Navodi da na području Kantona Sarajevo nema nijedno specijalizirano vozilo za gašenje šumskih požara te da su prije rata u Sarajevu bila 42 dobrovoljna vatrogasna društva, danas ih je samo osam.

"U Jablanici je osam vatrogasaca, dakle po dva kad se rasporede u četiri smjene, a treba gasiti Čvrsnicu. I kako da Konjic, koji je općina s najvećim šumskim kompleksom djeluje s 13 profesionalnih vatrogasca", kroz pitanje Klino ilustrira stanje vatrogastva u BiH.

Naglašava da je uništeno dobrovoljno vatrogastvo koje je u BiH do rata imalo 130 godina dugu tradiciju. I dok Slovenija ima 200.000 dobrovoljnih vatrogasaca, što je model nastao u austrougarsko doba, BiH je svoju vatrogasnu tradiciju ukinula.

(...)

Smatra da je povratak na model dobrovoljnog vatrogastva koji je zadržan u Sloveniji, Austriji i Hrvatskoj pravo rješenje i za BiH. To je znatno jeftiniji model, rad vatrogasaca je volonterski i omogućava mobilizaciju mnogostruko brojnijeg ljudstva.

U općini Usora formirano je Dobrovoljno vatrogasno društvo Usora

Hrvatski sokol Usora iznašao je snage i mudrosti te je formirao i održao osnivačku skupštinu Dobrovoljnog vatrogasnog društva Usora. Entuzijazam HSU ni ovaj put nije zakazao te je studioznim radom, nakon dvije godine rada Dobrovoljnoga vatrogasnog društva održao osnivačku skupštinu.

Ovom prigodom poglavar HSU Željko Joskić rekao je kako zahvaljuje svima koji su prepoznali profesionalni rad HSU te bezrezervno pomogli u organizaciji osnivačke skupštine DVD-a Usora. Uz mnogobrojne prijatelje i goste, kako iz BiH tako i iz Republike Hrvatske, formiran je DVD Usora.

Sunčica Šehić, novinaka na Televiziji Sarajevo prije šest dana odbila je zahtjev urednika da sa portala izbriše servisnu informaciju o nestanku vode u Sarajevu. Nakon toga je reagovao direktor i pred svjedokom, kako za RSE kaže Sunčica, zahtijevao da se izbriše i reakcija jedne političke stranke na konferenciju za novinare premijera KS.

Sunčicino odbijanje je kažnjeno i isključena joj je internet veza, te onemogućen daljni rad. Nakon toga je prebačena na drugo radno mjesto.

Krvna slika Sarajeva

Današnje Sarajevo je ideološki i politički konfuzno i vanevropsko, ispražnjeno od demokratskih tekovina poput antifašizma, ljudskih prava i građanske ravnopravnosti. A kako smo ovih dana vidjeli, i od elementarne empatije prema žrtvama terorizma


Gojko Berić

Šta je nama Barcelona i šta smo mi Barceloni da zbog nje plačemo? Naravno, ovo je parafraza stiha iz poznate starogrčke tragedije, ali parafraza koja je ovih dana upravo u Sarajevu dobila svoj puni stvarnosni smisao. Ovu dilemu je, u svom prepoznatljivom stilu, razjasnio Senad Avdić, u odličnom tekstu “Šta je nama Barcelona”, objavljenom na portalu Slobodna Bosna. “Trebali bismo večeras biti sretni, ali nismo sretni, jer se danas bombarduje Sarajevo”, navodi Avdić riječi kojima je gradonačelnik Barcelone Pasqual Maragall prije 25 godina počeo svoj govor na otvaranju Ljetnih olimpijskih igara u glavnom gradu Katalonije i koje su ušle u domove ljudi širom svijeta.

Avdić se potom pita: “Da li bi gradonačelniku drugog olimpijskog grada, Sarajeva, Abdulahu Skaki, išta naškodilo, da li bi mu kruna sa glave pala, da je u petak večer izašao na binu, nekoliko sati nakon stradanja građana na ulicama Barcelone, i desetinama hiljada ljudi okupljenih na koncertu Plavog orkestra ispred sarajevske Vječne vatre ponovio iste riječi: ‘Ne možemo biti sretni i veseliti se dok naše prijatelje u Barceloni kasape terorističke bande?!’ Ali nije ovo tek kritika vlasti i njenog odnosa, neprilične reakcije prema tragediji koja se sručila na prijateljski grad i njegove stanovnike. Od te vlasti se ništa drugo odavno ne očekuje. Tužnija je i iritantnija ravnodušnost, ignorancija, bezbrižnost koju su prema tragediji u Barceloni ispoljili ‘obični’ građani Sarajeva.”

Autor podsjeća da je u Barceloni rođen i Juan Antonio Samaranch, predsjednik Međunarodnog olimpijskog komiteta, “prijatelj kakvih Sarajevo kroz povijest nije imalo mnogo, ako ih je uopće imalo”, i da je grad Barcelona, pored ostalog, nakon rata obnovila Olimpijsko selo na Mojmilu, sa 15 miliona maraka trajno skućila nekoliko hiljada obitelji, ali da se sve to zaboravlja, potcjenjivački bagateliše i nipodaštavajuće vrijeđa.

“Zaboravlja se da je tri dana pred srpsku okupaciju Srebrenice u Barceloni održan skup na kojem je 50 hiljada građana, među njima i premijer Katalonije, tražilo hitnu intervenciju NATO-a da zaustavi Mladićeve zločine i spriječi genocid.” Novinska kolumna nije baš najbolje mjesto za gomilanje podataka, ali Barcelona je bila toliko posvećena sudbini Sarajeva da je to prosto fascinantno.

Tokom opsade grada Sarajevu je uputila preko 2.000 tona humanitarne pomoći; nakon paljenja Pošte, dostavila je prvi satelitski telefon u Sarajevo, čime je obnovljena komunikacija između glavnog grada BiH i svijeta; svakog ponedjeljka tokom četverogodišnje opsade stanovnici četiri distrikta Katalonije i preko 900 općina držali su minutu šutnje u znak pijeteta prema žrtvama agresije na BiH; uz Međunarodni olimpijski komitet, Barcelona je bila najveći pojedinačni donator u obnovi Zetre… Sve je to, kako je već rečeno, nestalo u zaboravu naše neuljudnosti, sebičnosti i našeg primitivizma.

Barcelona je pune četiri godine plakala zbog svakodnevnog usmrćivanja Sarajeva, ali Sarajevo nije pustilo nijednu suzu zbog njenih 14 poginulih i stotinu ranjenih građana u terorističkom masakru prošle sedmice. Ibrahim Spahić, usamljeni predvodnik mahom izumrlog sarajevskog građanskog soja, ovog puta kao predsjednik Međunarodnog centra za mir, organizirao je prošlog petka skup pijeteta i solidarnosti sa žrtvama Barcelone. Pred Vječnom vatrom, kako se moglo vidjeti na TV-u, okupilo se jedva petnaestak građana, uključujući Spahića i dvije djevojke koje su na violončelu izvele Albinoniev Adagio. Bio je to tako otužan skup da čovjek ne povjeruje u kakvom gradu živi.

U Ferhadiji sam sreo Senada Pećanina, koji se sa suprugom upravo vraćao sa tog žalosnog okupljanja. Bio je neraspoložen i ljut. “Stidim se ovakvog Sarajeva i odnosa građana prema zločinu u Barceloni”, rekao mi je. Zaista, gdje su tu bili ovdašnji intelektualci, glumci, pisci i umjetnici građanske provenijencije? Kako to da na ovakvim i drugim okupljanjima nema nikoga od naših estradnih zvijezda? Valjda se plaše da se pojave pred manje od deset hiljada posjetilaca. Gdje su, na kraju, bili makar samo po jedan član iz porodica kojima je Barcelona osigurala dom na Mojmilu i Aerodromskom Naselju? Ali, takvo je današnje Sarajevo.

Te večeri se završavao Sarajevski filmski festival, valjda jedina filmska smotra na svijetu u čijoj prijestolničkoj štampi nema ni jedne jedine filmske kritike!? Čitaoci novina, oni koji ne posjećuju festivalske projekcije, nemaju priliku da se informišu o kakvim je filmovima riječ i kakav je njihov umjetnički domet. A riječ je o najvećem festivalu u regionu. Posebna priča je festivalski dernek koji se, uz frustrirajuće glasnu muziku, odvijao na parkiralištu ispred Doma vojske. Jedna glamurozno obučena mlada žena, valjda glumica, izjavila je da ni Cannes nema ono što ima Sarajevo?!

Pa, naravno da nema, jer se u sklopu Kanskog festivala ne održava nikakav dernek na nekom parkiralištu, već o hedonističkim prohtjevima festivalskih posjetilaca brinu tamošnji vrhunski ugostitelji, a ne priučene ćevabdžije na parkiralištu. Ovdašnji mediji su sa patriotskim zanosom pratili događanja na crvenom tepihu, pa su čak i skroman vatromet opisali kao spektakularan. Ali zato u dnevnim novinama od subote nije bilo ni riječi o sramotno malom odzivu građana na omaž žrtvama terorističkog zločina u Barceloni. Poznato je da pojedini lijekovi zamagljuju stvarnu krvnu sliku ljudskog organizma, pa čak i simptome nekih ozbiljnih oboljenja.

Tako i Sarajevski filmski festival, koji sam po sebi predstavlja značajan i koristan događaj zamagljuje, makar samo na nekoliko dana, krvnu sliku Sarajeva. Njegovi predratni stanovnici listom su napustili grad, odnijevši sa sobom i njegov duh. Svijet koji ih je zamijenio nema s tim duhom nikakve veze. Današnje Sarajevo je ideološki i politički konfuzno i vanevropsko, prepušteno bezočnoj nacionalističkoj manipulaciji i ispražnjeno od demokratskih tekovina poput antifašizma, ljudskih prava i građanske ravnopravnosti. A kako smo vidjeli, i od elementarne empatije prema žrtvama terorizma.

Krvna slika ovog grada je zabrinjavajuća.

Zbog zagađenja zraka u Kantonu Sarajevo proglašena epizoda Pripravnost

Zbog povećane koncentracije zagađujućih materija u zraku u Kantonu Sarajevo proglašena je prva epizoda - Pripravnost, uz primjenu interventnih mjera.
Naredbu o proglašenju spomenute epizode donijelo je Stručno tijelo za koordinaciju i nadzor, na osnovu Plana interventnih mjera u slučajevima prekomjerne zagađenosti zraka u KS.

Od kada vas mrtvacka glava vrijedja?

Prave se uvrijedjeni.

Pucnjava na Alipašinom Polju u Sarajevu, policija na terenu

U sarajevskom naselju Alipašino Polje u B fazi došlo je do pucnjave pod još nerazjašnjenim okolnostima.
Ne zna se da li ima povrijeđenih osoba, a u Operativnom centru MUP-a KS nam nisu mogli dati više informacija.

Pucnjava se dogodila u ulici Semira Frašte, a kako nezvanično saznajemo muškarac je iz stana pucao iz vatrenog oružja na dvojicu muškaraca koja su se nalazila u automobilu.
Policija je trenutno na mjestu događaja i obavlja uviđaj.

Pola godine fekalije teku Kranjčevićevom i Tešanjskom ulicom, građani ogorčeni

Već skoro pola godine fekalije iz slivnika teku Kranjčevićevom i početkom Tešanjske ulice, a zbog širenja neugodnog mirisa i sve goreg stanja redakciji portala Klix.ba se javio zabrinuti čitatelj koji je naveo kako još niko nije konkretno reagovao da se riješi ovaj problem.

"Na licu mjesta su zaključili da ima nekakav ilegalni priključak u sistemu ali od tog dana se ništa više nije desilo. Kako ide ljeto i vrućine, količina fekalija koja teče ulicama je sve veća, auta prelaze gumama i raznose to dalje. Stanje je zaista katastrofalno, smrad koji se širi cijeli ovim područjem je užasan. U blizini su i vrtić za djecu i srednja škola kao i ulaz u dva velika naselja", kazao nam je čitatelj.

Čuj "zrak". Jebo ih njihov "bosanski" jezik.

U Sarajevu zagađeniji zrak nego u Pekingu

Kvalitet zraka u Sarajevu okarakterisan kao nezdrav i opasan po zdravlje

Prema podacima uređaja za praćenje kvaliteta zraka koji se nalaze u sklopu kompleksa Ambasade SAD-a u Sarajevu indeks kvaliteta zraka trenutno ima brojčanu vrijednost 175 i okarakterisan je kao nezdrav.

Udruženje građana "Eko akcija" upozorava na moguću pojavu pojačanih simptoma i intenziteta bolesti kod osoba s bolestima srca i disajnih organa poput astme. Plućnim i srčanim bolesnicima, trudnicama, djeci i starijim osobama preporučuju smanjeno kretanje poručujući kako bi produžen boravak vani trebali izbjegavati i svi ostali.

Podsjećamo, glavni grad BiH posljednjih godina bio je uvijek na vrhu liste zagađenih gradova Evrope, a do sada dostupni podaci pokazuju da se trend zagađenja nastavlja i ove godine.

Početkom novembra Ambasada SAD-a u Bosni i Hercegovini na Twitteru je objavila skalu zagađenosti zraka u Sarajevu i Pekingu, koja pokazuje da je zrak u Sarajevu gotovo isti kao u Pekingu, jednom od najzagađenijih gradova na svijetu. Najveće posljedice svakako će se odraziti na zdravlje građana.