dašta da mislim da se vrijedi borit, dok je tamo Hrvata to je Hrvatska meni...
a trebalo bi tako biti svakom Hrvatu pravom za svaki takav kraj...
Živio!

A povratak, ako bi prestala bit džamahirija i prestalo bit "prepušteno"...

Meni se osobno Bugojno uvijek jako sviđalo, možda i najviše u BiH.

Bosansko a hrvatsko a ima sve što treba a nije more daleko...

A povratak, ako bi prestala bit džamahirija i prestalo bit "prepušteno"...

Meni se osobno Bugojno uvijek jako sviđalo, možda i najviše u BiH.

Bosansko a hrvatsko a ima sve što treba a nije more daleko...

Naravno da se treba vratiti svojoj djedovini, i svakim danom ju činiti ljepšom vlastitim radom...

U rodnom sam Bugojnu. Svake godine odlazim tamo u ovo doba kako bih vidio neke drage ljude koji su posljednjih godina sa teatarskim festivalom „Fedra“ napravili čudo u ovom malom provincijalnom gradu. Možda u vrijeme druga Tita, Branka Mikulića i čuvenog gradonačelnika Bugojna Stjepana Domaćinovića Kokana, i nije bio toliko „provincijalni gradić“, ali to posljednjih petnaestak godina jeste.

Prije dvadesetak godina je to bio grad sa najvećim industrijskim razvojem u BiH, grad u koji su mladi inžinjeri iz cijele Jugoslavije dolazili da rade, računajući na dobre plate i na ključeve od novih stanova koje su mogli steći za nekoliko godina rada u „Slavku Rodiću“ ili „Špediciji“. U Bugojno su dolazili Kasparov i Karpov, jer se upravo tamo održavao najveći šahovski turnir na svijetu. U Bugojno su dolazili i svjetski državnici, jer je upravo tu Tito provodio svoje godišnje odmore; kao dječak sjećam se tih posjeta u njegovoj vili na Koprivnici, dok smo mi, njegovi pioniri, čistili lišće oko staze po kojoj je on hodao. Kada danas nekome kažem da sam Tita uživo vidio barem desetak puta, niko mi ne vjeruje; misle da su to „minhauzenove laži“, a stvarno jesam i to iz neposredne blizine, na metar-dva.

Tito je zbog nečega volio Bugojno i zbog toga je taj maleni gradić imao velike koristi od njegovih čestih posjeta. Jedni kažu da je Tito u Bugojnu dolazio zato što je okolna klima odgovarala njegovom zdravlju, drugi, pak, kažu, da je dolazio zbog nadaleko poznatog lova na medvjede, a treći zato što je Bugojno imalo mudro političko rukovodstvo koje je Tita znalo namamiti u ove krajeve, pa zagrabiti iz svih republičkih (BiH) i državnih (Jugoslavija) jasli.

Tako je tih godina Bugojno dobilo veliki hotel „Kalin“, olimpijski bazen kakav nije imalo ni olimpijsko Sarajevo, ogromni Kulturno-sportski centar, novi fudbalski stadion „Jaklić“ za NK Iskru, tim koji je sa Mirelom Zjajom ušao u Prvu YU ligu… Mada je svima nama bila draža ona Iskrina faza kada smo bili konstantno u vrhu Druge lige, ali je tada za nas igrao Nikola Idić Pele, najveća zvijezda malog stadiona „Hendek“ na kojem je „Iskra“ igrala prije izgradnje novog stadiona. Kažem za nas, jer ja se i sada deklarišem kao navijač „Iskre“, tek sin mi je navijač „Želje“, jer je to logičan porodični kontinuitet – „Željo“ je godinama bio u čvrstom partnerstvu sa našom „Iskrom“.

Danas u Bugojnu od toga gotovo da nema ništa; stadion na Jakliču zjapi prazan, „Iskra“ je negdje u Drugoj federalnoj ligi; kažu mi da joj je i račun blokiran, pa se sada nadaju da će od prodaje sjajnog Ermina Zeca turskom Genclerbirligiju i oni imati fajde i da će od tih dvjestotinjak hiljada eura (10 posto od ugovora), koliko bi trebao dobiti bugojanski nogomentni klub, nešto uraditi sa krizom gradskog nogometa. Oni malo bolje upućeni kažu da od toga nema ništa, te da će te pare pokupiti lokalni tajkunčići, kao što su i dosad to radili. Najbolji primjer kako se rješavaju ovaki probelemi u Bugojnu jeste hotel „Kalin“: Ovaj, nekada jedan od najboljih hotela u BiH, prvo je opeljušila postratna SDA kamarila, a potom ga za smiješne novce prodala nekakvom lokalnom poduzetniku koji je od hotela napravio stambeno ruglo dostojno titule „Investment bullshit of 20 century“. Bugojansko općinsko rukovodstvo ovih godina ništa nije uspijelo uraditi ni sa „Slavkom Rodićem“, ovaj gigant je propao, a njegovu imovinu je ista SDA nesposobna vrhuška podijelila među sobom, pa sada tamo ima svega, osim proizvodnje i industrije. Još gore je u pogonima nekada nadaleko poznate bugojanske „Kožare“; njih su, opet u suradnji sa lokalnom vlašću, pokupovali mali italijanski prevaranti i kriminalci koji, gore nego u vrijeme kada su Marks i Engles počeli da pišu svoju utopijsku literaturu o potrebi izgradnje boljeg i pravednijeg svijeta, za bijedne pare iskorištavaju žensku radnu snagu, dok su im lokalni moćnici omogućili da usput direktno pljačkaju državu kojoj nisu plaćali nikave poreze i doprinose.
U Bugojnu je sve razvalina do razvaline, promašaj do promašaja, a u konačnici – bijeda i socijalno beznađe.

Tako je i moralo biti. Jer, lokalni polititičari koji vladaju ovom, sada se već slobodno može reći kasabom, su se ovih godina bavili gotovo isključivo idelogijom, bolje reći religijom; njima je reis Cerić bio najmiliji gost. Nije ih zanimalo kako da spasu bugojansku privredu, razvijaju nova preduzeća ili da privuku nove investitore. Upravo suprotno, ta vlast je činila sve da ti investori ne dođu u Bugojno. Znate zašto? Odgovor je kratak, jasan i nedvosmislen – zato što nisu bili muslimani, i to muslimani onog tipa kakve su voljeli Dževad Mlaćo, reis Cerić ili neki od arapskih donatora koji su u Bugojnu napravili impresivan islamski centar.

Samo kilometar dalje od ovog islamskog centra već godinama stoje ruševine spaljene Titove vile, oko koje niko ne brine; danas je to mogla biti istinska turistička atrakcija koja bi u ovaj grad dovela. hiljade turista da se dive jednoj velikoj historijskog ličnosti. Ili, barem da Titovim stazama love medvjede. Tu ekipu, tu vlast koja drži i vlada Bugojnom već punih petnaestak godina i koja ga je ekonomski uništila, to nikada nije zanimalo. Ne zanima ni današnjeg načelnika koji možda nije novokomponovani vjerski fanatik, ali je malokalibarski političar kome je vrhunac poduzetničkih akcija da dovede uličnu rasvjetu do kakvog sela (jer je to jeftina investicija) ili da napravi kakav teren za mali fudbal (čovjek voli mali fudbal, ali ne nogomet „na velike“).

Da, tako je to u Bugojnu posljednjih deceniju-dvije – filozofija kasabe u najfinijem Andrićevskom maniru. Zato na neki način ovo što se tamo dogodilo prije desetak dana i nije, nažalost, neko iznenađenje. Ekonomska bijeda, siromaštvo duha, izgubljenost u prostoru i historijskom vremenu mora proizvesti sve oblike društvenih devijacija. Zato treba glasno i jasno reći – oni koji su vladali Bugojnom ali i BiH, oni koji su njegovali islam kao oblik poželjne političke ideologije u ovome gradu, proizvođači su ludila koje nam se danas događa. Haris Čaušević Oks je njihovo čedo. Zato je reis Cerić zašutio na Ajvatovici istog dana kada su zabludjeli ovnovi iz njegovog stada u ime političkog islama ubijali policajce i susjede.

I još nešto za kraj. Prije više od dvadesetak godina sam u nekadašnjim „Našim danima“ napisao tekst pod naslovom „Druže Tito, dok je nas, biće i medvjeda“ u kojem sam, onako ambiziozno i prenteciozno, napao tadašnje bugojansko rukovodstvo na čelu sa Mikulićem i Kokanom, zbog navodnih oligarijskih manira u vladanju. Danas, javno povlačim sve što sam o njima tada napisao i većini njih se posthumno izvinjavam.

Bilo je časno živjeti sa njima.

Piše: Jasmin DURAKOVIĆ

Na čekanju još 140 zahtjeva bugojanskih Hrvata



Vlada Hrvatske pomaže obnovu kuća

Na čekanju još 140 zahtjeva bugojanskih Hrvata

Vlada Republike Hrvatske je do sada na području općine Bugojno financirala obnovu 167 kuća, čiji su vlasnici povratnici hrvatske nacionalnosti. U posljednje tri godine nije bilo implementacije novih projekata, iako je još 2008. godine odobrena rekonstrukcija 24 stambene jedinice.

Ugovori sa vlasnicima nisu potpisani i u nadležnoj općinskoj službi naglašavaju da nema najava kada će to biti učinjeno.

U Ministarstvu regionalnog razvoja, šumarstva i vodoprivrede Hrvatske nalazi se još 140 zahtjeva bugojanskih Hrvata, koji traže pomoć za obnovu kuća.

Župa Kandija, pokraj Bugojna, opet živi



Upriličena manifestacija u povodu Svetog Ilije

Župa Kandija, pokraj Bugojna, opet živi

Vjernici iz župe koja je u ratu porušena do temelja vratili su se na svoja ognjišta

Nizom kulturnih, zabavnih i sportskih sadržaja u povratničkoj župi Kandija, pokraj Bugojna, nedavno je proslavljen patron župe, blagdan svetog Ilije. Slavilo se u Kandiji nekoliko dana, a izuzetna posjećenost manifestacija organiziranih ovim povodom, naglašavaju organizatori, predstavnici Hrvatskog kulturnog društva Kandija, dokaz su istinskog povratka života u župu, usprkos svim poteškoćama koje su dočekale hrvatske povratnike.

Porušena do temelja

Naime, župa Kandija u proteklom je ratu do temelja porušena. Prema riječima Miroslava Zelića, predsjednika HKD Kandija, dosad se u župu vratilo oko sedamdeset posto od prijeratnih nekoliko stotina vjernika i trenutačno su župa s najboljim rezultatima u povratku na području općine Bugojno.
- Teško mi je izdvojiti bilo koji događaj jer svi su bili izuzetno posjećeni. No, ipak promocija knjige Biser Uskoplja (Crtice iz prošlosti župe sv. Ilije Proroka u Kandiji, 1875. – 2011.) koju je napisao sin ovog kraja, don Stipan Mišura za nas iz ovog kraja izuzetan je događaj, kaže Zelić. Na promociji su, osim autora, o knjizi govorili i akademik Tomislav Jozić te dr. sc. Ante Škegro. O rodnoj župi Kandija, koja se nalazi usred Uskoplja (Uskog polja) na desnoj strani Vrbasa uz Bugojno, autor već u samome naslovu daje naslutiti da ovo djelo ne pretendira dati sveobuhvatan pregled povijesti ovoga kraja. Kroz osamnaest podnaslova, autor naprosto otima zaboravu važna događanja i ljude, počevši od organiziranih početaka ove zajednice, od 1875. godine, pa sve do najnovijih vremena. Dodatni prilozi (uspomene s Kupresa i Kuga) upotpunjuju opseg zbivanjima iz prošlosti, istaknuto je na promociji.

Znak nade

Također je zaključeno kako je ova knjiga i znak nade za Kandiju koja se nakon rata obnavlja i diže iz pepela. Knjiga je oživjela mnoga sjećanja na događaje i ljude i dobar je početak bilježenja mjesnih, župnih i obiteljskih povjesnica i kronika, rečeno je. Kulturni program svojim su nastupima upotpunili novoosnovana folklorna skupina Hrvatsko kulturno društvo Kandija, zatim etno pjevačka skupina i tamburaški orkestar Hrvatskog kulturnog društva Napredak Bugojno, te uskopaljska grupa Party Bend. Na ovogodišnjem trećem malonogometnom turniru Kandija 2011. sudjelovalo je petnaest ekipa iz Bugojna, Rame, Uskoplja i Kupresa. Pobjedu na turniru koji je trajao deset dana osvojila je momčad kupreške HVIDR-e. Za pobjednike su osigurane i vrijedne novčane nagrade, a organizatori kažu kako su pune tribine svih deset večeri bile najbolji pokazatelj uspjeha i sportskog dijela manifestacije.
- Članovi ekipa iz Uskoplja, Rame i Kupresa potvrdili su nam da je ovo je jedan od najposjećenijih i najbolje organiziranih turnira u regiji. To nam je poticaj da nastavimo dalje jer vjerujem kako smo pokazali da se život u Kandiju uistinu vratio, a župa poput feniksa digla iz pepela, zaključio je Miroslav Zelić, predsjednik Hrvatskog kulturnog društva Kandija, organizator turnira i nositelja svih aktivnosti Hrvata Kandije. Povratnici iz ove župe su okupljanjem i proslavom ovog blagdana još jednom pokazali svoju ljubav prema prijeratnim ognjištima koja nikad ne prolazi i koju ne može zamijeniti nikakav dom negdje drugdje u svijetu.

| VL |

Postoji li procjena sadašnjeg stanja u Bugojnu (Hrvati u % , Bošnjaci u % , Srbi u %, rođeni/umrli, itd...) ?

Postoji li procjena sadašnjeg stanja u Bugojnu (Hrvati u % , Bošnjaci u % , Srbi u %, rođeni/umrli, itd...) ?

citam ove komentare i ne mogu da vjerujem sta pojedinci pisu.
mozda dizem temu iz mrtvih ali Bugojno je (50%) moj grad pa mislim da imam pravo,ako nemam nadlezni ce da rijese i to.

@BugojnoCroatiaEst
o cemu ti pises decko?jesi li ti u skoli imao geografiju/zemljopis? Bugojno je u Bosni i Hercegovini i uvijek ce i biti.
grad otvoren za sve ljude koji ne gledaju kako se ko zove i koje je vjere,kao sto je uvijek i bilo u Bugojnu.
vidim ti si sad u ZG pa zasto se ne vratis u "svoj" grad i ne doprineses njegovom razvoju.
koliko ja znam,a mislim da znam puno u Bugojnu katolici zive bez ikakvih problema,stara crkva je uredjena kao u malo kojem gradu,cak ni u ratu niko se nije usudio ni da je pipne,a potvrdu toga ako vec meni neces vjerovati mozes saznati u toj istoj crkvi.
zastava hrvatskog naroda(sa kojom se ja licno bas i ne slazem) stoji na domu na sred glavne ulice i niko je ne dira. ok svakom svacije.
neko je spomenuo i zlocine nad bugojanskim katolicima,nadam se da ce odgovorni za to da budu i kaznjeni,ali zasto niko nije spomenuo naselje Vrbanja i stradanje muslimanskog stanovnistva?!

ne zelim da ovo zvuci kao provokacija ili bilo sta negativno.

svima koji slave zelim Sretan Bozic i uspjesnu novu godinu