Markane kako je došlo do prometne nesreće u Travniku u kojoj je život izgubio G.G.?

Da na to sam mislio.
Inače brata poznam iz viđenja. Studiramo na istom fakultetu.
Užas.

https://viteski.ba/drustvo/travnik-uklanja-se-zgrada-elma/?fbclid=IwAR0cLAxU-yTekj5LV6cheC5qrnN8n4gjwP0ljdxDLjq2oNgcjC_XD9I53JU#lnz2d7rau028d4htgxo

Šta li će posijati ili niknuti kad ovo sruše?
Vjerojatno još jedna džamija.

Fina festica, ali nema treba.

Taman odmoriti mozak od žena...te čvarci rano skinuti sa vatre, te kasno, te daj drugu jabuku za boje, te bolje sa mlijekom..

Taman odmoriti mozak od žena...te čvarci rano skinuti sa vatre, te kasno, te daj drugu jabuku za boje, te bolje sa mlijekom..

Markane, kakvih još fešta ima tamo u kraju
Kad je kazanijada u Krčevinama?

Taman odmoriti mozak od žena...te čvarci rano skinuti sa vatre, te kasno, te daj drugu jabuku za boje, te bolje sa mlijekom..

https://www.braniteljski-portal.hr/skrivena-povijest-masakr-u-travnickoj-bolnici/?doing_wp_cron=1701169104.6597459316253662109375&fbclid=IwAR1CJ9ABLpNErPvwsJLd9CTeB92CcXTeiLdDvBtBsoRbyJcHaB6Djspi8vE

Stojan Miloš: Travnik je popločan ljudskim kosturima
Središnja Bosna leži na hrvatskoj krvi

Davor Marijan: Armija BiH zauzela je Travnik jer je bio predviđen za sjedište hrvatske provincije

”Cilj je bio zauzeti kompletan prostor što su dijelom i uspjeli. Na tom popisu Travnik je svakako najveći uspjeh, kako po brzini zauzimanja grada, tako i po njegovoj vrijednosti. Travnik, je što ne treba zaboraviti predviđan za sjedište provincije koja je trebala biti u hrvatskom dijelu”

Povodom 25. obljetnice stradanja, progona i zločina nad Hrvatima Travnika, Dnevnik.ba objavljuje razgovor s Davorom Marijanom, povjesničarom iz Hrvatskog instituta za povijest.

Marijan smatra kako je muslimansko vrhovništvo bilo iznimno zainteresirano za prostor Središnje Bosne što je uključivalo i Travnik, kao najveći grad u dolini Lašve.

“Cilj je bio zauzeti kompletan prostor što su dijelom i uspjeli. Na tom popisu Travnik je svakako najveći uspjeh, kako po brzini zauzimanja grada, tako i po njegovoj vrijednosti. Travnik, je što ne treba zaboraviti predviđan za sjedište provincije koja je trebala biti u hrvatskom dijelu”, rekao je Marijan u razgovoru za Dnevnik.ba.

Podsjeća i na riječi Rasima Delića, načelnik Glavnog stožera tzv. Armije BiH 1994. godine o zauzimanju hrvatskih enklava u Središnjoj Bosni.

“U veljači ili ožujku 1994.(postoje različiti nadnevci) Rasim Delić se pohvalio da je ‘HVO eliminisan sa područja Jablanice, Konjica, Fojnice, Kaknja, Zenice, Travnika i Bugojna. Znači, kompletna jedna pokrajina po Vens-Owenovom planu sa centralom u Travniku'”, kazao je Marijan.

U jednoj od knjiga, Marijan je naveo kako je napad tzv. Armije BiH na postrojbe HVO-a u Travniku bio najdramatičniji dio muslimansko-hrvatskog sukoba u BiH.

“U svega par dana muslimanska vojska je zauzela grad i protjerala većinu hrvatskog stanovništva. Ne treba zaboraviti da su Hrvati nekoliko desetljeća bili većina u tom gradu. S druge strane poraz HVO-a u Travniku srpske snage su jako iskoristile u svoje promidžbene svrhe i prikaz rata u kojem svi ratuju protiv svih”, smatra Marijan.

Tvrdi i kako je Republika Hrvatska odnos prema muslimanskom Sarajevu ratnih devedesetih promijenila nakon pada Travnika.

“Sve se to zbilo u svega desetak dana koji su bili iznimno teški za Hrvate u Središnjoj Bosni i što je najavilo još nekoliko dramatičnih epizoda, počevši od nasrtaja na Novi Travnik i protjerivanja Hrvata iz Kaknja”, podsjeća Marijan.

Osim daleko brojnijih i jačih snaga tzv. Armije BiH, na području Travnika još 1992. došli su i islamski dobrovoljci, mudžahedini. Uz kamp na Orašcu, sjedište odreda neko vrijeme bilo je i u selu Mehurić u dolini rijeke Bile.

Uz postrojbe tzv. Armije BiH počinili su zločine nad civilima u selima Miletići i Bikoši. Još 1992. grupa mudžahedina postrojila se ispred travničke Medrese, a pozdravio ih je travnički muftija, Nusret ef. Abdidbegović.

Marijan smatra kako je u kontekstu radikalnog islamizma Zenica bila nedodirljiva, ali da je Travnik jedna od jačih ispostava tog vida izražavanja vjere.

“Nema dvojbi da je 3. korpus muslimanske vojske osnovan za rat s HVO i da mu je svrha bila postizanje punog nadzora nad Središnjom Bosnom. Brzo po osnutku, glavnina 305. brdske brigade sastavljena od prognanika iz Jajca poslana je u dolinu Vrbasa i to je bio okidač za sukob u siječnju 1993. u Uskoplju. Tu je već očita namjera zauzimanja prostora dolina Vrbasa i Lašve i stvaranja teritorija čije bi političko i vojno središte bilo u Zenici”, smatra Marijan.

Iako su mudžahedini i pripadnici 7. muslimanske brigade tzv. Armije BiH diljem Središnje Bosne ostavljali svoje krvave tragove, u predmetu protiv hercegbosanske šestorke pred Haaškim tribunalom utvrđeno je kako je HVO u Središnjoj Bosni izmislio mudžahedine.

Marijan smatra kako su se takvi navodi u presudi u predmetu Prlić i ostali dogodili jer su sukobljene strane imale zagovornike diljem svijeta, a u tom moru prepletenih interesa Hrvati su najlošije stajali.

“Iza Hrvatske nije stala ni jedna respektabilna svjetska sila i zato su najlošije prošli u zakulisnim igrama moći. Dio tih igara je i Haški sud koji je sve vrijeme postojanja bio politički instrument. A kada sud djeluje po političkim smjernicama i očekivanjima svojih osnivača tada je konstrukcija o izmišljenim mudžahedinima više pravilo no izuzetak”, smatra Marijan.

Tvrdi i kako će proći dugo vremena da se stvorena slika o tome da je HVO izmislio mudžahedine u Središnjoj Bosni i promijeni.

“Kada se bude analiziralo sukladno znanstvenim metodologijama to više neće utjecati na političke procese koji se odvijaju pred našim očima”, zaključio je Marijan u razgovoru za Dnevnik.ba