Dakle Biblija ti nije autoritet. Je li toliko tesko bilo reci "Jelena mi je autoritet"

Ono sto znamo da ni jedan od njih trojice nije katolik. Svaki govori da mu je Biblija autoritet, svaki pritom medjutim pobija da mu je Bilbija autoritet i svaki naucava suprotno iako sva trojica tvrde da im je Biblija autoritet

Eto. Ti imaš neku svoju logiku o Bogu i imaš svoj stav o paklu koji debelo izlazi iz okvira Biblije. Bog je savšena ljubav, ali i savršena pravednost. Ako netko želi zlo i đavla, Bog ga ne će na silu trpat u Raj. Nijekanjem pakla praktički rušiš cielo Evanđelje.

Što se tiče autoriteta. Još jedan primjer iz Biblije( Djela apostolska). Što su napravili Pavao i njemu suprotstavljeni kršćani po pitanju obrezivanja? Išli su autoritetima u Jeruzalem da reknu svoj sud o tomu. Zašto nije svaki kršćanin tupio po svom i smatrao da je upravo on u pravu? Jedan velikan Pavao išao ponizno autoritetima u Jeruzalem. Ali ti s nadimkom Neznam, sve znaš i nitko ti nije ravan...

Koje trojice? Na osnovu kojih kriterija nisu katolici? Na osnovu kojih drugi jesu? Npr. ako ćemo suditi po vjerovanjima koja se ovdje "prosipaju", mogu reći da su neki i nesvjesni štovaoci poganskih vjerovanja, da ne uporabim neku težu kvalifikaciju.

Ti kainos i neznam.
Koja je 3. i 6. glavna istina katolicke vjere?

Koja je 1. glavna istina biblijske vjere? U kojeg Boga ti uopće vjeruješ?

Tvrdis da si katolik. Koja je 3. istina i zasto ne vjerujes u nju? Zasto sektaski lazes i manipuliras

Tvrdiš i ti. Zašto vjeruješ u dualizam, u dualnog boga, i sve što uz to ide?

Ja vjerujem sta vjeruje i naucava KC i zbog toga sam katolik. Ti nisi ali lazes da jesi pri tome besramno naucavajuci adventisticki nauk i nauk njihove prorcice Jelene

I ja vjerujem šta vjeruje biblijska KC i zbog toga sam katolik. Ti nisi jer nesvjesno lažeš uljuljkan u poganska učenja. A možda i svjesno

Tako reci nisam katolik nego sam biblijski krscanin odnosno adventist. Lagati i manipulirati nema smisla

Reci ti, nisam katolik nego štovatelj egipatskih kultova, pa tajnih grčkih religioznih kultova, pa Dionizovih i orfičkih poganizama., pa perzijskog zoroastrizma, čije je glavno obilježje dualizam. Eto

Ja sam katolik i drzim se ucenja KC. Ti si adventist ciji nauk iznosis, a koji se opet ne moze odvojiti od autoriteta Jelene Vajt. Zasto ti je toliko tesko reci adventist sam, to ne znam, a u konacnici me ni ne zanima
Ovdje mi je jedino bilo vazno reci i dokazati da lazes i da se lazno predstavljas, radi ljudi koji mozda dodju i citaju

Nisi ti katolik. Katolici ne vjeruju u dualnog boga i poganska učenja koja izviru iz toga. Možemo ovako do sutra

Glavne istine katolicke vjere

3. Duša je čovječija besmrtna.

Inace da razjasnimo ciji se nauk ovdje siri pod lazima i obmanama

Što je adventizam sedmog dana (SDA) i u što vjeruju adventisti?

Kada adventisti održavaju evangelizacijske kampanje, oni uglavnom pokušavaju sakriti tko su od šire javnosti (poznato i nama na forumu). Često održavaju sastanke na neutralnom javnom mjestu, kao što su javne sale, i ne pominju ko su ili koju crkvu predstavljaju.
Oni namjerno daju nejasne i neobavezujuće odgovore posjetiocima koji pitaju koju crkvu predstavljaju.

Razlog za ovakav pristup je samo jedan: znaju da mnogi ljudi imaju negativnu svijest o Adventističkoj crkvi. Dakle, oni pokušavaju da se lukavo prikriju kako bi prevarili i možda uhvatili u zamku one koji bi inače odustali od dolaska na predavanja kad bi znali ko stoji iza toga. Obično novi vjernici u početku nemaju pojma gdje su došli. U vrijeme interneta, kriju se iza različitih YouTube kanala, podkasta i profila na društvenim mrežama.

Adventizam je kršćanska sekta koja, između ostalog, vjeruje da se bogoslužje treba obavljati „sedmog dana“ (subotom) umjesto nedjeljom. Izgleda da postoje različiti „stupnjevi“ adventizma sedmog dana. Neki adventisti vjeruju identično kao i ortodoksni kršćani, osim što se drže subote. Drugi adventisti, međutim, idu mnogo dalje u aberantnu doktrinu.

Adventizam sedmog dana ima svoje korijene u adventizmu, pokretu iz 19. stoljeća koji je anticipirao skoru pojavu (ili dolazak) Isusa Krista. Adventisti su se također nazivali mileritima jer je njihovu skupinu osnovao William Miller, lažni prorok koji je predvidio da će se Isus vratiti 1843. ili 1844. Kada se Millerovo predviđanje o drugom Kristovu dolasku nije ostvarilo, mileriti su se raspali u poraženosti; ovaj događaj postao je poznat kao „Veliko razočaranje“. Ali tada je nekoliko Millerovih sljedbenika tvrdilo da imaju vizije koje objašnjavaju neuspjelo proročanstvo. Umjesto da dođe na zemlju, Isus je ušao u nebeski hram – stoga je po njima Miller ipak bio u pravu, osim što je njegovo proročanstvo imalo duhovno ispunjenje umjesto fizičkog. Jedna od vidjelica koja je pokrivala Millera bila je 17-godišnja Ellen G. Harmon, koja je imala svoju prvu od 2.000 navodnih vizija na molitvenom sastanku ubrzo nakon Millerove sramote. Sa svojom vizijom, Ellen je ubrzo postala svjetionik nade za razočarane milerite. Ujedinila je adventističke frakcije i postala duhovni vodič za novu vjersku grupu.

Godine 1846. Ellen se udala za Jamesa Whitea, adventističkog propovjednika. Ubrzo su se uvjerili da je svetkovanje subote za sve kršćane. Godine 1847. Ellen G. White imala je još jednu viziju – koja je potvrdila njezino novo uvjerenje da će svetkovanje subote biti primarna doktrina. Adventisti pod utjecajem Ellen G. White postali su adventisti sedmog dana. Mnogobrojne vizije i spisi Ellen G. White – bila je plodna spisateljica – uvelike su oblikovali doktrinu adventizma sedmog dana. Danas većina adventista sedmog dana još uvijek smatra Ellen White Božjom proročicom, iako se mnoga njezina proročanstva nisu uspjela ostvariti. Zapravo, adventisti sedmog dana smatraju Otkrivenje 19,10 („svjedočanstvo Isusovo je duh prorokovanja“) upućivanjem na spise Ellen G. White.

Godine 1855. adventisti su se naselili u Battle Creeku, Michigan, u Sjedinjenim Državama, a u svibnju 1863. službeno je uključena Generalna konferencija adventista sedmog dana. U sljedećih pet desetljeća Ellen G. White napisala je gotovo 10.000 stranica proročkog materijala. U vizijama je bila uključena i doktrina „Velike kontroverze“, kozmičkog rata koji se vodi između Isusa i Njegove anđeoske vojske i Sotone i njegovih. Druge su se vizije bavile zdravim prehrambenim navikama, koje je gđa White nazvala „evanđeljem zdravlja“ (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 6, str. 327). Adventizam sedmog dana ograničava konzumaciju mesa ili „mesne hrane“, kako je adventisti nazivaju. „Hrana od mesa je štetna za zdravlje, a sve što utječe na tijelo ima odgovarajući učinak na um i dušu“ (Služba ozdravljenja, 24. poglavlje: „Meso kao hrana“, str. 316). Nije iznenađenje da su adventisti, nakon zahtijevanja držanja subote, počeli dodavati druge elemente legalizma u svoje vjerovanje.

U međuvremenu, gospođa White je stalno imala vizije i počela podučavati neortodoksne doktrine o spavanju duše i anihilacionizmu (što je u suprotnosti s Matejem 25,46). Da bi potkrijepila svoja učenja počinje "prevoditi" Sveto Pismo odnosno manipulirati Svetim Pismom. Tako se danas adventisti služe isključivo prijevodima koji slijede autoritet Whitinog prijevoda. Zbog toga iako ce uporno vikati kako slijede samo Bibliju i autoritet Biblije, zapravo slijede White i njezin autoritet. Jer čak ni protestanti koji također tvrde da im je Biblija autoritet nisu iz Biblije isčitali učenja Ellen G. White odnosno učenja Adventista i Jehovinih svjedoka.

Ajmo sada pobiti adventisticke teze samim protestantizmom tj. sola scripturom. Da se razumijemo pise protestantski pastor


Analiza argumenata protiv besmrtnosti duše

U ovom poglavlju ćemo vidjeti koji su to argumenti onih koji naučavaju da duša nije besmrtna te ispitati njihovu vrijednost.

1. Argumenti protiv besmrtne duše
Jedan od glavnih argumenata onih koji negiraju postojanje pakla je da duša nije besmrtna. Onda slijedi da ni pakao nije vječan. Da bi to dokazali pozivaju se na Postanak 2:7.
(7) Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša. (Post 2:7)

Na temelju ovog teksta tvrde da je čovjek sastavljen od dva elementa: praha zemaljskog i daha života.[3] On nema dušu, on je duša. Kada umre, umire i duša.[4] Ali, kao što ćemo vidjeti kasnije, ovakvim tumačenjem sami sebi prave problem. Da bi potkrijepili učenje o duši koja umire kad i tijelo, citiraju zmiju:

(4) Ne, nećete umrijeti! (Post 3:4)

Tvrde da je učenje o besmrtnosti duše sotonina izmišljotina, a ne Božije otkrivenje.[5] Bog je rekao „umrijet ćete”, a sotona kaže „nećete”. Navode i druge tekstove za koje smatraju da potvrđuju njihovo učenje. Posebno su im dragi Psalmi, Propovjednik i Izaija. Pogledajmo neke:

(17) Ne, Jahvu mrtvi ne hvale, nitko od onih što siđu u Podzemlje. (Ps 115:17)
(6) jer među mrtvima tko te se sjeća, u Podzemlju tko ti hvale pjeva? (Ps 6:6)

Smatraju kako ovi tekstovi dokazuju da poslije smrti nema života, jer piše da umrli više ne hvale Boga. Citiraju i Propovjednika:

(5) Živi barem znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa niti imaju više nagrade, jer se zaboravlja i spomen na njih. (6) Davno je nestalo i njihove ljubavi, i mržnje, i zavisti, i više nemaju udjela ni u čem što biva pod suncem. (Prop 9:5-6)

Navode i tekstove koji govore o umiranju duše.

(20) Duša koja zgriješi, ona će i umrijeti... (Ezek, 18:20, Daničić-Karadžić)

Spominju i one koji kažu da umrli ustvari spavaju:

(13) Nećemo da budete u neznanju, braćo, o onima koji su usnuli, da ne tugujete kao drugi koji nemaju nade. (1 Sol 4:13)

Šta reći na ovo? Dokazuju li navedeni tekstovi da čovjek nema besmrtnu dušu, i da umiranjem tijela umire i duša, jer je to ustvari jedno te isto? Mudra izreka kaže ovako: „Prvi je pravedan u svojoj parnici, a kad dođe njegov protivnik, opovrgne ga.” (Izr 18:17) Nije problem opovrći navedene argumente i pogrešno tumačenje spomenutih tekstova.

2. Analiza argumenata protiv besmrtne duše
Prvo, sama logika argumenata je pogrešna. Ako tekstovi stvarno naučavaju da duša nije besmrtna, time ne dokazuju da vječni pakao ne postoji. Zar Bog ne može smrtne duše učiniti besmrtnima kako bi ih kaznio u vječnom paklu? Drugo, tumačenje tekstova je više nego upitno. Razmotrimo nakratko knjigu Propovjednik. Naučava li da poslije smrti nema života?

(5) Živi barem znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa niti imaju više nagrade, jer se zaboravlja i spomen na njih. (6) Davno je nestalo i njihove ljubavi, i mržnje, i zavisti, i više nemaju udjela ni u čem što biva pod suncem. (Prop 9:5-6)

Primijetimo frazu pod suncem, na kraju šestog stiha. Ona se ponavlja dvadeset devet puta. Sve što pisac govori odnosi se na dešavanja u našem vidljivom svijetu. Mrtvi ne znaju šta se dešava pod suncem niti imaju kakvog udjela u onom što biva pod suncem. Tekst ne govori ništa o tome postoji li duša ili ne. Samo opisuje ono što se dešava pod suncem. Argument protivnika jednostavno ne stoji.

Napravimo malu digresiju. Budući da mrtvi nemaju nikakvog udjela u onome što se događa na zemlji, vrijedi li im se onda moliti, kako uči Rimokatolička crkva? Uzaludno je. Niti nas čuju niti nam mogu pomoći.

Šta je sa Psalmima? Kada psalmista kaže: „Jer među mrtvima tko te se sjeća, u Podzemlju tko ti hvale pjeva?” naučava li da duša nije besmrtna? Je li moguće da i on, kao i Propovjednik, govori o onome što vidi, što se zbiva pod suncem? Je li moguće da sjedi u svojoj kući i kroz prozor gleda na groblje? Otamo ne čuje nikakvu pjesmu i hvalu. Samo mir i tišina. Riječ koja se koristi je šeol, i u mnogim slučajevima znači grob,[6] a iz groba ne čujemo pjesmu. Mrtva tijela miruju. Zar to nije sve što psalmista kaže?

Treba dodati i činjenicu da Stari zavjet, za razliku od Novog, relativno malo govori o zagrobnom životu i rajskim blagoslovima koji očekuju spašene.[7] Fokus Starog zavjeta je većinom na onom što se dešava na zemlji. Blagoslovi su prvenstveno ovozemaljski. Spasenje je prvenstveno od ovozemaljskih problema, nevolja i fizičke smrti. Ne kažem da Stari zavjet nikako ne govori o vječnom spasenju i vječnim blagoslovima, nego uglavnom o ovozemaljskom spasenju i blagoslovima, a to je onda slika nebeskih stvarnosti. Tako i kada govori o smrti, umiranju i mrtvima, govori o onom što vidimo, a ne što ne vidimo. Zato nije nimalo čudno kada psalmista veli: „Oni u grobu te ne slave. Iz groblja ne čujemo nikakvu pjesmu.” Jasno je da govori o tijelima, a ne o dušama onih koji su umrli. (Postoji još jedno tumačenje a to je da psalmista misli na one koji su umrli bez Krista. Oni u paklu sigurno ne slave Boga.)

Šta je sa sotonom? Je li on izmislio doktrinu o besmrtnosti duše kada je rekao: „Nećete umrijeti?” Smiješna izjava za one koji poznaju Bibliju. U svakom slučaju nipošto ne podržava doktrinu Jehovinih svjedoka i Adventista. Kada je Bog rekao Adamu da će umrijeti, mislio je ozbiljno. Adam je umro, i duhovno i fizički, ali nije prestao postojati.

Šta je s Postankom i čovjekom koji je postao živa duša? Da li to znači da je čovjek duša, i da umiranjem tijela umire i duša? Tekst samo kaže da je čovjek postao živa duša. Ne govori ništa o naravi te duše niti da je sastavljena od dva elementa niti da ona smrću prestaje postojati (kao što bi se, u određenom smislu, moglo reći za tijelo, jer se na kraju raspadne). Takva ideja je učitana u tekst. Ovo je klasičan primjer logički krivog argumenta.[8] Riječi „prah si i u prah ćeš se vratiti” odnose se na tijelo, a ne na čovjekovu duhovnu dimenziju.

Šta je s Ezekijelom koji kaže da će duša umrijeti? Riječi u Bibliji mogu imati široko značenje. Riječ duša može značiti: čovjek, osoba, život, živo biće, itd., a može označavati i nematerijalni dio čovjeka. Kada piše da će duša koja sagriješi umrijeti, znači da će čovjek koji sagriješi umrijeti. Ne znači da će umrijeti duhovni dio čovjeka koji također nazivamo dušom.

Šta je sa spavanjem? Učenje o spavanju duše uopće ne ide u prilog onima koji naučavaju da duša umire. Zašto? Ako je duša umrla, više ne postoji. Ako spava, onda postoji. Ne može biti i jedno i drugo. Biblija uči da tijelo spava, a da je duša itekako živa, što ću i dokazati. Dakle, mi koji vjerujemo da nakon smrti tijela duša nastavlja živjeti, možemo reći da je čovjek mrtav i da spava, jer tijelo je mrtvo, a duša živa.

3. Dokazi o „besmrtnosti” duše

Mnoštvo je biblijskih tekstova koji dokazuju da umiranjem tijela duša nastavlja živjeti. Većina tekstova se nalazi u Novom zavjetu. Pogledajmo neke:

Matej 10:28
(28) Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu. (Mt 10:28)

Tekst jasno kaže da čovjek može ubiti tijelo, ali ne i dušu. To znači da se čovjek „sastoji” od materijalnog i duhovnog dijela. Materijalnog, koji možemo ubiti, i duhovnog, koji nastavlja da živi. Ovim tekstom sam dokazao da učenje Jehovinih svjedoka i Adventista nije istinito. Ovdje bih mogao i završiti, ali navest ću još nekoliko tekstova, jer protivnici na svaki način nastoje izvrnuti biblijsko učenje.

Matej 22:31-33
(31) A što se tiče uskrsnuća mrtvih, zar niste čitali što vam reče Bog: (32) "Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev? Nije on Bog mrtvih, nego živih!" (33) Čuvši to, mnoštvo osta zaneseno njegovim naukom. (Mt 22:31-33)
Isus govori saducejima koji kao i Jehovini svjedoci i Adventisti nisu vjerovali da postoji besmrtna duša. Kaže da se Bog (u Izlasku 3: 15) naziva Bogom Abrahamovim, Izakovim i Jakovljevim. Isus iz toga izvodi zaključak da je Jahve Bog živih, a ne mrtvih. Abraham, Izak i Jakov su živi i uskrsnut će na dan uskrsnuća.

Luka 16:22-23
(22) Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan. (23) Tada u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara... (Lk 16:22-23)

Nisam čuo nijedno suvislo tumačenje ove priče od strane protivnika. Ukoliko čovjek nakon smrti ne nastavlja da živi, bilo u raju ili u paklu, onda Isus priča besmislice. Protivnici vele da je ovo usporedba, da tekst ne govori o vremenu između smrti i uskrsnuća odnosno o stanju poslije smrti.[9] Ja tvrdim da govori. Zapitajmo se da li Isus u usporedbama priča o stvarima koje ne postoje ili koje nisu istinite? „Iziđe sijač da sije sjeme.” Postoji sijač i postoji sjeme. „Kraljevstvo nebesko je kao žena koja mijesi brašno.” Postoji žena, postoji brašno, postoji kvasac. „Kraljevstvo nebesko je kao mreža koja lovi svakovrsne ribe.” Postoji mreža i postoje ribe. „Kraljevstvo nebesko je kao čovjek koji skuplja bisere.” Postoji čovjek i postoje biseri. Sve što Isus spominje u usporedbama je stvarno, pa tako i bogataš i Lazar, raj i pakao.

Luka 9:28-31
(28) Jedno osam dana nakon tih besjeda povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova te uziđe na goru da se pomoli. (29) I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista. (30) I gle, dva čovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija. (31) Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu. (Lk 9:28-31)

Mojsije i Ilija su živjeli puno godina prije Krista. A evo ovdje ih vidimo s Kristom. Živi su i nakon što su umrli. Dobro, za Iliju možemo reći da nije umro, nego je uznesen na nebo. Ali šta je s Mojsijem? Protivnici kažu da je i Mojsije uskrsnuo pa zato može biti s Kristom na gori preobraženja.[10] Nigdje u Bibliji nisam vidio da je Mojsije uskrsnuo. Riječ kaže:

(5) I Mojsije, sluga Jahvin, umrije ondje u zemlji moapskoj po Jahvinoj zapovijedi. (6) I ukopa ga on u dolini u zemlji nasuprot Bet Peoru. Do dana današnjega nitko nije doznao za njegov grob. (Pnz 34:5-6)

Mojsije je umro, Bog ga je sahranio, niko ne zna za njegov grob. To je ono što Biblija kaže za Mojsija. A neki kažu „uskrsnuo je”. Vidite li šta rade oni koji neće da vjeruju u život poslije smrti? Uzimaju jasne biblijske tekstove i izokreću ih, negiraju ono što piše i izmišljaju ono što ne piše.

Ivan 11:25, 26
(25) Reče joj Isus: "Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. (26) I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?" (Iv 11:25-26)

Isus kaže „ako i umre, živjet će”. Protivnici će reći kako ovo znači da će umrli uskrsnuti, bit će mrtvi pa će oživjeti.[11] Recimo da je tako (iako nije). Ali šta onda znači: „I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada?” Jedan pisac veli da Isus ustvari kaže kako onaj koji vjeruje u Njega neće umrijeti zauvijek. To, po njemu, znači da neće ostati mrtav zauvijek.[12] Isus kaže: „neće umrijeti nikada”, a on tumači: „umrijet će, ali ne zauvijek”. Pročitao sam desetak prevoda Biblije i ni u jednom nisam pronašao da piše: „neće ostati mrtav zauvijek”. U svakom piše: „neće umrijeti nikada (vavijek ili dovijeka)”.[13]

Luka 23:42-43
(42) Onda reče: "Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje." (43) A on će mu: "Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!" (Lk 23:42-43)

Razbojnik na križu moli Isusa za spasenje. Isus mu kaže: „Danas ćeš biti sa mnom u raju.” Znamo da je njegovo tijelo umrlo, ali je duša otišla u raj. Kako protivnici ovo tumače? Kažu da Isus razbojniku nije obećao da će danas biti u raju, nego da mu danas kaže: „Zaista ti kažem danas: bit ćeš sa mnom u raju.” Ili: „Danas ti govorim da ćeš biti u raju.” A ne: „Danas ćeš biti u raju.”

Šta je problem s ovim tumačenjem? Najveći problem je što Isus u evanđeljima preko sedamdeset puta kaže „zaista (ili zaista zaista) kažem vam (ili kažem ti)”, a niti jednom „zaista kažem vam danas”. Isus ustvari kaže nešto slično u Evanđelju po Marku:

(30) A Isus mu reče: "Zaista, kažem ti, baš ti, danas, ove noći, prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zatajiti." (Mk 14:30)

Evo, veoma slična izjava, i znači da će Petar još danas zatajiti Isusa. Tako će i razbojnik još danas biti u raju. „Ne može tako”, vele protivnici, „jer Isus nije odmah išao u raj. Uskrsnuo je tek treći dan. Sam je rekao da još nije uzišao Ocu.” (Iv 20:17)[14]

Šta reći na ovakvu teologiju? Zar je Isus odjednom izgubio osobinu sveprisutnosti? On je istovremeno i na nebu i na zemlji. Njegovo tijelo je bilo na zemlji i još nije bilo uzneseno na nebo, ali u Duhu je svuda prisutan. Razbojnik je bio s Njim u raju onog dana kad je umro na križu.

Filipljanima 1:21-24
(21) Ta meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak! (22) A ako mi živjeti u tijelu omogućuje plodno djelovanje, što da odaberem? Ne znam! (23) Pritiješnjen sam od ovoga dvoga: želja mi je otići i s Kristom biti jer to je mnogo, mnogo bolje; (24) ali ostati u tijelu potrebnije je poradi vas. (Fil 1:21-24)

Pavao kaže da je smrt dobitak. Zašto ako smrt znači prestanak postojanja ili dubok san? Pavao kaže: „Želja mi je otići i s Kristom biti jer to je mnogo, mnogo bolje.” Šta je bolje, prestanak postojanja? Ne!!! Bolje je biti s Kristom. Pavao jasno kaže da će nakon smrti ići direktno Kristu. Ideja o prestanku postojanja ne može se uklopiti u ovaj tekst.

2 Korinćanima 5:1-10
(7) Ta u vjeri hodimo, ne u gledanju. (8) Da, puni smo pouzdanja i najradije bismo se iselili iz tijela i naselili kod Gospodina. (2 Kor 5:7-8)

Pavao tijelo uspoređuje sa šatorom iz kojeg bi se najradije iselio i išao kod Gospodina. Kada bi tijelo bilo isto što i duša, onda bi Pavlove riječi bile besmislene.

Zaključak
Mogli bismo ići dalje i navoditi druge tekstove, argumente i dokaze. Ali zar do sada rečeno ne bi trebalo biti dovoljno?


Vidjeli smo da neki vjeruju kako čovjek nakon smrti prestaje postojati. Drugi vjeruju da je prestao postojati i da spava (a niko ne zna kako i jedno i drugo može biti istina). Svoje teorije dokazuju pogrešno protumačenim tekstovima. A šta rade s tekstovima koji govore suprotno od onog što žele vjerovati? Negiraju ih, izvrću i potpuno odbacuju. Sami su odabrali šta žele vjerovati i ne daju se uvjeriti u suprotno. A za naše vjerovanje kažu da nije biblijsko i da dolazi iz paganizma. Njihovo vjerovanje nije biblijsko. Biblija jasno uči da čovjek nakon smrti nastavlja postojati, bilo u raju ili u paklu.


https://sites.google.com/site/izvorivje ... ecni-pakao

Opovrgnimo i pravoslavnim tumacenjem

Kažimo odmah da skoro svi sektaši, zajedno sa materijalistima poriču zagrobni život čovekove duše; a najotvorenije, i najenergičnije to čine adventisti i Jehovini svedoci.

Po njima, duša posle smrti tela " spava " do sveopšteg vaskresenja, kada će se ponovo sjedini-ti sa vaskrslim telom. Zaista je smešno slušati ih kad tu svoju tezu pokušavaju da dokažu uz pomoć biblijskih citata - izdvojenih iz konteksta i pogrešno protumačenih.

Evo i jednog takvog primera: po sektaškom tumačenju Biblije duša ne postoji kao neko pose-bno duhovno biće suštinski različito od tela. Duša, to je sam živ čovek - vele sektaši pozivajući se na (1Moj. 2.7). A šta u stvari govori ovaj citat: " A stvori Gospod Bog čoveka od praha ze-maljskog (prvi akt stvaranja čoveka) i dunu mu u nos duh životni (drugi akt stvaranja čoveka) i posta čovek duša živa ".

Kao što se vidi iz teksta na koji se sektaši pozivaju, postoje dva akta pri stvaranju čoveka. Prema tome, jasno je i nesumljivo da Biblija prikazuje čoveka ne kao neko biće jedinstveno po svome sastavu, nego dvojno po sastavu svoje prirode. Jedan deo čovekovog bića je materi-jalan. Drugi deo je duhovne prirode, i on je nosilac čovekovog života, njegove svesti i ličnosti. To je čovekovo " Ja "!

Da je duša (duh životni) suštinski različita od tela svedoče i sledeći citati: " Ne bojte se onih koji ubijaju telo, a duše ne mogu ubiti. Nego se više bojte onoga (Boga) koji može i dušu i telo da pogubi u paklu " (Mt. 10.28); ... " A kad se rastavljaše s dušom te umiraše ... " (1Moj. 35.18); ..." Gospode Bože moj, neka se povrti u dete duša njegova " (1Car. 17.21); ..." Samo telo njegovo dok je živ boluje, a duša njegova u njemu tuži " (Jov. 14. 22); ..." Ljudi u gradu uzdišu i duše pobijenih viču " (Jov. 24.12); "... A sam Bog mira da vas posveti potpuno, te da se vaš neoštećeni duh, i duša, i telo besprekorno sačuvaju prilikom dolaska Gospoda našega Isusa Hrista " (1Sol. 5.23) - ovde duša označava netelesni deo ljudskog bića, a " duh " intelektualne i moralne kvalitete čoveka.

Kao što se vidi, Biblija, za raliku od sektaša, pravi razliku između duše i tela - što njima izgleda i nije važno. Sektaši i dalje ne odustaju, pa zato nastavljaju sa pitanjima i doskočicama poput ove - Ako je duša zaista besmrtna, zašto bar jedan jedini put u Bibliji to nije izričito rečeno?! Nigde, baš nigde, nije upotrebljena reč " besmrtna "!

Zaista nije! Ali nije ni potrebno! To je isto kao kad bi neko kazao: " mlad mladić ", ili " nova no-vost ", ili " stara starica ", itd.. Sektaši dalje nastavljaju - Biblija nam govori da je čovek u počet-ku stvoren smrtan, a ne besmrtan. Zato je svako učenje o tzv. " besmrtnosti duše " direktno đavolsko učenje, i đavolska prevara. To je odjek one satanine prevare rečene u raju Evi: neće te vi umreti. Bog govori Adamu da će umreti u onaj čas kad okusi plod sa zabranjenog drveta. Dakle Božija je tvrdnja da je čovek smrtan, a đavo priča Evi o besmrtnosti: " neće te vi umreti " (1Moj. 2.17 ; 3.1-4). To je " satanina prva laž " - kaže nam adventistička " proročica " Helena Vajt.

Ovakva tvrdnja je dvostruko pogrešna. Prvo, Biblija kaže da je čovek postao smrtan, a ne da je stvoren smrtan. Postao je smrtan usled greha (1Moj. 2.17); smrt je ušla, kao uljez, u svet i u sve ljude grehom Adamovim (Rim. 5.12); kao "plata za greh " (Rim. 6.23).

Drugo, kao što znamo, Adam nije umro onog trenutka kad je okusio plod sa drveta od znanja dobra i zla. Poživeo je on posle toga poprilično dugo i umro tek u svojoj 930- toj godini života! (1Moj. 5.5).

Istina je sledeća: kad je Adam prekršio Božiju zapovest, onda ga Bog kažnjava govoreći: " Sa znojem lica svog ješćeš hleb dok se ne vratiš u zemlju od koje si uzet ; jer si prah i u prah ćeš se vratiti " (1Moj. 3.19). Dakle očigledno je da je Svojom presudom grešnom Adamu Bog govo-rio samo o ljudskom telu, o njegovom materijalnom životu. Ono je prah, i onoodlazi u prah. Isto tako je očigleno da telo nije nosilac života, nego primalac života, jer po Bibliji, telo prvog čove-ka bilo je mrtvo dok Gospod u njega ne udahnu " duh životni ". Tek tada je čovek postao duša živa! A ako pitamo Bibliju šta biva sa tim " duhom životnim " po odlasku tela u zemlju, ona će nam kazati: " duh se vrati Bogu koji ga i dade " (Prop. 12.7 ; Psl. 104.29-30) - a " Bog nije Bog mrtvih nego živih, jer su njemu svi živi " (Lk. 20.38).

Svesno odbacujući postojanje zagrobnog života sektaši se još jednom pokazuju kao potpuni nepoznavaoci pisane Reči Božije. Jer, Sv. Pismo izričito tvrdi da ljudska duša nadživljuje telo i odlazi Bogu, tj. u duhovni svet, gde provodi svesni deo života do drugog Hristovog dolaska i opšteg vaskresenja. Naime, duša nastavlja svesno da živi u uslovima koji zavise od načina njenog ovozemaljskog života - ili u privremenom blaženstvu, ili u privremenom mučenju - sve do Strašnoga suda.

Dodajmo svemu ovome i direktno obećanje Gospoda: " Ko veruje u Mene ako i umre, živeće. I svako ko živi i veruje u Mene neće umreti vavijek " (Jn. 11.25-26); I poruku ap. Jovana: " ko održi reč Njegovu neće videti smrti vavijek " (Jn. 8.51). Za nas Pravoslavne hrišćane sve ovo dosad navedeno bilo bi dovoljno, ali radi sektaša navešćemo još nekoliko primera:

" Bogataš i Lazar " (Lk. 16.19-31) - Ovaj tekst iz Sv. Pisma toliko smeta sektaškom poricanju besmrtnosti duše i postojanju zagrobnog života da se toliko silno muče da pruže kakvo - takvo objašnjenje kojim bi sve to porekli. Najomiljenija poslastica im je (a i najlakša) da prosto kažu: " Pa to je samo priča. To ne može biti nikakva stvarnost. "- A gde piše u Bibliji da je to priča? Baš nigde! I slovom: nigde! Iz Sv. Pisma se jasno vidi da kad god je Hristos nešto govorio u priča-ma to bi bilo naglašeno kao priča rečima: " I kaza im priču ". To se očigledno vidi iz: - priče o bezumnom bogatašu (Lk. 12.16-20); - priče o sijaču i semenu (Mt. 13.3); - priče o pšenici i ku-kolju (Mt. 13.24-30); i ostale priče iz 13- te glave Matejinog Jevanđelja, kao i iz ostalih Jevanđelja.

Kad god bi znači u pitanju bila neka priča ona bi se pričom i nazvala. A to, kao što vidimo nije slučaj sa " Bogatašom i Lazarom ". Naziv " priča " ne postoji ni u naslovu glave, ni u samom tekstu. U naslovu 16- te glave jednostavno stoji " o bogatašu i ubogom Lazaru " - i to je sve! Ali postoji još nešto, što najviše govori protiv tvrdnje da je ovaj tekst obična priča kao i sve druge - to je činjenica da Hristos samo ovde spominje jedno lično ime - Lazar. Ako je to samo obična izmišljena priča, ne bi bilo nikakve potrebe da se spominje prosjakovo ime, jer " priča " i bez toga ima istu poučnu vrednost!

Jedan savet: sektaši se često kod ove priče služe raznim trikovima i doskočicama kako bi zbu-nili svog sagovornika, i na taj način izvukli bar remi! Zato treba znati sledeće:

Bogataš nije osuđen samo zato što je bogat, već zato što je bio nemilostiv prema Lazaru,
" Naručje Avramovo " samo slikovito opisuje blaženstva koja Lazar oseća na nebu,
Kao što " vatra " može da peče telo, tako zla i nemirna savest peče grešnika (npr. " grize me savest "). Dakle, bogataš, kao grešnik, došao je posle smrti u takvo stanje, i takve okolnosti koje ga muče kao što bi vrela voda, ili vatra pekle telo.
Duše su posle smrti tela svesne stanja u kojem se nalaze. One na jedan duhovni, nama nepoznat, način mogu da opšte jedna sa drugom.
Odlazak duše na onaj svet nije jedan usamljeni prelazak. Dušu pravednika prate anđeli (Lk. 16.22), ali iz " priče o bogatašu kome je rodila njiva " (Lk. 12.16-20) vidimo da će i njegovu dušu neko tražiti, a to neće biti Bog, kao što se i vidi: " bezumniče, ove noći tražiće tvoju dušu od tebe " (Lk. 12.20). Dakle, tražiće a ne Tražiću! Ko li će je to tražiti? Najverovatnije će to biti zli dusi (demoni) - kojima takva grešna duša i pripada!
" Mojsije i Ilija razgovaraju s Hristom " (Mt. 17.3 ; Lk. 9.4) - Kao što znamo Mojsije je umro u zemlji Moavskoj (5Moj. 34.5-6), i mesto njegovog groba je do današnjeg dana ostalo nepoznato. 1400 godina posle njegove smrti postoje tri čoveka koja tvrde da su ga videla i čula gde govori! Pojava Ilije na gori i nije toliko čudna s obzirom da on i nije umro već je bio uz-nešen na nebo (2Car. 2.11-12). Ali, otkuda tu Mojsije ako, kako to tvrde sektaši, čovek nema dušu koja je suštinski različita od tela?! I u ovom slučaju na scenu stupaju sektaške doskočice. Tako npr. adventisti tvrde da je Hristos podigaoMojsija iz mrtvih. Gde su to pročitali stvarno ne znam! No dobro, ajde kad bi smo i prihvatili tako nešto; Ali, šta sa Ilijom?! On, kao što rekosmo nije umro, već je uznesen na nebo. Ovo pitanje nije upućeno pravoslavnim hrišćanima, jer je njima jasno gde odlaze duše sa ovoga sveta. A da li je to jasno i sektašima? - sumnjam!

" Hristovo predsmrtno obećanje " (Lk. 23.43) - Gospod je pokajanom razbojniku na krstu dao obećanje: " Zaista, kažem ti: danas ćeš sa mnom biti u raju ". Ovo Hristovo obećanje moglo je biti ispunjeno jedino ako postoji raj nebeski, i u njemu duše pokajanih pravednika. Dakle, Hris-tos je pokajanom razbojniku obećao pristup u raj istog onog dana kada bude izdahnuo, tj. " danas ". Znači da postoji i raj i duše u njemu. Ovde izgleda kao da je sve jasno, ali ... , na scenu opet stupaju oni sa svojim verzijama:

Prva verzija: Veoma je jednostavna. Prosto izmene interpunkciju, pa onda Hristovo obećanje izgleda ovako: " Zaista, kažem ti danas: bićeš sa mnom u raju ". Znači, Hristos nije obećao razbojniku da će s njim biti u raju tog dana kada umru, nego će doći u raj o opštem vaskresen-ju mrtvih.

Odgovor: Hristos je u svojim besedama često koristio izraz: " Zaista vam kažem " ( Mt. 5.26 ; 6.2,5,16 ; 8.10 ; 10.15,23,42, itd.), ali nikada, ni na jednom mestu u Bibliji, nije tom izrazu do-dao i reč " danas ". Nikada On nije kazao: " zaista kažem vam danas ", prosto stoga što se ono " danas " podrazumeva - pošto svako kome je Hristos govorio, vidi i zna da mu Hristos govori " danas ", tj. tog trenutka, a ne " sutra ", ili " prekosutra ". Zato nije bilo nikakve potrebe da on to " danas " naglašava ni kada je dao obećanje pokajanom razbojniku.

Druga verzija: samo dokazuje sektaško nepoznavanje Hristove Božanske prirode! Dakle, po sektašima, Hristos nije mogao obećati razbojniku da će u raju biti s njim već istoga dana, jer tog dana se ni Hristos još nije bio uzneo svome Ocu nebeskom, pozivajući se pri tome na citat: " ne dotiči me, jer još nisam otišao gore Ocu " (Jn. 20.17).

Odgovor: Zašto Hristos nije dozvolio Mariji Magdaleni da dotakne Njegovo telo, a ostalim apos-tolima jeste (Lk. 24.39 ; Jn. 20.27) - mi ne znamo, jer nam Sv. Pismo o tome ništa podrobnije ne kazuje. Ali, zato ima nečeg drugog! Zaboravljaju sektaši da je Hristos Bog, i da se po Svojoj Božanskoj prirodi nije ni odvajao od Boga Oca, i Boga Duha Svetoga. Pa zato, kada obećava razbojniku raj, On to obećava kao Bog, jer samo Bog ima pravo da nekome obeća i podari rajsko blaženstvo.

" Mrtvima se propoveda Jevanđelje " - Ovo je nešto na šta će vas sektaši samo unezvereno gledati sablažnjavajući se na samu takvu pomisao.

Kao što znamo Sv. Pismo kazuje da je Gospod Isus Hristos " duhom " sišao u ad i propovedao Jevanđelje dušama koje su se tamo nalazile, tamo gde: " Duše pobijenih viču " (Jov. 24.12) - o čemu i prorok Osije prorokuje: " Povratiće nam život do dva dana, treći dan podignuće nas, i živećemo pred Njim " (Os. 6.2). To je obećanje i samoga Gospoda: "... tako će i Sin Čovečiji biti u srcu zamlje tri dana i tri noći " (Mt. 12.40) - Hristos je raspet u petak, a vaskrao u nedelju - tačno tri dana. I dalje: " Zaista, zaista vam kažem, da dolazi čas, i već je došao, kada će mrtvi čuti glas Sina Božijega, i čuvši ga oživeće, ... , Ne čudite se tome, jer dolazi čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas Sina Božijega " (Jn. 5.25-28). Ove reči prvenstveno se odnose na grešnike - mrtvace koji će pošto poveruju u Hrista - oživeti. Ali u prenesenom smislu označava i propovedanje dušama u adu na šta nas navode i reči ap. Petra: " Zato je, naime, i mrtvima objavljeno Jevanđelje, da na ljudski način budu osuđeni u pogledu tela, a da duhom po Bogu žive " (1Pt. 4.6); " Jer je i Hristos jednom umro za grehe, pravednik za nepravednike, da nas privede Bogu, telo su mu doduše, ubili, ali je duhom oživljen: njim je sišao i propovedao duho-vima koji su bili u tamnici, koji su nekad bili neposlušni, kad je Bižija strpljivost čekala u Nojevo vreme dok se gradio kovčeg " (1Pt. 3.18-20). Ti " duhovi " u tamnici (adu) niti su demoni, niti zli duhovi, već duhovi (duše) onih starozavetnih ljudi koji su bili neposlušni Bogu, i koji su se do Hristovog dolaska nalazili u adu (carstvu mrtvih). A da je Hristos sišao u ad govori i sledeći citat: " Jer nećeš ostaviti dušu moju u adu, niti ćeš dati da svetac tvoj vidi truljenja, ... , govori za vaskrsenje Hristovo da ne bi ostavljena duša Njegova u adu, niti telo Njegovo vide truljenje " (D. ap. 2.27-31 ; Ef. 4.8-10 ; 1Kor. 15.4).

Kao što se vidi, Biblija i ovom prilikom nedvosmisleno svedoči da postoji duša kao duhovni deo čovekovog bića, i da ona, svesnim životom, postoji i posle smrti tela.

" Avramovo viđenje " - (Jn. 8.56). Evo šta kaže Sv. Pismo: " Avram, otac vaš, bio je rad da vidi dan moj; i vide i obradova se ". Kako, ako po sektašima duša ne nadživljuje telo? Pravog odgovora sa njihove strane ovde sigurno neće te dobiti.

" Što dalje od gatara i vračara " - (5Moj. 18.10-11). " Neka se ne nađe u tebe ... ni bajač, ni koji se dogovara sazlim dusima, ni opsjenar, ni koji pita mrtve ". Ovaj citat je jasan da jasniji ne može biti. Sv. Pismo očigledno razlikujezle duhove od onih koji su mrtvi telom, a živi duhom (dušom). Jer kako drugačije objasniti činjenicu da živ čovek može razgovarati sa mrtvim čove-kom !?

" Želja ap. Pavla " - " Mučim se s dve strane: imam želju da umrem i da budem sa Hristom, što je kud i kamo bolje; ali ostati u telu - to je potrebno radi vas " (Flplj. 1. 23-24) ; i : " Uzdamo se i spremni da radije iziđemo iz tela i da se kod Gospoda nastanimo kao kod kuće " (2Kor. 5.8). Ovde se postavlja jedno pitanje - Zašto se ap. Pavlu baš toliko žuri da umre i ode Hristu, kad po sektašima on neće odmah otići i biti sa Njim, već " tek tamo " o opštem vaskresenju? Pa čemu onda tolika želja i žurba kada on svojom smrću neće ubrzati viđenje s Gospodom ni za jedan minut?! Zar onda ne bi bilo logičnije da ostane što duže na ovom svetu kako bi što većem broju ljudi propovedao o Hristu?! Ali, njemu se ipak žuri! Videti i (2Pt. 1.13-15).

" Jovanova vizija " - (Otk. 6.9-11 ; 7.9-17 ; 8.3-4 ; 11.1 ; 15.2-4). Svi ovi citati jasno dokazuju da duše pravednika, nakon smrti tela, odlaze Bogu, u Nebeski Jerusalim, gde i dalje provode svestan deo života, gde se mole i zalažu za naše spasenje, čekajući sveopšte vaskresenje i život večni.

Iz svega dosad izloženog, nesumnjivo sledi Biblijsko učenje da čovek ima smrtno i raspadljivo telo i besmrtnu dušu. To učenje nije nikakva " satanina laž " kao što kažu sektaši - već činjeni-ca. Ako se pak sektaši ne slažu s tim, neka onda svoje pritužbe upute lično Gospodu, a nas neka više ne zamaraju svojom tvrdnjom da oni eto veruju " samo " Sv. Pismu.

Dakle, pošto su duše pokojnika svesne svog postojanja, onda naše molitve svetiteljima nisu besplodne i nekorisne, niti su pismo bez adrese. Svetitelji ih čuju na jedan duhovni način i sa nama se mole Bogu za nas (Otk. 8.3-4).

Recimo i to da je od najranijih hrišćanskih vremena postojala molitva ne samo za žive, nego i za mrtve. To se očigledno vidi iz tekstova prastarih liturgija od kojih jedna potiče od ap. Jakova - brata Gospodnjeg.

Spomenimo još i običaj ranih hrišćana da ostavljaju natpise na nadgrobnim spomenicima svo-jih preminulih rođaka i prijatelja s nadom da će se ovi za njih moliti i zalagati pred Gospodom Isusom Hristom. Tvrditi da prvi hrišćani nisu znali šta je, i kakva je prava vera, pa još i da su grešili u sprovođenju Hristovih zapovesti, veliki je greh.

Jadan Lazar, čovjek uživao u raju, a Isus ga pozvao odozgor da ga oživi...Jadan čovjek, bio bolestan i umro, možda se opet razboli....a gle, Židovi razmišljahu da i Lazara ubiju jer je bio svjedok Isusovog čuda. Isus kaže da ide pripremiti stanove pa kad dođe odvest će ih tamo...a ti veliš da čovjek odmah ide u te stanove....eto malo, previše mi je na više foruma, imam svoja dva kršćanska, plus ponekad na krstarici i klix.ba...previše je to....

Odakle znaš da je u raju bio?

Kaže naš katolik Krsto...

Koliko li slobodnog vremena imaš pa to sve uspijevaš

Markane, molim te nemoj shvatiti kao uvredu ili slično.
Označeno, o tome govorim kada kažem da se radi zbrka.
Koja je to biblijska KC?
U KKC piše;
»Knjige Staroga i Novoga zavjeta, u cjelini i sa svim njihovim
dijelovima, sveta Majka Crkva na temelju apostolske vjere drži svetima
i kanonskima zato što – po nadahnuću Duha Svetog napisane – imaju
Boga za autora te su kao takve predane samoj Crkvi.«75
106 Bog je nadahnuo ljudske autore svetih knjiga. »Pri sastavljanju
svetih knjiga Bog je izabrao ljude koje je upotrijebio da bi oni – služeći
se svojim sposobnostima i silama – pod njegovim djelovanjem u njima
i po njima kao pravi autori pismeno predali sve ono i samo ono što on
hoće«.76
107 Nadahnute knjige naučavaju istinu. »Budući da sve ono što
nadahnuti pisci ili hagiografi izjavljuju valja držati izjavljenim od
Duha Svetoga, mora se dosljedno ispovijedati da knjige Pisma čvrsto,
vjerno i bez zablude naučavaju istinu, za koju je Bog htio da radi našeg
spasenja bude zapisana u Svetom pismu.«77
108 Ipak kršćanska vjera nije »religija knjige«. Kršćanstvo je religija
Božje »Riječi«, to jest Riječi koja »nije napisana i nijema riječ, nego
utjelovljena i živa Riječ«.78 Da riječi svetih knjiga ne ostanu mrtvim
slovom, potrebno je da nam Krist, vječna Riječ živoga Boga, po Duhu
Svetom, otvori pamet da razumijemo Sveto pismo.79
https://hbk.hr/wp-content/uploads/2018/ ... -Crkve.pdf

Na prethodnim stranicama sam postavila al ne škodi ponoviti:
100 Samo je učiteljstvu Crkve, Rimskom Prvosvećeniku i biskupima
u zajedništvu s njime, povjerena služba autentičnog tumačenja
Božje riječi.
https://hbk.hr/wp-content/uploads/2018/ ... -Crkve.pdf

Nijekanje pakla ruši Evanđelje? Misliš na nijekanje Hadesa ili Gehenne?

Kako objašnjavaš ove citate ako je pakao kao vječna kazna navodno nedvosmisleno u skladu s Biblijom.
Katolički prijevodi, naravno.

28 »Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu.«

23 Jer plaća je grijeha smrt, a dar Božji jest život vječni u Kristu Isusu, Gospodinu našem.

Ako se čitaju u suglasju s ovim:
- U prispodobi o jarcima i ovcama, Isus naznačuje kako će neki biti osuđeni. Sin čovječji kaže jarcima: “Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim!” (Mt 25, 41)

- Evanđelju po Ivanu, u kojem se relativno malo govori o paklu, Isus kaže: “Dolazi čas kad će svi koji su u grobovima, čuti njegov glas. I izići će: koji su dobro činili – na uskrsnuće života, a koji su radili zlo – na uskrsnuće osude.” (Iv 5, 28-29).

- Knjiga Otkrivenja naučava da postoji ognjena jama gdje će Sotona i njegovi sljedbenici vječno patiti. U jednom trenutku kaže: “Kukavicama pak, nevjernima i okaljanima, ubojicama, bludnicima, vračarima i idolopoklonicima i svim lažljivcima udio je u jezeru što gori ognjem i sumporom. To je druga smrt.” (Otk 21, 8).

- Pavao u Prvoj poslanici Filipljanima govori o dolasku božanskoga suda, u kojem će Isus izvršiti odmazdu nad onima koji “ne upoznaše Boga i nad onima koji ne slušaju evanđelje našega Gospodina Isusa. Oni će trpjeti kaznu, vječnu propast, odbačeni od Gospodnjega lica i od moćne slave” (2 Sol 1, 9-10).