotrebom kroz tolika stoljeća prokušano u Crkvi, treba držati za autentično u javnim čitanjima, raspravama, propovijedima i tumačenjima, i da se nitko ne usudi da ga odbacuje pod kojim god izgovorom ")

'Ako netko ne prihvaća za svete i kanonske cijele te knjige, sa svim njihovim dijelovima, kako se običavaju čitati u Katoličkoj Crkvi, i kako su sadržane u starom latinskom izdanju vulgate, i svjesno i namjerno odbacuje rečene tradicije; neka bude proklet.")

'da se nitko ne usudi tumačiti Sveto pismo upirući se u vlastitu razboritost, u stvarima vjere i ćudoređa koje se tiču izgradnje kršćanskog nauka, izokrećući smisao Svetoga pisma protivno onom smislu kojega se držala i drži sveta majka Crkva, na koju spada suditi o pravom smislu i tumačenju Svetoga pisma, ili također protivno jednoglasnom mišljenju otaca"


Zato te pitam zasto bih ti donosio i jedan drugi tekst ili raspravljao s tobom na kojem je jeziku pisano Evandjelje ako imam jasno izrazen nauk KC

Shvacas li da je to nebitno dok god se taj pojam ne kosi s teologijom odnosno dok god je taj pojam medicinski, a ne propagandni?

Opet (u stotom pokusaju da ti u tu glavu objasnim neke stvari)


To su pojmovi nebo i zemlja. Nije isto kad za pedofiliju kazes bolest i orjentacija ili poremecaj. Jer ako kazes orjentacija, a ne bolest onda dikretno prihvacas da je to orjentacija, a ne bolest. I to si unio u svoje sluzbene dokumente. I te sluzbene dokumente ce netko citati za 100, 200, 500 godina, a oni ce se kositi sa dokumentima prije njih i onda ce netko reci KC moze mjenjati nauk kako mu odgovara. STO NE MOZE nikad nije mogla niti ce moci. Osim u tvojoj glavi i u glavama heretika

Zato je KC uvjek (do Franje) izbjegavala propagandne pojmove, orjentacija, LGBT, LGBTQ, LGBTQ+ itd. itd....

Krleža je razumljiviji na njemačkom, nego na hrvatskom?