Kada dogori do noktiju, tada se društvo počne dijeliti po klasnim, rasnim, a evo sada i generacijskim linijama.

Slučajno sam naletio na zanimljivu internetsku foru koja se zove "Old economy Steven", u kojoj je u ulozi "antiheroja" netko tko je završio školovanje u srednjim ili kasnim 70im, i tko je imao puno više izbora i nikakvu konkurenciju pri zapošljavanju (čak i bez VSS i prethodnog iskustva), jeftin stambeni prostor, jeftino sveučilišno školovanje, jeftino gorivo i općenito visoku razinu socijalne mobilnosti (klasno napredovanje). Dakle manje-više, sretni idiot, koji je živio u doba bez konkurencije Kine i njene radne snage, enormnog rasta vrijednosti nekretnina, i općenito akumulacije privatnog i javnog duga koja je financirala ogroman rast u uslugama koje pruža država, a čiji će ceh plaćati njihova djeca i unuci.

Dosta toga što vrijedi za Ameriku i Stevena vrijedi i za naše roditelje.

http://www.quickmeme.com/Old-Economy-Steven/popular/1/?upcoming

Neki qrac s ovim kapitalizmom definitivno ne valja... posebno s tom slobodnom trgovinom...

U prosjeku svi živimo bolje nego prije, samo sto su vecina tih kinezi

U Velikoj Britaniji je vladina komisija izjavila da se cijeli socijalno mirovinski sustav u toj zemlji može opisati kao zavjera starih protiv mladih.

Ta generacija je prva koja svojoj djeci ostavlja materijalno slabije uvjete, a da nisu rezultat neke katastrofe nego bahatosti, razmaženosti i sebeljublja.

Što otvara i opravdano pitanje kako može opsati društvo kao međugeneracijski ugovor ako jedna generacija hoće zajebati one koje dolaze nakon nje i misli samo na sebe.

Stara generacija može mladima reći, "Mi vam nismo devalvirali valutu ovoliko i napravili je bezvrijednom, uz inflaciju".

Uz ovaj razvoj tehnologije i ovoliku razinu bogatstva, ljudi u najbogatijim zemljama moraju da rade do 65, 66, 67 godine... nesto tu ne valja pa gi jebi. Sve vise svega, a u prosjeku, sve manje za prosjecnog covjeka...

Definitivno su sadašnje generacije napravile duga i deficita do stropa u većini država. Buduće generacije će to morati vraćati ili će sustav krahirati.

Inflacija je (uvjetno rečeno) pokrivanje deficita i dugova na teret sviju. Konstantna, lagana i dugotrajna pljačka svih građana.

Treba imati sreće i pogoditi pravo vrijeme kada ćeš na svijet doći. Ne kaže se uzalud u Bosni da, ako si sretan, ni u hali nisi gladan

Problem je što je ovaj sustav izgrađen prije 50 godina. Ideja da ideš u penziju s 55 je imala smisla kad je prosječan životni vijek bio 60-65 godina. U Kanadi je prosječna očekivana životna dob djeteta rođenog danas 81 godina. No, treba pogledati složenije statistike. Osoba u Kanadi koja je doživjela 65 godina može očekivati u prosjeku još 20 godina života. To je 85! Druga brojka je da prosječan Kanađanin može očekivati da do 65-64. godine živi bez težih zdravstvenih problema(srce, rak, dijabetes).

I onda u penziju s 55?! Moj stari ima 59 godina. U tim godinama je njegov otac bio u penziji. U tim godinama je njegov otac bio debeljuškasti starac koji je sjedio doma, rješavao križaljke, gledao dnevnik, ljetovao u Drveniku s drugim penzionerima, i nedjeljom išao u polusatnu šetnju. Moj stari radi, trči 10km svaki drugi bez problema, pomjera po kući namještaj, i dođe prije 3 mjeseca u teretanu sa mnom i ležerno digne 100 kila u benč 5-6 puta. A ja ne mogu 80!

Sve bi ovo prije 50-60 godina bilo nenormalno. On bi bio starac, ja bi bio snažniji od njega, on bi imao hrpu zdravstvenih problema zbog nezdravog života(neuhranjen u godinama ključnim za razvoj) i naravno da s 60 godina ne bi mogao raditi. Pogotovu neke klasične radničke poslove iz tog vremena tipa rudar. Ali nije više 1958. Ljudi žive duže, zdraviji su duže, krepkiji i vitalniji su duže. Ali bi opet htjeli u penziju s 55.

Općenito ovaj Pruski mirovinski sustav odnosno kako ga zovu međugeneracijske solidarnosti je imao smisla u Pruskoj za vrijeme Željeznog Kancelara, kada je ovaj odredio da čovjek mora sa 70 godina u mirovinu. Jasno prosječna životna doba tada u Pruskoj je bila 45-55 godina .

Sada, kada populacija sve više stari lako moguće da će neke visoko razvijene zemlje doživjeti kolaps upravo zbog ovoga sustava. Francuska recimo ima stabilan dug u odnosu na BDP, ali ukoliko uračunamo dug zemlje prema umirovljenicima dobijemo cifru od 548% BDP, dugoročno ovo će izazvati čisti kolaps.