A zašto ti otvaraš ovakve teme kad te zapravo ne zanima rasprava , dakle nemaš nimalo u sebi sumnje u tzv.religijsku istinu , tako da je onda je bilo šta raspravljati izlišno.

Otvori temu o Isusu i tamo propovedaj.

Moja pokojna baba je bila vernica , i njoj nikad nije palo napamet da počinje ovakvu temu jer je sigurna u onbo šta veruje , i ja je nikad nisam pitao da dovede u sumnju svoju veru jer to bi bilo nepristojno.

Ali moja baba nije ni propovedala niti mene ubeđivala , a ti to radiš i još otvaraš teme u kojima sam nećeš da učestvuješ jer te ne zanima a i nisi intelektualno sposoban.

Ti znaš i još neki (a to je nevjernicima svojstveno) sa visoka se obraćati nama vjernicima i napadati naša uvjerenja a kad vam se vrati istom mjerom onda dižete nos.Po vama mi trebali poput mazohista mirno trpiti vaša vređanja naših uvjerenja jer eto,vratiti istom mjerom nije kršćanski.Dok sam i sam bio ateista,nisam omalovažavao one koji vjeruju,samo one koji su tvrdili da vjeruju a živjeli gore od nevjernika.

Otvorio si temu sa velikim filozofskim pitanjem "postojanje boga" , a uopšte ne polemišeš o toj temi nego držiš propovedi i to kratkim upisima sa frazetinama.

To je kao kad bi ja sad neko otvorio temu o važnosti postojanja nacije i njenog uticaja na ljudsko društvo , i onda svo vreme ja ovde trkljem kako su Srbi super.

Uzmi čitaj i vidi šta se goovri o toj velikoj temi, poslušaj druge,....

Nije patriot otvorio temu, koliko vidim...

Btw, nije to samo filozofsko pitanje.

A nije samo filozofsko?! , u onda u tom slučaju može biti samo naučno , znači odmah temu pod ključ jer nauka ne dokazuje postojanje a pogotovo nepostojanje boga.

Svejedno ko je otvorio , tema je jasna, i ne možeš na onaj način ulaziti u polemike kao što rade to patriot i ostali je naslov teme nema veze sa religijom a pogotovo dogmatskom.

Jbt. naslov teme nema veze sa religijom a tema je "postoji li Bog".
Pa sa čim ima ako ne sa religijom?Sa glazbom?
Drugi put pogledaj bar tko je otvorio temu pa onda nećeš trkeljat.

Netocno je ovo za zemlju,život je žilam može opstat i u svemiru u nekakvom obliku.
Nekoliko stotina kilometara je napamet brojka radi se o puno vecem rasponu životne zone.

HAHAHAHA
Život nije nasta slucajno niti magijom nekog boga to je kreacionizam!!
Život je nastao biogenezom i nije bio kompliciran nego je to postajao svakom generacijom sve kompliciraniji.



Kružna logika!Ona sama sebe opravdava i nije dokaz nego znak da je nekome ispran mozak.
Npr.

Postoji bog--dokaz je da to tvrdi nepogrešiva knjiga--knjiga je nepogrešiva zato jer je napisana od boga--bog nije pogrešiv jer piše u knjizi da nije.....

ili David Icke

Postoje gušteri koji su nevidljivi i vladaju svijetom--Dokaz je to što vi neznate za njih a oni vladaju--dokaz da su vladari gušteri je to što su zakoni nehumani--nehumani zakoni,neumoljivo pravosuđe,hladni sistem dokazuju da su dizajneri gušteri--neviđenje tih guštera dokazuje da su nevidljivi...




Što se tice karika koje fale..
Pogledajte koliko smo krokodila našli
I svaki samo na određenoj dubini
to se zove fosilni zapis!



Nitko još nije naša trilobite u gornjem ili bilo kojem drugom sloju ili obrnuto.
Još je Darwin izazvao negatore da pronađu neki od tih navodnih predpotopnih stvorenja u pogrešnom sloju!!
Još nisu našli niti opravdali zašto se neke jednostavne životinje mogu naci samo u najstarijim slojevima a kompleksnije samo u višim.

Eh, lose si poceo.




1000 kilometara je poprilicno malo. Uostalom o cemu mi pricamo? Sto pokusavas rec, da je vjerovatno da razvij zivota negdje postoji? Da u svemiru postoji 10 (sa 20 nula) planeta na kojima je dna moguc, vjerovatnost da se razvije zivot je 1:10(sa 450 nula). To nam kaze matematika, i znanost do tu doseze. zivot je jako krhak i osjetljiv. Pa covjeku je dovoljno 20ak stupnjeva da se pretvori u mrtvaca. Gore ili dolje, sasvim nebitno.





Koliko vidim on ti nije nigdi spominja kreacionizam, a niti Katolicka Crkva tako shvaca stvaranje. Uostalom, ako zivot nije nastao slucajno, kako je onda nasta? Namjerno? LOL. Onda, je li zivot nastao slucajno ili namjerno?




Zivot nije kompliciran od pocetka? LOL. Procitao sam preko 200 filozofskih knjiga. Doslovno, gutao sam ih. I to sam citao sve redom pametne glavice. Niti jedna od tih glavica nije rekla da zivot nije kompliciran, dapace, oko ''zivota'' se i vrti cijela filozofija. Dakle, s obzirom da ti tvrdis da zivot nije kompliciran, mozes li nam dat svoju definiciju zivota? Dakle, Heero, sto je to zivot? (da te postedim truda nikad neces odgovorit. mozes djelomicno odgovorit, ali nikad potpuno).




Ontoloski argument je ''kruzna logika''?!?!? Covjece, pa gdje si ti, filozofija te treba!!! Inace, skoro pa ne postoji filozof od sv. Tome Akvinskog koji se nije bavio ontoloskim dokazima. Sreca po sv. Tomu, jos nitko nije nazvao ontoloski dokaz logickom pogreskom. Jedan od tih ljudi bio je i Kant, koji je zestoko kritizirao ontoloske dokaze. Jesi cuo za njega? Kaze Gilson o Kantu:

Ništa točnije od toga, no poteškoće se pojavljuju čim se pokuša definirati značenje riječi 'jest'. Narav toga paradoksa rasvijetlio je Kant, u glasovitu odlomku Kritike čistog uma, gdje je - u vezi s ontologijskim dokazom za postojanje Boga - upozorio na to da "bitak nije na očit način prirok, pojam nečega što bi se moglo pridodati pojmu neke stvari". Taj iskaz znači da nema nikakve razlike između našeg pojma o nečemu što je pred postavljeno kao postojeće, i našeg pojma te iste stvari predpostavljene kao nepostojeće. Točnije, ni jedan pojam nikad ne predstavlja neku stvar, postojeću ili nepostojeću, naprosto stoga što se postojanje ne može predočiti kao pojam. To ne znači drugo do li da se pojam nekog stvarnog predmeta ni u čemu ne razlikuje od samoga toga predmeta zamišljenog kao naprosto mogućeg: "Ma kakvi bili priroci što ih priričem nečemu, pa bili i dostatno brojni da ga u potpunosti odrede, dodavši još da to postoji, ja mu ništa ne pridodajem." Ukratko, postojanje se ne može predočiti ni uz pomoć kakva pojma, niti u pojmu. Te Kantove opaske dobro su znane, no isto se tako zna da je taj filozof sagledavao i drugu stranu problema, onu koju bi se moglo nazvati njegovim 'egzistencijskim' vidom.Primjer za kojim Kant poseže ne dopušta mu da to zanemari, jer ako i jest točno da pojam stotinu talira ostaje isti bez obzira radilo se o stvarnim talirima ili pak samo o mogućim, za me nije svejedno imati stotinu talira u duhu i imati stotinu stvarnih talira u džepu. Priznajući da, pridodam li stotinu stvarnih talira svome imutku, ja taj imutak povećavam više no dodajući tek njihov pojam, Kant naprosto priznaje očitu činjenicu da su, strogo govoreći, svijet zbiljnog i svijet mogućeg nesumjerljivi. Étienne Gilson "Bitak i bit"


Znas li ti o kakvim mi glavama ovdje pricamo? A di si sad? LOL.
Inace, jedna od najtezih dijela u filozofiji je napisao Hegel. Ako ovo gore nisi razumio Hegela nikad ne bi shvatio. Hegel je otisao toliko daleko da danas postoje samo 3/4 osobe koje su ga spremne tumacit. No, nakon Hegela dosao je Kierkegaard. On, ne samo da je razumio Hegela, vec je i ispravio Hegela. Kaze on;

Ako Hegela na pojedinim mjestima, usprkos uloženom trudu, nisam uspio razumjeti, usuđujem se kazati da ni on sam nije uopće bio načisto s tim. Proučavam ga s lakoćom, pri čemu me, naravno, nimalo ne boli glava. Soren Kierkegaard "Strah i drhtanje"

Zamisli koliki mangup trebas bit da ovo izjavis u svojoj knjizi. Dalje nastavlja;

Naprotiv, kad trebam razmišljati o Abrahamu, kao da sam satrven. U svakom trenutku pred očima mi je onaj neizmjerni paradoks koji čini sadržaj Abrahamova života; svakog trenutka bivam potisnut unatrag, a moja misao, usprkos svoj njezinoj strastvenosti, ne može prodrijeti u paradoks, niti se pomaknuti makar za dlaku. Da bih stekao uvid, naprežem svaki mišić i istodobno bivam nepokretan.Soren Kierkegaard "Strah i drhtanje"


Kakav je to bio covjek...Ugl, on nije razumio Abrahama. A ja te pitam kako mozes prezirat nesto sto ne razumis? Izgleda, vrlo lako;

"Obiljezje malih duhova je prezirati ono sto ne razumiju." S.Kierkegaard

pocetni život nije kompliciran.
Ma zajeb je što je život lovacki pojam.Živo je nešto što se mrda i diše i to.
Samoreproducirajuce molekule su pocetak iako to lovacki nemođemo nazvat život.Neke su jednostavne a sve skupa nije tolko komplicirano da nemože postepeno nastat a to znamo jer su nastale :))

Da se nebavim glupostima kao definiranje života cu reci samo ovo:biokemijski sistemi ;)
Iskreno jebo te hegel hahaha pa njega ni filozofi nevole citat.

BTW
Mislim da su to zastarijele brojke,ovo o šansi nastanka života.
Još ako su racun ali da se sama od sebe složi ameba ili tako nešta ta matematika nevrijedi jer to nije prebiokemijska evolucija vec samospontanoslaganje koje je isti k**** kao i kreacionizam.

Ništa točnije od toga, no poteškoće se pojavljuju čim se pokuša definirati značenje riječi 'jest'. Narav toga paradoksa rasvijetlio je Kant, u glasovitu odlomku Kritike čistog uma, gdje je - u vezi s ontologijskim dokazom za postojanje Boga - upozorio na to da "bitak nije na očit način prirok, pojam nečega što bi se moglo pridodati pojmu neke stvari". Taj iskaz znači da nema nikakve razlike između našeg pojma o nečemu što je pred postavljeno kao postojeće, i našeg pojma te iste stvari predpostavljene kao nepostojeće. Točnije, ni jedan pojam nikad ne predstavlja neku stvar, postojeću ili nepostojeću, naprosto stoga što se postojanje ne može predočiti kao pojam. To ne znači drugo do li da se pojam nekog stvarnog predmeta ni u čemu ne razlikuje od samoga toga predmeta zamišljenog kao naprosto mogućeg: "Ma kakvi bili priroci što ih priričem nečemu, pa bili i dostatno brojni da ga u potpunosti odrede, dodavši još da to postoji, ja mu ništa ne pridodajem." Ukratko, postojanje se ne može predočiti ni uz pomoć kakva pojma, niti u pojmu. Te Kantove opaske dobro su znane, no isto se tako zna da je taj filozof sagledavao i drugu stranu problema, onu koju bi se moglo nazvati njegovim 'egzistencijskim' vidom.Primjer za kojim Kant poseže ne dopušta mu da to zanemari, jer ako i jest točno da pojam stotinu talira ostaje isti bez obzira radilo se o stvarnim talirima ili pak samo o mogućim, za me nije svejedno imati stotinu talira u duhu i imati stotinu stvarnih talira u džepu. Priznajući da, pridodam li stotinu stvarnih talira svome imutku, ja taj imutak povećavam više no dodajući tek njihov pojam, Kant naprosto priznaje očitu činjenicu da su, strogo govoreći, svijet zbiljnog i svijet mogućeg nesumjerljivi. Étienne Gilson "Bitak i bit"
+++++++++++++++++++++++++++++++++++++

Ovo je sasvim dovoljno sve ostalo je izdrkavanje.

Skup molekula ne cini zivot. Materija ne cini zivot.




Ne, to nije dovoljno. To cak nije bilo dovoljno ni za Kanta, koji je bio vjernik. Uostalom, da je Kant nesto dokazao svi filozofi bi ga slijedili - kritički ili transcendentalni idealizam. No, to se nije dogodilo. No, ono sto se dogodilo jest sljedece; svi filozofi su se bavili pitanjem Boga. Ne bogovima, ne letecim spagetima, nego jednim apsolutom, bogom. Pusti joga bajke i ostale gluposti. Ovdje pricamo o apsolutu. Neki su odbacili vjeru, neki je jos cvrsce prihvatili. Opasnost je uvijek vrebela, i nitko s podsmijehom nije odbacivao pitanje Boga. Oni koji su to radili, posjecivali su ludnice;

Počnimo dakle s ludnicom. Iz tog zlog i fantastičnog konačišta krenimo na naše intelektualno putovanje. Dakle, ako moramo baciti letimičan pogled na filozofiju zdravog razuma, prva stvar koju po tom pitanju treba poduzeti jest otkloniti jednu veliku i uobičajenu pogrešku.
Svuda je prisutno stajalište, da je imaginacija, posebno mistična imaginacija, pogibeljna za ljudsku duševnu ravnoteţu. Za pjesnike se obično govori da su psihološki nepouzdani, i općenito ima neka neodreĎena asocijacija izmeĎu lovora ispletenih u kosi i slamčica zabodenih u nju. Činjenice i povijest u potpunosti proturječe tom stajalištu. Većina velikih pjesnika su bili ne samozdravog razuma već i izrazito praktični. Ako je Shakespeare zaista drţao konje, to je bilo stoga što je bio daleko najpouzdaniji za to. Imaginacija ne raĎa umobolnost. Ono što raĎa umobolnost, upravo je razum. Pjesnici ne polude, ali igrači šaha da. Matematičari polude, i blagajnici, no kreativni umjetnici vrlo rijetko. Ja ni u kom smislu, kao što će se vidjeti, ne napadam logiku. Ja samo kaţem da ta opasnost leţi u logici, a ne imaginaciji. Umjetničko očinstvo jednako je zdravo kao i fizičko. Štoviše, vrijedno je napomenuti da kada je pjesnik zaista bio morbidan to je bilo obično zato što je imao neku slabu točku racionalnosti u svom umu. Poe je, na primjer, zaista bio morbidan, ali ne zato što je bio poetičan, već zato što je bio naročito analitičan. Čak je i šah za njega bio odviše poetičan. Nije volio šah, jer je pun konjanika i kula, poput poeme. Volio je crne pločice za igranje dame, jer su više nalikovale crnim točkama na dijagramu. Moţda je najbolji dokaz od svih slijedeći: samo je jedan veliki engleski pjesnik poludio - Cowper. A njega je nedvojbeno u ludilo otjerala logika, ruţna i neprijateljska logika o predodreĎenosti ljudske sudbine.
Poezija nije bila bolest već lijek; poezija ga je djelomice odrţavala zdravim. On je, ponekad, mogao zaboraviti crveni i ţedni pakao prema kojemu ga je povlačio odvratni determinizam izmeĎu širokih voda i bijelih lopoča Ousea. John Calvin ga je prokleo. John Gilpin ga je gotovo spasio. Na sve strane vidimo kako ljudi ne polude od sanjarenja. Kritičari su puno luĎi od pjesnika. Homer je potpun i sasvim smiren; njegovi kritičari su ti što ga razdiru na ekstravagantne odrpine. Shakespeare je sasvim pri sebi. Jedino su neki njegovi kritičari otkrili da je on zapravo netko drugi. I mada je sv.Ivan EvanĎelist u svojoj viziji vidio mnoga neobična čudovišta, sigurno nikad nije vidio tako divlje stvorenje kao što je neki od njegovih komentatora. Opća činjenica je jednostavna.
Poezija je zdravog razuma, jer slobodno pluta u beskonačnom moru. Razum nastoji preploviti to beskonačno more i tako ga učiniti konačnim. Rezultat je duhovna iscrpljenost, poput fizičke iscrpljenosti g.Holbeina. Prihvatiti sve kakvo jest, samo je vjeţba; shvatiti kakvo jest, prevelik je napor. Pjesnik jedino ţudi za uzvišenjem i širenjem, za svijetom u kojem će se moći protegnuti. Pjesnik jedino ţeli glavom doseći nebo. Logičar nastoji nebo unijeti u svoju glavu. I njegova glava je ta koja puca. Mali je problem, ali ne irelevantan, to što se ovu zapanjujuću zabludu najčešće podrţava zapanjujuće pogrešnim navodom. Svi smo mi čuli kako ljudi citiraju glasoviti Drydenov stih kao: „ velik je genij ludilu srodan “. No, Dryden nije rekao da je veliki genij, i znao je da tome nije tako.
Bilo bi teško pronaći čovjeka romantičnijeg od njega samog, ili razumnijeg. Ono što je Dryden rekao bilo je slijedeće: „ veliki umovi su često ludilu srodni “ i to je istina. Upravo je sama prevelika spremnost intelekta ono što ga dovodi u opasnosti da doţivi slom. TakoĎer, ljudi bi mogli sjetiti se o kakvom čovjekom Dryden govori. On ne govori ni o kakvom duhovnom vizionaru kao što su Vaughan ili George Herbert. On govori o ciničnom svjetskom čovjeku, skeptiku, diplomati, velikom praktičnom političaru. Takvi su ljudi zaista srodni
ludilu. Njihove neprestane kalkulacije o svojoj pameti i o pameti drugih ljudi, opasno su zanimanje. Za um je uvijek opasno procjenjivati um. Neki je brbljivac upitao zašto kaţemo: „ lud kao šeširdţija “. Neki još veći brbljavac bi mogao odgovoriti da je šeširdţija lud, jer mora odrediti mjeru ljudskoj glavi.

https://www.google.hr/search?source=hp& ... UOfzB7nuGM

Sine CCC
Aj javi se tu i reci da je hitno ;)

Božje postojanje i nepostojanje ne može se dokazati umom tj. znanjem.Nisu to mogli ni puno umnjiji od vas,zato okanite se ćorava posla.
Bog se traži srcem i logikom,nekome je dovoljno da promatra i promišlja o svijetu oko nas,stvorenom svemu,i o svemu na zemlji i u svemiru da dođe do logičkog zaključka da je to stvorio netko , da nije produkt slučaja.No to još ne znači da je vjernik.Tko vjeruje u Boga a bezbožno živi u jednakom je sosu u odnosu prema Bogu kao i onaj tko ne vjeruje.Bog se traži i srcem.Kome je istinski stalo do istine,obratit će se direktno Bogu i čekati Njegov odgovor,nakon toga kad dođe do fidbeka potrudit će se živjeti kako Bog zapovjeda.

Koja si ti vjeroispovijest?

Poluprotestant.Čudno a istinito.Odem ponekad u Protestantsku crkvu a ponekad u Katoličku.
http://www.bczagreb.hr/index.php/o-nama ... u-baptisti
A i ovo mi se sviđa Katolicizam karizmatskog tipa,tamo se događaju dobra svjedočanstva:
https://www.bitno.net/vjera/blanka-vlas ... -tri-dana/

Dakle protestant si. Da, tamo se dogadaju senzacije zato i se u puno ljudi tamo okuplja..No vjera nisu osjecaji. Cudo moze doc, ali sigurno i prode.
I da, Boga se ne moze dokazat, da, ali ga se moze spoznati razumom.

O ne ne ne!

Neide to tako
Moracemo pošteno raspravljati!Logicno je da onaj ko iznosi tvrdnju mora dkoazat tvrdnju.Ja nekažem bog postoji i nisam dužan dokazivat nego si ti koji kažeš da postoji.
Ja kažem da postoji letece spageti cudoviste i ja za to imam više dokaza nego ti za svoju tvrdnju.

Postojanje ili nepostojanje Boga nikad se neće moći dokazati.
I to je jedan od užasa ljudske egzistencije.
Razvili smo znanost da bismo to dokazali i onda shvatili da ne možemo.
Toma Akvinski je još podijelio znanosti na teologiju i filozofiju (prvu znanost) i rekao da se nemaju što pačati jedna drugoj u posao, tj. da ne možes filozofijom doći do Boga.
U današnjem racionalističkom svijetu postoji ono što možeš dokazati ili osjetilno ili eksperimentom.
Prema tome, Bog ne postoji.
Za većinu svjetske populacije on postoji, ali to još uvijek nije nikakav dokaz.
Pa ipak, smeta mi militantni stav nekih ateista.
Ako je kršćanstvo bajka, onda je jedna od najljepših ikad stvorenih. I čovječanstvo ju je stvorilo jer mu je bila potrebna. I jer ju treba.
A postoji malecka šansa i da je istinita.

hahahah

nepostojanje se niti netreba dokazati!!
u tome i jest stvar da se nepostojanje bilo cega nedokazuje vec se dokazuje postojanje necega!

Jake li logike utebe.
Ti tvrdiš da Bog ne postoji,ja da postoji.Zar bi samo ja trebao podastrijeti razloge mog uvjerenja a ti ne?
Prašča ti je logika.Ako je nepostojanje nedokazivo,kako i na koju foru ćeš dokazati da je nepostojanje stvarnost?
Ti tvrdiš da ne postoji,a ako postoji,to ti je na vrbi svirala.
mnogi umni znanstvenici debatiraju o tome,https://www.youtube.com/watch?v=3LGm0iWPC80

Razvili smo znanost da bismo spoznali, a ne dokazali.




Totalno krivo. Sve sto si rekao u ovoj recenici je krivo. Ocito nisi citao Tomu. Filozofijom, razumom se moze doci do Boga, da je tome tako imas cijelo djelo sv. Tome, a i stari Grci su vec shvatili postojanje jednog Boga.




Wut?




Kaze jedan vrhunski psihijatar;

"Nema nista gore od povrsnog ateizma i sladunjave vjere." Manfred Lutz


Sladunjava vjera su senzacije, trazenje osjecaja, parole tipa;

Kome je istinski stalo do istine,obratit će se direktno Bogu i čekati Njegov odgovor,nakon toga kad dođe do fidbeka potrudit će se živjeti kako Bog zapovjeda.

I sad ja pitam sto ako ne dode do feedback-a?? Sto onda? Takoder, u zabludi si ti sam mozes pocet molit Boga za istinu. Nije to tako, ni blizu. No, kaze Rahner;

Ako tko uspijeva živjeti s ovim neshvatljivim i šutljivim Bogom, te uvijek iznova nalaziti snagu da mu govori, da mu i u tminama govori s vjerom, povjerenjem i smireno, iako mu naočigled ne dolazi nikakav odgovor osim prazne jeke vlastitoga glasa; ako tko trajno uspijeva držati otvorenim vrata vlastite egzistencije prema Božjoj neshvatljivosti, iako se čini da ih stvarnost neprestano zatvara: svijet svojim neposrednim iskustvom, vlastiti problemi i potrebe kojima se sami moramo aktivno baviti, ljepota i veličanstvenost svijeta koje sve više rastu; ako tko dakle uspije u tome bez podrške 'javnoga mnijenja' i običaja, ako prihvati ovu zadaću kao odgovornost vlastitoga života u uvijek novom djelovanju a ne samo kao prigodni religiozni čin, tada je on pobožna osoba, kršćanin. Karl Rahner "Pietà in passato e oggi"


Dakle, to je vjera, a ne "piskit cu kakit cu". S druge strane, zaista, nema nista gore od povrsnog ateizma;

"u tome i jest stvar da se nepostojanje bilo cega nedokazuje vec se dokazuje postojanje necega!"

Zasto kazem povrsnog ateizma? Jer covjek ne zna osnove filozofije, donosenje sudova. Ljudi, budimo ozbiljni. Kakve veze ima njegovo vjerovanje u cudoviste s - bitkom? Postojanje nekakvih cudovista je sasvim nebitno. Postoje li tintilinici je sasvim nebitno. Dakle, pitanje je Boga. Kad se pristupa ovom pitanju, osoba mora bit izuzetno oprezna. Vec 2500 godina skoro pa najveci umovi povijesti su se bavili ovim pitanjem. Pocnimo s jednim od najvecih umova 20-og stoljeca;

Truth: what is that? Martin Heidegger "The Essence of Truth"


Dakle, sto je istina? Kako prepoznat istinu? Isus se u Bibliji cak poistovjecuje s istinom, toliko daleko ide. No, kako da znam da ono sto vjerujem jest istina? (jer svi ljudi svijeta vjeruju). Ako ja vjerujem u letece medvjedice, kako ce netko pristupit i procijenit je li moje vjerovanje opravdano? U filozofiji postoji cijela grana koja se bavi takvim sudovima. Prekrasan citat;

My beliefs are true if (and only if) things are as I believe them to be. My belief that the earth revolves annually round the sun is true if (and only if) the earth does revolve annually around the sun. But my beliefs are ones that I am justified in holding if in some sense they are well grounded; if in some sense I have reason for believing that they are true. My belief that Brutus killed Caesar is one that I am justified in holding if I read in a history book commended to me by someone who is or who I believe to be a Professor of Ancient History that Brutus killed Caesar. Not all justified beliefs are true—the evidence (even the evidence available to a Professor of Ancient History) may indicate that Brutus killed Caesar, although in fact he did not. This book has as its major concern, what it is for a belief to be justified. More precisely, it is concerned with what it is for someone to be 'justified' at a certain time in holding some belief—which I shall take as equivalent to their belief (at that time) being 'justified' Beliefs that are true often amount to knowledge—especially if they are justified beliefs, but not always then and perhaps not only then. This book has as its other concern, what is the difference between my believing truly that Brutus killed Caesar, and my knowing it. 'Justification' is a central notion in contemporary epistemology in the analytic tradition. Epistemologists are concerned with the kind of justification that is indicative of truth. There is a sense in which one is justified in believing one's husband to be faithful, even when the evidence suggests that he is not—because of the instrumental value of having that belief (quite independently of whether or not it is true) in helping one to continue to live happily or to love one's children. But justification of that kind is not my concern. My concern is with the kind of justification a belief has, when in some way or other that is indicative of its truth. Twentieth-century philosophers have spent a lot of time trying to analyse what it is for a belief to be justified, and they have given some very different accounts, the great divide being between internalist and externalist accounts. An internalist theory of justification is one that analyses a person's belief being 'justified' in terms of factors accessible by introspection to that person— for example, it being supported by that person's other beliefs. An externalist theory of justification is one that analyses a person's being 'justified' in terms of factors of which the subject maybe unavoidably ignorant— for example, in terms of whether the belief is produced by a reliable process, that is, one that usually produces true beliefs. Some of these philosophical accounts of justification are extremely complicated, and yet very different from each other. Analysing what it is for a belief to be 'justified' typically consists in reflection on many (actual or imaginary) cases of beliefs that we (almost) all agree to be 'justified', and on many cases of beliefs in many ways similar to the former but that we (almost) all agree not to be 'justified', and producing a general formula analysing what it is for a belief to be justified, which yields and plausibly explains the result that the former are all justified and the latter all not justified. Such a formula would enable us to resolve many disputed cases of whether certain beliefs were justified. The trouble is that there is rather a large range of kinds of actual and possible beliefs about which the intuitions of philosophers and ordinary speakers of the language differ as to whether or not they are 'justified', and the various internalist and extremalist accounts give different answers as to whether those beliefs are justified. Richard Swinburne "Epistemic Justification"

Nevjera nije uvjerenje nego vjera.
Ja nevjerujem u ljude guštere recimo jer nema dokaza niti vjerujem u išta za šta nema dokaza a moj stav je opravdan nedostatkom dokaza.

Tvrdnje se pokrijepljuju dokazamima.Nevjera se nepodkrepljuje dokazima vec je opravdana nedostatkom dokaza!!

Da to je logika

LoL. Jel ti imas dokaz da atomske bombe postoje?

@ Causewhy not.

Čitala sam sv. Tomu.
Doduše on kaže da se razumom može doći do Boga, ali u dokazivanju dublje istine o njemu primat ipak ima teologija.



Točno tako. U svijetu znanosti vrijedi samo ono što možeš eksperimentalno dokazati. U fizici naprimjer.
Jedno vrijeme je za Ptolomejevu sliku svijeta postojalo više dokaza nego za Galilejevu, u točnosti su presudili eksperimenti.
Teorija velikog praska opće je prihvaćena tek nakon provedenih eksperimenata, iako su već postojale jednadžbe koje su je dokazivale.
Znanosti opisuju svijet prirode, svijet izvan čovjeka.
U takvom svijetu, vanjskom, ti ne možeš izvan svake sumnje prihvatiti postojanje ičega što nije dokazivo ili osjetilno ili eksperimentalno. Ako prihvaćaš moderni način razmišljanja.