Idemo secirati tabu teme i stvari kojima je odavno dan sud na svim stranama, da su postale mantre bez jasnog razumijevanja, posebno za novije generacije.

Kosovski kult se temelji na mitologizaciji Kosovske bitke iz 1389. godine.

Može li neki Srbin objasniti o čemu se radi, i kakva je stvarno unutarnja perspektiva toga. Je li to neko pjesništvo i ep elite, ili narod zna detalje toga.

Koja je relevantnost toga u 2021 u doba klinaca na Instagramu.

I kakva je veza dotičnog povijesnog i političkog mita, s religijom. Motivi kosovskog mita se prikazuju freskama po crkvama. Svećenici SPC gaje i prenose generacijama dotični narativ. Znači, stvar je dio srpske etnoreligije, zavjet i obećanje koje pomalo podsjeća na Dogodine u Jeruzalemu za Pesah i Jom Kipur. Ali Dogodine u jeruzalemu je barem jasno što znači, dok ovo sa kosovskim mitom je nejasno šta se točno hoće, više podsjeća kao reviziju povijesti, da bi se obični vojni poraz jedne važne bitke (kao npr. bitka na Mohaču, Krbavskom polju) pretvorio u nešto duhovno, i praktički pozitivno i uzvišeno.

Imaju li Bugari i Grci sličan mit kojim objašnjavaju vojni poraz protiv Turaka, i kojeg su ugradili u tradiciju bugarske odnosno grčke pravoslavne crkve. Grci su Konstantinopol izgubili i kao narod su 100 puta imali veći utjecaj na svijet od Srba (antika, Rim kao kulturni proxy, Bizant), vjerojatno i neku samosvijest takve važnosti. Doduše, ti isti Grci, onaj dio koji je islamiziran, su se ugradili i u administraciju Otomanskog Carstva i pomogli napraviti novo veliko carstvo.

Poraz pretvoren u pobjedu nije ništa novo, može se čak povući paralela sa simbolom križa koji se nosi u ime Krista. Ne nosi se neki veseo dio njegovog života da ga simbolizira nego upravo sprava za mučenje da nas sjeća na bol, patnju i nepravdu. Mi se sjećamo kako je on mučen. U nama se stvara revolt makar podsvjesno, a u prijašnjim vremenima sigurno puno jače i istaknutije nego danas.

Srbi ne niječu poraz na Kosovskom polju, no romanticizirali su ga da bi postao herojska borba gdje su podnijeli ogromnu žrtvu. Trenutak kad je sve pošlo po krivu. Trenutak koji treba ispraviti.


SPC je jednostavno iskoristila mit da ojača svoj utjecaj i drži volju u narodu čvrsto da kad tad razruši arhitekturalne i ljudske simbole nacije i vjere koja ih je bacila u 500godišnje ropstvo i ojača svoj utjecaj.


Kosovski mit je obično propagandno sredstvo stvoreno da ojača i poveže potlačenu zajednicu, da ne zaborave svoje “korijene”, izazove u njima revolt i želju za ispravljanjem krivih Drina.

Trebalo im je naravno nešto da svemu daju taj herojski ton, pa tako kralj nije posječen nego je odabrao nebesko kraljevstvo nad ovozemaljskim a neki izmišljeni junak se ustao iz blata i kaljuže i rasporio turskog vođu iako je znao da će umrijeti ako to uradi

Spominje se u ovom članku tako nešto

Zanimljiva usporedba.

Vrlo nadahnut i akademski post. Impresioniran sam.

Eh da mi bar svi tako odgovaraju na teme.

Opet ovaj Shaban odgovara na pitanje Srbima, kao sto je juce na pitanje Hrvatima ispamovao 5 odgovora-postova.


1. Realan deo: Kosovska bitka nije poraz, vec Pirova pobeda, to je postalo nesporno i u svetskoj istorijografiji:

-U Vojnickom smislu Turska vojska je potucena do kraja, i Turci su se povukli sa Kosova polja skroz nazad do svojih teritorija. U tom naporu, vecina Srpske vojske je stradala, ali kada je sve proslo, Srbi su drzali Kosovo, a Turci se povukli.

-Tom teritorijom Kosmeta, dela Makedonije i Raske, nastavlja da upravlja Brankovic, apsolutno samostalno i u narednom periodu, i takodje ratuje sa Turcima u nekoliko narednih bitaka pre nego sto mu zemlja padne pod njihovu vlast.

-Srbija pada pod Tursku vlast tek 70 godina posle, padom Smedereva prestonice Srbije 1459.


2. Kosovski zavet nije mit, jer mit se bazira na mitologiji, na Bogovima, cudnim bicima, i bajkama/legendama/pricama.

Kosovoski zavet je upravo zavet a ne mit, zato sto se bazira na pravim dogadjajima, pravim licnostima, pravim odlukama, i pravim herojima.


3. Svaki Srbin zna sta znaci Kosovski zavet, i ko je vernik, i ko nije vernik, i neizostavni je deo njega, stvar je u tome da li u presudnom trenutku, izabrati Carstvo Nebesko ili Carstvo zemaljsko.

Kako je spamovanje kad postaviš članak koji se tiče teme?
Tebi sve živo smeta. Ne postoji samo tvoja (da ne kažem iskrivljena, lažna) verzija svega.
Navikni se na to.

Ako neko postavi pitanje SRBIMA o necemu sto je njihova unutar srpska stvar, sta ti ima koji *** da se javljas onda, mislis da Robi nije mogao sam da izgugla isto sto i ti majmune neotesani?

I je li kosovski mit uopće stariji od 150 godina, ili je izmišljen za vrijeme pobuna protiv oslabljenih Turaka i njihovog raspadajućeg carstva, i nacionalnog buđenja u 19. stoljeću, kao što je Kralj Tomislav izvučen u 19. stoljeću i nakon akademske obrade gdje je zaključeno da je bio bitan kralj, mitologiziran i vremenom se razvila "tradicija". Taj kralj je bio potpuno zaboravljen i zatrpan slojevima vremena, otkriven je akademski i arheološki prije 200 godina, doslovce je iskopan ko Tutankamon, kopanjem po vatikanskim arhivima. Ali Tomislav nije dio religije, nego nacionalnog preporoda koji je Europu zahvatio u 19. stoljeću.

Je li bi neki srpski seljak oko Užica u 1750. godini znao o čemu pričam, da ga pitam zna li gdje je Kosovo, je li bitno, zašto je bitno i šta je tamo bilo. I je li čuo za neku bitku na Kosovu, zna li kada je bila i šta zna o njoj.

Robbie, procitaj moj post, dakle ne pricamo o Kosovoskom MITU, nego Zavetu.


A da ti odgovorim na pitanje, poceo je medju Srbima istog dana , Vidovdan 1389, nastavio kroz narod i Crkvu da postoji, a na primer Crna Gora je nastala bukvalno na Kosovoskom mitu, i oni u Brdima Crne Gore su najvise ocuvali Kosovski zavet medju Srbima (jer ih je velika vecina cinilia Srpska vlastela koja se sklonila u brda Crne gore posle prodora Turaka), najvise pisali o njemu, Lazaru, Milosu, zavetu itd.

Kosovski zavet je ustvari, zavet Kneza Lazara:

Prvotna osnova mita tzv.nebeske Srbije nije puka borba protiv Turaka i davanje života u borbi zarad naroda i države , već davanje života u ime pravoslavne vere jer te na nebesima čeka nebesko carstvo tj.nebesko srpsko carstvo , dok je na zemlji svako carstvo prolazno i bez vere ništa ne znači.
Ovo se dosta odnosi i na to što je neprijatelj Turčin tj.musliman-nevernik , a crkva pred samu bitku kao stvaraoc ovog mita je dobro znala šta se dešava i šta će se desiti sa narodom i plemstvom ako izgubi hrišćansku veru , biće ili ubijeni ili Muslimani.

https://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%A6%D0%B0%D1%80_%D0%9B%D0%B0%D0%B7%D0%B0%D1%80_%D1%81%D0%B5_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D0%B2%D0%BE%D0%BB%D0%B5%D0%B2%D0%B0_%D1%86%D0%B0%D1%80%D1%81%D1%82%D0%B2%D1%83_%D0%BD%D0%B5%D0%B1%D0%B5%D1%81%D0%BA%D0%BE%D0%BC

Mit o Kosovskoj Bitci i Knezu Lazaru nije samo srpski i pravoslavni , kriz vekove su ga furali mnogi katolici iz istih pomenutih razloga , a to je očuvanje vere i samim time i identiteta.

A Robi je koliko znam Hrvat.
I čini mi se da je i ovaj Broc Hrvat.
Al tebi sam jedino ja problem jer sam Bošnjak.
Pa si našao da sereš.
Umjesto da napišeš nešto na temu ti si se uhvatio mene. I onda će biti ja trolam.

Šta ovo uopće znači.

Šta je carstvo nebesko, za jednog Srbina ateista. Slava u narodu? Neka vrsta časti? Zavjet osvete prema jačem neprijatelju koji te ponizio?
Šta je carstvo zemaljsko? Novac, teritorij, vlast?

Apsolutno je stariji , i za to postoje mnoštvo dokaza.
Mit kreće još pre same bitke od panike srpskog sveštenstva i katoličkog klera iz primorja , jer to je bila bitka doslvno za hrišćanstvo ovih prostora , jer nadam se da znaš da nisu smao Srbi učestovali već i jedinice iz Bosne,Hercegovine,Hrvatske,...
Posle kosovske bitke sva narodna,verska i vojna snaga južnih Slovena je doslovno ugašena.

Ok, može biti stariji, ali je li bio konzistentno popularan i poznat kroz stoljeća.
Ili je postao pop tek u 19. stoljeću.
I jesu li se verzije i značenja mijenjala.

Recimo, u vrijeme kada je cijela Srbija pod Turcima, a Kosovo periferija, nema mi nikakvog smisla davanje važnosti Kosovu kada su ti Smederevo i Beograd okupirani.

Nisam siguran da je kosovska bitka toliko bitna za Balkan, cijeli Balkan je pretrpio puno poraza i prije i poslije kosovske bitke. Bilo je velikih poraza i teških bitki i prije i poslije. Hrvati su potpuno zaboravili bitku na Krbavskom polju, pa i Mađari na Mohačkom, onda se u Hrvatskoj i Mađarskoj uči tek u školi, mada oba naroda nisu potpuno pala pod Turke pa i samo odlobođenje od Turaka nije toliko mitologizirano i centralno. A niti su Turci svima bili toliko traumatični, imaš Dubrovčane koji su zahvaljujući Turcima postali ono što jesu, a i po Europi, čim je postalo jasno da je snaga Turaka ipak limitirana i da neće uzeti cijelu Europu, počelo je koketiranje raznih europskih zemalja s Turskom.

Balkan jest doduše pod traumom od Turaka, ali gdje ćeš veće traume od pada Konstantinopola, pored toga je bitka na kosovom polju smiješna. Siguran sam da 99% Grka nije čulo za neku bitku na kosovom polju.

A niti je to bitka kojim je Srbija pala pod Turke, kao što si i sam primjetio. Turci su nadirali u valovima, veliki broj puta.

Ne Robbi, postalo je poznato od trenutka bitka do dana danasnjeg, bez prestanka, istog kontinuiteta, cak je i vise pesama nastalo pre 19og pa i pre 18og veka, ubedljiva vecina.

Jecam Znjela, zapis u Skadarskom manastiru na zidu, 1457.




U 19 veku je samo zbog okolnosti oslobodjenja Srbije, povratak Kosova i Metohije usao u prvi plan.

Primer ateiste si trazio:

Ratko Mladic ti je plastican primer, iako nije umro jos, dakle nije bio religiozan, bio je komunista po politickom ubedjenju i danas je, izabrao je Carstvo Nebesko umesto Zemaljskog, ma sta ko mislio o njemu, on je to tako tada odlucio.

Oj sunce ti poljubim, jel moguće?

Jebo majko kakvo guslanje ahahah

Sami ste se javili gde vam mesto nije, nisam slucajno izabrao njega za primer (doduse plastican), da objasnim zasto i ateisti nose to u sebi.

Kako je izabrao kad se krio po sumama. Majku mu, pa vi ste stvarno narod slučaj.

Apropo teme, Srbi trrba da znaju da niko osim njih ne vjeruje u te budaleštine niti 1%.
Kosovski zavet, aha, kosovski ***.

Nebeska Srbija je mesto gde odlaze najbolji medju najboljim Srbima, i tu ne spadaju samo ratni heroji, vec naprotiv, pre svega nasi Sveci, monasi koji su brinuli o sirotinji, dakle nivo Hriscanstva tjs spremnost da se zrtvuje za Hriscanstvo je kriterijum pre svega, bilo to zrtvovanje neposredna smrt, prosjacki zivot, ili kazamat i patnja.

Svetac koji je sam sebe izabrao

A ono upišani pampers zločinac.

Pa mit o Kosovu je upravo dobio novu dimenziju