Iščitavam li to lagano nezadovoljstvo likom i djelom pape? Samo polaHko, treba reformirati okoštalu strukturu Crkve.

Jole, ne mislim da je religija rak rana svih nasih problema...

Ona postoji jos kad su prvi ljudi gazili ovom planetom... ljudska priroda traga za odgovorima, za smislom... kad nema odgovora, u nesto se veruje... pre su to bile prirodne sile, Sunce, vetar, kisa... i razna trivijalna bozanstva koja su tadasnjim ljudima bila nepoznata, nisu znali o cemu se tacno radi, pa su tome davali bozanska svojstva... to daj npr grom elektricno praznjenje znamo mozda 150 godina...ljudima pre toga je to izgledalo kao boziji znak... bolesti koje uzrokuju bakterije i virusi su tretirani kao bozija kazna...

Rekao sam, nikad necemo sve znati, skeptican sam da cemo u dogledno vreme otkriti najvece tajne, kako je sve nastalo i zbog cega... moracemo o tome da razmisljamo bez valjanih dokaza, i gde nema znanja, nastupa religija...

Naravno da imam zamerki u institucionalizaciji religije, ponasanje crkvene hijerarhije, sve manipulacije kojima se sluze... nemam problem to da kritikujem... ali sam svestan da ukidanje religije nije realno, koreni su duboki...bas zbog ovoga sto sam gore pisao... to je duboko u covekovoj prirodi, psiholoskoj sveri, mentalnoj percepciji...povezano sa covekovim strahom od smrti, potrebom da bude deo neceg smislenog...

U danasnjem svetu najvece probleme prave oni koji ne veruju ni u sta, koji su preko svake mere ogrezli u osvajanju materijalnog... citava zapadna civilizacija se polako urusava zbog pohlepe i zelje za moci... nema duhovnosti, nema prosvetiteljskoh ideja... samo gola bitka ko je jaci... to pokrece sve ratove... crkve su tu sporedni igrac...

Rekao sam da crkve moraju da se menjaju... ali nisam optimista...

Pa što se onda ne pojavi neko pleme, ako već ne "narod ili država" bez religije, pa da vidimo taj neviđeni procvat?

Dapače smatram da nam ga je direktno Providnost poslala .
Samo polakHo tebi, ako nisi znao za prije navedene činjenice onda ti još trebaš dosta naučiti o Crkvi.
U međuvremenu će naš papa razvaljivati gospodu koja su stvarala u medijima sve te laži kontra RKC njihovim vlastitim oružjem. Bog definitivno ima najbolji smisao za humor .

Nastavi li papa na ovaj način podilaziti svjetini,razvaliće Crkvu,ako to bude zvaničan stav...

Naravno da nisam znao jer su nas vjeroučitelji učili kreacionizmu. Ali što ćeš, "crkva u Hrvata".

Za Providnost se slažem.

što bi KC rekla na ovakvo viđenje afterlajfa?

http://dalje.com/hr-svijet/iskustva-lju ... rti/287396

Nejneuvjerljivije mi je stajalište današnjih ateista.

Nevjerojatno kako pametni ljudi mogu biti toliko umišljeni kao da su popili svu pamet svijeta, a zalažu se za teoriju koja je šušlja kao švicarski sir, ne odgovara na mnoga, a posebno na neka temeljna pitanja.

Ono što mi je još problematičnije mi je stav prema životu, ljudima, svijetu oko sebe (klasični primjer lik Matthewa McConaugheyja u Pravom detektivu). Jednostavno ide čovjeku na živce, a potpuno je nefunkcionalan, štetočinski, nihilistički.

Manji je problem bio Zapad dok je bio kršćanski, nego postkršćanski. Imao je puno problema, puno je toga moglo čovjeku ići na živce, ali je bilo jedno funkcionalno društvo koje je imalo budućnost. Imao je vitalnost. Imao je svrhu. Imao je uvjerenje.

To što se danas protura kao napredno ili vrhunac svega je jedna depresivna idelogija bez smisla i istinskog životnog zadovoljstva.



Šta reći na taj vrhunac intelektualne gluposti.

Ili ne reći ništa da ne ispadneš glup u društvu.

Puno su i meni i društvu korisniji oni koji vjeruju da je Isus hodao po vodi, a normalno rade svoj posao, imaju ženu, djecu, idu nedjeljom na misu, druže se s prijateljima, poštuju zakon i pjevaju božićne pjesme na Božić. I ugodniji kao ljudi i korisniji i imaju budućnost.

Sa ovim stavom vrhunca mišljenja koji ima manjkavosti i rupa koliko hoćeš ali bitnije od toga, u potpunosti je nekorisno i besmisleno ne znam šta bi.

Ali znam da mi ne treba i da ga neću.

Znanost po stranu. Poštujem ju i dok unaprijeđuje ljudski život je korisna i poželjna.

Ali mi, moderan čovjek, nema odgovor na smisao života. Bez Boga. Čemu sve ovo?



Ostaje mišljenje da je sve to "tragična posljedica evolucije".

Voltaire je jos pre 250 godina rekao jednu duboku filozofsku misao - "Kad ne bi bilo Boga, trebalo bi ga izmisliti"...

Danas se ateizam smatra modernim, avangardnim... cak nosioci takvih stavova su cesto veoma pametni ljudi, uspesni u onom cime se bave... cak ne bi rekao da su ateisti losi ljudi zbog svojih uverenja... cesto tu ima ljubitelja prirode, boraca za zastitu ekoloskih sistema, uverenih boraca za slobodu i jednaka prava...neki zive svoje jednostavne zivote, ne pitajuci se o dubljem smislu... a tek jedan deo ove populacije je stetan u svojim namerama i delima... a to su oni koji imaju veliku potrebu da drugima nametnu svoj stav, smatrajuci ih glupim, zaostalim... slicno bi se moglo primeniti i na vernike... treba uociti sve te nijanse, i nikako ne praviti ostru granicu, jer je vecina ljudi negde izmedju...

Vera u Boga je pozitivisticki pristup... to je istovremeno i vera u zivot, u njegovu vaznost... svest da si deo neceg smislenog, organizovanog...da nisi samo trun zvezdane prasine nekim cudom zalutalim na treci kamen od Sunca...

Mi kao vrsta imamo bar mogucnost da vidimo bogatstvo ovog sveta, bilo da se zagledamo teleskopom u nebo, ili mikroskopom... i bez tih sprava mozemo samo ocima i usima da osetimo lepotu ove planete... sam pogled i slike sa svemirske stanice prema Zemlji nam pokazujuju koliko je magicna ta safirna kuglica...



Pa onda okrenemo kameru u drugim pravcima...



...fantazija drugih svetova... tajna koja na prvi pogled ocarava...

Odakle nekome toliki ego da moze sa sigurnoscu tvrditi da je sve ovo slucajnost, kombinatorika cestica u kratkom vremenu posle Velikog praska...ko je uopste stvorio te i takve cestice... ko je pustio ovakvu "filmsku traku"?! Kao da neko gleda sjajan film, i da posle tvrdi da nije tu bilo rezisera, ni scenarista, ni glumaca... da je to sve snimljeno...eto, samo od sebe...

Nihilizam i duhovni mrak ateizma me odbijaju...vracam se na Voltaira... ukoliko ga i nema, izmislio bi ga... to je jedan kreativan impuls, jedna visa duhovna sfera... kao bice, deo si jednog uredjenog i osmisljenog poretka, imas mogucnost i da ga u svom mozgu i srcu dozivis... neko to podrazumeva, a ja smatram za veliki dar... bar zbog toga vredi ziveti...

Slažem se s Voltaireom. To mi je jedan od najdražih citata.

Puno je tu pitanja. Kako je iz ničega nastalo nešto. Kako je iz neživog nastalo živo. Kako je iz svih tih djelova nastalo nešto složenije. Čistom slučajnošću? Puhao vjetar usred šume i nastao televizor. Zašto imamo svijest. Zašto tražimo smisao. Zašto nismo zadovoljni kad po evolucijskoj narativi imamo sve što bi nas trebalo zadovoljiti. Zašto ljubav. Odakle. Zašto patnja zbog slomljenog srca. Kakva korist od toga. Zašto se mučimo sa svim tim mislima, osjećajima, osobinama.

Prešuplja mi je ta narativa koje smo se domislili kao intelektualnog vrhunca. Ne objašnjava ništa bitno. Osim nekih korisnih tehnikalija.

Da nema Boga trebalo bi ga izmisliti. Ako ako ga nema, što preostaje? Da se pretvaramo da ipak postoji. A ako ne postoji, koji je smisao.



Ako je to tako opet pitanje. Ako je to samo Arhitekt koji je sve to dizajnirao, pokrenuo, čemu sve to ako ga ne možemo kontaktirati. Ne možemo se spojiti na mrežu.

Ono što je zanmiljivo ili obeshrabrujuće je da najbolji umovi čovječanstva danas ne mogu dati uvjerljiv odgovor na sve to. Ostaje samo subjektivni doživljaj i odluka u što ćeš vjerovati prema vlastitim afinitetima.

Čovjek bi morao moći doći do trajnog životnog zadovoljstva, mira, smisla. Zašto bi nam inače bilo u prirodi da to tražimo ako toga nema.

Ali, opet se s druge strane postavljaju pitanja; tko je taj arhitekt, kako je on nastao, otkud je došao, od čega je građen, otkud mu te njegove moći?

U najmanju ruku je i jedno i drugo jednako šuplje.

Mislim, taj "arhitekt" je jednako nedokučiv kao i slučajan nastanak života, nastanak nečeg iz ničega i slično.

Taj Arhitekt nije nastao jer je oduvijek i zauvijek. Sve se mijenja i prolazi a On ostaje onakav kakav je i bio. Sve je nastalo Njegovom voljom ali on ni od koga nije postao.
Mi koliko god o Njemu maštali i filozofirali, nikad ne možemo dokučiti njegovo Biće u potpunosti jer um čovjeka je ograničen da bi spoznao Svevišnjeg u njegovoj Božanskoj prirodi.

Religiozni ljudi vjeruju da se Bog otkriva čovjeku preko prirode,preko savjesti,preko Biblije,
i na najpotpuniji način preko Isusa Krista.

Zaboravio si proroke (poslanike) Adema a.s Jahja a.s Nuh a.s Junus a.s Jusuf a.s Musa a.s
Davud a.s Hud a.s Zekerija a.s Zulkifl a.s Šaujb a.s Elijesa a.s
Svaki narod je imao svog poslanika koji im je poslat.
Adem- Adam
Jahja- Ivan krstitelj
Nuh- Noa
Junus Jona
Jusuf - Josip
Musa- Mojsije
Zekerija - Biblijski nisam siguran
Šuajb- ....
Eliijesa ......
Davud- David
Svi ovi su imali mudžize (dokaze da su bili poslanici kako bi ih se moglo razlikovati od mađioničara ili varalica. Imali su na sebi znakove poslanstva po kojima bi se mogli prepoznati.
I naravno kod muslimana zadnji pečat poslanika Muhamed a.s.

Proroci nisu bitni,u tom kontekstu.

Pa Bog se otkriva čovjeku preko savjesti tj ovim poslanicima.
Nije mogao svako spoznati Boga i imat kontakt sa njim kao ovi ljudi.
Oni su odabrani.

Mislim da to nije na istoj razini. Ti si otišao stepenicu više.

Mi se pitamo postoji li "Arhitekt" čisto zbog svega gore navedenog i zbog smisla koji tražimo. Pa pretpostavljamo da je taj "Arhitekt", kojeg mi je glupo tako zvati pa ću ga nadalje zvati Bog, smisao našeg postojanja.

Jel zašto bi mi inače tragali za smislom. Zašto bi težili nečemu čega nema.

To nas dovodi do Boga ili kako kaže Augustin "Nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi".

To što mi Boga ne možemo shvatiti, to je ipak jedna oholost. Pa kako bi i shvatio "arhitekta", Stvaratelja cijelog svemira?

Ali smisao ljudskog života, to bi nam već trebalo biti na dohvat ruke.

On može biti jednako nedokučiv ali daje smisao. Slučajan nastanak života ne daje.

Što bi bilo uredu da mi nismo opterećeni potragom za smislom.

Dekart je rekao: “Ja sam, ja postojim,zato što mislim, razmišljam. Samom logikom ja
zaključujem da postojim, kao ljudsko biće, kao određeni entitet u svemiru. Ali, na osnovu svoga postojanja ja zaključujem da mora postojati jedno drugo Biće. Zašto? Jer ja nisam potpun”, kaže Dekart.

“Ja u svom biću osjećam žeđ i potrebu za nekim drugim Bićem. Ja postojim, ali ja postojim
kao nepotpuno biće. Moje biće teži jednom drugom Biću koje bi moralo biti apsolut svih kvaliteta i vrijednosti, koje bi u stvari, bilo apsolutno biće.”

To drugo biće Dekart je nazvao Bogom. Dekart je toliko vjerovao u Boga da je smatrao da se Bog i Božje postojanje može dokazati i matematičkim putem.

Postavio si teska pitanja za kojima ljudi tragaju od pamtiveka...

Dekartovo "Mislim, dakle postojim" daje nam trag smislu naseg postojanja... misao, ideje, razum... to je mocan alat koji nam je dat na raspolaganje da ga koristimo, da razumemo svet oko sebe, da napredujemo...dokle cemo stici, dal postoje neke granice koje ne mozemo preskociti...jos ne znamo...mi smo kao avanturisti u potrazi za izvorom zivota, za svetim gralom... za Bogom...

Onaj koji nam je dao mogucnost takve avanture, verujem da nam je i omogucio da saznamo tu konacnu istinu, da nas nije uskratio tako da lutamo doveka... do sada smo mnogo energije, znanja i maste ulozili u to da otkrijemo sve zakone koji upravljaju ovim svetom... tu imamo velikih uspeha, u zadnjih 150 godina enormno smo napredovali, zaronili u najdublje tajne kosmosa... lomimo atome na delove...

To su sve kao sto kazes tehnikalije... ako iza toga ne stoji duhovna nadgradnja, ako shvatanjem i krocenjem prirode mi ne vidimo obrazac, poruku izmedju redova, ako ne dostignemo misao da je zakonitost i kauzalnost pojava iznikla iz jedne velike Ideje, koja je vanvremenska i vanprostorna...

Bog...iznad svih nas...ili u nama... zavisi od perspektive pogleda... tragajuci za Tvorcem, mozemo ga naci iza Velikog Praska, ili duboko sakrivenog u sebi... kao hologramska slika boziji lik se moze reprodukovati i iz nas samih, tragajuci za Prosvetljenjem...Jung kao cuveni psiholog razume i tu perspektivu unutrasnjeg pogleda...

Jeste zanimljivo, ali nije obeshrabrujuce kao sto kazes, da danas najveci umovi covencanstva ne mogu dati odgovor na sve to... smisao i jeste u potrazi... to je kao igra traganja, zmurki... draz, adrenalin je dok smisljas nacin da nadjes nekog... kada se nadju svi odgovori, tada nece biti smisla vise ni da mislimo...ni da postojimo...

Mare, neverovatno je kako smo telepatski u istom trenutku citirali Dekarta...

Moze se pomisliti da je to slucajnost... velika slucajnost... ali postoji nevidljivi tok misli koji je imao isto ishodiste...

Matematicki, verovatnoca je jedan prema zilion...

Čisto biološki, smisao života svakog živog bića je produženje svoje vrste. Biti život i dati život.

Tako da mnogi koji iz religijskih ili drugih uvjerenja žive u celibatu, zapravo rade protiv prirode, a rade i protiv Boga u koga vjeruju, čija je prva naredba bila "Idite i množite se".

Na Balkanu sve veliki vjernici sve tri konfesije, a bijela kuga nas proždire iz godine u godinu.

Čisto biološki,onda nema razlike između nas i mrkve...Srećom,pa nije tako.

Sa drugim dijelom posta se potpuno slažem.

Ljudski mozak nema granice,njegov kapacitet je beskrajan.I sam sam ostao začuđen takvim znanstvenim činjenicama,dok sam o svom grošu proučavao neke medicinske knjige,a vezano oko oporavka mozga,gdje sam usput pročitao da mozak ima strahovite potencijale i mogućnosti samoozdravljenja,sve potkrijepljeno primjerima iz stvarog života!

Pitanje se nameće samo po sebi-što će nama takav organ,maltene neograničenog kapaciteta?

Uzrok bijele kuge je prvenstveno neimastina,nema to veze sa religijom,jer ti ljudi nemaju ni za sebe a kamoli za djecu...i onda je bolje sto nas manje ima,bit ce i manje sirotinje,kriminalaca i socijalnih slucajeva...moze ti zvucat grubo i neukusno ali je realno

Najsiromašnije zemlje imaju najveći natalitet a bogate zemlje nizak natalitet.