Ucrtavanje i pravljenje koridora kroz HB koji bi vodio do Bihaća.Taj koridor bi bio teritorija HBa ali bi Muslimani mogli bez ikakve kontrole ili bilo čega da se kreću njime.
Ucrtavanje i pravljenje koridora do hrvatskih enklava pod istim uslovima kao i za muslimanski koridor.
Naravno EU standard za manjine i sve ostalo što ide i pripada normalnim državama.
Ovo gore navedeno podrazumeva civilizovano ponašanje i toleranciju.
To bi po meni bilo najbolje.
Najgore što može biti da ovo potraje dok ne pukne a kad pukne znaš i sam na šta liči.Opet će se sve pocepati samo što više neće imati za koga da se prave koridori a granice neće biti na ličnu kartu nego opasane minama.
To je moje lično mišljenje a sad ti šta misliš kaži.

Kakvi koridori, gluposti. Mi se trebamo konacno dogovoriti. Mogli smo i koje stoljece ili desetljece ranije da niste bili prepohlepni za nasim kako su danas Turci. Kada se dogovorimo svatko osigurava stanje sa svoje strane granice i mirna Bosna. To je jedino pravedno i trajno rjesenje. Podjela u kojoj balkanski suniti dobivaju svoju islamsku drzavu bila bi izvor daljnjih trajnih nestabilnosti. Bila bi to europska Gaza, uvijek bi nasli neki razlog za terorizam.
Muslimani ne bi bili ni u Srbiji ni u Hrvatskoj brojniji nego li u nekim drugim europskim drzavama. I ne bi imali manje prava nego sto ih imaju u Njemackoj ili Francuskoj. Ali ne bi imali prava na politicki terorizam kojega provode danas, a niti na oruzani terorizam kojega su provodili u ratu i opet bi ako bi imali svoju islamsku drzavu.

"To je žena sa tri srca koja mu je podarila upravo toliko djece, kćerku Irmu i sinove Amara i Selimira. Diplomirani je elektroinžinjer, ali se sva posvetila svom Švabi i bila uz njega i kad je bilo dobro i loše. Žena iz koje izbija dostojanstvo, žena stub uz koju muškarac naprosto mora da uspije", govori za Klix.ba blizak prijatelj porodice Osim.

SUBOTA, 23. MAJ

Mom poznaniku Z., sarajevskom Hrvatu, desilo se jučer-prekjučer sljedeće. Stajao je na ulici kod mosta Čobanija i istoimene džamije, čekao nešto, ili nekoga (taksi, kafanske partnere...), pa mu prišla dvojica momaka i požurujući ga obratili mu se: „Hajde, stari, brže, zakasnićeš u džamiju.“ Najprije (im) se malo opirao, rekao da on u džamiju ne ide, momci ga odmah narezilili: „Kako ne ideš, a gdje ideš ako u džamiju ne ideš?!“, pa im na kraju morao priznati (ukabuliti): „Izvinite, ja sam katolik.“

Nakon čega su se momci s mješavinom ljutnje, nevjerice i prezira okanili nesretnog mog poznanika. Z. je rođen u Sarajevu, čini mi se da su i svi njegovi preci u ovom gradu vijek proveli. Više njegova familija ima „Sarajeva u nogama“ nego svi džematlije koje se okupljaju u „kadrovskoj“ džamiji Čobaniji. Ali, šta ćeš, poklopi se ušima i šuti.To jeste, tužno, to jeste ružno, odvratno pogotovo. A znate šta je jedino gore od toga: to što izbjegavam navesti ime tog mog poznanika da bih ga poštedio eventualnih, zapravo, vrlo mogućih posljedica, tj. odmazde!

Senad Avdić:

Ne bi mu bilo loše da je otišao u džamiju. Allahovoj vjeri su svi dobrodošli, samo je potrebna volja da se spozna istina.

„Gospodine direktore, zašto nema Bujice večeras?“

„Nema zato što je predizborna kampanja, a Bujica ima gosta kojeg ne smijemo emitirati“

„Ali Bujica je najbolja emisija“

„Kako god, večeras je nema.“

„Ja ću se ubiti ako ukinete Bujicu“

„U redu gospođo“

„Vi ste sotona.“

„Jesam“

„Doviđenja“

„Doviđenja.“

Pa kad imaš jednu crkvu na 30 tisuća Srba u Zagrebu, da ih što dođe ispada puno.