Znaci ako sam te dobro shvatio, postoji vise alternativnih "lanaca" (otac-sin-unuk??) prenosioca dodatnih objasnjenja Kurana (iz kojih proizlazi dodatna islamska literatura izvan Kurana tj. hadisi), i postoji neslaganje koji lanci su pouzdani i neprekinuti, a koji nisu?
Onda je potpuno jasno da to stvara plemenske sukobe, ili kako bi BBC rekao sukobe oko toga "ciji je islam pravi".

Koje ti islamske knjige imas na polici?

Theology
In theology Wahhabism is closely aligned with the Athari (literal) school, which represents the prevalent theological position of the Hanbali school of law.[260][261] Athari theology is characterized by reliance on the zahir (apparent or literal) meaning of the Quran and hadith, and opposition to the rational argumentation in matters of belief favored by Ash'ari and Maturidi theology.[262][263] However, Wahhabism diverges in some points of theology from other Athari movements.[264] These include a zealous tendency toward takfir, which bears a resemblance to the Kharijites.[264][265] Another distinctive feature is a strong opposition to mysticism.[264] Although it is typically attributed to the influence of Ibn Taymiyyah, Jeffry Halverson argues that Ibn Taymiyyah only opposed what he saw as Sufi excesses and never mysticism in itself, being himself a member of the Qadiriyyah Sufi order.[264] DeLong-Bas writes that Ibn Abd al-Wahhab did not denounce Sufism or Sufis as a group, but rather attacked specific practices which he saw as inconsistent with the Quran and hadith.[266]

Ibn Abd al-Wahhab considered some beliefs and practices of the Shia to violate the doctrine of monotheism.[267] According to DeLong-Bas, in his polemic against the "extremist Rafidah sect of Shiis", he criticized them for assigning greater authority to their current leaders than to Muhammad in interpreting the Quran and sharia, and for denying the validity of the consensus of the early Muslim community.[267] He also believed that the Shia doctrine of infallibility of the imams constituted associationism with God.[267]

David Commins describes the "pivotal idea" in Ibn Abd al-Wahhab's teaching as being that "Muslims who disagreed with his definition of monotheism were not ... misguided Muslims, but outside the pale of Islam altogether." This put Ibn Abd al-Wahhab's teaching at odds with that of most Muslims through history who believed that the "shahada" profession of faith ("There is no god but God, Muhammad is his messenger") made one a Muslim, and that shortcomings in that person's behavior and performance of other obligatory rituals rendered them "a sinner", but "not an unbeliever."

Muhammad ibn Abd al-Wahhab did not accept that view. He argued that the criterion for one's standing as either a Muslim or an unbeliever was correct worship as an expression of belief in one God ... any act or statement that indicates devotion to a being other than God is to associate another creature with God's power, and that is tantamount to idolatry (shirk). Muhammad ibn Abd al-Wahhab included in the category of such acts popular religious practices that made holy men into intercessors with God. That was the core of the controversy between him and his adversaries, including his own brother.[268]

In Ibn Abd al-Wahhab's major work, a small book called Kitab al-Tawhid, he states that worship in Islam is limited to conventional acts of worship such as the five daily prayers (salat); fasting for Ramadan (Sawm); Dua (supplication); Istia'dha (seeking protection or refuge); Ist'ana (seeking help), and Istigatha to Allah (seeking benefits and calling upon Allah alone). Worship beyond this – making du'a or tawassul – are acts of shirk and in violation of the tenets of Tawhid (monotheism).[269][page needed][270]

Ibn Abd al-Wahahb's justification for considering the majority of Muslims of Arabia to be unbelievers, and for waging war on them, can be summed up as his belief that the original pagans the prophet Muhammad fought "affirmed that God is the creator, the sustainer and the master of all affairs; they gave alms, they performed pilgrimage and they avoided forbidden things from fear of God". What made them pagans whose blood could be shed and wealth plundered was that "they sacrificed animals to other beings; they sought the help of other beings; they swore vows by other beings." Someone who does such things even if their lives are otherwise exemplary is not a Muslim but an unbeliever (as Ibn Abd al-Wahahb believed). Once such people have received the call to "true Islam", understood it and then rejected it, their blood and treasure are forfeit.[271][272]

This disagreement between Wahhabis and non-Wahhabi Muslims over the definition of worship and monotheism has remained much the same since 1740, according to David Commins,[268] although, according to Saudi writer and religious television show host Abdul Aziz Qassim, as of 2014, "there are changes happening within the [Wahhabi] doctrine and among its followers."[45]

According to another source, defining aspects of Wahhabism include a very literal interpretation of the Quran and Sunnah and a tendency to reinforce local practices of the Najd.[273]

Whether the teachings of Muhammad ibn Abd al-Wahhab included the need for social renewal and "plans for socio-religious reform of society" in the Arabian Peninsula, rather than simply a return to "ritual correctness and moral purity", is disputed.[274][275]

Jurisprudence (fiqh)
Of the four major sources in Sunni fiqh – the Quran, the Sunna, consensus (ijma), and analogical reasoning (qiyas) – Ibn Abd al-Wahhab's writings emphasized the Quran and Sunna. He used ijma only "in conjunction with its corroboration of the Quran and hadith"[276] (and giving preference to the ijma of Muhammad's companions rather than the ijma of legal specialists after his time), and qiyas only in cases of extreme necessity.[277] He rejected deference to past juridical opinion (taqlid) in favor of independent reasoning (ijtihad), and opposed using local customs.[278] He urged his followers to "return to the primary sources" of Islam in order "to determine how the Quran and Muhammad dealt with specific situations",[279] when using ijtihad. According to Edward Mortimer, it was imitation of past juridical opinion in the face of clear contradictory evidence from hadith or Qur'anic text that Ibn Abd al-Wahhab condemned.[280] Natana DeLong-Bas writes that the Wahhabi tendency to consider failure to abide by Islamic law as equivalent to apostasy was based on the ideology of Ibn Taymiyya rather than Ibn Abd al-Wahhab's preaching and emerged after the latter's death.[281]

According to an expert on law in Saudi Arabia (Frank Vogel), Ibn Abd al-Wahhab himself "produced no unprecedented opinions". The "Wahhabis' bitter differences with other Muslims were not over fiqh rules at all, but over aqida, or theological positions".[282] Scholar David Cummings also states that early disputes with other Muslims did not center on fiqh, and that the belief that the distinctive character of Wahhabism stems from Hanbali legal thought is a "myth".[283]

Some scholars are ambivalent as to whether Wahhabis belong to the Hanbali legal school. The Encyclopedia of Islam and the Muslim World maintains Wahhabis "rejected all jurisprudence that in their opinion did not adhere strictly to the letter of the Qur'an and the hadith".[284] Cyril Glasse's New Encyclopedia of Islam states that "strictly speaking", Wahhabis "do not see themselves as belonging to any school,"[285] and that in doing so they correspond to the ideal aimed at by Ibn Hanbal, and thus they can be said to be of his 'school'.[286] [287] According to DeLong-Bas, Ibn Abd al-Wahhab never directly claimed to be a Hanbali jurist, warned his followers about the dangers of adhering unquestionably to fiqh, and did not consider "the opinion of any law school to be binding."[288] He did, however, follow the Hanbali methodology of judging everything not explicitly forbidden to be permissible, avoiding the use of analogical reasoning, and taking public interest and justice into consideration.[288]

Kur'an, ilmihal, sufaru, hadise.

Na kojim jezicima?

Pa postoji, može za jedan događaj biti vezano dvije pojave.
Evo ja sam baš tome prisustvovao kad je jedan hoža pričao o čovjeku koji je branio Muhammeda a.s u jednoj bitci, a u drugoj predaji se govori kako je žena branila Poslanika u toj bitci, i politički možeš ovo kako hoćeš kompozirati
"Umm 'Umarah took part in the Second Bait-ul-'Aqabah, the Battle of Uhud, the Battle of Hunayn, the war of Yamamah, and the Treaty of Hudaybiyah. Her skill with the sword in the battle of Uhud astonished those who saw her. The Prophet said that in whichever direction he turned in the battlefield he could see her defending and protecting him.

She herself describes a very critical stage in the battle of Uhud. The Mujahidin of Islam were on the verge of defeat and they were scattering. She, along with her two sons, and husband tried to surround the Prophet (peace and blessings be upon him) in order to ward off and repel any attack on him. She had a sword in one hand and a shield in the other. If the enemy had been on foot and not on horseback, they would have slain all of them. When one of the enemies attacked her she warded off the attack with her shield; she then pulled at the bridle of the horse to turn it around. Taking this opportunity, she plunged her sword into the horse's back. The wounded horse fell, taking the rider with him. Seeing this, the Prophet (peace and blessings be upon him) called out to 'Abdullah bin Umm 'Umarah to help his mother. And together she and her son finished off the enemy soldier."
U drugoj predaji je muškarac bio.
"When most of his companions were fleeing the battleground, the Prophet himself stood firm, with a handful of his companions exerting every effort to defend him and ready to die in order to protect God’s Messenger. The best show in this defense was put up by one of those who had emigrated with the Prophet from Makkah called Talhah ibn Ubaydellah. He was only 15 or 16 when he adopted Islam in the very first week of the Prophet receiving God’s revelation. Now a man of 30, he was continuing his unblemished record of devoted service to the cause of Islam. At Uhud, he surpassed himself. He fought as hard and as determinedly as anyone could imagine. He carried his sword and dashed here and there in front of the Prophet or behind him or to his left or to his right, beating off whatever danger was "...

Kur'an na arapskom i bosanskom Besim Korkut, sufara je arapski alfabet za učenje Kur'ana , hadisi na bosanskom.

Kur'an se tumači Kur'anom i hadisom.
Tj ajet tumači ajet, a hadis ti je npr kako klanjati i kad, dok u Kur'anu samo piše farz- naredba klanjaj, u hadisu ti je opisano kako tj sunnet.
Evo wikipedija hrvatska posto mi mrsko traziti
"Najpoznatije zbirke hadisa među Sunitskim muslimanima (Kojima pripada "Hanefijski mezheb, a koji je službeni Mezheb u Bosni i Hercegovini), su šest takozvanih " Kutubu sitte" (šest vjerodostojnih hadiskih zbirki). Te zbirke su:

Sahih Buhari الجامع الصحيح
Sahih Muslim صحيح مسلم
Sunen Nesaija السنن الصغرى ‎
Sunen Ebu Davud سُنن أبو داوود‎
Tirmizijin Sunen جامع الترمذي‎
Sunen ibn Madže سُنن ابن ماجه‎
"Muveta" imama Malika الموطأ"

Šije imaju svoje hadise, mada i među sunitima se ne slažu za sve hadise čak sam našao jednog vehabijskog da se ne slaže za Buharija i ignorišu ga u kojem je dozoljeno proslavljati mevlud rođenje poslanika.
https://islamqa.info/en/answers/249/maw ... s-birthday


"U Buharijevom «Sahihu» je zabilježeno:
"Rekao je Urve: 'Suvejba je robinja koja je bila u Ebu-Lehebovom vlasništvu te ju je Ebu-Leheb pustio na slobodu. Ona je dojila Muhammeda, ‘alejhis-selam. Kad je umro Ebu-Leheb, neki članovi njegove rodbine su ga vidjeli u snu u lošem stanju, pa mu je rečeno: 'Kako ti je?' Rekao je: 'Nejmam nikako mira. Jedino se zbog Suvejbe, koju sam pustio na slobodu, napajam malom količinom vode', te je pokazao vrh kažiprsta, 'i toga dana mi se kazna ublažava; to je ponedjeljkom', a to je zato što je bio ponedjeljak kad je Suvejba obradovala Ebu-Leheba viješću o Muhammedovom rođenju te ju je on oslobodio"."

Ovaj hadis vehabije ignorišu i govore da nema ispravan lanac prenisoca iako stalno govore je li to u Buhariju što vi govorite, dakle oni idu protiv hadisa vjerodostojnih.
Hadis se po autentičnosti ne moze porediti sa Kur'anom

Hoces reci da je Kuran zapravo normalanog sadrzaja, ali su hadisi ucinili islam nenormalnim?
Evo konkretno, pise li u Kuranu ili je to iz hadisa kako treba ubijati mnogobosce?

II
Pise ali hadisi I biografija ti govore da treba proljevati krv I da je halal oko Mesdzidul Harama na taj.dan, to je sura 9 I ajeti od nje.
Sura Tevba.

Slazes li se ti sa Kuranom da treba ubijati mnogobosce?

Cekaj da ti odgovorim Tefisirom!

"O vjernici, mnnogobošci su sama pogan i neka više ne dolaze na hadž Mesdžid-Haramu poslije ovogodišnjeg hadža. A ako se bojite oskudice pa Allah će vas, ako hoće, iz obilja Svoga imućnim učiniti. Allah zaista sve zna i Mudar je." /28/ "Borite se protiv onih kojima je data knjiga, a koji ne vjeruju ni u Allaha ni u Onaj svijet, ne smatraju zabranjenim ono što Allah i Njegov Poslanik zabranjuju i ne ispovjedaju istinsku vjeru - sve dok ne daju glavarinu poslušno i ponizno."/29/

Allah, dželle šanuhu, Svojim robovima vjernicima, čiste vjere i ličnosti, naredio je odbijanje mnogobožaca, koji su sama pogan što se tiče vjere, od Mesdžid-Harama i da mu se ne približavaju nakon objavaljivanja ovog ajeta - a to je devete godine. Radi toga je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, poslao Aliju, radijAllahu anhu, u pratnju Ebu-Bekru, neka je Allah, dželle šanuhu, zadovoljan njima dvojicom, te godine, i naredio mu da proglasi mnogobošcima da mušrik ne obilazi Sveti hram go, to je Allah, dželle šanuhu, upotpunio i donio sud o tome Šerijatom i odredbom.

Rekao je El-Imam el-Evzai: "Pisao je Omer bin Abd el-Aziz, neka je Allah, dželle šanuhu, zadovoljan njime, svojim namjesnicima da se zabrani ulazak židovima i kršćanima u muslimanske mesdžide, navodeći iza svoje zabrane riječi Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu: "...mnogobošci su sama pogan. "Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, kaže:"A ako se bojite oskudice, pa Allah će vas, ako hoće, iz obilja Svoga imućnim učiniti." Rekao je Ibn-Ishak da su ljudi govorili: "Oslobodit će nam pijace, propast će nam trgovina, prestat će dobiti koje smo imali od nje", pa je Allah , dželle šanuhu, objavio:"A ako se bojite oskudice, pa Allah će vas, ako hoće, iz obilja Svoga imućnim učiniti." Prenose Ibn-Abbas i grupa tabiina povodom Allahovog, dželle šanuhu, govora:"Ako hoće…" do riječi "...poslušno i ponizno" , da znači: ovo je naknada što ste se plašili za propast pijaca, pa im je Allah, dželle šanuhu, dao u naknadu što je prekinuta veza sa širkom, glavarinu od sljedbenika knjige, a Allah , dželle šanuhu, kaže:"Allah zaista sve zna" , što je dobro za vas "...i Mudar je" , u onome što naređuje i odvraća od njega, zbog toga što je On savršen u Svojim djelima i Svojim riječima, pravedan u Svom stvaranju i Svojoj odredbi, neka je Blagoslovljen i Uzvišen.

Radi toga im je dao naknadu, za bivše zarade u glavarini koju su uzimali od štićenika. Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, kaže:"Borite se protiv onih kojma je data knjiga, a koji ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet, ne smatraju zabranjenim ono što Allah i Njegov Poslanik zabranjuju, i ne ispovjedaju istinsku vjeru sve dok ne daju glavarinu poslušno i ponizno."

Ovaj časni ajet je prva zapovijed borbe protiv sljedbenika knjige nakon što se situacija sa mnogobošcima sredila, a ljudi u skupinama ulazili u Allahovu vjeru, kada je Arapski poluotok krenuo Pravim putem. Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, naredio je Svom Poslaniku borbu protiv sljedbenika knjige, židova i kršćana, to je bilo devete godine, jer su oni poricali Muhammeda, sallAllahu ‘alejhi we sellem, i nisu imali ispravno vjerovanje ni u jednog od poslanika, niti u ono sa čime su dolazili, zaista su slijedili svoja mišljenja i strasti i svoje očeve u onome na čemu su oni bili. Svi su vjerovjesnici nagovještavali njegov dolazak i naređivali njegovo slijeđenje; pošto je došao, nisu povjerovali u njega; zato se Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, pripremio za sukob Bizantijaca; pozivao je ljude na to, pa se sakupilo oko trideset hiljada, a izostali su neki od stanovnika Medine i njene okolice, od munafika i drugih; to se dogodilo u godini suše, žege i vrućine. Kada je Allahov Poslanik , sallAllahu ‘alejhi we sellem, izišao - želeći sukob Bizantijaca, stigao je do Tebuka, spustio se do njega i ostao dvadeset dana, zatim je molio Allaha, dželle šanuhu, da mu da odluku oko povratka u Medinu, pa se vratio te godine, zbog teške situacije i malaksalosti ljudi, kao što će doći objašnjenje poslije, s Božijom pomoći.

Ovaj ajet uzima za dokaz onaj koji smatra da se džizja uzima samo od sljedbenika knjige ili sličnih njima, kao što su vatropoklonici, a o tome postoji vjerodostojan hadis da je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, uzimao džizju od vatropoklonika Hedžera. Ovo je po šafijskom mezhebu, a taj stav je poznat i od Ahmeda. Rekao je Ebu-Hanife, Allah mu se smilovao: "Naprotiv, uzima se od svih nearapa, sljedbenika knjige ili mnogobožaca, a ne uzima se od Arapa osim onih koji su sljedbenici knjige."

Rekao je imam Malik: "Naprotiv, dozvoljeno je nametnuti džizju svim nevjernicima; sljedbenicima knjige, vatropoklonicima, idolopoklonicima i drugima." Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, kaže: "...sve dok ne daju glavarinu poslušno i ponizno" . Tj.: ako im se nisu pokorili da plaćaju glavarinu poslušno, ponizno, jadno i osramoćeno, tada se borite protiv njih. Zato nije dozvoljeno davati ugled i dostojanstvo štićeniku niti ih uzdizati nad muslimanima, nego oni trebaju biti ponizni, poslušni i jadni, kao što je zabilježno u Muslimovom Sahihu od Ebu-Hurejrea, neka je Allah, dželle šanuhu, zadovoljan njime, da je Vjerovjesnik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: (451) "Sa židovima i kršćanima ne otpočinjite selamom; kada nekog od njih susretnetne na putu, prisilite ga na najtjesniji dio puta." Zato je vođa vjernika Omer, sin Hatabov, neka je Allah, dželle šanuhu, zadovoljan njime, iznio im poznate uvjete, koji su pokazivali njihovu poniznost, pokornost i jadnost, što prenose imami, hafizi od 'Abdurahmana bin Gunema el-Eša'rija, da je rekao: "Napisao sam Omeru, sinu Hatabovom, neka je Allah, dželle šanuhu, zadovoljan njime, kada je sklopio ugovor (mir) sa kršćanima Šama, slijedeće:

'U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!

Ovo pismo je za Allahovog roba Omera, vođu vjernika, od kršćana iz tog i tog grada. Zaista, kada ste nam vi stigli, pitali smo vas za sigurnost naših života, i naših potomaka, i naših imetaka, i sljedbenika naše vjere, i jamčili smo vam našim životima da nećemo graditi u našem gradu niti njegovoj okolici: manastir, niti crkvu, niti toranj, niti kaluđerske ćelije, niti ćemo popravljati što je pokvareno od toga, niti ćemo ih oživljavati na teritorijama za muslimane, niti ćemo sprečavati bilo koga od muslimana niti noću niti danju da dođe u naše crkve, i da ćemo širom otvoriti njihova vrata za prolaznike i putnike namjernike, i neka nam navrati ko bude prolazio pored nas od muslimana - nahranit ćemo ga tri dana, nećemo skrivati u našim crkvama niti u našim stanovima doušnike, niti ćemo tajiti nevjeru prema muslimanima, niti ćemo našu djecu podučavati Kur'anu, niti ćemo pokazivati mnogo-boštvo, niti ćemo ikoga njemu pozivati, niti ćemo sprečavati bilo kome od naše rodbine ulazak u islam, ako to budu htjeli, i da ćemo uvažavati muslimane, i da ćemo im ustajati sa naših mjesta, ako budu željeli sjedenje, niti ćemo ih oponašati u bilo čemu: u njihovom oblačenju kape, turbanu, cipelama i načinu češljanja kose. Niti ćemo govoriti njihovim govorom, niti ćemo se nazivati njihovim nadimcima, niti ćemo jahati sedla, niti ćemo se opasavati sabljama, niti ćemo uzimati bilo šta od oružja i nositi ga sa sobom, niti ćemo urezivati na našim prstenovima arapska slova, niti ćemo prodavati alkohol. I da ćemo šišati prednje dijelove naših glava, i da ćemo oblačiti našu odjeću gdje god da budemo, i da ćemo se stezati pojasevima preko naših sredina. I da nećemo otkrivati krst na našim crkvama, i da nećemo ni u čemu pokazivati naše križeve i naše knjige na putevima muslimana i njihovim pijacama, niti ćemo udarati naša zvona u našim crkvama osim lagahnim udarcem, niti ćemo podizati naše glasove prilikom učenja u našim crkvama u bilo čemu pred muslimanima, niti ćemo izlaziti na noćne molitve i molitve na uskršnji ponedjeljak, niti ćemo podizati naše glasove prilikom sahrane naših umrlih, niti ćemo paliti zbog njih vatru na putevima muslimana i njihovim trgovima, niti ćemo sahranjivati naše mrtve blizu njihovih, niti ćemo uzimati roblje što pripada muslimanima, i da ćemo usmjeravati pravim putem muslimane, niti ćemo ih gledati u njihovim stanovima.'

Kada je dato pismo Omeru on je dodao u njemu: 'Nećemo udarati nikog od muslimana uvjetovali smo vam to na naše živote i sljedbenike naše vjere, i prihvatili smo na tome sigurnost, ako se budemo suprotstavljali u nečemu što smo vam bili uvjetovali i odredili na naše živote, nema nam zaštite i odobreno vam je od nas što je odobreno od prkosnika i razdornika.'"



Ako mnogobozci danas daju vizu muslimani I sigurnost garantuju zakonom o ljudskim pravima ne treba ih ubijati ali ih treba ubijati ako oni objave rat muslimanskoj zemlji i ubijaju muslimane, treba ih ubijati na tom bojnom polju, ćafire ako napadaju primjera radi Ahmiće, nije dozvolheno ubijati u Zagrebu, ili zbog Srebrenice nije halal u. Nišu ili zbog Ćafirskog zuluma u Irawu nije halal ubijati u New Yorku, zato sto oni pripadaju nar odu sto ne zna.

"Ako te neki od mnogobožaca zamoli za zaštitu, ti ga zaštiti da bi saslušao Allahove riječi, a potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njega, to zato što oni pripadaju narodu koji ne zna." /6/



Kaže Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, Svome Poslaniku, neka je salavat i selam na njega: "Ako te neki od mnogobožaca" protiv kojih sam ti naredio borbu i učinio dozvoljenim njihove živote i imetke "zamole za zaštitu", zatraže od tebe pružanje sigurnosti, odgovori im na molbu da bi saslušali Allahove riječi, tj. Kur'an, koji ćeš im učiti i kojima ćeš spominjati nešto od propisa vjere sprovodeći time Allahov dokaz. "A potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njega" , tj. na mjesto stalne sigurnosti, dok se ne vrate u svoju domovinu i svoje kuće i svoja sigurna mjesta.



"To zato što oni pripadaju narodu koji ne zna", tj. propisali smo da se stave pod zaštitu ovakvi ljudi da upoznaju Allahovu vjeru i da se tako proširi među Njegovim robovima. Od tada je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, davao zaštitu onome ko bi mu došao tražeći uputu ili u izaslanstvu, kao što je došla grupa izaslanika od Kurejšija na Hudejbiji poput Urve bin Mes'uda i drugih mušrika pa su vidjeli koliku počast odaju muslimani Allahovom Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, što ih je začudilo. Tako nešto nisu vidjeli kod kralja niti cara. Vratili su se svome narodu i obavijestili ga o tome, i to je, uz druge slične slučajeve, bio jedan od najvećih uzroka što je većina njih primila islam. Svrha je da, ko dođe iz neislamske zemlje u islamsku zemlju radi izaslanstva, ili trgovine, ili traženja izmirenja, ili primirja, ili nošenja džizije i slično, pa zatraži od vladara ili njegovog zamjenika zaštitu, daje mu se zaštita sve dok je u posjeti islamskoj zemlji i dok se ne vrati u njegovu sigurnost i domovinu. Ali učenjaci su rekli: " Nije dozvoljeno omogućiti mu da boravi u islamskoj zemlji godinu dana. Dozvoljeno je da mu se omogući boravak od četiri mjeseca." Neki opet kažu: može boraviti više od četiri mjeseca, a manje od godinu dana .

Tefsir (Arapski تفسير‎) je Islamska nauka koja se bavi tumačenjem Kur'ana. Sama riječ je arapskog porijekla i sinonim za tu riječ je Te'vil. Kur'an je po vjerovanju muslimana Božanskog porijekla (direktne Božije riječi) i zbog njegovog visokog stila izražavanja, javlja se potreba za tumačenjem pojedinih poruka Ku'rana. Za razumijevanje Kur'ana u cjelini je potrebno određeno predznanje. Jedan dio Kur'ana čine poruke koje su jasne, drugi dio Kur'ana mogu shvatiti samo ljudi koji posjeduju znanje prošlih objava i veće opće znanje. Tumačenje trećeg dijela ajeta ne zna niko do Allah, Kur'an o tome kaže:

"On je Onaj Koji ti objavljuje Knjigu u kojoj su ajeti jasni; oni su većina Knjige; drugi su nejasni (Mutešabih). Oni u čijim je srcima zastrana slijede nejasne ajete u težnji za smutnjom i svojim tumačenjem. A tumačenje njihovo zna samo Allah! Oni koji su u znanost upućeni govore: 'Mi u njih vjerujemo; sve je to od našeg Gospodara.'" (Kur'an Ali Imran, 7).
Ljudi koji se bave tumačenjem Kur'ana se zovu "Mufesiri" (arapski: مُفسر)

O Tefsiru su pisali ljudi koji su se istakli u raznim vjerskim i svim drugim naukama. Svaki od njih je davao veću prednost nauci kojom se bavio i koju je više volio. Zbog toga je nastalo mnogo vrsta tefsira. Tako u tefsirima Taberija, Ibn Kesira i Sujutija prevladava hadiska nauka i tradicija. Takvi tefsiri se nazivaju "'Tradicionalni tefsiri". Islamski učenjak Kurtubi je najveću pažnju posvetio fikhskim pitanjima, takva djela se nazivaju "Ahkamul-Kur'an". Fahrudin Razikoji je mnogo volio "Ilmul Kelam" (Filozofija) unio je dosta iz tog područja u svoj čuveni tefsir. Zamahšeri se istakao u tumačenju Kur'ana gdje je veliki značaj dao stilistici Kur'ana te se u svome djelu "Kešaf" bavi tumačenjem Kur'ana sa osnove arapskog jezika. Neki učenjaci su opet tumačili Kur'an redom sa sintaktičke strane i spomenuli padež svake riječi i koje mjesto zauzima u rečenici. Takvi tefsiri se nazivaju "I'rabul Kur'an".
https://bs.wikipedia.org/wiki/Tefsir

A u džihadu? Tad je to dopušteno i poželjno, zar ne? Čini mi se da tu ima viši iznimki i caka.

Letimičan pogled na ono što prekomjerno pejstaš mi govori da islam nije samo religija nego način života, vjerojatno primjeren vremenu i moderan kad su Slaveni doseljavali tu, kuga harala a bilo normalno sve neprijatelje nabijat na kolac.

U današnje vrijeme to je možda prikladno negdje gdje nema signala na mobitelu i tv programa. Svugdje drugo takav zaostali pristup životu ne treba tolerirat niti ga dozvoljavat pod slobodu čovjeka jer ova propisanost udara na slobodu drugih ljudi i zato nije u redu. Idu mi na živce i oni koji predlažu ne korištenje kontracepcije a kamoli oni koji bi je zabranili.

Korrisniče, mlad si dečko. Otkrij planine bosanske. Planinari, vozi montić, po njima kao i većina normalnih zapadnih mladića a ne zatucat i sebe srednjovjekovnim preseravanjem.

Pita zaba da ili ne ovaj odgovori sa pola kurana

Ma komplikovano je ovo objasniti, nisam teolog, ali upravu si od viska slobodnog vremena, furam se na nacionalizam i te stvari kao i neki vrsnjaci, jbga neki su gejmeri, neki alkoholicari a treci zavrse na forumima.

Dzihad je nesto sveto u Islamu i nedam da se to skrnavi predstavljanjem kao.ubij onu babu, siluj onu zenu ili zakolji ono dijete, kako neki zele to predstaviti.
Cak i.u pismu kralja Bosne Papi, kralj se obraca papi sa "Sultan se dobro odnosi prema seljacima, a prosti um seljaka ne razumije...
I kad se obraca caru Perzijskom Muhammed a.s on se obraca caru, a ne obicnom civilu.
Dakle u.Islamu i pravilu dzihada covjek koji je obican civil uziva pravo zastite kad njegova vojska izgubi bitku, i vojnik koji je porazen, onda oni potpisuju ugovore fermane itd.
Uvijek je ciljan vladar car itd kao zulumcar i onaj ko remeti red na zemlji, a ne sitna buranija civili.
Jer ako bi Islam ciljao civilno stanovništvo, ne bi imao toliko preobracenika na Islam iz tog stanovništva kroz duzii period.
Pr: Turska, Albanija, Bosna, Pakistan, Indonezija, Islamizacija je isla sporo sto i tvrdi Bil Warner osnivac youtube canala Political Islam cije video snimke gledam, i gledam taktike onih koji bi ponovili 90-te

Bogami, tvoji islamisti nijednog vladara u BiH ne ubiše samo boraniju poklali. Isto i u terotističkim napadima.

Podsjećaš me na one komuniste koji su se ubijali objašnjavat kako je suština komunizma dobra ali nikako nitko da je primjeni kako treba.

Odjebite u skokovima. Neprimjereno vremenu.

Bolje ti je da smo "mi" kolko toliko religiozni nego da dođu ovi i pobiju kao u Siriji.
Kao sto su ubili ovog imama.

https://en.wikipedia.org/wiki/Mohamed_S ... n_Al-Bouti

Mohammed Said Ramadan Al-Bouti (Arabic: محمد سعيد رمضان البوطي) was a notable Sunni Muslim scholar who was also known as "Shaykh of the Levant". He was killed on 21 March 2013, during the Syrian civil war, reportedly in a bomb explosion,[7] though "many questions about the death" have been raised by videos of the scene.[8]

Called a "prolific writer whose sermons were regularly broadcast on television",[9][7][10] and "more familiar to Syrian TV viewers than anybody other than President Bashar al-Assad",[8] Al-Bouti authored more than sixty books on various Islamic issues, and was considered an important scholar of the approach based on the four schools of Sunni Islam and the orthodox Ash'arite creed. Other than his religious works, he also has worked in literature. For instance, he translated Mam and Zin, the famous Kurdish story, to Arabic.[11]
Al-Bouti was killed while giving a religious lesson to students at the Iman Mosque in the central Mazraa district of Damascus.[7] The bomb attack reportedly killed at least 42 people and wounded more than 84. It marked the first time during the civil war a suicide bomber detonated explosives inside a mosque.[7] Al-Bouti's death is said to have removed "one of the few remaining pillars of opposition to the uprising" among the majority Sunni Muslims who have formed the base of support for the uprising.[27]

According to Thomas Pierret – a lecturer in Contemporary Islam at the University of Edinburgh – the death of Al-Bouti means the loss of the "last credible ally among the Sunni religious elite" for the Syrian government. Al-Bouti was "a Muslim scholar of world standing," Pierret states.[27]

There was no immediate claim of responsibility for the attack and both the government and the opposition condemned the attack and accused each other of perpetrating it. Among opposition forces there was "a mixture of suspicion and shock that a notable religious figure ... would be targeted" by a suicide bomber inside a mosque.[7]

"On 17 June 656, finding the gate of Uthman's house strongly guarded by his supporters, the Egyptian[62] rebels climbed the back wall and crept inside, leaving the guards on the gate unaware of what was going on inside. The rebels entered his room and struck blows at his head.[63] Naila, the wife of Uthman, threw herself on his body to protect him and raised her hand to deflect a sword. She had her fingers chopped off and was pushed aside. The next blow killed Uthman. Some of Uthman's slaves counter-attacked, one of whom killed the assassin and was in turn killed by the rebels.[64]:216

The rioters tried to decapitate Uthman's corpse, but his two widows, Nailah and Umm al-Banin, threw themselves across the body and screamed, beating their faces and tearing their clothing, until the rioters were deterred. Instead, they looted the house, even snatching at the women's veils.[64]:216,248 The rebels left the house and the supporters of Uthman at the gate heard them and entered, but it was too late.[citation needed]"


Tako je isti ubijen i Osman halifa.

Kad pobiju nepodobne kao u Siriji onda idu u stvaranju "islamske države".

O ovome govorim zasto sitna buranija nije bitna

Svjetlo zeleno su Turci i Muslimani
Plavo je došlo iz perzije, ali su suniti.
Zelenoplavo je saharaska afrika.
A tamnozeleno su vahabiti.
Šijite i Ibadije nema smisla posebno secirati.

Mesčini se meni da je Dubai stavljen kao izlog zapada, kao nekad Zapadni Berlin. Navodno stagnira zadnjih godina čim su počeli zakone koji ograničavaju slobodu donosit. Sad su opet počeli s još većom liberalizacijom.

Dok treba nafte, zapad će im podilazit i podmetat glupe stvari za trošenje poput oružja, nogometnih klubova ili preskupih zgrada u pustinji pa se novac opet vrati zapadu. No, kako su strujići krenuli, bojim se da će to sve još veća sirotinja postat.