KC se ne slaže s tobom.

Biblija se slaže.

Davidova zvijezda pored godine rođenja (križ pored godine smrti), na grobu dide. Stari kaže da je to "običaj". Google mi nije pomogao, konzultirao sam svećenika da vidimo ima li neka teološka podloga, no još nije odgovorio. Javite ako ste skužili na drugim katoličkim grobovima.

Koristila se i kod muslimana često u dzamijama.

Pa moze biti Solomonov pečat kao zaštta od vragova, a moze biti i Davidova zvijezda kako uzmes. https://en.wikipedia.org/wiki/Seal_of_Solomon

Samo da dodam - vječnost je stanje sadašnjosti koja ne prolazi. Nije to baš toliko strašno kao da ćeš 5 milijuna godina bit u paklu.

Ministre, u Beču imaš takvih oznaka na katoličkom dijelu jako puno. Godina rođenja 6-kraka zvijezda, godina smrti je križ.

A zvijezda možda kao Danica (venera), znam da ona simbolizira rađanje. Ovo ovako na pamet velim. Možda je nešto drugo.

Kad sam prvi put to vidio, pitao sam se možda je li se radi o prevjerenim židovima, ali nije. Stotine katoličkih grobova s tipičnim katoličkim imenima i prezimenima ima tu oznaku.

I ta zvijezda na didovom ti grobu izgleda identično kao s grobalja u beču, i debljina linije, i boja i oblik itd.

Pa ako je sve determinirano - onda zlo ne postoji. Šta je zlo u tom slučaju? Zlo ima smisla samo onda ako prihvatimo ideju slobodne volje.

Ideja slobodne volje može objasniti dosta stvari, ali sama po sebi je vrlo manjkava. Prirodni svijet nas vodi na zaključak da je sve determinirano, ali i logika nas vodi ka tom zaključku - jer uvijek postoji "zašto". Samo postojanje razloga negira slobodnu volju.

Ali - onda opet - ako nema slobodne volje - nema ni načina da mi to znamo, jer bez slobodne volje ne postoji ni spoznaja.

Sve je to jedan čudan krug.

Iz koje perspektive govoriš? Pretpostavit ću katoličke.

Ako je tako, onda si u krivu. Drugi apostoli nisu imali slobodu da izdaju Isusa, jer je Bog od početka stvaranja svemira znao da će Isusa izdati Juda, kao što je znao i da će Adam i Eva sagriješit, ali ih je svejedno odabrao stvoriti.

Tu postoji loše objašnjenje da božije predznanje ne određuje naše ponašanje, već naše ponašanje određuje božije predznanje.

Kako god da je, uvijek se vraćamo na debatu isusovci vs dominikanci. Je li bog prvo ordinirao svemir i znao čovjekov izbor pa ga onda stvorio, ili je stvorio čovjeka pa tek onda saznao za njegov izbor i onda ordinirao svemir ovako kako već je.

Svaki odgovor na ovo pitanje će bit manjkav.

Ali dileme nema - Bog je znao da će Isusa izdati Juda i nitko drugi to nije mogao napravit, baš kao što je izabrao apostole i izabrao bogorodicu. Nitko drugi u tom planu nije mogao to mjesto zauzeti.

Kao i u Islamu, katolička crkva za dogmu ima preddeterminizam, iako će seoski popovi reć - neeee, crkva ispovijeda slobodnu volju. To su pizdarije. Predestinacija je dogma katoličke crkve, a u to se čvrsto vjeruje i u islamu - alahov kadr, božije određenje.

Razlika je toliko mala da jedna - sada dominantna struja u islamu - ašarijska, kaže da svaki sekund bog određuje, svaki trenutak ima sad u glavi i odlučuje gdje će koji list past, i hoće li past, i zašto dunav teče nizvodno, a ne uzvodno. Mutazile, suprotna struja, misle isto ko i katolici - bog je stvorio svijest sa zakonima, i dalje sve funkcionira kako funkcionira. Njihova je misao puno utjecala na katoličku skolastiku, tako da... Ideje o Bogu kao najjednostavnijem biću, o ljudskoj slobodi (kao rješenje problema zla), determinizam itd., su katolici pokupili ustvari od muslimana, i to mutazila.

Pa ako boga svhatimo kao supstanciju svih stvari, to nije nezamislivo, već je vrlo logično da je Bog involviran u naočigled nebitne aspekte ljudskog života, prosto zato jer je bit svega što postoji, pa i ljudskih odnosa. Sve ga dotiče i sve proživljava. Od toga da spavaš, sereš, jedeš, karaš, umireš... Proživljava sve s tobom, jer je dio tebe, temelj tvog postojanja. Što je u konačnici vrlo logična ideja.

Pojam 'dobra' i 'zla' je određen krajnjim ciljem koji se želi postići, a univerzalni krajnji cilj je uvijek preživljavanje i izbjegavanje nepotrebne patnje (evolucijski jako logično). Primjerice, zašto bi bilo 'zlo' jesti meso petkom, kojom logikom? Vjernik će odgovoriti "zato što Crkva tako propisuje". Onda imamo pitanje zašto bismo trebali slušati Crkvu? Odgovor je "zato što ju je Bog ustanovio i dao joj autoritet da propisuje takve stvari". Ali se onda postavlja pitanje zašto bismo uopće trebali slušati Boga? Vjernički odgovor - "zato što u suprotnom nećemo u raj (vječni život) nego u pakao (vječna patnja)". Dakle, u krajnjoj liniji sve se svodi na to - želimo živjeti, ne želimo se nepotrebno patiti.Vjernici se tu često pozivaju na prihvaćanje žrtve, patnje i odricanja, ali sve je to uvijek u svrhu izbjegavanja patnje na drugom, vječnom, svijetu, što znači da je suština potpuno ista. Čisto biološka logika.

Što se tiče Zla, ono sa velikim z je samo filozofsko-religijski koncept koji po svemu sudeći ne postoji u stvarnosti. To je samo naša interna, umna manifestacija raznih zala sa malim z, koju smo mistificirali, kao što mistificiramo razne stvari iz prirode, a većina religija ih je i personificirala (vrag, demoni, vampiri, vukodlaci, baba roge...). Jednostavno nam mozak tako funkcionira.



U svakom slučaju logičnija od ideje svemogućeg Boga koji dopušta vječnu patnju svojih "voljenih" stvorenja.

Biologija ima logiku? Mozak tek tako "funkcionira"?

Odgovor na prvo pitanje. Zato da bi ga dozivali.
Nećeš se sjetiti Boga ako ti je dobro, zapravo rijetko ga se sjetis.
Dobra djela i loša se mjere na Sudnjem Danu na jednoj vagi dijela zvanoj "mizan", kad sabereš sva dobra djela i staviš na jedan tas vage sva loša na drugi, koji ti prevagne onda je to to.
A dobra djela se u Islamu vrednuju po nijetu namjerama, nema dobrog djela ako nije učinjeno u ime Boga, klasična bislimma "U ime Boga ".

Pa vječnost u paklu je zato što da se rodiš opet bi isto postupala, nema tu povratka nazad, takav ti je nefs, ego, svijest.
Oni će u njemu jaukati", tj. dozivaće i moliti Uzvišenog Allaha:

"Gospodaru naš, izbavi nas, činit ćemo dobra djela, drukčija od onih koja smo činili",

"Zar vas nismo ostavili da živite dovoljno dugo da bi Onaj Koji je trebao da razmisli imao vremena da razmisli, a bio vam je došao i Onaj Koji opominje",

Neće ti se računati jer tu svoju vjeru svijest ne dokazuješ.

Kad nekog voliš moraš dokazati to, kad si nečega član moraš investirati u to, dakle treba ti dokaz. Dzaba su riječi bez dijela.

Po Islamu i jezik će ljude bacati u dzehenem. Ima onaj hadis da ko ogovara sličan je kao onome što jede mrtvi leš te osobe koju ogovara.

TO je tačno, nekad moze jezik dovesti do katastrofe.

Da, riješen je misterij neki dan, samo nisam bio na forumu. Dobar je ovaj PDF: https://catholic-cemeteries.org/wp-content/uploads/2020/12/Christian-Symbols-FINAL-2020.pdf

U ovom kontekstu se koristi kao simbol za rođenje.

Nisam znao da je kršćanski simbol i duga.


Nego koja crkva ima najveći broj zvonika u svijetu?

Vjerovatno sagrada Familia

I od katolickih i pravoslavnih?
Mada kod pravoslavnih je malo zbunjujuce sta je zvonik a sta dio crkve.

Mislim da d aako govorimo o zvonicima. Ako govorimo o tornjevima opcenito onda neka od gotickih katedrala u svakom slucaju

Islam bez misticizma je čista komunistička revolucionarna ideologija i naravno kreće ka svome nestanku.

Hrišćanstvo bez misticizma kreće direktno u nestanak , dokaz za to je krutost srednjovekovnog skolastičkog metoda koji je jedan od izazivača protestantizma , što je na kraju krajeva i jeste put u nestanak.

Gotovo svi rani crkveni oci i istoka i zapada su bili mistici državši se poprilično tzv.apofatičke teologije što je u suštini gledano nasuprot skolastici i krutoj dogmatici po pitanju tumačenja svetog pisma i samom ispovedanju vere.

Apofatička teologija je pristup u veri da čovek suštinski ne može spoznati Boga jer transcedentna božanska suština se ne može poznati po poznanju stvorenog sveta.
Ovo je zapravo negativna teologija koja liči na Hegelovu negativnu dijalektiku , u smislu da se ne može reći šta Bog jeste već samo šta Bog nije.

Apofatička teologija je donekle nužna za opstanak hrišćanstva , jer npr.mi danas koirsitmo hegelinajski pristup negativne dijalektike kad su u pitanju pojmovi kao što su "sloboda i ljubav" , dakle retko da ikad iko pametan kad hoće objasniti suštinu i značenja ovih pojmova će reći "Sloboda je to i to , i ljubav je to i to" jer kad bi se krenulo putem pozitivne dijalektike ka ovim pojmovima , oni bi se obesmislili i prestali da postoje.

E tako je slično i sa Bogom.