Valjda prekid prekida vatre

Tako je, čuj mene prekid vatre. Rano je jutro, kavu još nisam popio.

Hoću reći, totalni rat krenuo.

Trump dao zeleno svjetlo za ravnanje rivijere nakon što je Hamas odbio osloboditi sve taoce.
SDA iz Gaze pokušala Amere vrtiti u krug dok ne prođe vrijeme i ojačaju.

Nisam nikad u životu sreo većeg bijednika od tebe.

Nisam nikad u životu sreo većeg bijednika od tebe.

Witkoff presented a bridge proposal last week that would have seen phase one extended for several weeks during which five living hostages would be released. The US envoy said Sunday that Hamas’s response to the offer was a “nonstarter” and warned of impending consequences if the terror group did not change its approach.

It is fkin lit up in this bitch

Nema stradanja nema donacija. Kmeka je sredstvo za rad.

Smijes li nekome ko je u ratu izgubio brata/oca/sina reci ovo uzivo?
Pičkice malena?

Smijes li nekome ko je u ratu izgubio brata/oca/sina reci ovo uzivo?
Pičkice malena?

Ja Aliju Izetbegovića odavno smatram izdajnikom, a ako ne položi račune o tome gdje je novac koji je prikuopljen za obranu RBiH i kojim je raspolagao on i njegov nabliži krug suradnika – u tom slučlaju moramo ga smatrati kriminalcem“ rekao je gen. Halilović davne 1999. za živoga Alije Izetbegovića

Izetbegović je odavno pokojnik, ali za života nije položio račun o doniranom utrošku novca namijenjenog odbrani i građanima RBiH

Postoje pouzdane informacije da je na privatnim računima “odabranih” ostalo oko 6 milijardi dolara u čekovima i oko tri milijarde dolara u gotovini, što je prema tadašnjem kursu iznosilo oko 20 milijardi DEM, za koje su uskraćeni branioci i građani RBiH

ZA PRVIH ČETRNAEST MJESECI RATA KADA JE RJEŠAVANA SUDBINA DRŽAVE ARMIJA JE POTROŠILA PRIBLIŽNO TRI (3) MILIONA DM

– Gornjoj izjavi prof. Francisa A. Boyle kako je ARBiH pod komandom gen. Sefera Halilovića veličanstveno banila bosanske gradove bez teškog naoružanja – pa takvu vještinu ratovanja treba izučavati na Američkoj vojnoj akadmiji – treba dodati poraznu i nevjerovatnu činjenicu da je ARBiH za 14 mjesci odbrane zemlje imala na raspolaganju samo – 3 (tri miljuna) DM. Stanje na računu doniranih sredstava za 1992. godinu je bilo – nula!

ALIJA IZETBEGOVIĆ JE IZJAVLJIVAO DA JE ODBRANA RBIH KOŠTALA DESET (10) MILIJARDI NJEMAČKIH MARAKA

“Alija Izetbegović je u septembru 1999. saradniku zagrebačkog “Nacionala” rekao kako je odbrana Bosne i Hercegovine koštala deset milijardi njemačkih maraka. Armija je u vrijeme dok sam se ja nalazio na njenom čelu potrošila oko 3 milouna maraka, a gotovo za isti period u drugoj polovini 1993. i tokom 1994. godine kada je Rasim Delić bio na njenom čelu, Armija je potrošila 96 miliona maraka. Kada se to sabere, vidi se da je Armija RBiH tokom 1992., 1993. i 1994. potrošila oko 100 miliouna DEM, što je stoti dio Izetbegovićevih deset (10) milijardi.

Sefer Halilović: “Novac opljačkan tokom rata besramno se investira u private poslovne objekte i legalizuje ubacivenjem u državne novčane tokove. Dio opljačkanog novca je završio u investicima Fondacije za pomoć muslimanima Bosne koja je osnovač Bosanske investicione organizacije BIO.

Prema pisanju “Dana,” Skupština Fondacije ima 19 članova, od kojih u samoj Fondaciji novinari nisu mogli dobiti imena tri člana. “Odgovor na ovo pitanje u Fondaciji nismo mogli dobiti, no naši izvori pominju nezaobilazno članstvo u ovom tijelu: Alije Izetbegovića, Salima Šabića i Fatiha El Hasaneina,” piše ovaj list.

Ostali članovi Skupštine fondacije su Husein Kavazović (tadašnji muftija Tuzlanski, današnji Reis) Irfan Ljevaković, Munir Garvrankapetanović, Džemaludin Latić, Hilmo Neimarlija, Kemal Terzić, Hasan Čengić (bio Predsjednik Sabora Islamske zajednice) Sead Živalj, Derviš Đurđević, Mevludin Sinanagić, Sulejman Vranj, Husein Omerspahić, Rijad Raščić, Bećir Čengić, Farudin Šuvalija i Abdulah Budimlija, a njen predsjednik je Hasan Čengić.

“Državnim novcem sam raspolagao samo u periodu od februara 1996. do kraja novembra iste godine kada sam obavljao dužnost zamjenika ministra odbrane,” izjavio je Čengić novinaru i objasnio „da je učestvovao u poslovima koji su bili od koristi ovoj zemlji i da je raspolagao sredstvima donatora, ali da zato nema namjeru podnositi izvještaje institucijama u BiH.”

Na konstataciju novinara da se ipak radi o poslovima koji nisu bili transparentni, te da bi BH-javnost trebala da zna o tome, budući da je novac bio upućen BiH, Čengić odgovara pitanjem: “Da li je neko provjeravao Karitas, Merhamet, Dobrotvor, pa i ekpozituru Soroša u Sarajevu?” (“Oslobođenje,” novembra 2000.)

Tako je posredno Hasan Čengić rekao šta misli o novcu koji je doniran, a i o samoj državi. Državu vidi kao humanitarno društvo tipa Merhamet, a sebe kao čovjeka koji je odgovorniji stranim ulagačima, nego li institucijama BiH. Cijelu istinu o novcu vjerovatno nećemo nikada saznati. Međutim, izvjesno je da je ovo ekonomski ekvivalent želje da Bosnom vlada desetak moćnih porodica čijih pripadnika nije bilo u odbrani RBiH.

Ipak, najposaniji je bio Izetbegovićev embargo. Bio sam na čelu Armije BiH u vrijeme kada i po ciljevima i po sadržaju bila multietnička i bosanska i kada je sam Izetbegović govorio o „čudu bosanskog otpora2 Armje koja se sama naoružavala, dijelo i oružjem koje smo prije rata po enormno viskom cijenama kupovali od Hasana Čengića i drugih ljudi iz Izetbegpvićevog kruga, koji su puške kupovali po cijeni od sto do dvjesto maraka, a prodavali ih narodu po cijeni od osamsto do hiljadu i petsto maraka. Drugim, većim dijelom, Armija je došla do oružja putem ratnnog plijena, a trećim dijelom iz vojne proizvodnje koju smo organizirali na našem teritoriju. Da je Armija dobila novac koji je Izetbegpvić skupljao, danas bi Bosna i Hercegovina bila Republika Bosna i Hercegovina, bila država ravnopravnih naroda i građana. A mislim da je riječ zločin blaga ako je tačno da je toliki novac prikupljen, a da je cijela bosanska nacija, a pogotovo bošnjački narod, doživio tako strašnu kataklizmu.

Izetbegović od 1992. do danas (1999.) nikada i nijednoj od državnih institucija nije položio račune za skupljeni novac. Pri tome nije najvažnije radi li se o deset, devet ili sedam milijardi dolara. Mi možemo spekulirati o brojkama, ali je činjenica da je od 1992. činio sve da uništi institucije ove zemlje i stvori paralelnu vlast. Recimo, o onome što je prikupljeno 1992. nema nikakvog traga. Stanje na Vladinim donatorskim računima je bilo nula. Nema ni pfeninga. Istinu o novcu zna njegovo privatno ministarstvo financija, sastavljeno do Hasana Čengića, Salima Šabića, Mustafe Cerića, Bakira izetbegovića i Sudanca Fatiha El Hasanaina. Nakon dolaska Rasima Delića na čelo Armije, Izetbegpvić je bio darežljiviji, pa je tokom slijedeće dvije i po godine Armija ukupno potrošila sto miliona maraka, što je opet samo jedan posto od deset milijardi.

(Sefer Halilović: „Zavjera ili izdaja,“ tr. 234. do 239.)