Tvrde da je zapoceo neki mladi englez sa Slavkom Barbaricem 89.

Mostar: ZABLUDA O „GOSPINU ROĐENDANU“ ILI KAKO JE NASTAO „MLADIFEST“

Katolička Crkva, prema knjizi Liber Pontificalis, slavi Rođenje Blažene Djevice Marije ili Malu Gospu još od stoljeća sedmoga, za pape Sergija I. (687.-701.). Na Istoku, u Carigradu, koje desetljeće i prije toga.

Prema „Kronici ukazanja župe Međugorje“ u ukazanjima navodna pojava navodno kazuje da joj je 2000. rođendan bio 1984. godine. Tu je izmišljotinu prenio i Papi u Rim i biskupu u Mostar tadašnji kapelan u Međugorju o. Tomislav Vlašić,[1] koji je 2008.-2009. sankcioniran otpuštanjem iz Franjevačkoga reda i iz Svećeničkoga reda. Evo što o tome čitamo u Kronici, koju je pisao o. Vlašić i o. Slavko Barbarić.

Čestitke za Malu Gospu, 8. rujna 1981. Dva su službena izvješća, i to različita: jedno je Vlašićevo, a drugo Laurentinovo. Vlašić u Kronici piše: “Viđenja - Djeca su imala susret s Gospom. Mali Jakov čestitao joj je rođendan. Ona je bila sva razdragana i rekla je da joj je ovo jedan od sretnijih dana. Potakla je djecu na ustrajnost u vjeri i molitvi.”

O istom doživljaju sasvim različito R. Laurentin (1917.-2017.), “historiograf” međugorskih fenomena: “Gospin rođendan, 8. rujna, blagdan Rođenja. Djevica se ukazuje s djetetom Isusom. I to u kući Jakovljevoj. Tu je i Vicka: - 'Draga Gospe, čestitam ti rođendan - kaže familijarno pružajući joj ruku. Gospa uzima njezinu ispruženu ruku, ali Vicka se ne usuđuje isto učiniti, i Jakov, postiđen, zbog njezine smionosti moli je da o tome ne priča”.

- Međutim, Vicka to priča Laurentinu, a on u svoju knjigu. [2]

Čestitke za Malu Gospu: “8. IX. 1982. (Srijeda). Od vidjelaca nedostajale su Mirjana i Ivica [Ivanka]. Ostali su bili na okupu. Imali su viđenje. Gospa je posebno bila svečana. Djeca su joj čestitala rođendan. Posebnih poruka nije bilo” (str. 247).

- Dakle 8. rujna 1982. godine „međugorska“ Gospa redovito slavi svoj rođendan, kao što cijela Crkva slavi blagdan njezina Rođenja, 8. rujna. Čak je i na vanjski način „posebno bila svečana“. Pa i iduće godine, to će slavlje za rođendan zadržati sjaj posebne svečanosti i sreće:

Svečana i sretna: “8. IX. 1983. (Četvrtak). Četvero vidjelaca imalo je viđenje. Kažu da je Gospa bila posebno svečana i sretna. Posebnih poruka nije rekla” (str. 601).

- Pojava je zadržala svečane rođendanske haljine od prošle godine, ali nije bilo nikakvih čestitki od vidjelaca i vidjelica. Očito se nešto iza brda sprema i od strane same ukaze i od strane „vidjelaca“ i od strane „mistifikatora“ Tomislava Vlašića.

“28. V. 1984. (Ponedjeljak). Danas sam posjetio o. biskupa Pavla Žanića. Donio sam mu posljednji dio Dnevnika Jelene i Marijane Vasilj. Također sam mu donio Gospinu poruku datu Jeleni za njega, za sv. Oca i za kršćansku javnost da je Gospin 2.000 rođendan 5. 08. 1984.

O. Biskup - nastavlja Vlašić - od prve odbija poruku tj. u nju ne vjeruje. Meni zabranjuje usmeno da o tome govorim, a reče da će mi i pismeno zabraniti. Poruku će s ostalim materijalom dostaviti Kongregaciji.

Kad sam ga zamolio da shvati nas pastoralce kako ne možemo biti indiferentni prema porukama koje traže od nas da ljude obraćamo, a on je otprilike ovo rekao: 'Tu nema Gospe. Ja preuzimam odgovornost na se… Nitko nije dužan vjerovati u privatna ukazanja…'

O. Biskup imao je tisuću razloga da ne vjeruje. I nijedan razlog ga ne pokreće na vjerovanje. Tako se držao.

Zamolio sam ga da netko od Komisije ispita i prouči fenomen Jelene (Jelena već 1,5 god. doživljava Gospu a da ni o. Biskup ni ijedan član s njom nisu porazgovarali!) On je odmahnio rukom govoreći da takvih vidjelica ima na stotine.

Također sam ga zamolio da porazgovori sa svim vidiocima, jer oni daju naslutiti uskoro velike događaje. Odgovorio je da on s njima nema što više razgovarati” (str. 835).

- Evo svečane najave „Gospina rođendana“, 5. kolovoza 1984. Ako je, dakle, Gospin međugorski 2000. rođendan bio 1984., to znači da je ona rođena 16 godina prije početka Nove ere, tj. prije Krista. Dakle bilo bi joj 16 godina kada je rodila Isusa Krista. Međutim, sada se, prema povijesnim dokumentima, Isusovo rođenje smješta u 7. ili 6. godinu “prije Krista”. A to znači da tih 6-7 godina treba oduzeti od Gospinih godina. Po toj bi međugorskoj izmišljotini, Gospa rodila Isusa u svojoj 9. ili 10. godini života! Eto kakve zablude rađaju Vlašićeve izmišljotine. Ali međugorski fanatici vjeruju i u najapsurdnije izmišljotine!

Samo što nije ni u tome ni tu točka, nego dvotočka:

“14. VI. 1984. (Četvrtak). 6 - Izjavu-poruku o 2.000 rođendanu Gospinu za sad nećemo govoriti dok crkvena vlast to ne odobri, ili se nebo samo pobrine da taj dan bude evidentno pripravljen” (str. 854);

- Međutim, crkvena vlast to nije odobrila ni tada ni sada. Ali je Vlašićeva ukaza uskoro zatražila da se njezin 2000. rođendan posebno proslavi.

“27. VII. 1984. (Petak). Vidioci su imali viđenje zajedno. Posebnih poruka nije bilo. Ivan je i večeras imao viđenje na mjestu ukazanja. Viđenje je bilo u 22,30. Gospa mu je rekla ovo: 'Ja i dalje želim ostati sa svojim izabranicima u crkvi, da tu preko njih širim Radosnu vijest…' (Gospina želja odnosi se na htijenje biskupa Žanića da se vidioce odmakne iz crkve). 'Budite u ovo vrijeme smireni i nemojte se uzbuđivati jer moj Sin Isus u ovo vrijeme snažno djeluje u ovoj župi i narodu koji dolazi ovamo…' Također, Ivan kaže, da je Gospa rekla da se za njezin 2.000 rođendan, tj. 5. VIII. 1984. pripremimo posebno. Tražila je da se kroz ove dane moli i odriče, da se u nedjelju primi pričest čista srca, kako bi Isus u osobama mogao djelovati. Ivan je rekao da je Gospa rekla da će biti obraćenja i znakova na ljudima“ (str. 905-906).

- Međugorska pojava ide izravno protiv Biskupove odredbe i da se djeca odmaknu od crkve sa svojim „ukazanjima“, i da se ne širi izmišljotina o Gospinu liturgijskom rođendanu. Međutim, nakon Biskupove intervencije, tjedan dana prije navodna rođendana, nije bilo oglašivanja rođendana:

“29. VII. 1984. (Nedjelja). Mi nismo najavljivali Gospin rođendan (2.000) za 5. VIII. jer nam je biskup zabranio. Samo smo potakli ljude da taj dan, prva nedjelja – nedjelja pomirenja, zaista bude dan pomirenja“ (str. 908).

- I Vlašićeva se ukaza pokorila Biskupovoj odredbi, ali samo taktički. Rekla je da “se s oltara ne govori radi biskupa”, da ga se ne ljuti.

“30. VII. 1984. (Ponedjeljak). Ivan je imao ponovno viđenje na mjestu ukazanja u 22h. S njim je bila molitvena grupa, nekoliko sestara, svijeta i ja“ - piše Vlašić - „Ukazanje je trajalo 15 minuta. U jednom trenutku Ivan je rekao da je Gospa rekla da svatko u tišini iznese svoje probleme i želje. Svi smo tiho molili. Nakon ukazanja Ivan mi je rekao da je Gospa rekla da se o njezinom 2.000 rođendanu s oltara ne govori radi biskupa, ali da se svijet potiče na obraćenje i molitvu. Kaže da je posebno tražila od župne mladeži povećanu molitvu. Također je rekla da će njezin Sin Isus sam ljude ovdje privući“ (str. 909).

- Ali će i ukaza kao i Vlašić, mimo crkvenih odredaba, „privatno“ ipak proslaviti „rođendan“.

“5. VIII. 1984. (Nedjelja). Svih petero vidjelaca imalo je zajedničko viđenje. Svi kažu da je Gospa bila neobično sretna, kao rijetko kad. Pojedinim vidiocima rekla je posebne riječi.

Marija: ‘Molite! Otvorite mi svoje srce i tražite. Ja ću moliti svoga Sina Isusa da vam udijeli milosti. Molite s vjerom.’ Čestitali smo joj rođendan. Ona je cvjetala od sreće” (str. 917).

- Očito je i Vlašić, promotor, propagator i mistifikator međugorskih ukazanija, svoju ukazu u viđenjima vidjelaca oblikovao prema svojoj tvrdoglavosti, dvoličnosti, mistifikaciji.

Kako je onda s Bezgrješnim začećem?

„8. XII. 1983. (Četvrtak). Petero vidjelaca imalo je zajedničko viđenje. Gospa je bila svečano obučena, kao i za sve velike svetkovine“ (str. 677).

- Ako međugorska ukaza mijenja rođendan pravoj Gospi, koji se slavi 8. rujna, onda bi joj morala promijeniti i Bezgrješno začeće s 8. prosinca na 5. studenoga, da se koliko-toliko uskladi s rođendanom. Jer, ako se uvede da je rođena navodno 5. kolovoza, onda znači da joj je bilo manje od 8 mjeseci kada je rođena.

Crkva nije ništa prihvatila od međugorskih poruka, objava i ukazanja, osim što je službeno proglasila da na temelju svih komisijskih istraživanja ne može se ustvrditi da se radi o „nadnaravnim ukazanjima ili objavama“.

Spomenimo usput da se u spomen toga izmišljenog rođendana počeo organizirati Mladifest, festival mladih. Dolaze mladi iz svijeta da pojavi čestitaju rođendan!

Prvi susret mladih: “5. VIII. 1989. (Subota) U 18 sati je počelo u kapelici u groblju na Kovačici vječno klanjanje organizirano od mladih. Sutra počinje devetnica Gospi sa mnogo mladih, jer završava godina mladih, koju je Gospa tražila na blagdan Uznesenja 1988, na koncu Marijanske godine” (str. 209-210)

- Kakva liturgijska zloporaba da se u kapelici u groblju Kovačici organizira “vječno klanjanje”? Komu je pala na pamet ta ideja i čijim crkvenim dopuštenjem i odobrenjem?

- Iz teksta proizlazi da su to “klanjanje organizirali mladi”, da je bilo “mnogo mladih”, da je to bilo na kraju “godine mladih”, da je prethodne godine, na svršetku Marijanske godine (1987.-1988.) “međugorsko“ ukazanje” izričito tražilo da se zakaže “godina mladih”, koja je, prema Kronici, trajala od Velike Gospe 1988. do Velike Gospe 1989.

Drugi susret mladih, 1990. "Fra Tomislav Vlašić vodi cijeli tjedan.” Čitamo pod nadnevkom od 30. srpnja 1990. Na svršetku “festivala” pod nadnevkom 6. kolovoza upisano je: - “U 14 sati su se organizatori sastali sa fr. Tomislavom Vlašić i Slavkom. Odlučili smo uzeti isti tjedan. Predložene su različite teme. Koncem godine smo odlučili objaviti točan program. Osjećamo potrebu da nastavimo s ovim susretima, jer su važni. Ponudit će se seminari prije festivala za organizatore.”

- Odatle se zaključuje da fra Tomislav, koji nije u Hercegovini od 1987. i dolazi iz Italije, nije samo izravno upleten u “međugorski fenomen” još uvijek i 1990., nego je toliko familijaran sa zajednicom u Međugorju da on osobno vodi cio tjedan i “festival mladih”.

Treći susret mladih, 1991. Kroniku ukazanja od 1991. vodi fra Slavko Barbarić, inače službeno kapelan na Humcu. Pod nadnevkom 6. kolovoza 1991. u Kronici je upisano: "Mnogi su mladi ostali cijelu noć i pričekali sv. misu. U 5,15 smo počeli pjevati litanije, te 'Došli smo ti, Majko draga'. Sv. misu je predvodio fra Tomislav Vlašić. Govorio je pobudno o križu i miru, i o preobraženju. Koncelebrirao je 21 svećenik. Našega svijeta je bilo dosta, a sve skupa oko 1500-2000".

Četvrti susret mladih, 1992. Piše fra Slavko u Kronici: "5. VIII. 1992. (Srijeda) – Gospin rođendan. - U 21,30 je počeo festival u čast Gospina rođendana. Crkva je bila puna. Išlo je sve u najboljem redu. Sudjelovali su pojedinci i skupine. Pjevali su mladi iz Međugorja, te Elvirina zajednica, Pero i Mile, koji su vodili pjevanje za vrijeme festivala, otpjevali su sa mladima također dvije pjesme. Njemačka skupina je također nastupila. Pojedinci su bili Mirko sa Čitluka, Gino iz Italije, Dajan iz Amerike, Cristina iz Argentine. Časne sestre su otpjevale također jednu pjesmu. Sve su to bile pjesme Gospi. Dvojica redovnika, Francuz i Talijan, članovi zajednice 'Blaženstva' pjevali su na hebrejskom, te skupina mladih iz Irske. Na koncu je sve oduševila mostarska klapa. Otpjevali su tri pjesme: Gospi, dalmatinsku i U boj… Oduševili su sve. Nakon ovog programa podijelili smo svima cvijeće i u procesiji pjevajući stavljali pred kip Gospin. Bilo je vrlo dirljivo, doživljeno. Oko 11,30 smo završili. Mnogi su mladi iz crkve krenuli na Križevac.”

Pod datumom 6. kolovoza 1992. u Kronici je ubilježeno: “Mnogi su prenoćili na Križevcu moleći i pjevajući. Točno u pet sati je počela zajednička molitva. Molili smo slavna otajstva krunice. 5,45 s izlaskom sunca počeli smo svetu misu. Predvodio je fra Slavko. Koncelebriralo je 15 svećenika. Skupilo se oko 1500 hodočasnika i župljana. Sve smo prevodili na talijanski, njemački, engleski i francuski. Na koncu je Marija Pavlović molila Vjerovanje i 7 Očenaša. Oko 7 sati smo završili. Mladi su ostali pjevati. Tako je završio 4. festival mladih u ratnim okolnostima. Bogu hvala po Mariji. Mladež je ponovno otvorila Međugorje."

- Iz ovoga pisana dokaza očito je da su barem neki franjevci u Međugorju čvrsto odlučili slaviti “rođendan” izmišljene pojave 5. kolovoza, mimo svega pravovjernoga katoličkog svijeta, prema “ukazanjima” koje Crkva nije odobrila, organizirati i dozivati mlade iz svijeta da slave “festival u čast rođendana Gospina” da “čestitaju Majci rođendan”, nudeći im usput i druge sadržaje…

Zaključak. Početkom kolovoza 2009. na jednom „katoličkom“ portalu osvanula je ova vijest: „Tema: Mladi fest u Međugorju. U Međugorju kod župne crkve sv. Jakova apostola, počeo je tzv. festival mladih, koji organiziraju tamošnji oci franjevci, koji tvrde da se u njihovoj župi ukazuje Gospa i svijetu daje poruke već skoro 30 godina.

Mostarski biskup je nedavno izjavio da će ovaj festival biti zadnji jer da će ga zabraniti.
Eto šteta da se više neće moći tako svečano i prigodno slaviti tzv. Gospin rođendan 05.08, prema objavi 'vidjelice' Vicke.

Inače njima nije ništa značilo što crkva to slavi 08.09. Ipak je njima 'vidjelica' Vicka veći autoritet.“

Na to reagira jedan od čitatelja portala: „Da li će i ove godine biti rođendanska torta Gospi i hoće li se pjevati Happy birthday za vrijeme mise?“

- Biskup nije nigdje izjavio da će ovo biti „zadnji“, ali jest više puta izjavio da se taj Mladifest organizira bez znanja i odobrenja mjesnoga ordinarija, da se organizira u okviru zabluda i fantazija oko navodna Gospina rođendana.

Biskupski ordinarijat Mostar

In May 1981, Vlašić participated in a meeting of the Catholic charismatic renewal. One of the charismatic leaders, Sr. Briege McKenna, the well-known charismatic healer and nun, told Vlašić that she had a vision of a twin-towered church with him surrounded by great crowds.[4] Chris Maunder wrote that another leader at the same event, Fr. Emiliano Tardif spoke a message to Vlašić as a prophecy: "Do not fear; I am sending you my Mother."[4] In June 1981, Our Lady allegedly began appearing in Medjugorje to six adolescents who ranged in age from 10 to 16 years old.[11][4]

Rekao bi da je sve isplanirano unaprijed do u detalje unutar crkvenih struktura, što je i logično jer cijela stvar nikad nebi došla na ovu razinu da nije bilo masovne logističke potpore iz crkvenih krugova, kako domaćih tako i izvana. Kao što i danas postoji potpora iz crkvenih krugova tako što crkva izbjegava da se nedvosmisleno izjasni i tako ostavlja sebi prostor za nastavak cirkusa i manipulaciju vjernicima.

Ovo je možda najvažnija informacija, o ranom Međugorju. Najvažniji detalj.

Vlašić je izmislio međugorski fenomen, to je tako očito. Umro je otac međugorskog fenomena.

Inače, svaka mu čast. Tako se pravi kult. Tako se pravi kult

Treba talent i ludost za to.

Kasnije je on iščeznuo iz priče, jer su ga popularnošću vidjelice istisnule, bile su viralnije.

Ali u maju mu američka karizmatikinja proriče da će ON biti lider pokreta, a slijedeći mjesec kreću vidjelice, da bi se kasnije Vlašića izbrisalo iz povijesti Međugorja i minimizirala mu se uloga.

Zadovoljio se da bude mastermind u pozadini.

Čak i engleska Wikipedija otvoreno kaže da je bio “duhovni direktor” vidjelica i da je sve počelo pod njegovim mentorstvom. Znači, nije neka tajna.



Čovjek za života pokrenuo dva (2!) kulta.

Jedan u Međugorju drugi u Italiji.

Sa potpuno drugim i nezavisnim proročanstvima i “porukama koje je primio”. U Međugorju je fokus Gospa, u Italiji Isus kao spasitelj vanzemaljaca i čitave Galaksije.

I naravno kao i svaki lider kulta, od Muhameda do Saibabe, mora bit sex offender




Vatikan naravno zna za ovo, ali “čudni su putevi Gospodnji”, bitni su rezultati.

Važno je biti result-oriented.

A međugorski fenomen nastavlja biti jedan od stupova stabilnosti i međunarodnog utjecaja na katolički svijet Hrvata BiH, iako nikada nije politiziran.

Važno je ne imati hejt i imati na umu da se ovo NI POČEMU ne razlikuje od ostalih religijskih i vjerskih fenomena. Sve te stvari su točno ovako nastale, samo se pamćenje na detalje izgubilo, a danas se snima i dokumentira sve pa je time daleko teže danas biti hohštapler.

Glavni driver kod svih tih pojava je moć, seksualno iskorištavanje i novac koje dolazi s liderskom ulogom.

Vlašić je autor obje domaće religije.

Međugorskog kulta Gospe, koji je ipak zadržan u okviru KC iako je prijetilo da ce preko hercegovačkog slučaja otić u šizmatike. Te NLO vanzemaljske crkve u Italiji koju vodi sada njegova žena.

Čovjek štanca religije ko startups.

Vjeroatno je još par puta pokušao pokrenuti startup kultove na raznim mjestima, sumnjam da mu je score 2/2, samo se ne čuje za te propale

Ako mu je zbilja score 2/2, onda je jedan od najtalentiranijih hercegovačkih poduzetnika

Ne mislim da je samo Međugorje plod Vlašića kao takvog, to je vjerojatno dio šire priče, kontra teža Mariji Bistrici na jugu hrvatstva, period iza Titove smrti, hercegovački slučaj, religijsko nahajpavanje Hrvata pred burna vremena...

Postoji legenda da je neko drugo selo trebalo biti "Međugorje", ali mještani nisu baš gostoljubivo reagirali prema izaslanicima.

Koje selo.

Ova spoznaja je meni osobno bila vrlo značajna u izlasku iz aktivne religije, Međugorje je dosta kumovalo tome. Kao mađioničarski trik koji izgubi čaroliju kada shvatiš kako se izvodi.

S tim da kod nastanka takvih fenomena stvari ne moraju nužno biti unaprijed isplanirane, jednostvarno se zakotrljaju, butterfly effect.

Isus je imao madjionicarske trikove poput pretvaranje vode u vino ili hodanja po vodi. Ovo sto se tice vode u vino mislim da se tu radi o zamjeni boca, hodanje po vodi bi bilo moguce pomocu posebnih cipela, pa I uskrsnuce bi bilo moguce ako je prije toga dobije sredstvo koje privremeno gotovo u potpunosti umrtcljuje tjelesne funkcije.

You just vibe bro.

Od svega toga daleko je jednostavnije imati nekoga tko će jednostavno preuveličati priču, i onda igrom pokvarenog telefona sa svakim slijedećim ustima priča postaje fantastičnija.

Neki od televizijskih mađioničarskih trikova su jednostavno video editing, a neki trikovi se temelje na tome da “volonter” u triku ustvari nije nezavisni volonter, nego je dio mađioničarevog tima.

Nema ni u svakom triku neke vještine rukama ili duplog dna.

Evo ti ideš okolo, u doba bez kamera, i pričaš da sam ja letio.

Prvo ti čovjek ne povjeruje, a onda ga zaskočimo s drugim članom udruge koji kaže “da, da, u pravu je ovaj, i ja sam vidio!”

A sasvim je moguće da je jednostavno riječ o pričama u rangu ove: https://www.dnevno.hr/vjera/cudo-u-medu ... im-114614/

Postoji neka činjenična osnova (kao što postoji i kod ove priče o dječaku koji je tobože ustao iz mrtvih), ali na nju su, svjesno i nesvjesno, nadodavani razni fantastični slojevi, jer zvuče bolje i viralnije i nose neku dublju poruku.

Ljudi zaboravljaju da evanđelja nisu pisana da budu povijesna literatura, nego upravo u propovjedačke svrhe i svrhu promocije kršćanstva. Očekivati od evanđelja da iznose punu i objektivnu sliku oko tih opisanih događaja je isto kao očekivati od međugorskih promotivnih pamfleta da iznose kritički pogled na međugorske vidioce. Neozbiljno.

Dapače, itekako su povijesna dijela.

A mogli su se obogatiti...

Ne znam više koje je točno selo, ali da, bila je za*ebancija kako su ispali budale na kraju.

Mislim Međugorje na kraju vuče cijeli broćanski kraj i šire, ali opet, prosječan Međugorčanin i Bijakovčanin su punijeg džepa nego netko drugi iz susjedstva.

Vidimo da je u crkvenim krugovima odabran za glavnog režisera i masterminda, ali da je sve još otprije zacrtano na višim nivoima, dok je njegova zadaća kao sposobnog domaćeg čovjeka bila ostvariti plan na terenu.

Očito su procjenili da je imao sve karakteristike koje su potrebne da uspješno odradi projekt i pogodili. Ali da nije on odradio bi to netko drugi, jer kao što kažeš on je tu prolazan, a crkva zadržava i nastavlja svoj dugoročni strateški projekt.


Naravno, Vlašić je tu samo izvođač koji je ostvario crkveni plan. Međugorje je sigurno dio šire priče, a mislim da se tu zapravo radi o BIH protuteži Mariji Bistrici i Sinju.

U lokalnom kontekstu je vjerojatno povezano i s hercegovačkim slučajem, a povijesno je nastavak lokalne franjevačke marijologije koja ima korjene u Bosni Srebrenoj, ista priča kao Rama, Sinj..

Čuo sam već to da su prije Međugorja negdje odbijeni, mislim da je bila riječ o duvanjskom kraju, da su potjerani ili tako nešto

Iako ova prica izgleda nerealno i kao glupost, nikad ne zna.
Međutim ono što je sigurno , tafašnji duvanjski fratri kojih je dosta bilo i u zatvoru, redom su prihvatili međugorje i bili veliki zagovornici, a s biskupom nisu bili u dobrim odnosima "zbog međugorja"

Tako da kad uzmemo i taj duvanjski dodatak priči , tada se inicijalna glupost time i potvrđuje .

To da je sve unaprijed isplanirano do detalja mi je prekomplicirana varijanta i baca na teoriju zavjere. Puno vjerojatniji je butterfly effect.

Npr. bila su i ova "ukazanja" kod Sinja 80-ih koja nikada nisu dosegla međugorski nivo. Da su imali sposobnog menadžera poput Vlašića, vjerojatno bi dalje dogurali: https://www.24sata.hr/news/dvije-godine ... e_vignette

Inače, fenomen kao fenomen gotovo identičan, čak su i oni imali nekakve tajne.



Pa i međugorski promotivni pamfleti su djelomično povijesna djela, kada iznose kroniku događanja u Međugorju 80-ih.

To ne govori ništa o njihovoj objektivnosti i faktičnosti.

Poređenju niđe veze, al da ne dubimo. Na međugorskim pamfletima ne počiva svijet, civilizacija i biblijska vjera. Na Evanđeljima da.

Nije sporno da zapadna civilizacija uvelike počiva na kršćanstvu.

Ali gledaj to s ove strane - na međugorskoj priči se izgradilo ogromno hodočasničko središte globalnog dosega, a na sinjskim ukazanjima ništa, zaboravili ljudi da su se ikad dogodila. Sama ta činjenica nam ne govori ništa o istinitosti jednih ili drugih, suštinski nema nikakve razlike između ta dva fenomena.

Kršćanstvo bi vjerojatno završilo isto kao sinjska ukazanja da nije bilo sv. Pavla i njegove vizije. Sv. Pavao je za rano kršćanstvo bio ono što je Vlašić bio za rano Međugorje.

Da se vratim na ovo.

Misliš da Vlašić nije imao “infrastrukturu” da sve sam izvede i realizira, nego je bila ipak neka ekipa, pa možda i pristanak nekih lidera lokalne zajednice na suradnju?

To znači da međugorski fenomen ima “nadzorni odbor”.

Još veća zavjera…

Pa kad narod ne čita i ne proučava Bibliju. Onda im vjerski autoriteti mogu podvaljivati sve što im padne na pamet s ciljem opravdavanja svojih pogrešnih učenja, pa do klasičnih materijalnih bogaćenja i komercijalizacije vjere.