potocnj je napisao/la:
Jako je teško dati kvalitetnu ocjenu toga gdje kinezi stoje dobro u visokoj tehnologiji strateškoga značaja iz dva ključna razloga:
- toj tehnologiji nema pristup običan čovjek pa da se sam uvjeri ili razuvjeri čije je bolje/gore,
- kinezi komunistički i dalje lažu kroz svoju propagandu.
Nije se jednom čulo kako su "kineski znanstvenici" napravili nešto da bi se kasnije pokazalo kao potpuna laž ili kriva prezentacija otkrića. Isto tako vrijedi i za njihovu tehnologiju.
Jednostavno, kinezi nisu toliko dobri da bi ostali pacificirani a da su već toliko blizu nivoa SAD-a.
Kinezi se vode Suntzuovom filozofijom, a to je da se u rat ide kad već ostvariš maksimalnu dominaciju. Nije tu stvar dobrote, nego strpljivosti i pripremanja terena.
Problem za njih je što Amerikanci nisu glupi i znaju to.
Na kraju krajeva, ja gledam u stanje na terenu, kinezi svuda hoće da ubace svoj značaj, ali nikada nisu dotjerali mak na konac i upetljali se vojno. To mi govori da nemaju dovoljnu snagu za to, i da su veoma svjesni da je bitnije čuvati režim kod kuće nego se tjerati s najmoćnijom svjetskom silom.
zato što vojno još zaostaju, jer svoj industrijski kapacitet nisu u toj mjeri pretvorili u vojni, valjda da ne isprovociraju SAD.
Ali SAD nije glup, oni vide rast kineske vojne proizvodnje i reagiraju upravo tako da sada kineske ekonomske investicije doslovce oružjem napadaju po svijetu kako bi im usporili ekonomski rast i navukli ih na neki sukob prije vremena, ili da troše resurse na obranu satelita okolo.
Kinezi će odgađati sukob maksimalno, posebno dok imaju rusko zaleđe resursa, jer sve dotad ih Amerikanci ne mogu potpuno ugasiti. Zapravo Kinezi će pokušati izbjeći sukob u potpunosti, osim ako ih SAD dovede u poziciju izolacije u koju je doveo Japan 1941., jer tada ne bi imali izbora, ali neće propustiti priliku da svoju industrijsku dominaciju pretvore u vojnu, jer je to logično ponašanje svake sile.
Osim toga, to što vide da im SAD napada investicije po svijetu oružano i da im radi lance blokade po pacifiku im je dokaz da SAD želi uništit njih, ili bar usporiti, zakočiti, i da moraju postati vojno jači kako bi se mogli zaštiti od SADa.
S druge strane SAD njihovo jačanje vidi kao opasnost po svoju hegemoniju i nastoji ga spriječiti.
Time ulazimo u Tukididovu zamku, jer ovaj hladni rat je posljedica toga, a može postati i vrući vrlo lako.
Strategija SADa je dakle pokušati Kinu ekonomski izolirati od ostatka svijeta da joj zakoče razvoj, kako se isti ne bi koristio za jačanje vojne moći. Ako to ne upali, navući ih u proxy rat ko Ruse, a ako to ne upali ko zna što im je strateški cilj.
S druge strane Kinezi upravo takvu strategiju SADa uvide kao razlog za jačanje vojne moći.
Na kraju stvar se komplicira zbog fiskalne katastrofe SADa koja ih čini vrlo nervoznima, jer se jako, panično boje ugrožavanja statusa dolara, iako im taj status ne ugrožava ni Kina ni Rusija ni BRICS, nego naprosto njihova sumanuta fisklana i monetarna politika.
