Na očekivanu vijest o debaklu Angelininog filma u Beogradu, kojeg je posjetilo svega 12 gledatelja, od čega je četvrtina napustila projekciju, uslijedila je bura komentara na popularnom sarajevskobošnjačkom portalu Sarajevo-x.





Među silom vrijeđanja i zgražavanja, našao se i anonimni autor deset Zakona o Sarajevu. Iako donekle offtopic, u deset postova, ovaj, po svemu sudeći, bivši Sarajlija (i Srbin) potpuno je razobličio „sarajevsko stanje uma“.

O ovome svemu pisali su i ranije mnogi autori, svjesni da će ih u Sarajevu diskreditirati s kratko-jasno: Fašisto!

Ipak, anonimnost je u ovom slučaju prednost jer autor ne skriva emocije, pa čak i netrpeljivost.

Poskok u cjelosti prenosi komentar, bez ikakvih intervencija, bez dozvole autora i Sarajevo-x i bez ikakvih ograda prema napisanom.

Zakon 1.

Sarajevo je danas najtužniji, najsmješniji, najpodliji i najjadniji grad na kugli zemaljskoj. Licemjerje i glupost njegovih sadašnjih stanovnika postaje nešto što ih ontoloski odredjuje. Grad kvazi umjetnika, kvazi političara, kvazi sportista...Grad čiji sadašnji stanovnici sami sebe ubjeđuju da nešto vrijede i da su nekome bitni a svjesni su da je to laž ali svjesno i gordo žive u toj laži jer drugog izbora i nemaju." Ž

Zakon 2.

Grad u kojem se fukara obogatila preko noći na muci svojih nekadašnjih sugrađana, na koje i dan-danas gledaju sa zavišću, zlobom i neuspješno prikrivenom mržnjom. Grad iz čijih stanovnika isijava mržnja na samu pomen bilo čega što je srpsko. Plitki u svojim hedonističkim shvatanjima života, oličenim u bureku, ćevapima i fildžanu kafe kao i čuvenim izrekama "novi dan nova nafaka" ili "pitu ne jede onaj ko ima nego ko je navik'o". Nesposobni za objektivno, dublje, sagledavanje stvari, bez ikakvog smisla za organizaciju i loši improvizatori.

Do te mjere uživljeni u ulogu žrtve, misle da im pripada pravo na apsolutnu istinu. Uvijek spremni da pokažu na "svog komšiju Srbina, vojnika Armije BiH" kao, eto, primjera njihove tolerancije i multietničnosti a već nakon minut, kada se "kamere ugase" tom istom Srbinu psovaće majku srpsku i četničku, govoreći drugom muslimanu "svi su ti oni, bolan, isti". Tapšaće te po ramenu, gledati u oči i govoriti "pa eto nisu svi Srbi zločinci".

Zakon 3.

Puni kompleksa proizašlih iz mentalne i fizičke inferiornosti, nesposobni da obuzdaju svoj pokvarenluk kao logičnu posljedicu toga, pravdaju to nekim, tobože sarajevskim duhom, a koji nije ništa drugo nego pokriće i alibi za provincijalni duh, osrednjost (najblaže rečeno) i primitivizam. Samo se u Sarajevu moglo desiti da se jednom Ivi Andricu dobacuje sa nipodaštavanjem u stilu "Halo, pisac, napiše li se šta", a što je tipičan primjer gore navedenog. Da nije riječ o čak i simpatičnom nepriznavanju autoriteta i nepoštivanju veličine pokazalo je vrijeme. Tu se radi o zlobi, nepatvorenoj zlobi. U Sarajevu se, jadni, i danas dan ponose time i takve i slične gestove navode kao primjer tzv. "sarajevskog duha". "Sarajevske raje". Ne kaže se džaba "čega se pametan stidi budala se ponosi".

Zakon 4.

Kad smo već "kod čuvenog sarajevskog duha "70-ih i 80-ih a čime se muslimani ponose, iz samo letimičnog pogleda na imena nosioca gradskog duha tog vremena može se zaključiti da oni ne samo da nemaju razloga da budu ponosni nego nisu suštinski ni učestvovali u dešavanjima tog vremena. Tek tu i tamo pokoji bljesak kao npr. Mirza Delibašić, Tuzlak ali zanimljiv podatak je da je u toj čuvenoj utakmici u Grenoblu kada je Bosna postala prvak Evrope u košarci, najbolji igrač bio jedan Srbin, Žarko Varajić, sa najvise postignutih koševa. Skoro je izašao Bosnin "Almanah" gdje su opisani najveći uspjesi kluba i zanimljivo je da Varajić uopšte tu nije spomenut od strane uređivača!! ?? Ima još gore Blagoje Vesković je osnivač Bosne i sekretar, i on je pokojni. Nema njegove ulice, dvorane. Kad umre Srbin to je normalno, kad umre Bošnjak to je strašno! ??


Zakon 5.

Istorija se nasilno prekraja i prepravlja, ali kad mogu sa imenom i jezikom zašto ne bi i sa tamo nekim "vlaškim" košarkašem. Kao i svaka "novokomponovana" i neiživljena "nacija u pelenama" muslimani su skloni euforiji bez ikakvog utemeljenja i uporišta. Drskost, bezobzirnost i nezahvalnost su glavne karakteristike. Nisu rijetki oni koji su u ratu utočiste našli u Srbiji a sad sipaju drvlje i kamenje po srpskom narodu. U Sarajevu, "oličenju multietičnosti", pravoslavni popovi ulicom hodaju bez mantije po preporuci vodećih ljudi SPC, što nikad nije bilo, nisu rijetki slučajevi fizičkog napada i premlaćivanja pravoslavnih sveštenika a po prvi put u istoriji grada u Gradskoj vlasti nema ni jednog Srbina, takav slučaj nije zabilježen ni za vrijeme NDH. U Sarajevu apsolutno svi isto razmisljaju, kao po jednoj matrici, i pozicija i opozicija i obični ljudi.

Zakon 6.

"Najnormalnije je čuti na Bosninoj košarkaškoj utakmici "Ubij' Srbina" iako im pola tima čine Srbi a najbolji dokaz iskompleksiranosti nacije je skandiranje "Puši ***, ko te jebe, može Bosna i bez tebe, Jugoslavijo", pa i na utakmici Bosna-Litvanija koja nikakve veze nema sa Srbima. Mržnja prema Srbima je duboko utjelovljena i gaji se decenijama a posljednjih nekoliko godina ponovo dižu glavu. Ili misle da su ojačali, ili da su Srbi slabi ili ih neko sa strane "pumpa" ne znam ali znam da ponovo postaju agresivni. Sarajevo je grad gdje se dva muslimana između sebe nikad neće pozdraviti sa "Dobar dan" a ako hrišćanin uputi taj pozdrav muslimanu ili će odgovoriti preko one stvari ili će mu samo reći "Kako ste"! Po svaku cijenu hoće da se razlikuju".

Zakon 7.

Sarajevo je grad gdje se skoro svakodnevno dešavaju samoubistva starijih Srba a mladji žive pod psihičkim pritiskom neprijateljski nastrojene okoline. Posljedica toga je bježanje od stvarnosti koje se ogleda kroz razne psihičke probleme ili odavanje alkoholu i narkomaniji. Čest slučaj je da se i čisti Srbin predstavlja kao Hrvat radi dobijanja bilo kakvog posla, jer je Hrvatima ipak malo lakše u Sarajevu a o djeci iz mješovitih brakova da i ne govorimo. Uvijek prevlada ona strana roditelja koji nije Srbin. Mlađe sarajevske preostale Srpkinje se udaju za muslimane, vjerovatno u nadi da će nekad prestati nositi taj nametnuti pečat pripadnice agresorskog, genocidnog, naroda a dijete u pravilu nikad ne nosi srpsko ime, nego kobajagi neutralno: Damir, Dado ili Zlatan, sljedeće koljeno je već Muhamed.

Zakon 8.

Oni muslimani koji su oženjeni Srpkinjama to ističu sa ponosom, opet kao primjer "kosmopolitizma", "multietničnosti" i "tolerancije" ali samo da se Vlasi ne dosjete. Po Islamu je dozvoljeno da muškarac musliman oženi nemuslimanku jer je na taj način prevodi u svoju vjeru, ona nosi njegovo prezime a pitajte muslimane šta misle o udajama muslimanki za Srbe ili Hrvate pa ćete vidjeti sta će vam reći. Ima da je se odreknu preko novina. Sarajevo je jedini grad u Evropi u kojem se u picu ne stavlja svinjska šunka ni u jednoj piceriji u gradu. Sarajevo je grad u kojem će vam taksista u autu pričati o svim Srbima kao koljačima i divljacima ni ne sluteći da u autu vozi baš jednog Srbina jer on zna da je Sarajevo jednonacionalan grad i baš ga briga. Ti si tu svakako u posjeti roditeljima.

Zakon 9.

Gavrilo je tu za oslobođenje Bosne od crno-žute monarhije ispalio hice! Vladimir Perić-Valter, Vaso Miskin-Crni... su život dali za Sarajevo. Crnom su i ulicu prebili ili predili. Blum, i mnogi graditelji.. su ostali i umrli. Otisli su Meša, Kusta, Nele, Brega, Tifa, Bebek... Sa čim sada u svijet? Oćel' se mlada branit poderanim gaćama? Sarajevo je grad u kojem su popljuvali i one Srbe u koje su se do juče kleli (Vesovića, Divjaka, Pejanovića, Tifu). Sarajevo je grad gdje pokoji zalutali Srbin i danas smanjuje ton kad izgovara neko srpsko ime i pazi na svaku izgovorenu riječ.

Zakon 10.

Sarajevo je grad gdje se nije rodila nijedna srpska beba već godinama. Sarajevo je grad gdje su Srbi prisiljeni da prodaju svoju imovinu u bescijenje. Sarajevo je grad iz kojeg je otišao svako normalan i svako ko je imao gdje a kad umre još ono malo srpskih i hrvatskih bakica i tetkica i kad se bagra dočepa i tih preostalih stanova, Sarajevo će postati stopostotno multietnički grad ali od šiptara, sandžaklija, pokojeg bosanskog muslimana, iranaca, pakistanaca, turaka i ostale islamske "brace". Sarajevo je grad gdje će svaki kvart za par godina imati svoju džamiju. Sa 40 broj je narastao na 100. Sarajevo je siv grad. Sarajevo je drugi grad. Sarajevo je muslimanski grad. Možda je vrijeme da i ime mijenja. Nije to više ono Sarajevo.

Ima ova tema malo niže.

sory nisam vidio doduse ni sad je nevidim

Ko je to pozvan i kompetentan ocijeniti sto je tuzno smijesno ili licemjerno ?Anonimni licemjeri koji ni potpis ne smiju staviti ispod teksta ?Najlakse je na netu glumiti facu, dok se iza monitora kriju mali sivi misevi.
Sarajevo ima srce i dusu, ma koliko ga neki degradirali uvijek ce ostati carsija.
Uvijek ce se citav svijet sjecati olimpijade, bascarsije, bosanske kuhinje i ljubaznosti ljudi.

Ako nam granate nisu uspijele ubiti dusu, sigurno to nece uspijeti ni anonimnim frustiranim negativcima cije pljuvanje se nagradjuje otvaranjem tema.

O Sarajevu ce se pjesme pjevati, dolazice nam svjetska politicka i kulturna elita.
Filmovi, festivali, kino dvorane, parkovi, setalista bice uvijek puni ljudi.

I bebe ce se radjati, svadbe praviti !

Tako da anonimnom piscu porucujem, da je promasio citav fudbal.

Podržavam upis drugarice emt i smatram da je autor pretjerao.

Pa nije baš. Ti se kačiš sa Srbima u virtuali, iz Beča.
Sad zamisli koliko ih vole u sred Sarajeva. Isto vrijedi i za Hrvate.

Ja Sam se kulturno i normalno ponasala prema svima.

To sto su pojedinci pokusali moju dobrotu na pocetku pretvoriti u Vic o Fati iz redova srpskog pucanstva nije moja krivica.Previse su se ocigledno osjecali zasticenim.

Tako da su samo poznjeli ono sto su posijali.

Svinjske glave i uvrede.A ja mogu sasvim sigurno normalno komunicirati sa ljudima.Bez obzira na naciju vjeru ili seksualno opredjeljenje.

Pa i Dodik vrlo kulturno zna reći da će se BiH raspasti.

Pa javi mi kad to tvoj idol ostvari.Ovako kako sad stvari stoje, nedje je zapelo i tebi i njemu

Nije moj idol, ali je u pravu. Raspast će se zbog Sarajeva.

Ne mozes citav grad i citav jedan narod pljuvati zbog pojedinaca.Prvo taj stav nije normalan, zdrav i opravdan.
Sta ima sa raspadom prosjecni Sarajlija, koji zaradi par stotina maraka i jedva prezivljava ?

Tvoj negativan stav i hajka na forumu koje provodis su vec dosadni

Uozbilji se nisi maloljetan !

Kakvi pojedinci ? Evo na ovom forumu se godinama kolektivno krvimo.

Sarajevo je postala šovinistička čaršija. Ne zanima me kakvo je bilo prije.
Čitava Varta je šovinizam, ali ljudi i ne glume da nisu.

Samo je Sarajevo šovinističko i uz to licemjerno, pokvareno i lažljivo.

Ti ces biti zauvijek onaj njegov najbolji dio, prijeratni.
To ne moze nista i niko promijeniti.Taman da se preselis na Jupiter.



P.S BBC, ne tamburaj dzaba.Odoh spavati.

Je, lijep je to grad. Ali morate dosta poraditi na obrazovanju, sportu, kulturi, znanosti i ostalo, bontonu i ostalom.

Pa vam neće Široki Brijeg i Ljubuški uzimati titule u sportu.

Da posjetim neupucene, sto je Sarajevo prezivjelo, te da nije u redu dnevnopoliticka prepucavanja vrsiti preko citavog jednog grada i citavog jednog naroda u tom gradu.Prosjecni Sarajlija nije kriv za politicke propuste svojih prestavnika, a ovaj tekst u cijelosti prestavlja licemjerni bezobrazluk najblaze receno, koji nema postovanja ni prema zrtvama, a ni prema ljudima opcenito.Ja razumijem frustracije pojedinaca politickim dogadjajima, ali ne razumijem da netko moze citav grad svrstati u nesto ruzno i nepodesno.Pa kad Sarajevu duh, um i postojanje nisu uspijeli ubiti ovakvim slikama, onda sigurno nece ni neki negativni anonimni mis svojim upisom na internetu.





Masakri na Markalama

su dva masakra počinjena nad sarajevskim civilima od strane Vojske Republike Srpske[1][2] tokom opsade Sarajeva za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini. Dogodili su se na Markalama u historijskoj jezgri Sarajeva, glavnog grada Bosne i Hercegovine.

Prvi se dogodio 5. februara, 1994. godine kada je 68 ljudi ubijeno, a 144 ranjeno. Drugi se dogodio 28. augusta, 1995. godine, a ubijeno je 37 ljudi, dok je ranjeno 90. Drugi napad je bio direktan povod za kampanju bombardovanja srpskih položaja od strane NATO pakta, jer su masakri nad civilima u Sarajevu i drugim opsjednutim gradovima ili enklavama postali uobičajena praksa srpskih snaga, koje se nisu obazirale na česta upozorenja NATO-a i drugih međunarodnih organizacija.

Relativizacija masakra, špekulacije o počiniocu, ali i negiranje samog zločina su i dalje predmet brojnih rasprava i teorija zavjere. [3]

Markale 1 [uredi]

Prvi masakr se dogodio između 12:10 i 12:20 poslije podne, kada je minobacački projektil kalibra 120 mm ispaljen sa srpskih položaja na području sela Mrkovići pao u prepunu gradsku tržnicu Markale. Spasioci i ostali radnici Ujedinjenih Naroda su brzo stigli da bi pomogli brojnim civilnim žrtvama, dok su snimci događaja brzo postali glavne vijesti širom svijeta.[3] Kontroverza o događaju je počela nakon što je prvobitni izvještaj UNPROFORA došao do zaključka da je granata ispaljena sa položaja Armije RBiH.[1] General Michael Rose, britanski čelnik UNPROFOR-a, je otkrio u svojim memoarima da je tri dana nakon masakra rekao generalu Divjaku, zamjeniku zapovjednika snaga Armije RBiH, da je granata bila ispaljena sa bosanskih položaja.[3] Međutim, kasniji i opširniji izvještaj UNPROFOR-a je primjetio računsku pogrešku u originalnom izvještaju. Kad su ispravili grešku, Ujedinjeni Narodi su došli do zaključka da nije moguće utvrditi koja je strana ispalila granatu.[1]

Januara 2004. godine, tužioci u slučaju protiv Stanislava Galića, srpskog generala koji je komandovao opsadom Sarajeva, pred Međunarodnim krivičnim sudom za ratne zločine počinjene na tlu bivše Jugoslavije, predstavili su kao dokaz stručni izvještaj balističkog eksperta Berke Zečevića.[1] Zajedno sa dvoje kolega, Zečevićeva istraga je otkrila šest mogućih mjesta sa kojih je dotična granata mogla biti ispaljena, od kojih su pet bili položaji VRS-a, a jedno pod kontrolom Armije RBiH.[1] Mjesto pod kontrolom Armije RBiH je bilo vidljivo promatračima UNPROFOR-a, koji su potvrdili da tog dana ni jedna granata nije bila ispaljena sa tog položaja.[1] Zečević je dalje objasnio da su se neki dijelovi projektila mogli proizvoditi samo u dva mjesta, a oba su bili pod kontrolom Vojske Republike Srpske.[1] Sud je na kraju odlučio da je Galić kriv bez osnovane sumnje za svih pet granatiranja za kojeg su ga tužioci optužili, uključujuči i Markale, te je osuđen na doživotnu robiju.[1] Iako je o presudi opširno izvještavano preko međunarodnih medija, prema tvrdnjama Helsinškom odboru za ljudska prava u Srbiji, odluka suda je ignorisana u samoj Srbiji i Crnoj Gori.[3]
Ubijeni građani 5. februara 1994. [uredi]

Tog dana ubijeni su: Senad Arnautović, Ibrahim Babić, Mehmed Baručija, Ćamil Begić, Emir Begović, Vahida Bešić, Gordana Bogdanović, Vaskrsije Bojinović, Muhamed Borovina, Faruk Brkanić, Sakib Bulbul, Jelena Čavriz, Almasa Čehajić, Zlatko Čosić, Alija Čukojević, Verica Ćilimdžić, Smilja Delić, Ifet Drugovac, Dževad Durmo, Fatima Durmo, Kemal Džebo, Ismet Fazlić, Vejsil Ferhatbegović, Dževdet Fetahović, Muhamed Fetahović, Ahmed Fočo, Majda Ganović, Isma Gibović, Rasema Hasanović, Alija Hurko, Mirsada Ibrulj, Mustafa Imanić, Rasema Jažić, Razija Junuzović, Hasija Karavdić, Mladen Klačar, Marija Knežević, Selma Kovač, lbro Krajčin, Sejda Kunić, Jozo Kvesić, Numo Lakača, Ruža Malović, Jadranka Minić, Safer Musić, Nura Odžak, Mejra Orman, Hajrija Oručević, Seid Prozorac, Smajo Rahić, Igor Rehar, Rizvo Sabit, Zahida Sablja, Nedžad Salihović, Hajrija Smajić, Emina Srnja, Džemo Subašić, Šaćir Suljević, Hasib Šabanović, Ahmed Šehbajraktarević, Bejto Škrijelj, Junuz Švrakić, Pašaga Tihić, Munib Torlaković, Ruždija Trbić, Džemil Zečić, Muhamed Zubović i Senad Žunić.

Markale 2 [uredi]

Drugi masakr se dogodio 28. augusta 1995. u 11:00 sati ujutru, sa pet ispaljenih granata, ali manje žrtava.[2] Istraga masakra od strane Ujedinjenih Naroda je vođena u tajnosti, što je izazvalo špekulacije u medijima o nemogućnosti utvrđivanja lokacije sa koje su granate ispaljene.[2] Ovu špekulaciju su po ustaljenom šablonu podržale srpske vlasti koje su, kao što su uradile i nakon masakra 1994. godine, demantirale svu odgovornost i optužile vladu Republike Bosne i Hercegovine za bombardovanje vlastitog stanovništva s ciljem izazivanja međunarodnog revolta i moguće intervencije.[4] U stvari, kao što se i saznalo kroz izvještaj za Generalnu skupštinu Ujedinjenih Naroda 1999. godine, UNPROFOR je smatrao da su dokazi bili dosta jasni: tajni izvještaj nedugo nakon događaja je utvrdio da je svih pet rundi granata ispalila Vojska Republike Srpske.[2] Čim su tehnički i vremenski uvjeti dopustili, a sigurnost UN radnika koji su tada prolazili kroz srpsku teritoriju bila obezbjeđena, započeta je Operacija Namjerna Sila.[2]

David Harland, bivši šef civilog sektora UN-a u BiH, priznao je na suđenju generalu Dragomiru Miloševiću pred MKSJ odgovornost za nastanak mita o tome da UNPROFOR nije utvrdio ko je ispalio minobacačke granate koje su dovele do masakra poznatog kao "Markale 2". Harland je rekao da je taj mit, koji se održava već više od deset godina, nastao zbog "neutralne izjave" tadašnjeg komandanta UNPROFOR-a, generala Ruperta Smitha. On je, naime, na dan "Markala 2" izjavio da "nije jasno ko je ispalio granate, mada je već imao tehnički izveštaj obavještajnog odjeljenja UNPROFOR da je izvan razumne sumnje utvrđeno da su one ispaljene sa položaja VRS u Lukavici." Harlandova odgovornost je u tome što je upravo on savjetovao generala Smita da istupi sa "neutralnom izjavom, kako ne bi alarmirao Srbe koji bi, da je odmah upro prstom u njih, znali da predstoje vazdušni udari NATO-a na njihove pozicije.", što bi ugrozilo bezbjednost snaga UN-a koje su se u tom trenutku nalazile na teritoriji pod kontrolom VRS-a ili na položajima koji bi mogli da budu izloženi odmazdi srpskih snaga.[5]









Ubijena Mladost



Prema podacima dosadašnjih istraživanja, u Bosni i Hercegovini je ubijeno više od 3000 djece, a najviše u Sarajevu i Podrinju. Samo u opkoljenom sarajevu ubijeno je više od 1000 djece.

Takođe, prema podacima iz 61 opstine, prilikom granatiranja i od snajperskih hitaca ranjeno je oko 18.000 najmladjih, a medju njima je preko 1.800 djece koji su ostali trajni invalidi bez mogucnosti normalnog nastavka odrastanja. Doda li se ovome i podatak da je vise od 3.000 djece tokom rata ostalo bez jednog ili oba roditelja, onda se s pravom moze reci da su upravo djeca najvise stradala i najteze podnosila ratne nedace.

Neka sveobuhvatnija istraživanja, koja i dalje nisu konačna, pokazuju sljedeće podatke:

- Oko 420.000 djece je raseljeno tokom rata,

- 16.854 je ubijeno, umrlo ili se vode kao nestali.

- 34.712 djece je ranjeno,

- 1.893 su registrovani kao djeca sa posebnim potrebama, odnosno trajni invalidi

- 3.250 djece u BiH su djeca bez roditeljskog staranja. Oko 2000 djece u Bosni i Hercegovini nalazi se u hraniteljskim porodicama. U javnim institucijama nalazi se oko 1.270 djece, od kojih se oko 1.130 nalazi u domovima za djecu bez roditeljskog staranja, njih 120 je u institucijama za djecu sa posebnim potrebama, a 20 djece je u domu za delikvente.



Briga o djeci stradalnicima rata

Kolika je stvarna briga države i nadležnih institucija o djeci stradalnicima rata, teško je govoriti jer je jedan broj takve djece rasut po svijetu. Ipak, kao rezultat činjenice da je BiH u okviru Ustava BiH, Aneks I, tačka 12. uključila Konvenciju o pravima djeteta u svoj pravni sistem i time preuzela obavezu da će provoditi sve potrebne aktivnosti u cilju primjene ove Konvencije, nastao je «Akcioni plan za djecu BiH (2002. 2010. godine)» sa ciljem poboljšanja položaja djece u BiH. Institucije čiji je osnovni cilj prava i zaštita djecu su:

Centri za socijalni rad u BiH su ključne institucije koje pružaju usluge socijalne zaštite grač‘ana. Te usluge se uglavnom svode na materijalna davanja, a vrlo rijetko imaju karakter savjetovanja i psihološke pomoći. Usluge psihološke pomoći uglavnom pružaju Centri za mentalno zdravlje ili psihijatrijske klinike. Situaciju usložnjava i loša materijalna opremljenost Centara kao i nedovoljna stručna edukovanost kadra koji radi u Centrima. Većina Centara za socijalni rad nemaju zadovoljavajuću kvalifikacionu strukturu, obzirom na broj stanovnika na teritorijama koje pokrivaju. Finansiranje rada CSR vrši se iz budžeta općina u RS, a u FBiH iz budžeta općina i Kantona. Zbog toga se stopa izdvajanja sredstava za socijalnu zaštitu razlikuje od općine do općine i uglavnom ta sredstva nisu dovoljna za pokriće svih potreba evidentiranih korisnika.

Institucije za djecu bez porodičnog staranja. U Bosni i Hercegovini postoji 16 ovakvih institucija (14 u FBiH sa 991 djetetom i 2 u RS-u sa 140 djece). Istraživanja na terenu pokazuju da se broj djece smještene u institucije iz godine u godinu povećava. Npr. broj djece u institucijama za djecu bez porodičnog staranja se u 2002. godini povećao za 25% u odnosu na 2001. godinu.

Institucije za djecu sa posebnim potrebama. U Bosni i Hercegovini postoje 3 ovakve institucije, u koje je smješteno 118 djece.( 2 u FBiH sa 99 djece i 1 u RS-u sa 19 djece). Također postoji jedna institucija za djecu delikventnog ponašanja u FBiH sa 17 djece.

Nekim ljudima je rat u BIH jedini kulturološki događaj u životu.
Amen.





Jebote, o jebote...daj čitaj, razmišljaj, for once in your life. Or not.
Sereš o čemu točno...?
Kakvi propusti političkih predstavnika? Jel možeš pojmiti u toj svojoj glavi da Rajvosa za druga dva naroda u BIH danas nema veze sa njegovim "političkim predstavnicima" nego sa cjelokupnim stanjem uma. Rajvosa o kojem ti kenjaš nije onakvo kakvo ti se učini kad svratiš na familijarnu feštu jednom u nekoliko mjeseci, Rajvosa tminu i dno više ne može uljepšati nikakav ćevap ili baklava, a taj "prosječni Sarajlija" je zadojen mržnjom, sarajevocentričan, hercegovino-alergičan, rs-maničan.

Neprosječni Sarajlija je danas onaj koji poštuje i pokušava shvatiti druga dva naroda i njihove probleme, ne MRZI, ne baca se sa slikama mrtvih ljudi da bi dokazao da se Sarajevo 2012 mora poštivati jer je Sarajevo 1994 patilo. A znaš zašto je kao takav neprosječan? Zato što ih ima toliko da mogu napuniti dva kauča u jednom dnevnom boravku.

Znači, nemoj nama srati o nečemu što imamo u malom prstu. Kako bona možeš na jednu ovakvu temu stavljati mrtve kosti po asfaltu? Đe ti je duša kad već mozga nemaš? Đe ti je respekt prema tim ljudima?

Dovraga, kad ćete shvatiti... MRTVI NISU VAŠ EKSPONAT!
Mrtvi vam ne mogu pomoći danas.
Sarajevski problemi danas nemaju veze s ljudima iz ovih pretužnih fotografija.
Jebote kakav si ti nekrofil, de bona sredi se, ovo je degutantno do dna.

Sto se sporta tice i ovih licemjernih opaski u tekstu, ovu pjesmu pjeva ni manje ni vise nego Mladen Vojcic Tifa.Po imenu i prezimenu sigurno nije Bosnjak.



Sto se ratnog profiterstva tice, nema grada gdje ga nije bilo.Obzirom da se u Sarajevu struktura stanovnistva izmijenila logicno da je u vecoj ili manjoj mjeri prisutna netrepeljivost.A o objektivnom sagledavanju cinjenica ne bih, obzirom da sve nas nasa nesreca najvise boli.

A cevapa sto se tice, svi zeljni tog naseg spornog specijaliteta imaju poziv.



Ako su sarajlije pune kompleksa sto je s onim koji taj grad ne prestaju pominjati u negativnom kontekstu ?Oni su miroljubivi, stabilni i dobri ljudi ?Pa ovaj komentar je u najmanju ruku za kraceg psihijatrijskog promatranja.





Ja mislim da je ovo dovoljan pokazatelj sarajevskog duha tih godina.Takodje i komentari posjetilaca Sarajeva te godine jos ucijek su dostupni javnosti.Pa prelistajte.



Ja mislim da su Srbi apsolutni prvaci u prekrajanju povijesti.No sporni anonimni pisac uvodnog teksta tvrdi suprotno.

Sto se tice pravoslavnih "velikana" Kacavenda je najbolji primjer i olicenje SPC.Ovo je jedan mali video uradak, da ne bi postala dugometrazne tekstove o njegovoj pedofiliji, koju stiti drzava Srbija i RS.Posteno receno ni Ceric ne zaostaje mnogo, no on nije tema ove emisije.

Da ti kazem nesto Grude, ja karijeru novinarsku, politicku, niti bilo kakvu drugu ne gradim na tudjoj nesreci, niti pljuvanju bilo koga.Dizanje tenzija i kojekakvih prica, takodje mi nije ni na kraj pameti.Nisam bolesna, a ni nekrofil.No ovaj tekst, ne samo da je odraz necijeg bolesnog uma, nego je do kranjih granica licemjeran i bezobrazan.(da se ne bi izrazavala sto stvarno mislim).

Zato se osjecam prozvanom da reagujem.



Mogu pojmiti, zasto ne ?No ti nisi mjerodavna, niti itko treci da ocjenjuje stanje uma bilo tkome.Da nisi mozda promijenila zanimanje ?Psihologija ?I nitko u mom prisustvu ( bez moje reakcije )ne moze pisati o Sarajevu na ovaj nacin.Pogotovo ne neki anonimac, koji u dusu lafo poznaje grad gdje sam rodjena.Sta mislis da ja pocnem tebi o tvom gradu ?O stanju uma prosjecnog Hercegovca.Bil cutala ?

O zabrani koncerta Dine Merlina ( kojeg uopce ne slusam )..i da ne idem bezobrazno u detalje...Zato molim te zaobidji stanje uma, nekrofiliju i ostalo.Em nisi mjerodavna, em je degutantno, da citav jedan grad i citav jedan narod prozivas u tako negativnom konetstu.



Ko trazi da mrtvi nekome pomognu ?Trebam mozda prihvatiti tvoja objasnjenja i tebi slicnih "malo smo ih mlatili u vugla, ali ce s vremenom to opet biti oni dobri Bosanci, s kojim mozes da se napijes i sevdalinku otpjevas" ?(objasnjenje tvog poznanika dogadjaja u Srebrenici-doslovno)

Izvini molim te, ali meni se ni najmanje interpretacija zrtava moga naroda na svidja na taj nacin.Ako ti mislis suprotno to je tvoj problem.No onda nikog ne prozivaj da je nekrofil, ameba ili da su njegovi upisi dno dna.

Zadnji put -

Ja ne serem iz daljine, u Sarajevu sam često zbog svih svojih obaveza, i da, imam svako pravo pričati o njemu DANAS, jer živim sve njegove odluke, sranja i stvarnost. Za razliku od tebe kojem je ušuškan u dječjem sjećanju, a što nikakve veze s mozgom i današnjom situacijom nema. Znači postoji velika razlika u branjenju rodnog grada jer ti je sladak i drag i tu si jeo sladoled i hranio slonove u Pionirskoj, i razlika između biti čovjek, pa pokušati danas uvidjeti bijedu sarajevske "multietničnosti" i svih njegovih loših stvari koje se više ne mogu nikakvim lokumom zasladiti..

Isprintaj, kopipejstaj, zalijepi na ormar, stavi u džep, štagodoš, ali zapamti da ti je ovo rekao netko tko ima Bošnjaka najdivnijih prijatelja i Sarajlija najdraže raje, o rodbini da ne govorim, ali - : Sarajevo u globalu, danas je grad jednoumlja, koje je protjeralo sve što je drugo i drugačije, a koje ugnjetava i podapinje sve što je imalo različito od prosjeka, grad medijskih stvaratelja nepostojeće stvarnosti koji potpuno ignorira želje, stavove i razmišljanja polovice svoje zemlje, grad koji je "paćenje" doveo do savršenstva, a istim intenzitetom zadaje udarce drugima niti ne pitajući o njihovom paćenju i kako im je. Sarajevo je nafurana multikultura, a ustvari čisti nacionalizam. Sarajevo je nafurani patriotizam, a ustvari kotlina jedne i jedine istine koja ne tolerira ništa mimo tog kolosjeka.

Ono na šta sam jedino reagirala jeste slijedeće, isto zapiši negdje:
Na gorespomenuti tekst možeš reagirati argumentima. Ako ih imaš i ako ih znaš.
A ovo tvoje - "Da vidite šta je Sarajevo proživjelo...." NIJE I VIŠE NIKADA NE MOŽE BITI ARGUMENT.
Ne danas. Ne u našoj stvarnosti.
Čovjek niti jednog slova nije pisao o tim stvarima, nego o DANAŠNJEM Sarajevu.
Na to ne idu krvave fotografije. To je užasno, licemjerno, i samo te vraća stalno i stalno u onaj jarak gdje odakle više nikome ne možete odglumiti ništa, jarak mizernih ljudskih vrijednosti koji na svaku kritiku sarajevskog dna danas, vraćaju sa "ali mi smo patili.......jooooj..."

Radi se o stvarnosti, o današnjici. Ti nisi sposobna to pojmiti, niti o tome diskutirati.
Nemoj bar ako ništa drugo, da vrijeđaš ove ljude sa slika. Toliko.

Mozes ti shvatiti sto znaci subjektivno i sto znaci objektivno misljenje?Razumijes razliku ? Mozes ti biti objektivna kao Hrvatica iz Hercegovine o stanju u mom rodnom gradu ?Ne mozes !Radi cega ?Zbog politicke situacije tvog naroda, koja je nepovoljna godinama, za koji je direktni krivac ?Moj narod..
Dakle draga moja, ni ti ni ja nisamo objektivne.Pa tako tvoje misljenje o Sarajevu (u mom slucaju ), mogu, a i ne moram u potpunosti zanemariti.



Opet tvoje subjektivno misljenje ( pa da se ne ponavljam ).

Dozvolices da ja zadrzim svoje ?Ili je to zabranjeno na javnom forumu, obzirom da si ti ovdje neka domacica i imas uticaj ?



Kako ne moze biti argument ?Kako moze netko anoniman ili ti , napraviti psiholoske profile cjelokupnom jednom gradu pa i bosnjackom narodu opcenito.On opisuje stanje duha, karakterne osobine a i ti isto.Ratno profitesrtvo, licemjernost ljudi i sl..Jeste vi to upoznali sve ijednog stanovnika Sarajeva ?Ti znas bas sto svatko u gradu pojedinacno misli o Hrvatima i Srbima? Vidovita Dzemila ?
Nije li to malo bezobrazno generalizirati sa vasih strana ?Pa sam vam htjela reci, onim slikama i upisima, ako nas one grozote nisu ubile i pokolebale, sigurno nece ni misljenje nekog anonimnog "psihologa" ili "psihologkinje" (Tebe)
A one slike su mozda i uzrok tih promjena u samom gradu ?

Pa je sve to povezano...I cudi me da na temi o Srebrenici, nisi ovako ostro reagirala, gdje je srpsko pucanstvo pisalo kojekakve bolesne komentare, pa kad budes imala vremena, procesljaj i tu temu.Iznanadices se mozda.



Pa svidjaju se meni neki tvoji upisi.Ne sporim ja tvoje umijece.No ne svi !
I ponekad si nejasna u svojim stavovima.Od patriotizma do ogorcenosti.Nemas sredine.

Da ne odgovaram na ova trućkanja o subjektivnosti i objektivnosti , evo ti "relevatnih i objektivnih", a Šehić inače i moj omiljeni pisac u Bejha:


(Faruk Šehić)




(Mirza Softić)

I sto sad taj Mirza i Faruk trebaju meni kao Sarajki prestavljati ?Neke izdajnike koji bosnjacki narod pominju u negativnom kontekstu, a i sami su Bosnjaci ?Realiste koji vide ono sto ja ne vidim ?Tako bi se ovdje na forumu protumacili negativni komentari o Mostaru, Sirokom ili Capljini...Zar ne ?Od vecine prosjecnih forumasa ..

No eto ja dopustam da oni, a i ti LICNO imate svoje misljenje o Sarajevu, ja moje i dalje zastupam.I ne samo da ga zastupam nego cu ga i braniti.Zauvijek.

To je radikalizam. Ako već furaš do kraja onda provociraj druge kao ja, pa malo i uživaj.

Tebi ništa. Meni predstavljaju ljude koji realno sagledavaju stvari. A to je danas najveća hrabrost od svih. Faruk je Bišćo koji živi u SA, a kao i Ljiljan ima tu dozu gorke i ružne realnosti koja Sarajevu koje živi na imaginaciji strahovito nedostaje.



Ma to što ti zastupaš nije mišljenje, nego projekcija stvarnosti kakva ne postoji.
I samo ti de, ne smetam ti ništa. Osim kad "braniš to isto mišljenje" slikama mrtvih ljudi. Od toga ćete se morati odviknuti. Ili nećete. Većini ostalih naroda savršeno odgovara da se ne odviknete i tonete dublje. Ja bih ipak voljela da u dogledno vrijeme ozdravite. Bar onaj dio koji se još može spasiti.

To se zove zenska solidarnost.Ti to nikad neces razumjeti