HercegBosna.org

boksnamnik

BBC je napisao/la:

boksnamnik je napisao/la:

Običaj u Gornjem Podrinju (kod Srba) je da se na sahrane i pomene nose prilozi. Oni omogućavaju da se troškovi pokriju (ako ne u potpunosti, onda makar veliki dio)

To je običaj koji mi se sviđa.
Postoji i kod Hrvata ali ne kao običaj, već iznimka ako ljudi znaju da osoba sve to ne može podnijeti materijalno. A uvijek se zna, pogotovo u manjim mjestima, kako koja obitelj stoji sa ekonomijom.

Reci mi, kod Hrvata, u kom djelu države je to najizraženije?

E da vidiš u Srbiji, u Timočkoj krajini (mješavina Vlaha i Srba i Srbizovanih Vlaha) imaju običaj da se igra neko posmrtno kolo uz muziku, sa sve prilozima u rukama. To je već morbidno.

boksnamnik

BBC je napisao/la:

Bezveze, bar meni osobno. Zašto bi Draganu Čoviću davao priloge za sahranu, ili Dodiku.

Iz ovoga se vidi da gajiš neku posebnu ljubav prema njima, te ih već vidiš u sanduku :)

BBC

Ne znam statistike. Vjerujem da je u čitavoj Bosni i čitavoj Hercegovini tako kod Hrvata. Ljudi jednostavno znaju koliko novca ima druga obitelj, kad su svi privatna balkanska njuškala.

daramo

Kod Hrvata u Hercegovini se nosi obitelji za misu kako mi kažemo, odnosno daje se odprilike onoliko koliko košta misa ali se obično daje više, oko 50KM, tako da time obitelj pokrije troškove pogreba.
To nije nikav prilog i ne gleda se status obitelji nego je običaj.

krstjanin · **Pridružen/a:** 02 tra 2012, 10:30 **Postovi:** 8134

BBC je napisao/la:

Ne znam statistike. Vjerujem da je u čitavoj Bosni i čitavoj Hercegovini tako kod Hrvata. Ljudi jednostavno znaju koliko novca ima druga obitelj, kad su svi privatna balkanska njuškala.

U Bosni a i u Hercegovini većinom oni koji dodju na sprovod dadnu i novac kako se kaže "za mise". Odnosno red je dati novac da se pomogne obitelji da za pokojnika može dati služiti gregorijanske mise, a ono što pretekne obitelj naravno upotrijebi za financiranje same sahrane. E sad koliko će ljudi doći na sprovod to ovisi od obitelji i pokojnika koliko je zadužio za života. Je li bio ters ili nije, je li drugima na sprovode i mise davo ili nije. Sve to ima svoje, to su međuljudski odnosi

laprdalo · **Pridružen/a:** 08 vel 2010, 18:38 **Postovi:** 50

Mislim da su troskovi sahrane u sirem podrucju Balkana oduvijek bili poprilicno skupi, ali mislim da nisu bile tako morbidne cijene gdje se za sahranu moralo crncit' gotovo pa citavu godinu dana.
Ja se sjecam da su mnogi stariji muslimani sebi spremali ''mrtvacke haljine'' ili ''mrtvacku opremu'' (bijele plahte, tabut-dasku za ukop, jantahte-daske kojima se prekriva mezar prije zemlje, alat za iskopavanje, peskiri, i sl.), a danas mislim da to slabo ko radi. Cini mi se da su i neke starije pravoslavne zene isto radile. Sahranu je jeftinije cinilo i to sto su ljudi uglavnom zivjeli u manjim mjestima vec generacijama pa su tako imali da kazem osigurano grobno mjesto. Danas je to sve drugacije, od sahrane ljudi napravise biznis; naplate za grobno mjesto k'o da je na Wall Streetu, pa lakirani sanduk, pa svilena odjeca za preminulu osobu, pa mermerni spomenik, pa ovo pa ono....sto rece jedan jeftinije nikako se ne radjat'.
Po mnogim manjim muslimanskim sredinama ljudi pomognu ozaloscenu porodicu na razne nacine; neko skuje tabut-sanduk, neko dadne plahte i peskire, neko ide da okupa preminulu osobu, neko ide da kopa mezar, zene spremaju hranu itd, mada je toga sve manje, negdje se opet gleda ja tebi-ti meni pa i dalje funkcionise. Sto se tice hrane u vecini mjesta jos uvijek komsiluk sprema hranu i donosi makar prvi dan, za sedmine i ceteres'nice negdje ide isto tako ja tebi-ti meni, negdje zovu rodbinu i komsiluk pa se podijele ko ce sta spremiti.
Ovo za davanje para direktno ima kod muslimana Plava i Gusinja, uglavnom u iseljenistvu u Americi, sluzi se kafa i pod findzan se stavlja neka omanja suma (uglavnom 10-20 USD), kao nacin ispomoci porodici.

laprdalo · **Pridružen/a:** 08 vel 2010, 18:38 **Postovi:** 50

boksnamnik je napisao/la:

E da vidiš u Srbiji, u Timočkoj krajini (mješavina Vlaha i Srba i Srbizovanih Vlaha) imaju običaj da se igra neko posmrtno kolo uz muziku, sa sve prilozima u rukama. To je već morbidno.

Mrtvacka kola, mrtvacka muzika, narikace i sl. su poznati medju pravoslavnima i u BiH, mada to sve zavisi od mjesta do mjesta, i od porodice do porodice.

Wind · **Pridružen/a:** 17 vel 2011, 13:09 **Postovi:** 3481

Citat:

Čini se da su grobljanske vlasti svugdje potkupljive: srpski Cigani su na amsterdamskom groblju uspjeli osvojiti prve redove i osnovati uvaženu koloniju svojih mrtvaca. Jer Cigani (usput rečeno, odnos prema Ciganima nije postao nimalo bolji zbog toga što ih političko-korektni licemjeri danas zovu – Romima!) moraju, čini se, najprije umrijeti da bi postali građanima prvoga reda. Cigani su ljudi-lutalice, smire se tek kada smire vlastite kosti, pravi dom ostvaruju tek u smrti, valjda zbog toga i vole da im grobnice budu luksuznije od prosječnih amsterdamskih stanova. Grobnice su izgrađene od najboljeg mramora, neke su čak i elektrificirane, iako grobljanske vlasti ne dopuštaju osvjetljavanje grobnica. Mnogi uz grobnice ugrađuju i mramorne klupice s mramornim stolićima, kako bi se posjetioci mogli odmoriti. Neke grobnice imaju i pozlaćene detalje, najluksuznija je ona marke “President”. Na nadgrobnim pločama ugravirane su fotografije pokojnika, na nekim se vide scene svakidašnjeg života pokojnika – muž i žena piju kavicu u sjeni kakva drveta, ili otvaraju vrata raskošnog bijelog mercedesa. Neki biraju fotografije s vlastita vjenčanja, kada su bili mladi i lijepi, neki dodaju omiljene prizore na kojima će vječno odmarati svoje oči – krda bijelih konja, na primjer. I, gle, Cigani koji nikada nisu bili integrirani ni u čije društvo, postaju simbol integracije kada umru: mnogi posjetioci groblja zaustavljaju se pored njihovih grobnica i fotografiraju ih.
Ima na tom tužnom mjestu neke farsične pravde, mjesto je figa upućena civilizaciji novca, našoj civilizaciji. Evo vam ga na, poručuju pokojnici, to je vaša kultura, a mi je samo imitiramo, to je vaš kič, a mi ga samo uvećavamo, novac i uspjeh vaše su vrijednosti, koje su, čak i ako se Ciganin malo potrudi, lako osvojive. Posjetioci, u kojima pogled na grobnice izaziva osjećaj superiornosti (Glupi barbari! Kakav kič! Koje tone besmisleno utrošenog novca!), fotografiraju grobnice s ironičnim grimasama na licu, ne sluteći da im sjene pokopanih Cigana s nadgrobnih ploča pokazuju srednji prst.

pescanik.net/mali-ljudi-i-ciganska-sreca

bezimeni12 · **Pridružen/a:** 13 ožu 2011, 22:11 **Postovi:** 6506

Sve je to jeftino kad pogledas ovo:

korrisnik

boksnamnik je napisao/la:

Običaj u Gornjem Podrinju (kod Srba) je da se na sahrane i pomene nose prilozi. Oni omogućavaju da se troškovi pokriju (ako ne u potpunosti, onda makar veliki dio)

Običaj kod Bošnjaka je isto takav da se nosi kad neko umre ili kakva svečnost bude /sohbet/: nosi se hrana.

HercegBosna.org

Troškovi vjerskih usluga u BiH

Online