Normalno mora biti 3, pa na više.
I ne normalno mora postati ne imati djecu...Ojebine (i muške i ženske) od 40 godina sa đukelama po parkovima. To mora postati cirkuski eksponat.

Komični ste, ovo ko muslimani kad krenu sa "treba da" i "mora da".

Stvarnost je takva da dok god je ženska hipergamija potpuno puštena sa lanca u modernom svijetu od toga nema ništa.

I ne, apsolutno ništa se ne bi promijenilo i da svi imamo stanove od 100 kvadrata i švicarske plaće.

Najviše pobačaja naprave žene s 1 ili 2 rođene djece. Većinu razvoda inicira tko? Nema dugih brakova, nema djece. Što se tiče nekretnina, većina idu ka stanu jer su manje obveze i izdaci, ako je kuća velika obveza, onda je jasno kako se gleda i na djecu. Oko 18% žena u Hrvatskoj uopće ne rodi, a u EU 22%. Naravno nisu ni muškarci sveci, ali sigurno bi bilo više djece da je do muških.

Točno. Izrael je visoko urbaniziran, većina ljudi živi po stambenim zgradama, pa svejednom imaju TFR preko 2,5.

Problem kod promjene mindseta je što će rijetko tko poći od sebe, ako vidi kako drugi oko njega žive lagodnije s manje djece. Ljudi su naviknuti na određeni standard i dobar dio njih bi smatrao tragedijom situaciju u kojoj recimo ne može otići na ljetovanje godinama.




Po meni su žene tu u jako zajebanoj poziciji jer se od njih istovremeno očekuje i da se školuju i da rade i da rađaju (puno djece). A to je u većini slučajeva fizički/biološki nemoguće.

Lako je teoretizirati, ali rijetko tko bi u stvarnom životu vlastitoj kćeri savjetovao da ne upisuje fakultet, nego da se odmah poslije srednje što prije udaje i rađa djecu. A u generacijama prije demografskog pada (na koja se često poziva u ovakvim raspravama) je to bio standard. Opet imamo problem "treba, mora..., ali ne ja i ne moja kćer".

Izrael ima masu Hareda koji samo prave dicu i drkaju kurac. Teško je to replicirat.

Nismo mi toliko loši, na stranu dio populacije koji je za otpis, lijevo-liberalni i koji će svakako izumrijeti.

Vidi se već po mladim generacijama koliko su oštro desnije od prevladavajućeg narativa među starijima od 40.

Ima nade za nas.

Još Hrvatska ni propala dok mi živimo,
visoko se bude stala kad ju zbudimo.
Ak je dugo tvrdo spala, jača hoće bit,
ak je sada u snu mala, će se prostranit

Nije to tako jednostavno. Kao prvo, nema odvojenih liberalnih i konzervativnih društava, nego smo svi pomiješani.

Drugo, ovdje ne govorimo o konzervativizmu razgolićenih instagramuša koje odlaze na Thompsonove koncerte i slikaju se sa zastavom i krunicom, nego o konzervativizam u smislu seksualnog života (ništa prije braka i to). Toga ima jako malo. Takve ekipe postoje skoro samo u većim gradovima, gdje je jedino moguće da se stvore neke alternativne zajednice, ovdje konkretno govorimo o dijelu mladih aktivnih katolika.

Na selima toga ima daleko manje jer nema puno mladih pa nema raslojavanja po raznim društvima, nema alternative, nego su svi jedna ekipa i tu uvijek prevlada seksualna dekadencija. Zato su sela danas veća sodoma i gomora od gradova. Možda je drugačije u Hercegovini, ali u RH je ovako.

No i ta društva u gradovima ne žive u nekom vakuumu, nego su opet okruženi društvom koje je progresivno.

Al dobro, ako je netko na ovom forumu ludi optimist, to je dudu.

Nisu uzrok same žene, nego njihovi roditelji, iako u dobroj namjeri. Danas će svi reći kćeri da ne bude s krkanom. A nekada bi je spakirali i poslali takvome i ako bi se htjela vratiti ne bi je ni pustili u kuću. Od imovine ne bi dobila ništa u nasljedstvo. Tako da je udaja bila i pitanje opstanka.

Nisu ovdje problem žene kao takve niti su problem samo žene.

Problem je nekompatibilnost ženskih instikata sa suvremenim svijetom u kojem je žena financijski, seksualno i obrazovno emancipirana.

U takvom okruženju nema apsolutno nikakvog načina da promijenite demografski trend, jer u takvom okruženju ženski instinkti rade kontra reprodukcije.

Paradoksalno, tehnološki i ekonomski napredak će biti kraj većeg dijela, a možda i cijelog čovječanstva, i za biološki opstanak ljudi bilo bi poželjno da se vratimo 200 godina unazad. Ekonomski, tehnološki i društveno.

Ne očekuje se, nego to dio žena bira, a kad ne može oboje, žrtvuju reprodukciju.

K tome, potrate najbolje godine na obrazovanje i karijeru i onda kad su skoro ocvale čude se što ne mogu naći "dobrog muškarca", tj. muškarca po svom ukusu, a taj naravno već ganja 10 godina mlađu.

I onda ostaju same, a posljedično i dio muškaraca.

Vidio sam niz studija provedenih u Americi koje pokazuju da je šansa za sretan brak obrnuto proporcionalna broju seksualnih partnera. Kažu da isto važi i za ateiste i za vjernike, i za muškarce i za žene. U biti najbolje šanse imaju ovi što se drže pravila " ništa prije braka", nakon njih ovi što su imali seks prije braka, ali ne s drugim osobama (dakle koji su si prvi i jedini u životu), a nakon njih ovih što su imali jednu bivšu/jednog bivšeg, a onda ovi što su ih imali 2, pa 3 itd. Što više, to gore.

Možda je to recimo razlog zašto Kosovari jedini izvan Afrike i Azije imaju fertilitet 2.1. Imaju najniže stope razvoda u Europi jer se to kod njih smatra sramotom, a još uvijek postoji stigma oko djevičanstva, dok ostalim Europljanima nije problem što je žena imala partnera prije. Mislim, nikome nije drago zamisliti suprugu kako spava s drugim likovima, ali Europljanima to nije razlog za prekid veze ili neulaženje u brak.

Ovo s promiskuitetom svakako stoji, ali stvar je u tome da nešto nije lako održati sramotnim kad se žene ekonomski emancipiraju.

Kad žene postanu dovoljno imućne da im ne treba muškarac financijski, teško im je ikakvu sramotu više nametnuti kao kriterij. Ignroriraju te.

Uostalom, to se vidi i na Kosovu, jer njihovih 2.0 sada je daleko manje od 5 prije 40 godina.

Što su žene bogatij i obrazovanije nikakvu društvenu normu im ne možeš nametnuti.

Znam da anegdotalni primjeri nisu valjani argument, ali zbilja ne viđam neku naročitu hipergamiju oko sebe. Znam financijski samodostatne, emancipirane i visokoobrazovane katolkinje koje žive u skladu s vjerom.

Osim toga, uopće nemam dojam da su mušakarci manje promiskuitetni od žena.

Znam i ja, ali ovdje govorim o općem trendu, a osim toga hipergamija i promiskuitet nisu nužno isto.

Hipergamija je razlog zašto je veliki broj samaca. ako imaš 22% žena na razni EU koje ne rode uopće, ove ostale moraju roditi 2.7 djeteta da bismo bili na nuli.

A zašto ne rode nikada? Jer su otpisale muškarce koji su im na raspolaganju!

Konkretno, prije bi najljepša cura u selu otišla za najboljeg momka u selu (čitaj živ i zdrav, ima sve zube i nije pijančina - lutrija).
Druge cure bi se pomirile i sa ovim sakatim, bez zubiju, alkoholičarima itd., jer su i takvi bili bolji nego nikakvi, jer bez njih pitanje bi li uopće mogle preživjeti itd., ukratko žene nisu imale drugog izbora. Nije mogla otići u grad, u Njemačku, u Dubai, na instagram, raditi i biti samodostatna financijski, itd. Muškarac je bio nužna potreba, plus uvijek je bio manjak muškaraca naspram žena zbog ratova itd. Ikakav bolji nego nikakav. Boljeg nije bilo. Uz to bila je velika sramota išta prije braka, za curu se podrazumijevalo da bude djevica, kao što je i većina muških bila, 80% brakova su bili djevičanski, očekivala se odmah udaja i rađanje djece, kao što je bila i nezamisliva rastava braka, trpili su se i alkoholičari i nasilnici itd ali brak je bio svetinja.
I prije nego neki krenu pametovati, naravno da je svakojakih iznimki uvijek bilo, ali pričamo generalno kakva je bila društvena klima i očekivanja. Bilo je uvijek svakojakog kurvarluka i sl., ali je postojala velika stigma i sramota oko toga, to su bili iznimni slučajevi a ne pravilo.


Uglavnom, od tih vremena do danas smo postepeno ali sigurno otišli u drugu krajnosti, žene danas izbora imaju (ili barem misle da imaju) beskraj i nikad im nije dovoljno dobro, najljepša cura u selu prvo proba najboljeg momka u selu, pa onda najboljeg u gradu, pa najboljeg u Njemačkoj, pa i kad je u centru Minhena i nađe baju sa novim BMWom ili čime već, opet uvijek ima neki bolji na instagramu ili gdje već, začarani loop potrage za boljim, a ta kratka mladost i plodnost za čas prolete. Druge, manje lijepe i privlačne, po istom principu traže svog princa savršenog kojeg misle da i one zaslužuju i da stvarno postoji (a za njih pogotovo ne postoji). Također po istom principu godine prolaze, mladosti prolazi, u kurvarluku i skakanju sa k na k sa nula djece ili jednim slučajnim. Stida i srama nema nikakvog, ne postoji društvena stigma i očekivanje čistoće i vjernosti, djevičanski brakovi su postali gotovo nepostojeći, rastava postala normalna, uobičajena, može se slobodno reći očekivana stvar. Jednostavno potpuno okretanje svega. Muškarac ženi više nije nužna potreba, puštene su potpuno s lanca da se tako izrazim i sve skupa ganjaju top 10% tipova (a i sa njima uglavnom nisu zadovoljne jer uvijek ima neki bolji jel).

I ne, ovo nije pamflet pljuvanja po ženama nego opisivanje realnog stanja. Nitko nije rekao da su muškarci bolji.


U tome svemu ja se čudim da je TFR uopće na trenutnih 1.4 - 1.5. I to mi se čini nadrealno velika brojka kad sagledam ovo cjelokupno stanje, i neki osnovni razum i logika mi govore da može biti samo gore. Jednostavno jer nema nikakvog temelja za popravak. Ovakva dinamika i stanje muško ženskih odnosa to ne dozvoljavaju.

A gdje to vi živite, ako nije tajna?




Žene su sigurno promiskuitetnije od muških jer imaju nedostižnu prednost nad muškima da im je neusporedivo lakše nači partnere za sex. Znači sve je do ženske volje, a volje imaju (većinom). Sad, nije da to donekle ne odgovara ni muškarcima kad su mlađi, ali kasnije...

Da ti nisi incel kume?

Ovo je toliko točan opis stanja, apsolutno nikad zadovoljne. Ne sve i svaka, ali ogroman broj.



Točno, muškarci samo imaju manje prilike biti najgore od sebe.

Ajde kad budeš po gradu na piće, Elemenc, Renome, gdje god hoćeš.

Vjerski gledano to ti je priča o Adamu i Evi. Ako uđeš u dubinu te priče sve će ti se samo reći.




Prokletstvo koje kači cijeli ženski rod. Ali da ne prosipam biserje pred svinje ovdje. Tko ima razuma shvatit će. Pročitati dobro cijelu priču i zamisliti se nad njom.

Jedini lijek protiv ovog svega je jednostavno naš način života. Iako živimo u vremenu kakvom živimo, di je materijalno u ogromnim razmjerina nadmašilo duhovno, većina Hrvata se ipak želi ,,skrasit’’ sa nekim i to u većem postotku od ostatka modernog svijeta. Već desetljećima traje postepeno uništavanje tog obiteljskog štiha na zapadu. Možda nas naša ,,zatucanost’’ spasi od onoga što zapad sada proživljava. Gen Z Hrvati lagano ulaze u zrele godine. Vidit ćemo kako će se snać u odraslom svijetu i hoće li taj utjecaj vanjskog svijeta prominit način života.

Ne može nas ni zatucanost spasiti ako žena ne ovisi o muškarcu u materijalnom smislu.

Žena kad ne ovisi o muškarcu s vremenom je sve luđa i lua i tu nema pomoći.

Stvari će vjerojatno s generacijama biti samo sve gore. Nisu naše ništa bolje nego na Zapadu. Žene koje ne ovise o muškarcima su sve češće same, feminsitice, droljetine, rastavljene (jer im je bilo dosadno) i što više generacije budu prolazile biti će samo sve gore.

Paradoks je zapravo što žene i dalje ovise o muškarcima, ali posredno. Naime, čitavu infrastrukturu civilizacije stvaraju i održavaju muškarci. Žene voze aute koje su napravili muškarci, po cestama koje rade muškarci, žive u stanovima koje su napravili muškarci, troše struju koju proizvode muškarci, gorivo koje crpe iz zemlje muškarci, red, mir i sigurnost im održavaju muškarci, doslovce bi ih pojeli veprovi za mjesec dana da nema muškaraca.....ali od njih se ne očekuje da civilizaciji vrate reprodukcijom.

Suludo stanje, ali nema mu pomoći dok su žene ekonomski emancipirane. Biti će samo gore.

Ja ne znam o cemu svi tu brijete. Ja sam prosjecnog izgleda po svim parametrima ali nikad nisam imao problema pronaci curu a kasnije i zenu. Zene prije svega zele muskarce koji nisu sebicni i nisu mamini sinovi. Problem vecine danasnjih muskaraca je sto su nezreli u glavi i generalno gledaju samo kako da sacuvaju svoj dnevni komfor.

Ali zato osvajaš inteligencijom. :)

Još nisam naišao na normalnu ženu koja se ne želi udati, čak i ove koje imaju karijeru žele ili imaju već djecu i muža. Takve žene kod nas su dominantno brojne.

Ove psihičke luđakinje zaobilazim u širokom luku i o njima ne znam puno za reći.