Izedin Izo Spahović priznao je tokom saslušanja u Kantonalnom tužilaštvu u Sarajevu da je jučer iz svog automobila pucao na njemu nepoznatu osobu koja mu je prethodno uputila prijetnje.

KOMENTAR Vuk Bačanović: Oh, kako mrzim Sarajevo

12Oh kako mrzim Sarajevo, lijepi grad, svih tih uhljebljenih beskorisnih maminih i tatinih sinova i ćeri po obrazovnim institucijama koji će nas (šta “će” nego već jesu) doći glave, oh kako samo mrzim Sarajevo lijepi grad svih tih uhljebjenih ****** i četničkih kadrova, neuspjelih studenata -ica političkih nauka i još pokojih narkomanskih izdrkotina po zajedničkim institucijama što im povazdan neko smeta jer su neshvaćeni i jer, eto, pate od ratnih trauma.

Oh kako mrzim to Sarajevo, taj lijepi grad, tobožnjih uvrijeđenih humanista, građana, urednika listova što su u ratu ucjenjivali ljude da im prepisuju stanove da bi ih kao kadrovi obavještajnih službi puštali iz grada da liječe teško bolesne članove proodica,

oj kako mrzim Sarajevo lijepi grad u kojem kurvetine od urednica medija znaju riknuti na Kačavendu, al’ im je pedofil Ahmetović dražesno stvorenje jer je od onih što im je uhljebio kretenski porod, oh kako mrzim to Sarajevo, taj lijepi grad što mu je odjednom dobar Njegoš Sikiraš, al se ne sjeća njegove rodbine zatrte do zadnjeg u Grahovištu ‘92 (sve od 1910 godišta pa nadalje) od strane tobože multietnićke armije, oh kako mrzim Sarajevo lijepi grad, taj što ukoljicu trudnica, baba, deda i maloljetne đece Nasera Orića dočekuje kao heroja, a zapaljeni Srbi, nevini civili po Milinkladskoj ulici i mnogim drugim mjestima (uključujući prijatelja moga đeda Sretena Ninkovića) im nisu bitni, niti su ikada čuli za njih, nikad čuli za njihove patnje), i koji u njemu nikada nisu našli spokoja dostojnog svoga mučeništva, oh kako mrzim to Sarajevo, taj lijepi grad što postavlja table koje proklinju neodređene “srpske zločince”, a da su mu neimenovani i posve neetnički/konfesionalno definirani zločinci koji uništiše prije kojih 70-tak godina najveću jevrejsku zajednicu na Balkanu poslije Soluna, ili oni što postrojavaše na Koševu ili pred Begovom džamijom ponajprije Crnu legiju, a onda Handžar diviziju.

Oh kako mrzim Sarajevo, taj lijepi grad što su mu endžioski ublehaši vrhunac pravde. Oh kako mrzim Sarajevo taj lijepi grad što svugdje zapaža tobožnje fašiste, a svoje fašističke grozote nikada nije predočio kako treba, oh kako mrzim to Sarajevo, taj lijepi grad što tobože mrzi četnike, a čije je, u kolektivnom pamćenju prešućeno, gradDŽanstvo te iste četnike htjelo upustiti u Sarajevo 1945 da uščuva svoje sitnospstveništvo, oh kako mrzim Sarajevo taj lijepi grad, kojem je autor idiotskog spisa, zvanog “Islamska deklaracija” i voditelj idiotske i destruktivne politike Alija Izetbegović zaslužio muzej u koji si dužan voditi učenike da, kao, tobož, nešto nauče.

I kako mrzim Sarajevo, taj lijepi grad koji više nije ništa do karakazana ludila, bezumlja, neobrazovanosti i kretenizma svakoga ko iz njega nije otišao… Oh kako mrzim Sarajevo taj lijepi grad, tako lažno nabjeđen da je drugačiji…

Ko je ovaj Vuk i zašto je popizdija.

Vuk Bačanović: Sarajevo ili ofucanost malograda
Objavljeno: 04.02.2013. - 08:50


Malograd nije samo mali grad... Zapravo je cijeli malograd vampirski duh, koji se ne hrani krvlju golubova, prepelica i zečeva. To je bespotrebno malograđanima: oni piju krv jedni drugima.

Autor: Vuk Bačanović Veličina slova:aaa
Nije to samo grad čiji stanovnici ljubomorno obožavaju svaki trg, svaku bogomolju, svaki park, svaki ćošak stare zgrade, egzaltiraju do bigotrije svoj “gradski duh”, ispredajući o njemu mnoge mitove i legende, baš kao da je drevni grčki heros, živi mrtvac (takoreći vampir), kojega u posvećenoj grobnici hrane krvlju preklanih životinja, ne bi li polis sačuvao svakojake napasti, posebno neprijatnih društvenih promjena. Zapravo je cijeli malograd vampirski duh, koji se ne hrani krvlju golubova, prepelica i zečeva. To je bespotrebno malograđanima: oni piju krv jedni drugima. Poput actečkog sveštenika, kose sljepljene ljudskom krvlju, obučen u svježe odranu kožu djevice, čupaju si, uzajamno, srca iz grudi i žrtvuju svome demonu.

Sarajevo, godina 2013. hrišćanskog kalendara. Cijeli svijet kao da se umorio od samoga sebe, ostario i posivio. Malograd saučestvuje svojim starim navikama: što se više održava besplodna mitologija o druženju, “raji”, dobrim starim vremenima i “Sarajevskom duhu”, vampirstvo se intenzivira. Oni što su se razbacivali međusobnim pohvalama, sada su u najstrašnijoj mržnji, oni koji su najviše prijateljevali sada preko novina ismijavaju prijateljev nesrazmijerni nos, buljave oči, nizak stas, neuspijeh sa ženama, mali ***. Sve ono što se nekada “prijatelju” opravdavalo, sada se na sva zvona osuđuje: izvlače se iz naftalina “sporne” i politički nekorektne izjave, nabraja se ko je s kim sjedio u kafani prije 40 i kusur godina, broje se slova, zalogaji i gutljaji, ispostavljaju se “sarajevskom duhu” izvještaji o vlastitoj veličini i prijateljevoj “niskosti”. Novinski stupci vrve različitim interpretacijama prošlosti, u kojoj je, redovno “onaj drugi” bio šupak, ulizica, poltron, špijun, nejebstveni bijednik.

Jedan od međumalograđanskih ratova, nemoguće utvrditi koji po redu, izbio je, prošle sedmice u Sarajevu. Počelo je, sasvim nevino, na zasjedanju Kantonalne skupštine, kada je profesionalni SDP-ov strijelac Fazlija, odgovarajući na optužbe za nepotističku kadrovsku politiku vlastite stranke, optužio generala i kontroverznog biznismena Zagija da mu je sin Deen “nadriumjetnik”, te da se upravo on poslužio nepotizom kako bi zaposlio ženu i mlađeg sina, e da bi Zagi odvratio da svima “jebe sve!” E onda je svekoliko građanstvo i profesionalno građansko novinarstvo, sveđer orno za natjerivanje maka na konac, copy-pasteovalo Deenov Facebook status kojim Fazliji (“neostvarenjaku” bez “heretidža”) i njegovim pristalicama poručuje da će ih, kao “omiljeni ********”, izjebati “posred nevinog dupeta”. Nakon što je malogradska gomila bezobrazno bogatog, a feminiziranog Backovića tog dana iskoristila za “čas mržnje”, Deenova profesorica filozofije iz srednje škole Sanja (poznata po panegiricima Miloradu Dodiku i Fahrudinu Radončiću) se osjetila pozvanom napisati kako je mali Deen u školi “bio i ostao oličenje odgoja i skromnosti... Eh, jednom riječju, pravi ‘********’. “

Istina o tome, ko je od zavađenih strana nepotist i ********, a ko pošten i oličenje odgoja, časti i poštenja, zasjenjena eskalacijom međumalograđanskih sukoba na daleko veći nivo.

Uzrok ratu je zakuhan još u devetom mjesecu kada se Avdo naljutio jer mu knjiga nije uvrštena u izbor za nagradu “Meša Selimović” od tričavih 7.000 eura, te je objavio da je protiv njega skovana zavjera, nakon čega mu je drug Hadžem odvratio da je paranoidno uporan. Potom se Avdo dosjetio da mu je Hažem svojevremno davao 500 KM da mu na TV promoviše neku “smandrljanu” monografiju, poslije čega ga je izbacio iz kuće i “zabranio mu da ga pozdravlja”. Hadžem je i “finansijski mešetar... u slobodno vrijeme pjesnik, agitator sad-ove-sad one političke stranke”. Avdo je riješio obračunati se i sa prijateljima i sa neprijeteljima, te se obrušio na sebi prijateljsku novinu jer je objavila loše mišljenje bivšeg kolege Gorana o njemu, ono u kojem je istog kolegu nazvao “đubretom” i “prdimahovinom” kojeg bi četnici sasvim sigurno poštdedjeli da uđu u Sarajevo. Avdo dojučerašnju prijateljsku novinu označava četničkom, a ona ga podsjeća da ga je Emir, glavni malogradski odmetnik, častio operacijom očiju. Na kraju je Ahmed, kojeg je Avdo znao, bez razloga, omalovažavati u dnevnoj štampi, odlučio čaršiji objasniti razloge Avdinog skandaloznog ponašanja. To je bar lako. On je nizak (“Iz kreveta ustaje Najveći Bošnjački Pjesnik (u daljem tekstu: NBP). Iz daljine bi moglo izgledati da krupan čovjek sjedi, ali ne NBP, on stoji postojano; NBP sjedi na klozetskoj šolji dok mu nogice vise) i ružan ( Gleda se u ogledalo, ostalo mu je toliko objektivnosti da zna da je to što vidi – jezivo.).

Na kletvu malograd odgovara kletvom, redovno još gnusnijom i nižom nego što je ona prvobitno izrečena. Takav je, valjda, red. Tako se dokazuje pred “duhom grada”, tom slikom idealne slike sebe, čudovišnom pleromom, bivših, sadašnjih i budućih generacija malogradskih ogovarača i opadača. Što je kletva jezivija, to malograđanin smatra da se od većeg zla brani, da je čišći pred oltarom svoga svetog duha.

Sarajevo, zima 2013. Splin malograda postaje nepodnošljiv. Strašniji od vonja gotovo presušene Miljacke ljeti, zagušljiviji i otrovniji od zimskoga smoga. Neka istraživanja kažu da je Sarajevo najzagađeniji grad u Evropi. Reklo bi se da je to zagađenje daleko dublje. To je ono kada su razne laži postale paralelni univerzumi svojih proizvođača, pa je svaki ćošak, svaki bircuz ofucan, izguban, nevjerodostojan. Sarajevo, zima 2013. Rat se nastavlja. A i Evropa je pred raspadom...

Vuk Bačanović: Šerijatska policija vreba građane!
Objavljeno: 02.08.2013. - 18:15


U Sarajevu, vjerovatno ni jedna od religioznih svetkovina nije popraćena tolikom količinom građanske zabrinutosti koliko je to ramazan.

Autor: Vuk Bačanović Veličina slova:aaa
U Sarajevu, vjerovatno ni jedna od religioznih svetkovina nije popraćena tolikom količinom građanske zabrinutosti koliko je to ramazan. Te se u onoj tamo nekoj kafani ne toči alkohol, te je neki anonimus dobacio određenim djevojkama šta se imaju tako oblačiti u mubareć dane, te iz provincije dolaze zabrinjavajuće vijesti da je na izvjesnom islamskom portalu kritikovana “satanistička” trash metal grupa Sihirator (koju čine omladinci sa “bošnjačkim imenima”) zbog stihova: “Hodže pedofili, lažne bule i plejbek mujezini..”

I tako se zbog pranja pokojeg licemjernog gazde, anonimnog ludaka isfrustriranog vrućim suknjicama u vrelim augustovskim noćima i očekivane reakcije konzervativaca i raznolikih internet pacijenata na klinačke blasfemije, stvara medijska slika glavnog grada BiH ravna onoj iz Glasa Srpske: “Teherana” u kojem bradonje naoružane šipkama i bejzbol palicama samo što nisu započele zavoditi red po kafanama i privatnim zabavama. Stavljam Teheran namjerno pod navodnike, budući da je ovaj višemilionski grad, čak i pod paskom različitih “šerijatskih policija” svakako zanimljivije mjesto za život i noćne izlaske od Sarajeva i Banje Luke zajedno.

Ali, vratimo se temi. Sarajevski građanski milje je stručnjak/stručnjakinja da od sporednih i minornih stvari napravi neviđenu dreku, dok im suština društvenih procesa promiče ispred nosa. Bolje rečeno, od drveta ne vide šumu. Većina ih zagovara pravnu i “sređenu” državu, po uzoru na EU i SAD kao alternativu našem stanju i to isključivo zbog “sekularizma”, a da ne uzmu u obzir i druge činjenice, kao npr. da EU i SAD “standardi” podrazumijevaju svašta: od zabrane abortusa u Poljskoj (osim u slučaju silovanja ili oštećenja ploda), mormonskih sekti rasutih Utahom u kojima je sasvim “prirodno” i u skladu sa zagarantovanim slobodama da samoproklamovani prorok, u božje ime, seksualno opšti sa svim ženskim članovima zajednice, pa do legalnosti raznih gurua i spiritualnih “preporoditelja” prema kojima je i Vasilije Kačavenda brižni pedagog pun altruizma i ljubavi.

A koji procesi obično izmiču građanima? Vjerovatno oni, koji su odavno pokazali da je svaki kibicerski moralizam i uzdizanje vlastite “normalnosti” na pijedestal kontraproduktivno. Narod nije produkt želja i htijenja određenih građanskih grupa, već istorijskih i društvenih procesa koji su ga oblikovali, između ostalog i da se ponaša smiješno, licemjerno i suludo, baš kao što su i neki drugi liberalno demokratski vjetrovi, “građane” pretvorili u propovjednike suštinske laži da će političari i političarke obraćati pažnju na koncerte i benigne demonstracije pojedinaca i pojedinki.

Ukoliko zaista racionalno razmišljamo i posložimo sve argumente, onda smo prisiljeni doći do zaključka da ne znamo šta je luđe: dogma da će nevidljiva ruka tržišta smanjivati jaz među pojedincima i pojedinkama i političarima i političarkama ili da će bog u nebeski defter upisati plus kafandžiji koji je u ramazanu maltretirao nemuslimanske goste netočenjem alkohola.

S druge strane se ne može poricati da u Sarajevu zaista postoje grupe radikalnih islamskih ideologa koje bi, ukoliko bi im se to omogućilo, rado uzele pomenute šipke i bejzbol palice u ruke i krenule u pohod “utjerivanja grada” u svoju sliku svijeta kojoj se svi, htjeli ne htjeli, moraju pokoriti. (Neosporno je i da su jednoetničke stranke BiH razdijelile u geta pod svojom ekskluzivnom ideološkom dominacijom u koju spada i obilježavanje teritorija što glomaznijim i nefunkcionalnijim vjerskim objektima).

Ali zar multikulturnom društvu, kao širom svijeta prihvaćenom (i vrlo problematičnom) fragmentirajućem i getoizirajućem konceptu, upravo nisu svojstvene ovakve, manje ili više moćne i relevantne grupe? Građanski revnitelji, užasnuti verbalnom provokacijom nepoznatog izgrednika, su vrlo lako “povezali” napad radikalnih islamista i pijanih navijača na Queer festival iz 2008., teroristički napad Mevlida Jašarevića na Ambasadu SAD-a, izolovane incidente sa vehabijskim grupama i odgađanje Sarajevo film festivala radi ramazana i eto idealnog medijskog konstrukta u kojem je formiranje šerijatske policije u Sarajevu gotovo pitanje momenta.

To je vrlo slično kao kad bismo dva nepovezana događaja: neuspjeli napad na Gay pride u Budvi i nedavno nasrtanje pijanih srpskih šovinista na bošnjačko vjenčanje u Rožajama nazvali tendencijom stvaranja “pravoslavne policije” u Crnoj Gori, a zbog čega portali tipa bosnjaci.net već objavljuju histerične članke o pripremama za novi genocid.

Ili, kada bismo božićne ferije u sekularnoj SAD i Engleskoj nazvali ugrožavanjem ustavne razdvojenosti države i hrišćanskih crkava. Strahovi i bojazni su jedno, a panično pretjerivanje je drugo. U tom smislu ne začuđuje koliko konstrukt o šerijatskoj policiji u gradu u kojem je Rakija bar situiran gotovo preko puta glavne džamije iz 16. stoljeća nalikuje pozivu uznemirenih džematlija iz “Mrduše Donje” da se benigni blasfemični klinci iz black metal benda Sihirator “smjeste u ludnicu ili zatvor”. Pa ipak, po ovom i sličnim obrascima se, svakako, ne mogu artikulisati ozbiljni politički stavovi ni u Sarajevu, ni u Banjaluci ni u Moskvi, pa ni u Teheranu.

http://www.novilist.hr/Vijesti/Crna-kronika/Rijecanke-ponizene-u-Sarajevu-Razbili-im-automobil-u-hotelu-im-odbili-pomoci.

Ne mogu reći da mi nije drago. Volim kada hrvatski "ljevičarčići" odlaze istraživati "Balkan u nadi sklapanja prijateljstva" pa onda se grdno razočaraju. Isto se dogodilo u Novom Sadu za vrijeme rukometnog prvenstva.

Prije svega moram napomenuti da imam desetke prijatelja i poznanika koji se bave turizmom u Sarajevu od djelatnika recepcija pa čak do vlasnika pansiona i hostela, tako da često razgovaram s njima o poslu kojim se bave. Pošto i ja radim kao uposlenik kod stranaca utoliko više.

Građani RH redovito budu na listi među prvih 10 nacija posjetitelja Sarajeva i njihov broj svake godine varira od 5 do 10 % svih gostiju. Tijekom novogodišnjih praznika čine većinu gostiju.

Iskustva sa gostima iz RH su poglavito pozitivna, jer dečki i cure poznaju našu kulturu ponašanja i ophođenja, znaju jezik i u principu nema značajnih problema.

Vrlo je mali procenat gostiju iz RH koji imaju probleme i mjeri se promilima, a uglavnom se radi o džeparenju, pogrešnom parkiranju i odvlačenju kola, i manjim provalama u aute.

Problemi koji bi spadali u nacionalnu grupu se mjere prstima jedne ruke na godinu, ako i toliko, jer Sarajlije znaju da im valja na more svake godine i nisu toliko glupi da si bez potrebe stvaraju neprijatelje, pa da sutra netko strada ni kriv ni dužan.
Bilo kakav incident bi se sasjekao u korijenu sa izuzetkom kasnonoćnih tuča po lokalima, gdje ni policija ne zalazi.

Ima nas i sasma dovoljno koji pružamo dobrodošlicu gostima iz RH, rado se družimo po mogućnosti, jer nam to društvo paše, tako da za svakoga ima po nešto, mada gosti iz RH ostaju kratko i nemaju puno vremena da vide sve što žele, jer se dolazi o praznike i vikendom.

Gostima iz RH koji se pridržavaju jednostavnih uputa domaćina o parkiranju na sigurnim mjestima i kretanju po kulturnim lokalima, ama baš ništa loše se ne može dogoditi ...

Sarajevo: sedamnaesti put napadnuta katolička crkva u izgradnji

Nepoznati počinitelji se u noći na utorak kamenovali crkvu svetog Luke Evanđelista u Sarajevu, razbivši nekoliko prozora, a iako policija poduzima mjere ne bi li pronašla izgrednike, simptomatično je da je posrijedi već sedamnaesti napad na tu crkvu, koja je još u izgradnji, kazao je Hini župnik Anto Jelić.

"Razbijena su stakla i policija traga za počiniteljima i to je sve što sada znam", kazao je Jelić, koji je u vrijeme napada bio na putu.

Prema informacijama iz policijskih izvora, vandali su prozore razbili kamenjem, nakon čega su se razbježali.

"Ovo je već sedamnaesti ovakav napad otkako je 2007. počela gradnja crkve", upozorio je Jelić, podsjećajući kako je crkva bila metom ne samo napadača koji su razbijali prozore nego i onih koji su krali stvari.

"Uvijek se tako dogodi, policija dođe i snimi, ponekoga privedu, no dosad nitko nije procesuiran", kazao je župnik koji duhovno skrbi za oko dvije tisuće vjernika uglavnom starije životne dobi.

Crkva sv. Luke Evanđelista smještena je u naselju Alipašino polje u novom dijelu Sarajeva i okružena je brojnim stambenim višekatnicama. Gradnja još nije dovršena, a trenutačno se pokušavaju prikupiti sredstva od oko 80 tisuća eura, koiko je potrebno za postavljanje fasade.

Izgleda, po izjavama svjedoka, da su kamenice letjele uz snažno tekbiranje.

Sarajevo: Uhićen jedan od napadača na crkvu Svetog Luke Evanđeliste
Objavljeno 01.09. - 11:08

Nepoznate osobe su u noći 31. kolovoza na 1. rujan razbile stakla na Crkvi sv. Luke evanđeliste u Bosanskoj ulici u sarajevskom naselju Ali-pašino Polje.

Policija je o tome obaviještena oko 00.40 sati, potvrđeno je Feni iz Operativnog centra MUP-a Sarajevske županije.

Potraga za počiniteljima je u tijeku, radeći na rasvjetljavanju navedenog kaznenog djela, istoga dana u 01.30 sati u ulici Višegradska, općina Novi Grad Sarajevo, policijski službenici III PU su uhitili maloljetnika D.A., (1998) iz Sarajeva, zbog sumnje da je počinio kazneno „oštećenje tuđe stvari”.

U obavljenom intervjuu D.A. je u potpunosti priznao da je sa još četiri lica izvršio navedeno kazneno djelo, priopćeno je iz MUP ŽS.

Još jedna dokaz “multietničnosti” i “multireligioznosti” glavnog grada Bosne i Hercegovine./HMS/

Plašim se na česmi oprati ruke, a kamoli da pijem vodu koja nam se isporučuje

Objavljeno: 05. 09. 2015 - 13:01 Novosti » Iz minute u minutu AAATimesArial 0 Google +0
Plašim se na česmi oprati ruke, a kamoli da pijem vodu koja nam se isporučuje Foto: Avaz (Dom zdravlja Vogošća: Javilo im se oko 90 građana sa stomačnim tegobama)


-Već nekoliko dana, ja i moja četveročlana porodica, imamo stomačnih problema, kaže Z.H., jedan od stanovnika sarajevskog naselja Vogošća koji se danas obratio ljekarima Doma zdravlja za pomoć, a koji tvrdi da sve učestalije redukcije vode utiču na zdravstveno stanje građana.

Rečeno mi je da trebam primiti infuziju. Međutim, kako su mi rekli, oni je nemaju te su me uputili do apoteke da nabavim potrebne sastojke kako bi je uključili u moju terapiju.

No, pošto nisam u radnom odnosu i nemam nikakvih primanja nisam u mogućnosti da to kupim te sam evo prinuđen da svoju muku mučim bez pomoći doktora pa kako mi bude.

Kako su mi rekli, u posljednje vrijeme, vogošćanskom Domu zdravlja javilo se oko 90 građana sa sličnim simptomima. Očito sve učestalije redukcije vode utiču na zdravstveno stanje građana. Plašim se na česmi oprati i ruke, a kamo li da pijem vodu koja nam se isporučuje.

Kompletna tuga Sarajstana u jednoj maloj priči.

- Ne mogu više sebi pitku vodu održavati, nestalo novca.
- Bonice nemaju infuzije.
- Narod nema novac da plati lijekove.

Dok traje lov na Vuka, graDŽansko Sarajevo ne vidi, ne čuje i ne postoji!

U Sarajevu egzistira pojava pod imenom Zoran Ivančić zvani Scout. Purger rodom, danas ugledni građanin Sarajeva. Sebe titulira kao „mirovnog aktivistu“. Po zanimanju je valjda nešto, samo nikom zdravorazumnom u ovom gradu nije jasno šta.Zbog nečega je također i bitan u današnjem Sarajevu, samo opet, nikom zdravorazumnom u ovom gradu nije jasno zbog čega. Ono po čemu je najviše poznat je „hrabri“ i „odvažni“ podvig kada je na Zagrebačkom aerodromu, sakriven iza leđa kordona policije,ratnom zločincu Dariju Kordiću koji je upravo pristigao iz haške ćelije uzviknuo „sotono“. Ovaj potez osigurao mu je kanonizaciju od naprednog graDŽanskog Sarajeva, a zajedno s tim i doživotno zanimanje moralne vertikale društva koja na znoju svojih „akcija“, kritika, opominjanja, savjetovanja i borbi protiv bjelosvjetskih nepravdi krvavo zarađuje teški dinar iz evropskih i američkih fondova. I dok grad s prikrivenim ponosom samom sebi kao zamjera što je neugodna sredina u kojoj nijedna veličina ne prolazi dobro, istina je upravo suprotna – svaka bjelosvjetska varalica i probisvjet može u ovom gradu postati bitan. Nikakav talenat, znanje ili stvarni uspjeh tu nije potreban. Tek nešto vještine da se čaršiji proda ono što je čaršiji milo. Zato je za tipove poput Scouta Sarajevo najprirodniji izbor za življenje. U Zagrebu, kakav je, da je, takve ublehe ipak ne prolaze. Nešto se mora i znati raditi.

____piše: Danijal Hadžović l poskok.info

Ogorčen zbog ove činjenice, bivši novinar i, sada i bivši profesor historije, vječno idealistični Vuk Bačanović, na svom je FB profilu napisao oštar i zajedljiv osvrt na djelovanje Ivančića. Vukov zid ubrzo je postao zasut komentarima sarajevskih NGO aktivista, gnjevnih što se neko usudio prozboriti im istinu o prominentnom saborcu i stvarnom karakteru vodeće sarajevske industrije za proizvodnju ničega. Najzanimljivija je bila reakcija samog mirovnog aktiviste Ivančića. Scoutov nepismen i patetični odgovor na FB zidu, pratile su još desetine komentara njegovih NGO kompanjona, u kojima se, na do povraćanja gnjecav način samosažalijevala teška sudbina pravednika i humaniste koji postade žrtva brutalnog napada podlog marksiste, a samo je želio mir u svijetu. Da se čovjek rasplače nad njegovom teškom sudbinom i od sebe mu udijeli 20.000 KM granta za sljedeći mirovni projekat.

Inspirani između ostalog i Scoutom i scautovima koji mu kroje današnji izgled, Bačanović je nedugo potom na svom profilu objavio gnjevom i gorčinom natopljen komentar pod nazivom „Oh, kako mrzim Sarajevo“. Ipak, u trenutku revoltiranog pisanja, teško da je mogao očekivati da će jedan FB status napraviti takvu lavinu. Kako to obično biva u ovakvim situacijama, najhitriji su bili u redakciji vehabijskog satiričnog portala SAFF. Ne prepuštajući stvari slučaju, svega nekoliko sati nakon objavljivanja statusa, na stranici ovog portala je osvanula potjernica s Vukovim likom. Ima SAFF taj običaj, svako malo raspišu potjernicu za nekim. Prije nekoliko mjeseci tražen je bio i sam potpisnik ovih redova. Ipak, teško je ne primjetiti vrlo bitnu razliku u načinu na koje su ove dvije optužnice bile koncipirane. Iako moj komentar u njima vjerovatno nije izazvao ništa manji bijes i revolt, SAFF-ova potjernica završila je na optužbi da sam radikalni ateist koji poziva na progon muslimana. U Vukovom slučaju se otišlo daleko dalje – pored optužbe da mrzi Bošnjake, muslimane i Sarajevo, analiziran je također i psihološki profil na osnovu kojeg je nepogrješivo ustanovljeno da samo čeka priliku da se popne na brdo i, poput svojih sunarodnjaka, zapuca po Sarajevu; također, upozoreno je na četnika koji je duboku ušao na „NAŠU“ slobodnu teritoriju, a kako stvari ne bi bile prepuštene slučaju, zakačena je i slika škole u kojoj je Vuk predavao, s jasnom porukom njihovim čitaocima, poznatim po miroljubivosti, gdje mogu pronaći neprijatelja koji uči „NAŠU bošnjačku djecu“. SAFF-ovski sistem vrijednosti jasan je i dosljedan. Koliko god vaš komentar u njima probudio mržnje i gnjeva, ako se u današnjem Sarajevu zovete Danijal Hadžović, a niste nikad pokazali ozbiljniju tendenciju „povratka korjenima“ kao Emir Kusturica, maksimum do kojeg će ići optužbe je da ste militantni ateist koji mrzi muslimane. Ako ste pak neko ko se zove Vuk Bačanović, vi ste pored toga još i, nesumnjivo, sljedbenik Radovana Karadžića, neko ko samo čeka priliku da se popne na brdo i puca na grad, vojnik Republike Srpske, četnik i neprijatelj kojeg svakako treba čim prije odstraniti sa „naše slobodne teritorije“. Na koji način, već je pitanje slobodnog izbora onih koji su preko fotografije Gimnazije Obala pozvani na konkretnu akciju.
Ma koliko se mogli zgražati nad mračnjačkim idejama koje zastupaju i posebno metodama kojima ih nastoje ostvariti, SAFF-ovcima i društvenom miljeu koji ih slijedi, kako prethodni primjer zorno demonstrira, ipak ne možete negirati jednu stvar – principijelnost. Odmah nakon SAFF-ove potjernice, uslijedila je solidarna bujica medijskih natpisa, analiza i komentara raznoraznih islamističkih i nacionalističkih bošnjačkih protagonista, posebno gnjevnih zbog Vukovih komentara u statusu na račun Alije Izetbegovića i Nasera Orića. S druge strane, od samoprozvanog graDŽanskog Sarajeva, od nosioca naprednih vrijednosti u ovom gradu, od tih moralnih vertikala, intelektualnih veličina ove zemlje, tih prosvjetitelja zaduženih određivati šta je poželjno mišljenje i koji građani smiju predstavljati ovu državu u svijetu, od tih umjetnika, kreativaca i genijalaca, od tih humanista, pravednika i profesionalnih ljudskopravaša – ni traga, ni glasa. Otvorena potjernica s pozivom na linč jednog novinara i profesora historije, uz ogavan rječnik i prijetnje koji su ih pratili, sarajevskoj graDŽanskoj eliti nisu dovoljan povod za reakciju. Jer Vuk ih ne voli. Prozreo je njihovu ublehu. On nije u njihovom talu. Stoga on za njih kao osoba ne postoji, on nije ljudsko biće za koje se vrijedi boriti, za njega ne postoje ljudska prava. Ona nisu univerzalna. Ljudska prava na čiju se promociju i zaštitu bacaju milioni i na čijem zastupanju se kreira nova društvena elita, luksuz su rezervisan samo za prijatelje iz klanova. Riječ je vidite o principu. Ljudska prava, pravda, jednakost, humanost, suživot, tolerancija, zajedništvo, građansko društvo, multi-kulti fore i ostale proklamovane vrijednosti onog boljeg graDŽanskog Sarajeva, tek su zapravo magične riječi posthladnoratovskog globalnog poretka koje mizernom građanskom polusvijetu otvaraju vrata miliona američkih, evropskih, soroševskih i inih dolara, eura i maraka, i bildaju mu ego samoproglašene moralne elite; mizernom građanskom polusvijetu generacijama naviknutom na lagodan život od prodaje magle, alergičnog na stvaranje i težak rad, no uvijek spremnog vjerno služiti svakom gospodaru koji će mu omogućiti zadržavanje parazitskog, lezihljebatorskog životnog stila. Nema tu principa. U tom sumanutom i ogavnom malograđanskom svijetu, prava žrtva je Scout.SAFF-ovci preuzmite ovaj grad. Zaslužujete ga. Ovo je vaša „slobodna teritorija“. Vi imate princip, vi znate šta hoćete, vi imate neku viziju ovog društva, kakva god bila. GraDžansko Sarajevo Vam se neće suprotaviti ako budete pametni. Samo im nađite kakvih grantova, fondova, budžeta za pozorišne predstave, umjetničke instalacije i pokušaje filmova, dajte im katedre na fakultetima, omogućite im nastavak lagodnog života bez rada, i vjerno će vam služiti. Znam da vam vjera ne dozvoljava, no budite mudri i dozvolite im da i dalje konzumiraju alkohol. Bez njega teško funkcionišu, a pod njegovim dejstvom će vam biti još korisniji. Slijedite primjer vašeg vođe i uzora Alije Izetbegovića i učinite od njih upravo što je on – šatro opoziciju, a zapravo karikaturalni dekor vlastite vladavine i moći, koju nikad ni na koji način ne bi bili u stanju ugroziti.

SAFF-ovci preuzmite ovaj grad. Zaslužujete ga. Ovo je vaša „slobodna teritorija“. Vi imate princip, vi znate šta hoćete, vi imate neku viziju ovog društva, kakva god bila. GraDžansko Sarajevo Vam se neće suprotaviti ako budete pametni. Samo im nađite kakvih grantova, fondova, budžeta za pozorišne predstave, umjetničke instalacije i pokušaje filmova, dajte im katedre na fakultetima, omogućite im nastavak lagodnog života bez rada, i vjerno će vam služiti. Znam da vam vjera ne dozvoljava, no budite mudri i dozvolite im da i dalje konzumiraju alkohol. Bez njega teško funkcionišu, a pod njegovim dejstvom će vam biti još korisniji. Slijedite primjer vašeg vođe i uzora Alije Izetbegovića i učinite od njih upravo što je on – šatro opoziciju, a zapravo karikaturalni dekor vlastite vladavine i moći, koju nikad ni na koji način ne bi bili u stanju ugroziti.